JA
Odlučio sam napisati nešto o sebi iz jednog jednostavnog razloga; kad se već zalažem za dekriminalizaciju i legalizaciju marihuane, da znate kakva osoba to sve radi. E pa...
Rođen sam prije skoro 25 godina u Zagrebu, gdje i trenutačno živim. Pardon, preživljavam. Život me nije mazio i sve što imam (primjerice komp) morao sam si sam zaraditi. A morao sam krenuti sa radom jako rano. Naime, moj stari je radio u jednoj državnoj firmi prije nego li je došla ta famozna privatizacija. U skladu sa "pravilima", moj stari i njegovih 830 kolega završili su na burzi. U isto vrijeme, ja sam završavao trogodišnju srednju školu za smjer elektroničara. Kao i velika većina (svaka čast iznimkama) upisao sam ono što sam mislio da me "zanima", zaboravljajući da bi me to "kao" trebalo odrediti za čitav radni vijek. No dobro, to je manje važno. Nikada nije kasno za preobrazbu. Uglavnom, stari je dobio otkaz, ja sam završavao srednju, a stara je bila jedina sa poslom. Uz mlađu sestru koja je taman počinjala sa srednjom nije se moglo naći 5 somova kuna za moju četvrtu godinu. Tako da sam sa nepunih 18 bio prisiljen ići sam zarađivati novac. Ubrzo sam odslužio i vojsku, te mogu reći da mi je bilo super tih devet mjeseci. Nakon odslužene vojske vratio sam se poslu ili bolje rećeno poslovima. Radio sam na 15-ak različitih poslova i mogu reći da sam na taj način naučio štošta o ljudima. Istim tempom idem dalje...
Uz male nadopune. Naime, sva ta neimaština (uvjetno rećeno) natjerala me da se okrenem alternativnijim pravcima zabave i života, tako da sada ne pijem kolu, ne jedem u McDonaldsu, ne nosim Nike patike i ne gledam/slušam MTV. Ok, to je kao neka "mainstream alternativa", ali ako krenem pisati sve, neće se nikom dati pročitati ovaj post. Kad idem u dućan pokušavam čim više kupovati domaće proizvode, ali ne zbog toga što su oni hrvatski, a ja "Hrvat", nego čisto iz razloga što time potpomažem domaće gospodarstvo i ekonomiju. A to je bitno, jer ipak živim u ovoj zemlji i pomaganjem domaće ekonomije, u konačnici pomažem i sebi. Nisam neki veliki Hrvat i općenito mrzim nacionalizam/rasizam i bilo koji drugi oblik rasne/vjerske/spolne diskriminacije i segregacije. Zakleti sam pacifist i pokušavam na svaki način izbjeći fizičke ili verbalne sukobe. Ali ako me netko već i povuče za jezik, velika je vjerojatnost da ću mu vratiti, jer nemam baš puno "dlaka na jeziku" (lol, mogla bi se nać' koja). No dobro. Sada znam neke stvari koje nisam znao prije i nadam se da ću uskoro moći nastaviti sa školovanjem i znam da će opet zvučati "lame" i izlizano, ali stvarno bih htio i volio podučavati sociologiju. No prvo trebam naći dobar posao (treba li netko od vas dobrog i marljivog radnika :)) ?) i krenuti sa skupljanjem para. Neće biti lako ali imam jasnu viziju cilja i ne brinem se previše zbog sebe. Jedino se nadam da će moji doma imati još malo strpljenja sa mnom.
To bi u glavnim crtama bilo to. Ako kojim čudom nekoga i zanima još pokoji detalj, nek' se slobodno javi i ja ću udovoljiti njegovim/njezinim željama.
P.S. Želim vam svima sretnu, uspješnu i povrh svega zdravu Novu godinu. Živjeli!!
|
