Poluvrijeme
|
Zamišljen nad gradovima što nestaju poput pjene izraslih iz mjehurića na površini kavene šalice kao njima mora nepreglednog, u poluvremenu utakmice veličine i besmisla, kratkim prikazom vlastitog ludila u skoro rimi predstavljam se svima koji misle, onima koji ne misle, veličinama koje se smanjuju, ružnima koji se proljepšavaju, svim patnjama koje se vesele i svim ostalim imenicama i glagolima kojih se sada u trenutku očitavanja alfa beta i gama(d) valova (joj koliko ih je dolazi mi zlo) mogu prisjetiti i otipkati n aovu bijelu površinu blogeditora unutar moje omiljene internautske surferske daske, Vatrene Lije. Nagrada za onoga tko ovu rečenicu uspije pročitati u jednom dahu, poštujući sve interpunkcije (intrafunkefbije), biti će još jedna baljezgarija, danas, sutra, prekosutra... tko zna, nitko ništa ne zna, znanje mi je za kurac. Vaš Luđak Reminiscentio |