19

nedjelja

rujan

2010

sve su žene kurve?

Mrzim se jer mi se čini da se zaljubljujem u jednu od većih muških
kurvica u gradu.

Mrzim se jer sam u stanju sto puta prošetati kraj njega samo kako bi
me vidio i kako bi ja njega vidjela.

Mrzim ga jer sam protrnula noćas, kada me uhvatio za bradu
i nasmijao mi se, onako, kurvanjski.

Mrzim ga jer je viđen s nekom oskudno odjevenom djevojkom
kako, onako kurvanjski, pleše.

Ma fuj!

ALI ja, onako kurvanjski, sama sebi dajem zadatak da bude moj.
Makar onako, na jednu noć, kako on to obično radi.


Ispričavam se, ovaj blog je izgubio svoj smisao :D

15

srijeda

rujan

2010

...

http://www.youtube.com/watch?v=At2diZdy2pc

'Na kraju krajeva Ona uvijek ode s nekim tipom koji je napravio
dvije ili tri stvari koje ti nisi bio spreman učiniti. I to je sve.'

10

petak

rujan

2010

Wish list.

Ako zadržim ovo u svojoj glavi, od toga neće biti ništa. Potisnut će ih
neke druge, nebitnije i gluplje stvari. Ovako, na 'papiru', pred još nečijim
očima imaju koliku - toliku težinu.
Stoga...moram:

- ograničiti boravak na Internetu
- čitati sve lektire plus još jednu knjigu mjesečno
- prikupiti sve potrebne informacije o par fakulteta
- na polugodištu imati prosjek iznad 3,5
- manje psovati
- smršaviti
-tetovirat se
- nositi redovito naočale
- pokušat ne razmišljat o rezanju kose svaki put kad nešto krene loše
- ne uvlačit i ne dopuštat frajerima da mi se uvlače u život jer ja još
uvijek nisam riješila neke stvari sama sa sobom niti mogu niti će
se to tako skoro dogoditi

Pravilnik na snagu kreće od: sada!
Novi donosim početkom dvijetisućeijedanaeste.

I važno je napomenuti da ja stvarno imam problema s raspoloženjima,
da sam depresivna ( znam, to nisu problemi ) i da ova jesen u kombinaciji s
prokletim Balaševićem nikako nije dobro i pravo doba za mene. Jebiga.


'Dolaze snegovi. Ne vredi, sve više i više mi smetaju studeni...'

07

utorak

rujan

2010

Alone

Nikad, ali nikad u životu se nisam osjećala usamljenije, jadnije i izoliranije.
Nekako, nesvjesno, sama a i uz malu pomoć ostalih okrenula sam više manje
sve i svakoga protiv sebe. I kažem vam da je to najlošiji osjećaj na svijetu.
No dobro, sama sam si kriva, kao i uvijek, i čini se da je došlo ono vrijeme u
kojem ja plaćam za svoje pizadrije.

Sjedim u sobi prepunoj ljudi koji se smiju, zbijaju šale, uživaju u zadnjoj
godini srednje škole, koji imaju nekamo i nekome otići nakon tih par sati,
druže se prije i poslije škole...jedino ja šutim i osjećam neki grč u želudcu.

To nisam ja. To nikad nisam bila ja. U najgorem slučaju bi glumila sreću,
navukla bi osmijeh, smijala se na silu i nakon što zavaram sve oko sebe, s
vremenom bi zavarala i samu sebe i bila, nekako, sretna.

Probudim se u 7:30. U 8:00 sam već u busu. Radim do 13:30. U 14:00 sam
u školi. U 18:20/19:10 izlazim iz škole. Dolazim doma. Večeram. Kupam se.
Čitam nešto ili visim na fejsu. Oko 22:00 sam već u krevetu. I to je to.

Osjećam se kao najgluplja, najružnija, najnesposobnija, najlošija, najmanja,
najbezvrijednija i najusamljenija osoba na ovom svijetu.

I dalje je jače od mene, http://www.youtube.com/watch?v=XDMWZOSCrBw&feature=related.

03

petak

rujan

2010

'da je bila sretna, bila bi prekrasna; sreća je poezija žene, kao što su haljine njihov ukras.'

Danas je jedan od onih dana kada u mojoj glavi ništa nije onako kako
treba biti. Uhvatim se kako uživam u svakodnevnim razgovorima s osobom
s kojom je to krajnje smiješno pa se zabrinem. Ali hrani me ta pažnja pa
makar ona bila i suluda. Čini me sretnom taj osjećaj kad ti se netko javi
odmah kada se ulogiraš na fejs ili te nasmijava kasno navečer kada ne
možeš spavati. Ali to - nije to.

Ja zbilja ne znam biti sama. Možda i znam, ali nikada nisam pokušala.
A nikad do sada nisam bila bez najboljeg prijatelja ili prijateljice, bez nekog
fiksnog društva, bez dečka i sve to u isto vrijeme.

A ja sam patetični idiot kojem treba neki emotivni oslonac u životu.

Onda se uhvatim kako u petak navečer, po fejsbuku, prelistavam fotografije
nekih ljubavnih parova i pitam se kakav je to osjećaj.
Poželim znati kakav je to osjećaj voljeti nekoga, biti voljen na jednak način,
imati nekoga tko tu titulu 'tvog dečka' nosi ponosno i bez obzira na sve?
Pitam se kakav je osjećaj znati da postoji netko koga možeš nazvati u bilo
koje doba dana ili noći i tko će biti u tom trenutku tu za tebe i slušat te bez
pogovora pa makar te samo prao pms ili nesanica?
Pitam se kakav je osjećaj kada te netko iznenadi nekom knjigom koju si prije
par mjeseci čitala i nahvalila, kada ti donese cvijet a da ti nije rođendan,
ili kada ti kaže da si naljepša na svijetu iako znaš da to nije istina.

Mrzim to što znam da ću se sutra probuditi normalna i da će sve biti u redu,
dok danas ništa nema smisla i što me proganja to što sam usprkos hrpi ljudi
kojom sam okružena, sama.



01

srijeda

rujan

2010

Wake me up when September ends.

Odavno ja ne znam pisati. Odavno ja ne pišem o normalnim stvarima, već
o samo o jednoj muškoj jedinki i njenim pizadrijama i o tome kako sam
isfrustrirana. E pa sada sam isfrustrirana jer se ne znam više izražavati
onako kako sam znala i jer ne znam pisati i jer psujem ko manijak :(

Malo sam isfrustrirana i vremenom. Ne volim ja jesen apsolutno nikako
i to samo i jedno zbog kiše. I sve je mokro i ogoljeno i nema više toliko
sunca i svuda moram vući sa sobom glupi kišobran i ne mogu nositi
starke i bezveze! Zapravo, izgleda ima više toga zbog čega ju ne volem.
Čekam zimu. Zima je umjetnički lijepa i hladna.

Bila sam u Bosni. Obožavam te ljude i njihovu hranu. Ubila sam se u jelu
i mogla bi tako živjeti svaki dan. Volim ih slušati, obožavam njihovu
'poniznost', prizemljenost i ljubaznost. I volim džamije, doduše, ljepše
su mi izvana nego iznutra al ok. I iduće godine idem u Sarajevo pa makar
sama. I to vlakom, To je novogodišnja odluka!

Veselim se početku škole jer sam puna nekog bunta prema toj ustanovi
i nekim pojedincima koji me sustavno psihički uništavaju. Mislim i želim
da ova godina meni bude šećer na kraju a svima koji me smatraju
ili ludom ili čudnom ili priglupom neka ostavi gorak okus u usima.
Nisam ni luda ni čudna ni priglupa i neki će se neugodno iznenaditi.

I od ponedjeljka, ja službeno prestajem imati život. I bez škole, ništa ne
stižem koliko radim. Sada kada škola počne moram to dvoje uskladit i s
učenjem jer ne smijem se zezat. Ako nastavim po svom dobrom starom
običaju neću ja nikakav faks upisati a kamoli ne one na koje pucam.
Tako da...moram se malo pribrati i jako dobro organizirati.

I zapravo, ne mogu doći sebi, da je za osam mjeseci sve govoto.
Jebote...ja sam konačno maturant!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>