Religija masonstva

četvrtak, 03.08.2006.

Religija masonstva

John Daniel

II. svezak knjige : Grimiz i Zvijer


Cilj je starih misterija bio učiniti ljude bogovima. Putem misterija stječe se božanska priroda, budući da se sve više narasta moralno i intelektualno da bi se na kraju preraslo okvire ljudske prirode. Program inicijacije nije se mijenjao čak ni u naše vrijeme, Moderni mason, također, sve više postaje sličan božanstvu, ali on uočava da može to postati samo ako gradi božanski, tako da završava nedovršeno djelo stvaranja izdižući se iznad životinjske ljudske prirode. Tako graditelj, provodeći božanski plan, i sam postaje kao bog u drevnom smislu te riječi,
Francuski mason Oswald Wirth (33sl)
(Le Livre du Compagnon)

PREDGOVOR
Knjiga Grimiz i Zvijer napisana je u tri sveska, a temelji se na proroštvu Isusa Krista (- Jhošu'a - Mašijah n.p.), kao što je zabilježio apostol Ivan u Otkrivenju (17) i (18). U tim Pismima Krist ( - Mašijah) potanko otkriva spletkarenje dvaju misterija s kraja vremena koji imaju svjetsku moć, a nazvani su misterij Babilona i Zvijer. Autor je misteriju Babilona dao ime "Grimiz."
Opći pregled
Kao što upućuje samo ime, misterij Babilona ili Grimiz je Sotonina bludnička religija uspostavljena u starom Babilonu. Zvijer je, s druge strane, sveobuhvatni Sotonin politički sustav, opisan u Otkrivenju (12,3, 9), koji će doseći vrhunac u jednoj Svjetskoj vladi, prorečenoj u Otkrivenju (13). Od samih početaka u Babilonu pa do današnjeg dana ti sustavi ujedinjuju dvije sile - religiju i državu. Koaliciju ili uniju religije i države zovemo "babilonski sustav." Ova važna spoznaja omogućuje nam identificirati moderno vodstvo babilonskog misterija.
Otkrivenje (17,1) opisuje Grimiz koja sjedi "na mnogim vodama." Stih (15) u istom poglavlju objašnjava značenje: "Vode što si ih vidio - gdje sjedi Bludnica, to su puci i mnoštva, narodi i jezici." Budimo jasni, Grimiz je religija koja obuhvaća cijeli svijet. Zapravo, njezini hramovi su smješteni u svakoj zemlji svijeta i ima ih oko devet tisuća. Tri tisuće ih je u kraljevstvu gdje ona ima pravo na državljanstvo, a 1700 u gradu iz kojeg upravlja. Tijekom stoljeća Grimiz se različito opisivala, i bila je poznata pod različitim imenima. Danas, posebno u zapadnim nacijama, pogani, pa i tobožnji kršćani, pali su pod kišobran New age pokreta.

Što je to New Age (Novo doba)?
Odgovor nalazimo u astrologiji, čiji adepti (upućeni n.p.) uče o postojanju vremenskog sata, koji se vidi na noćnom nebu, a zove se zodijak. Taj veliki pokretni kotač od dvanaest konstelacija pravi kompletnu rotaciju približno svakih 24000 godina. Stoga svaka od dvanaest konstelacija ima prevlast nad nebom Zemlje oko 2000 godina. Prema starim babilonskim astrolozima, dolaskom nove konstelacije rađa se "New Age," praćen katastrofama ili važnim događajima na Zemlji. Moderna mistika poganskog Novog doba tvrdi da se taj odlučni događaj dogodio prije dvije tisuće godina rođenjem Isusa Krista (-J'hošu'a, - Mašijah). U godini 2000., zalaskom Riba, uspinje se Aquarius (Vodenjak). Prema pripadnicima New Agea možemo očekivati prestanak postojanja kršćanstva i "quantum leap" (kvantni skok) prema božanstvu koji će ljudski rod učiniti u zadnjoj fazi evolucije. Kršćani u tome prepoznaju istu onu laž koju je Zmija došapnula Adamu i Evi u Edenskom vrtu: "Bit ćete kao bogovi", Postanak (3,5). Sotona je koristio tu laž zavodeći ljude tijekom povijesti i pridobivajući čovječanstvo za pokušaj svrgavanja Svevišnjega s prijestolja.

UVOD
Sveto pismo u Otkrivenju (17,5), imenuje jedan entitet: "Na njezinu je čelu bilo napisano ime - tajna: 'Veliki Babilon' majka bludnica i odurnosti zemaljskih." Otkrivenje (17) proriče nadziranje svjetske politike na kraju vremena. Tajna Babilona je tajni sustav svevladanja koji sjedinjuje religiju i državu, a usmjerenje na zatiranje Židova i kršćana.
Otkrivenje (17,4-5) govori o perfidnosti bludničine naravi: ona nije samo bludnička religija, nego i "majka" prvorođena u Babilonu, stoga je i pramajka svih lažnih religija. Ime tog entiteta, "misterij Babilona," sugerira da njezino podrijetlo ima korijen u starom Babilonu, od kuda i potječu tajne religije. Dokumentirat ćemo da je englesko masonstvo moderni 'babilonski misterij,' slijedeći trag bludničke urote od starog Babilona do njezinog današnjeg svjetskog vodstva.

Urota u Babilonu
Društvo starog Babilona bilo je organizirano prema kastinskom sustavu. Svećeničke kaste i kralj su dominirali društvom čineći utjecajni savez. U hijerarhiji ispod svećenstva bili su kraljevi, trgovci i seljaci. Probiti okvire kaste i popeti se naviše bilo je gotovo nemoguće. Seljaci su polagali svoju nadu u reinkarnaciju ili ponovno rađanje. Sudbinu je određivala dobra ili loša karma (sanskr. "djelo", budističko učenje da se život osniva na djelima što smo ih učinili u nekom prijašnjem životu i da će budući život ovisiti o djelima što ih sada činimo, n.p.).
Webster definira karmu kao "djelima uzrokovanu snagu, koja s etičkim držanjem, određuje nečiju sudbinu u budućem životu, s težnjom da se osoba učini besmrtnom." Na primjer, loša karma uzrokovana zlim životom učinit će da se netko rodi u nižoj kasti, ili nižem obliku života, uključujući i životinjski svijet. Dobra karma, proizišla iz života s vrlinama, znači uzdizanje u statusu u sljedećoj inkarnaciji. Ipak, "religija samoobogotvorenja" određuje bilo dobru ili lošu karmu.
Drevni narodi prakticirali su doktrinu misterijskih religija, spasenja-samoobogotvorcnjem, proisteklu iz promatranja prirode. Ukratko, pogani su vidjeli Sunce kao oca, velikog oploditelja, i Zemlju kao majku, velikog roditelja. Vjerovali su da se sve stvara u pokretu, jer priroda ima seksualni odnos sama sa sobom. Ljudski rod tek treba dovršiti stvaranje oponašajući prirodu.
Da bi slikovito prikazali kako sunce-božanstvo gradi svemir, Babilonci su ukrašavali zidove hramova rezbarijama muškarca i žene u seksualnom odnosu. Prikazivali su tijela oponašajući alat graditelja, ili mozaikom graditeljskog alata, geometrijski tako podešenog da oponaša taj isti seksualni čin.
Tijekom vremena falički simboli su postali predmetima divljenja. Obožavanje falusa (ili spolnih organa), danas se uljepšano opisuje kao obožavanje plodnosti.
Izopačeno babilonsko svećenstvo podučavalo je postizanju samoobogotvorenja obožavanjem njihovog boga-stvoritelja kroz raskalašene hramske ceremonije. Hramske su se bludnice zabavljale zavodeći muške obožavatelje. Štoviše, svaka djevojka, žena ili udovica, morala je najmanje jedanput u životu sudjelovati u tim ritualima.
Od istočnih kraljeva očekivalo se pokroviteljstvo, zaštita i promicanje te bludničke religije. Istodobno, nad kraljevima je predsjedalo moćno svećenstvo. Otkad su se svećenici babilonskog misterija samoproglasili "mudrim ljudima," kraljevi su neizbježno morali izabirati savjetnike između njih. Stoga su kraljevski dvori bili puni maga, astrologa, vračara i kaldejaca. Kaldejci su bili posebno bliski drevnoj mudrosti.
Dakle, u starom Babilonu započelo je jedinstvo svećenstva i vlade. Premda su kraljevi vladali, pogansko svećenstvo je bilo tajna snaga koja je stajala iza prijestolja. Takav poredak nazvat ćemo "babilonski sustav" jer nam to pomaže otkriti vodstvo modernoga babilonskog misterija.
Svećenici starog Babilona nisu imali drugih namjera, osim nadzora nad stanovnicima putem monopola u politici i religiji. Ako bi koji kralj poželio promijeniti religiju ili zaprijetiti svećeničkoj kasti, svećenstvo bi mu skratilo vladavinu urotom.
Misterij Babilona i Otkrivenje
Žrtva urote postao je i Nabukodonozor 562. prije Krista. Ubojica je prošao vlast triju kraljeva nasljednika za manje od šest godina. Najzad, na Babilonsko prijestolje zasjeda Nabonidus 556. prije Krista
Nabonidus ulazi u plemstvo ženidbom Nabukodonozorove kćeri. Dvije godine prije njegovog uspona Medijsko kraljevstvo je pokorilo Asiriju, te se ujedinilo s uzdižućim kraljevstvom Perzije. Kad je Perzija postala vojnom prijetnjom Babilonu, 553. prije Krista, Nabonidus ode u Temu (Arabija), područje s velikim vojnim prednostima. Babilonom zavlada Beltazar, njegov najstariji, ali još neiskusni sin.
Nabonidus se nije pretjerano brinuo zbog sinovog neiskustva, jer se smatralo da je Babilon neosvojiv. Grad je bio sagrađen na obje strane rijeke Eufrata. Imao je goleme utvrde od dvostrukih zidova visokih 90 m, debelih 24 m i temelje duboke 10 metara. Zidovi su bili dugi 100 km, tj. svaka od četiri strane po 25 km. Vanjska strana zida bila je zaštićena, širokim i dubokim koritom rijeke Eufrat. Ulice grada s vanjskim svijetom spajalo je pet mjedenih vrata. Vrata su bila zaštićena preklopnim mostom koji bi podizali tijekom noći. Ispod rijeke postojao je tunel širok 1 m i isto toliko visok, koji je povezivao dvije strane grada.
Kraljevsku palaču, koju je sagradio Nabukodonozor, također se smatralo sigurnom. Stajala je na istočnoj strani Eufrata, oko kilometar južnije od sjevernog zida, na mjestu gdje je rijeka utjecala u grad. Palaču je štitio šest metara debeli zid s južne strane i 15 m debeli zid s tri preostale strane. Dvoja velika vrata s mjedenim listićima presvodila su sjeverni kraj rijeke, između istočnog i zapadnog zida uranjajući duboko ispod površine vode. Noću bi se vrata zatvarala okretanjem, a osiguravala bi se velikom željeznom polugom. Poluga bi skliznula iz ležišta, smještenim na masivnim zidovima s obje strane rijeke. U dane drevnih ratovanja, grad je bio neosvojiv.
Nabonidus: grijeh protiv Marduka
Nabonidus je bio podrijetlom iz Harana, grada na jugu Babilona. Dr. Merrill Unger, u Archaeology and the Old Testament (1954.), opisuje Nabonidusa: Bio je arheolog, graditelj i restaurator hramova. Tražio je spise koji su čak i u to vrijeme bili drevni, te je prepisao imena kraljeva, što se pokazalo jako korisnim za povjesničare i sve one koji su se bavili starinama stoljećima kasnije. Izgleda da mu je majka bila svećenica u hramu boga mjeseca Sina u Haranu i Uru. Nabonidusova kći bila je posvećena u hramu Sin u Uru. Kralj je obožavao boga mjeseca, a zanemarivao Marduka, što je izazvalo svećenstvo protiv njegove religije. Pobožni kralj je skupio različite bogove (koji su okruživali Babilon, da ga sačuvaju), kad mu je Kir zaprijetio invazijom...
Ulazak tuđih bogova u Babilon bio je ozbiljni problem za babilonsko svećenstvo. Ti, puno ljubazniji bogovi, mogli su optužiti Marduka, strašnog boga koji je zahtijevao raskalašeno obožavanje i ljudsko žrtvovanje. Štoviše, svećenici su se uplašili zamjene Marduka uzurpatorima, što bi moglo ugroziti njihovu poziciju i nadzor nad politikom - neprihvatljiva pomisao.
Nije potrebno naglašavati da, "Nabonidus, kaldejski kralj Babilona, nije bio u dobrim odnosima sa svećenicima, koji su pomogli Babilon izručiti Kim," piše povjesničar dr. James Henry Breastted.
U ruševinama Babilona, na ovalnoj glinenoj ploči, pronađena je svećenička verzija onoga što se dogodilo: "Bez bitke i bez borbe, Marduk omogući ulazak Kira u svoj grad Babilon; on rasprši babilonske nevolje, i u ruke Kira preda Nabonidusa, kralja koji mu je prijetio."
Premda su Marduku pripisane zasluge za izručenje Babilona Perzijancima, uočavamo da taj bog-demon nije imao utjecaja izvan svećenstva. Izdajnički svećenici predaše svoj grad perzijskoj vojsci, uplašeni da će izgubiti svog boga, šio bi značilo i gubitak pozicije svećenika-savjetnika.
Urota
Stari grčki povjesničar Herodot tvrdi da je "Kir skrenuo Eufrat u novi vodotok, i vođen dvojicom dezertera, umarširao je suhim koritom rijeke u grad, dok su Babilonci pijančili na svečanosti svojih bogova." Herodot ne spominje dvoja podvodna vrata od mjedenog lišća koja su bila na sjevernom utoku Eufrata u grad - vrata koja su zatvarana noću i osiguravana želje¬znom polugom. Vrata su morala biti odblokirana, da bi Kirova vojska ušla u grad nakon prolaska suhim koritom rijeke. Tko ih je mogao odblokirati ako ne "dvojica dezertera," koje su najvjerojatnije unajmili Mardukovi svećenici prilikom slavlje¬nja "novih" babilonskih bogova s Beltazarom, potkraljem i Nabonidusovim sinom.
Nije teško zamisliti ogorčenost moćnog Mardukova svećenstva zbog prijetnji da će njihov kult biti zamijenjen nekim novim bogom i novim kultom. Babilonsko svećenstvo pronalazi tajne suradnike kod Zoroastrinih svećenika kralja Kira. Njima nije bilo teško kontaktirati zoroastriste, jer su obilazili ba¬bilonske pokrajine u potrazi za obraćenicima, te su bili i prvi svjetski misionari. Kad su babilonski svećenici izvijestili zoroastriste o planu svrgavanja Nabonidusa, vratiše se kralju Kiru s prijedlogom skretanja toka rijeke.
Perzijska vojska ušla je u Babilon 539. prije Krista. Nabonidus je bio izvan zemlje, vjerojatno u Temi, Arabija. Grad je bio pod opsadom godinu dana. Za to vrijeme radnici su iskopali novo korito za skretanje toka Eufrata. Noć u kojoj je dan znak za otvaranje vrata, bila je noć Beltazarove zabave, što bilježi Daniel (5). Dva urotnika otvoriše oboja vrata kad je bančenjc doseglo vrhunac. Tutnjava teških željeznih poluga nije se mogla čuti zbog bučnog slavlja. Perzijska vojska ušla je u grad suhim koritom rijeke. Tako su osvojili Babilon bez borbe. Te noći Marduk "rasprši babilonske nevolje," kao što su na glinenoj ploči zabilježili svećenici.
Prorok Jeremija (51,28-30) je pola stoljeća prije toga prorokovao da će urota otvoriti vrata i Medija osvojiti Babilon:
Spremite na nj narode, kraljeve medijske, vojvode i namjesnike njihove....zemlja će se tresti, drhtati, kad se stanu uspinjati Babilonu svi naumi Jahvini, da pretvori zemlju babilonsku nenastanjenu....Ratnici babilonski odustašc od borbe....u utvrdama posjedoše...Spaljeni su domovi njihovi, polomljeni zasuni na vratima" Tu domišljatu urotu prorekao je i Izaija stoljeće ranije. Izaija (45,1-2) donosi više detalja o dvojim "mjedenim vratnicama" i "željeznim zasunima":
Ovako govori Jahve o Kiru, pomazaniku svome: "Primih ga za desnicu da pred njim oborim narode i raspršim bokove kraljevima, da rastvorim pred njim vratnice, da mu ni jedna vrata ne budu zatvorena. Ja ću hoditi pred tobom da poravnam uzvisine, da razbijem mjedene vratnice, da slomim željezne prijevornice.... Hebrejska riječ za zatvoren imala je prvotno značenje "okružiti, prepustiti ili predati." Stoga, fraza "da mu ni jedna vrata ne budu zatvorena," zapravo znači "vrata će biti u okruženju."
Tko je okružio vrata, ako ne realna snaga koja je okruživala Nabonidusovo prijestolje - svećenstvo, Kad je kralj pao u nemilost, njegovo kraljevstvo je predano drugomu. Tada je misterij Babilona premjestio svoje sjedište u Perziju, novu lokaciju svjetske političke moći. Posao je nastavljen, kao i obično, u okrilju svećenstva.

Dolazak babilonskog misterija na Zapad
U svoje vrijeme, Grčka je pokorila Perziju, a Rim Grčku. Svaki od ta četiri preokreta (Babilon, Perzija, Grčka i Rim) bio je pod utjecajem urotničkog svećenstva. Ako bi se kraljevstvo primicalo kraju ili bi monarh oslabio, svećenstvo bi se urotilo sa svećenstvom novodolazeće svjetske sile. Zapravo, prijenos svjetske sile zauzeo je svoje mjesto.
Zaharija (2,2-4) donosi proroštvo o četiri sile. Tu nema iznenađenja. Židovi su bili u središtu događaja u svakom konfliktu, jer ih je Svemogući Bog
upozorio, kao što je zabilježeno u Ponovljenom zakonu (4,25-31), ako prihvate idolatriju, raspršit će ih po licu cijele zemlje. Kao što je prorečeno, počnu li se klanjati idolima, Bog će dopustiti Babilonu, Perziji, Grčkoj i Rimu provesti Njegov sud protiv Izraela. Zaharija govori o te četiri sile kao o "četiri roga." Četiri sile koje će ih maknuti su "četiri kovača: "Podigoh oči i vidjeli. I gle: četiri roga. Upitah anđela koji je govorio sa mnom: "Stoje ovo?" On mi odgovori: "To su rogovi koji su raznijeli Judu, Izraela i Jeruzalem." Onda mi Jahve pokaza četiri kovača. A ja upitah: "Što su došli ovi raditi?" On mi odgovori: "Ono su rogovi koji su raznijeli Judu, te se nitko više ne usuđuje dići glavu; a ovi su došli da ih zastraše, i da slome rogove narodima koji podizahu rog na zemlju Judinu kako bi je raznijeli."

Četiri roga
Dr. E. Schuvler English, izdavač kršćanskog časopisa Our Hope (Naša nada), u 1940.-im i 1950.-im, te Marian Bishop Bower, profesor na Philadelphia School (sada College) of Bible, koautor bilješki i komentara u Pilgrim Bible, komentiraju značenje riječi "rogovi" u proroštvu: "U Bibliji, rogovi govore o snazi, često o snazi nehebrejskog kralja."
English i Bower se slažu da se četiri "roga" pobliže odnose na Babilon, Perziju, Grčku i Rim. Danijel je prorekao uspon i pad sva četiri. Prema drugom Danijelovom poglavlju, "četvrti rog" (Rim) slabi, ali nikad ne će prestati postojati. Mjesto propadanja, dijeli se na dva ogranka (Konstatinovo istočno i na zapadno carstvo), potom se dalje dijeli na deset manjih dijelova. U zadnjim danima Rima ili Rimskog sustava demokracije bit će podignuta zajednica od deset naroda.

Četiri kovača
English i Bower sugeriraju da su četiri Zaharijina kovača "obrtnici, vjerojatno rezbari ili kovači - obrtnici željezom....Bog je želio jasno dati na znanje kako On ima načina razoriti svaku silu koja radi protiv njega....Kovači će srušiti svjetsku silu koja je raspršila obojicu, Judu i Izrael, te skinuti ljagu s njih."
Ono što su ta dva komentatora opisala, u stvari su četiri prevrata koje donosi urota svećenstva babilonskog misterija. Misterijske religije su "religije kovača," koje naučavaju doktrinu spasenja samoobogotvorenjem. Zato je Svevišnji Bog nadahnuo Zahariju da koristi riječ "kovači" radi opisa takve urote. U stvari, hebrejski prvotni korijen riječi kovač u prenesenom smislu znači "smisliti (u negativnom značenju); odavde (od tajne ideje), potiho, ostaviti nasamo...skriti...izvoditi u tajnosti....šutjeti, ne reći ni riječi, utišati, držati jezik za zubima." Štoviše, izvedenica iz prvotnog korijena riječi kovač definira se kao "magijski zanat; također tišina -prepredeno i tajno." ' Riječi: tišina, prepredenost, "magijski zanat," svakako opisuju tajnu religiju.
Prva "urota kovača" pojavila se 539. prije Krista, kad se babilonsko svećenstvo, skupa sa Zoroastrovim svećenstvom, urotilo protiv Babilona. Tri godine kasnije Zaharijino proroštvo o hebrejskom osamostaljenju se ispunilo. Te godine kralj Kir je poslao Židove natrag u Jeruzalem, kako bi podigli hram. Taj događaj je zabilježen u Ezrinoj knjizi. Kakogod, većina Židova je željela ostati u dijaspori. Usto, pod sebi sklonom Perzijom, Židovi su u obećanoj zemlji bili neovisni. Protiv snažnih susjeda, neovisnost im je jamčila perzijska vojska.
Perzijska zaštita je trajala oko dva stoljeća. Najzad, popevši se na perzijsko prijestolje 359. prije Krista, Artaxerxes III. dopušta svom namjesniku u Siriji (poznatom pod imenom Bagoses), uvesti Hebrejima teške poreze. Dvadesetak godina kasnije 338. prije Krista, Bagoses postavlja svog vlastitog sina na prijestolje. Kratko nakon toga, Perzijsko carstvo propada. Osvaja ga Grk, Aleksandar Veliki.
Drugo osamostaljenje Židova dolazi 335. prije Krista. Te godine Aleksandar Veliki ulazi u Jeruzalem, obećavajući Velikom svećeniku da će čuvati grad. Pod grčkom upravom, hebrejski svećenici su podigli političke predvoditelje Judeje.'
Stoga ih je Božji sud odlučio raspršiti. Grčka kultura je dominirala mediteranskim svijetom. Grčki jezik koine (zajednički jezik Grka za vrijeme helenističke kulture) je prožimao mješavinu kultura. Većina Židova nije bila u Jeruzalemu, nego u Aleksandriji, egipatskom gradu, koji je tako nazvan nakon Aleksandrovog osvajanja te zemlje. Potomci Židova koji su pobjegli iz Jeruzalema u Egipat, prihvatiše helenističku kulturu Aleksandra Velikog i zato nije bilo previše motiva za povratak u Judeju. Zapravo, "lagodni život na grčki način," je pogodovao nastavku židovskog raseljavanja.
Aleksandrovo vladanje bilo je kratkog vijeka. Umro je od sifilisa 323. prije Krista, a grčko carstvo dijele četiri njegova generala. Židovska zemlja se tada dijeli na dio koji pripada Seleuku od Sirije i Ptolomeju od Egipta. Dolazio je kralj za kraljem, Sirija i Egipat su potom u neprestanoj borbi i nije bilo važno tko je pobjeđivao, Židovi su uvijek gubili. Najzad, 175. prije Krista vladar Sirije, zli Antioh Epifan, ulazi u Jeruzalem i ubija 40.000 Židova za tri dana, a šalje ih u ropstvo daleko više. Tada se drznuo ući u Svetinju nad Svetinjama (najsvetiji hram na svijetu), te je uz ostale gnusobe, žrtvovao svinju na oltaru. Takvo oskvrnuće, koje je prorekao Danijel (11,31), dokinulo je svagdašnju žrtvu,19 te uzrokovalo daljnje raseljavanje naroda. Jeruzalem je postao napušteni grad, nenaseljen kao pustinja, Svetište je pogaženo i pogani su okupirali utvrdu na brdu Sion.
Ujedinjeni pod braćom Makabcjcima, ostaci naroda bježali su u planine. Kroz sljedeće ratove, Makabejci su vratili Jeruzalem i očistili Hram.
Početak rimskog carstva nazire se 162. prije Krista. Te godine pokorene su Italija, Španjolska i Makedonija. I Kartaga je ubrzo pala, a Sirija je bila u opasno-sti. Rim je u to vrijeme bio republika, kojom je vladao Senat neometan od generala ili pučkih govornika. Treće osamostaljenje Židova dolazi blagonaklonim primanjem židovskih veleposlanika u Senatu, koji im obećava zaštitu zemlje. Kako god bilo, židovska neovisnost pod Rimom, traje kraće od 100 godina.
Pompej, poznati rimski general, 63. prije Krista preuzima Jeruzalem. Nakon beznadnog otpora, ulazi u hram, ali ne oskvrnjuje Svetinju nad Svetinjama. Ipak, Pompej ruši zidine grada i nameće poreze. Sada je Judeja pod stvarnom rimskom vladavinom. Rimljani ju razaraju 70. poslije Krista, a Židovi se raspršuju po cijelome svijetu.

Četvrti kovač
Sa svakim prijenosom svjetske moći premješta se i sjedište babilonskog misterija. Iz Babilona, majke bludnica, u Perziju, potom pod grčkim carstvom u Pergam, (2,13). Kad Rim postaje gospodar svijeta Grimiz seli u tamo, I. Petrova (5,13). Približno tisuću godina bludnica Babilona ostaje u Rimu, istom gradu gdje je i vrh Katoličke crkve, (2.18-29).
Grimiz napušta vječni grad za vrijeme protestantske reformacije, skrivajući svoje djelovanje u tajnim društvima: vitezovima templarima, rozenkrojcerima i najzad- masonstvu.
The Little Masonic Library potvrđuje da "masonstvo tijekom reformacije, prekida veze s katolicizmom..." Da je moderno masonstvo rođeno za vrijeme Rejormacije, priznaje i The Little Masonic Library: "Zaista, nismo valjano razmotrili činjenicu da je masonstvo, u svom modernom obliku, dijete Reformacije. Ono je združeno s pokretom ili skupinom u pokretu, iz čega su nikle ideje slobode ljudi, slobode svijesti i neovisnosti čovještva."
London: središte babilonskog sustava
Babilonskom misteriju je popločan put za London godine 1534. Upravo te godine utemeljena je Anglikanska crkva (Church of England). Naime, kralj Henrik VIII. se samoproglasio poglavarom crkve. Otada svaki je kralj britanski i poglavar Anglikanske crkve. Danas je Engleska jedina zapadna zemlja s babilonskim sustavom, tj. jedinstvom crkve i države. Kakogod, Anglikanska crkva nije babilonski misterij. Ali ona bezbožno živi s bludnicom. To otkrivaju činjenice iz njezine povijesti i njezino organizacijsko cijepanje.
Grimiz prelazi u London početkom sedamnaestog stoljeća. Tada napušta Englesku u obliku rozenkrojcera, infiltrirajući obrtničke lože britanskih otoka. Njezin prvi cilj je bio svrgavanje kraljevske obitelji Stuarte. Oni bi, naime, razorili Merovinške dinastije u Europi da su ostali na engleskom prijestolju. Glava revolucije je bio Oliver Cromvvell, rozenkrojcer i mason.
Engleska revolucija obilježava početak četvrte urote Zaharijinih kovača kojom će se svrgnuti "poganski kralj," a Židovi osamostaliti. Ponovno navodimo Zaharijino (2,2-4) proroštvo:
"...Onda mi Jahve pokaza četiri kovača. A ja upitah: "Što su došli ovi raditi?" On mi odgovori: Ono su rogovi koji su raznijeli Judu, te se nitko više ne usuđuje dići glavu; a ovi su došli da ih zastraše i da slome rogove narodima koji podizahu rog na zemlju Judinu kako bi je raznijeli."
"Kovači!" Ta riječ najtočnije opisuje one koji će zbaciti "poganskog kralja." Znamo da je Engleska revolucija urotnički organizirana u masonskim ložama. Također znamo da su rozenkrojceri preokrenuli te lože u poganske tajne obrede. Nije teško pretpostaviti da hebrejski korijen riječi kovač potvrđuje tu činjenicu: "magijski zanat; tišina - tajna, prepredenost."
Zaharija kaže da će kovači vratili Židovima osamostaljenje. Znamo da je engleski kralj zabranio ulazak Židova u kraljevstvo. Ono malo Židova u Engleskoj bili su siromašni trgovci drugorazrednom robom. Oliver Cromwell, kovač-mason na čelu urote, ne samo da je obećao osamostaljenje Židova, nego i ponovnu gradnju filozofskog, spiritualnog Solomonovog hrama za masone. To se obećanje čuva do današnjeg dana. Zato je ritual svakog masonskog stupnja usmjeren na podizanje Solomonovog hrama.
Najzad, kovači su trebali "zastrašiti" i "otjerati" poganskog kralja. Zastrašiti znači "terorizirati." To je točno ono što je uradio Oliver Cromwel kad je odrubio glavu kralju Charlesu Stuartu godine 1649. Otjerati također znači terorizirati, i posebno "zbaciti snažnom rukom." Apsolutna monarhija je zbačena tako snažnom rukom, da predstavnici vlade još upravljaju Engleskom.
Slijedom slavne revolucije iz godine 1688. misterij Babilona, u obliku masonstva, okupira svaki oblik života, uključujući i Anglikansku crkvu. Britanski novinar Stcphen Knight dokumentira ;/ The Brotherhood (1984.), da je nakon slavne revolucije, primanje u ložu bilo preduvjet za svakoga, uključujući i kralja, za postizanje ugleda i utjecaja. Štoviše, Knight potvrđuje da je to bio početak masonske infiltracije u Anglikansku crkvu. Pišući 1984. navodi: "Anglikanska crkva je bila utvrda masonstva više od dvije stotine godina. Tradicionalno pristupanje bratstvu i napredovanje u njemu uvijek je bio ključ za promaknuće u crkvi."
Misterij Babilona je službeno uspostavljen u njegovom novom domu, u Londonu godine 1717., dva desetljeća nakon revolucije. Vratimo se jednom masonskom govoru, održanom na konvenciji Velikog orijenta u Parizu godine 1902. Veliki majstor Velikog orijenta, Delpech (ime nije dostupno), rekao je: "Rimska crkva, temeljena na mitu Galilejca, počinje naglo slabiti upravo od dana utemeljenja masonskog društva."
"Masonsko društvo" je utemeljeno kad su rozenkrojceri ujedinili sve engleske lože pod jednom Velikom ložom godine 1717. Knight potvrđuje daje masonstvo od tog trenutka bilo spremno preuzeti britansku politiku: "Od utemeljenja Velike lože godine 1717., George I. je bio na prijestolju samo tri godine. Istaknuti masoni su spletkarili i protiv nove hanoverske dinastije."
Na lakoću kojom masonstvo izvršava svoje obveze upućuju i ove tri činjenice. Prvo, kao što se od babilonskog kralja očekivalo potpomaganje poganske državne religije, tako se od engleskog kralja očekivalo pristupanje u masonstvo. Drugo, kao što su savjetnici babilonskih kraljeva birani između poganskog svećenstva, tako je i dvor engleskog kralja popunjen savjetnicima masonima. I treće, upravo kao što je kralj starog Babilona smatran glavom državne religije, tako je i kralj engleske glava Anglikanske crkve - državne crkve koja je uporište masonstva preko dvjesta godina.
Englesko masonstvo: majka modernih bludnica
Otkrivenje (17,4-5) govori o podmuklosti Grimiza. To nije samo bludnička religija, nego i "majka" - prvorođena u Babilonu - i praroditelj je svih lažnih religija. Zato je nazvana misterij (tajna) Babilona, majka bludnica i odurnosti zemaljskih.
Slično, englesko masonstvo je danas najveća bludnička religija u svijetu, s preko 9000 hramova-loža razasutih po svim zemljama svijeta. Štoviše, tvrdi (englesko masonstvo) da su mu korijeni u drevnom Babilonu. I kao što je učinila stara bludnica u Babilonu, tako je i moderna bludnica porodila na stotine tajnih društava, kultova, "think-thanks" (skupine eksperata za pružanje savjeta i ideja o političkim, socijalnim ili ekonomskim pitanjima) i različitih političkih slojeva.
Edith Miller, u Occult Theocrasy godine 1933., navodi mnoge tvorevine engleskog masonstva. Slijedi djelomična lista iz većih zemalja, uključujući i neke koje se pojavljuju nakon publikacije knjige Edith Miller:
Engleska: Societas Rosicruciana in Anglia, Ancicnt and Primitive Rite of Memphis, Theosophical Societv, Order of the Golden Dawn, Stella Matutina, Fabian Societv, the Round Table groups, rock and roll stars, and illegal drugs.
Njemačka: Illuminati, Strict Observance, martinist Order, Tugendbunds, Anthroposophical Societv, O.T.O. and the Thulc Societv.
Francuska: Scottish Rite, French Grand Lodge, Grand Orients, Jacobins, Communism, Socialism, Alliance Israelite Universelle, Leaguc of Nattions, European Economic Community, and United Stales of Europe.
Italija: Carbonari, Young Societies, Propaganda Duo (P-2) drug running lodges, and the Mafia.
Rusija: Nihilists, Anarchists, and the Soviet Union.
Islamske zemlje: Muslem Brotherhood.
Amerika: Scottish Rite, York Rite, Eastern Star, Shriners, Oddfellows, Mormons, Jchovah's Witnesses, Christian Science, B' nai B' rith, Ku Klux Klan, Lucis Trust, O.T.O., Process Church, Church of Scientologv, National Council of Churches, Council on Foreign Relations, the Trilateral Commission, the United Nations, and the New Age Movement.
Svim tim religijama, političkim i tajnim organizacijama može se naći trag koji vodi natrag do engleskog masonstva. Mason Velikog orijenta J. C. Corneloup, Grand Commander of Honor of the Grand College of Rites, u Universalism of French Freemasonry godine 1963. potvrđuje navode engleskog masonstva da je ono majka cjelokupnog masonstva:
Rasprava (između dva masonstva, engleskog i francuskog), jasno otkriva da se London smatra majkom Velike lože, dok sve ostale lože smatra podružnicama, i želi ih držati u ovisnosti, što je znak jake želje za uspostavom opće rasprostranjenosti koja donosi posebnu korist.
Dvije stotine godina nakon izbijanja te borbe još uvijek nalazimo nesnošljivost, premda se ona skriva uporabom manje teških riječi. Dio Velike lože Engleske zadužen za francusko masonstvo i dalje radi protiv Velikog orijenta Francuske, i očito je usmjeren i protiv Velike lože Francuske.
Činjenica da su se suprotstavile dvije organizacije proizišle iz istog operativnog masonstva, nastalog u isto vrijeme (sredinom 1600-ih) i u istoj zemlji (Engleska) ne govori ništa, osim da su se različito razvijale. Jedna se razvijala u snažnoj srednjoj klasi, u intelektualnom i aristokratskom okruženju (englesko masonstvo), a druga (francusko masonstvo) u više demokratskoj klimi.
Stoga je Ujedinjena velika loža Engleske mogla ići dalje i slaviti univerzalnost masonstva; mogla se čak i hvalisati da je Majka loža iz koje su nastale sve druge lože. Ta se univerzalnost u praksi može tretirati u vlastitu korist u smislu dominiranja cjelokupnim masonstvom.
Ujedinjena velika loža Engleske poduzela je osobito važne korake godine 1929., publicirajući Fundamenta! Principles for the Recognition of Grand Lodges... London tvrdi da ima pravo na donošenje masonskih zakona, tj. Ujedinjena velika loža Engleske polaže pravo na dominaciju masonskim svijetom, biti suvereni sudac izvornosti različitih masonskih sila i nametnuti im svoj zakon. Uzdajući se u moć zastrašivanja, što je vješto izgradila, te zahvaljujući kukavičluku i neznanju različitih lidera i poslušnika, koji se plaše i najmanje primjedbe o raskidu s njom, samovoljno postavlja kriterije za ispravnost, ali na takav način da je ona uvijek zadnje utočište pri donošenje.
Ali što im je cilj, ili radije, što im je san?
Žele učiniti Veliku majku ložu jednim suverenim autoritetom cijelog masonskog svijeta, osuditi svaku skupinu koja je sumnjiva da bi se mogla osloboditi njezine sjene, ocijeniti svaku neovisnost kao neregularnost i raskolništvo i iznad svega, razoriti ili u najmanju ruku izolirati svakog potencijalnog protivnika.
Otkrivenje (17. i 18.) daje nekoliko opisa babilonskog misterija s kraja vremena. Ako babilonski misterij poistovjetimo s engleskim masonstvom, onda se London pokazuje kao središte bludničinog modernog vodstva. Njegovo najznačajnije obilježje je bogatstvo. Otkrivenje (18,3) govori da: "...su se zemaljski trgovci obogatili pretjeranom raskoši."
Činjenice o Londonu potvrđuju taj opis iz Otkrivenja (18,3). The Encyclopaedia Britannica bilježi i ovo: "Ujedinjeno Kraljevstvo ima jedan od najstarijih, najsveobuhvatnijih i najrazvijenijih financijskih sustava na svijetu, i zbog puno razloga, London je financijski centar zapadnog svijeta."
Knight bilježi domininaciju masonstva ovim bogatim gradom. Podijeljen je na dvadeset i pet izbornih okruga, od kojih njih deset ima vlastite lože. "Svaki okrug, bez iznimke, ima najmanje jednog masona među zastupnicima."
Dvadeset pet izbornih okruga sudjeluje na izborima koje organizira Gradsko vijeće grada Londona. Kako god bilo, većina plaćenih službenika Vijeća su masoni. "Zaista," kaže Knight, "ni u primisli ne možete dospjeti na visoku poziciju u Guildhall, ako niste aktivni brat... Vijeće grada Londona je lako jako masonizirano (sic!), da puno onih koji su u kontaktu s njim, uključujuću i neke masone, misle kako se radi o produženoj ruci Velike lože. Ali ne smije se zaboraviti da je Grad prije svega financijsko središte."
Knight dokazuje statističkim podacima da je englesko masonstvo kapitalističko, monopolističko i da nadzire svjetske financije. Rezultat je zgrtanje golemog bogatstva "svjetskih trgovaca":
Prema pouzdanim statističkim podacima Great Queen Streeta, u Londonu postoji 1677 loža... Između osam sati ujutro i šest popodne, s gradskim središtem gdje stanuje oko 4.000 fine gospode, i s priljevom svakodnevnih putnika od 345.000 ljudi, the Equare Mile ima najveću gustoću masona u odnosu na ostatak Zemlje.
The Royal Exchange, the Corn Exchange, the Baltic Exchange, the Metal Exchange, the Bank of England, trgovačke banke, osiguravajuće kompanije, trgovačke kuće, the Old Bailey, the Inns of Court, the Guildhall, škole i sveučilišta, stari marketi, svi od nabrojenih imaju masone na najvažnijim mjestima. Između institucija s njihovim vlastitim ložama ističu se the Baltic Exchange (Baltic Lodge No. 3006 koja ima vlastiti hram u St. Mary Axe); the Bank of England (Bank of England Lodge No. 253); i Lloyd's (Black Horse of Lombard Street Lodge No. 4255).
Martin Short, autor Jnside the Brotherhood (1989.), pozivajući se na statistička istraživanja koja je započeo Stephen Knight navodi da "snaga masonskog vodstva u Londonu nadilazi regionalno značenje." The Midland Bank and Trust Company ima vlastitu ložu, the Holden No. 2946. Postoji najmanje jedna loža za članove thc Stock Exchange, the Verity No. 2739. I ništa se ne događa u Lioyd's bank ili Lioyd's of London kaže Short, "bez znanja the Lutine Lodge."
Nemason koji radi u British Commomvealth Bank pišući Shortu navodi i ovo:
Bio sam na poziciji s koje se iz prve ruke mogu promatrati masonske aktivnosti, prenerazivši se njihovom razmetljivom samo-promocijom. Vidio sam potpuno nekvalificirane ljude, promovirane na odgovorne položaje, i s druge strane ozlovoljenost i zbunjenost službenika koji su imali svako pravo na postavljenje. U posebnim školama, o metodama procjene sposobnosti vodstva banke, vidio sam užasne primjere nekompetentnih pripadnika bratstva kako primaju sve počasti, dok napori mnogo vrjednijih ljudi ostaju nezamijećeni. Kad se otvore mogućnosti za napredak, njihova su imena daleko ispred ostalih. Neovisne procjene govore da su dvojica izvršitelja... promovirana na mjesta kojima niti izbliza nisu dorasli. Obojica sada prave strašni nered i gube dioničarske fondove.
Ovi kratki glasovi su dostatni za uzbunu i pitanje zašto je bankarska industrija u takvom neredu. Njegova istraživanja sudskih slučajeva, u koje su bili uključeni i masonski bankari, govore da je za obaranje fondova kompanija kriva bratska promocija. "Komercijalno preživljavanje kompanije, čak i naroda, može stoga biti potkopano unutarnjim masonskim poslovima."
U Londonu je najveći posao bankarstvo. Otkrivenje (18) govori da je babilonska misterija financijski centar svijeta. Financijski centar zapadnog svijeta je London, a englesko masonstvo nadzire London. Financijski centar istočnog svijeta je Gong Kong, koji također kontrolira London.
Prema J. R. Churchu, autoru Guardians of the Grail (1989.), zemlja na kojoj je smješten londonski financijski distrikt je vlasništvo Vitezova templara, utemeljitelja francuskog masonstva. Ovo može biti doslovna istina, ali i simbol, jer Grimiz sjedi na templarskoj Zvijeri.

London sjedi na sedam brijegova
I prenese me - u duhu - u pustinju, i tu opazili ženu koja sjedi na skrletnoj Zvijeri, prekrivenu bogopogrdnim naslovima; imala je sedam glava i "deset rogova"....Sedam je glava sedam gora na kojima žena sjedi....A žena koju si vidio jest Veliki grad koji kraljuje nad kraljevima zemlje. Otkrivenje (17,3, 9, 18).
Misterij Babilona se često poistovjećivao s rimskom Katoličkom crkvom, jer je Rim doslovno sagrađen na sedam brežuljaka. (To se tumačilo u odnosu na poganski Rim, n. p.) Tumači biblijskih proroštava često shvaćaju ovo Pismo doslovno, gledajući na Rim kao babilonsku bludnicu. Hislopova knjiga The Two Babylons (1916.) djelomično se temelji na toj pretpostavci.
Biblijski komentatori English i Bower, kako god bilo, daju nam drugo razumijevanje riječi "mountain" (planina, brijeg, brdo, gora). Komentirajući Psalam (72,3), tvrde da se "riječ brijeg u Pismima obično odnosi na političke i vladine snage i kraljevstva, dok su brežuljci, uzvisine (hills), manje sile ili male države."
S ovim spoznajama o brijegovima i brežuljcima možemo shvatiti taj dio Pisma u novom svjetlu. Prema Otkrivenju (17,9), sedam brijegova na kojima sjedi bludnica nisu doslovno brijegovi, nego predstavljaju sedam glava (ili svjetskih sila) Zvijeri. William Goetz, u Apocylypse Nexst (1980.), opisuje šest glava, odnosno povijesnih svjetskih sila: Egipat, Asirija, Babilon, Perzija, Grčka i Rim. Svih šest carstava imalo je temeljit, ali pojedinačan učinak na Izrael.
U vrijeme Ivanovog viđenja (90. poslije Krista), sedma glava ili sila još nije stupila u život. Otkrivenje (17,10-11) nagovještava kad će se sedma sila podići:
"To je i sedam kraljeva, od kojih su petorica pala, jedan živi, a posljednji još nije došao. Kad dođe, treba ostati samo kratko vrijeme. Što se tiče Zvijeri 'Bijaše-i-nije,' ona je osmi, ali je i jedan od sedmorice; ona ide u propast."
Od sedam kraljeva, tj. carstava koje Ivan ovdje spominje, "jedno će," živjeti u svoje vrijeme. Rim je šesta glava ili sila. Tko je onda sedma svjetska sila, koja "mora trajati kratko vrijeme"? Jasno, osma glava, ne sedma, apokaliptička je Zvijer. Prorok Danijel u poglavljima (2, 7 i 8) vidi kako Zvijer ponovno podiže Rim. Stoga, sedma glava ne može oživjeti Rim, jer je ponovno oživljavanje Rima rezervirano za osmu glavu.
Fraza "(sedma) kad dođe, treba ostati samo kratko vrijeme," upućuje da se sedma svjetska sila mora podići i pasti brzo, negdje između šeste (stari Rim) i osme (novi Rim). Da bi otkrili koja je to nacija sedma svjetska sila, moramo pogledati važne osobine prijašnjih šest, jer svih sedam imaju iste karakteristike.

Prvo, babilonski misterij je obožavao Sunce, i kontrolirao je svih šest prijašnjih carstava, Otkrivenje (17,9). Drugo, svaka je imala jaki utjecaj na Izrael. Ivan dodaje i dva obilježja za identificiranje sedme sile. U Otkrivenju (17,10) kaže da sedma sila mora ostati kratko. I drugo, Ivan upućuje da Izrael mora biti uspostavljen prije dolaska (Zvijeri), osme sile, Otkrivenje (12,13 i 18).
Izrael je uspostavljen godine 1948. Zato sedma glava mora biti nacija koja

će: prvo, uzdići se i pasti naglo, negdje prije 1948., drugo, obožavati Sunce- božanstvo, treće, nadzirat će je moderni babilonski misterij (englesko masonstvo), i četvrto, imati jaki utjecaj na Židove.

Jasno, ta sedma glava ili svjetska sila je nacistička Njemačka, jer Njemačka pod nacizmom ispunjava gore navedene kriterije. Ona se naglo podigla i pala prije godine 1948. Obožavala je okultnu ideologiju i amblem svastiku, već viđenu medu istočnjačkim okultnim simbolima Sunca. Znamo da

je englesko masonstvo potpomoglo Njemačku i Hitlera u njihovom usponu. Također znamo da je nacistička Njemačka provodila sustavni genocid nad Židovima.

Navodimo sedam povijesnih svjetskih sila, njihova sunca-božanstva i duboki utjecaj svake od njih na Izrael:
Sunce-Bog
Utjecaj na Izrael
1. Egipat
Oziris Egzodus 1400. prije Krista
Bal Raseljenje deset sjevernih plemena,

721. prije Krista
Marduk
Juda i Benjamin u zarobljeništvu
606.prije Krista

Zoroaster
Ostatak naroda vraćen u
Jeruzalem 536. prije Krista
5. Grčka Zeus Pripremanje Židova za
prvi dolazak Mesije
6. Rim Jupiter Raseljavanje Židova među
druge narode 70. prije Krista
7- Naci-Njemačk Svastika, Holokaust. Židovi moraju
simbol sunca uspostaviti Izrael, 1948.

Sedam povijesnih svjetskih sila i kraj vremena
Potom opazih "gdje izlazi iz mora Zvijer" s "deset rogova" i sedam glava. Nosila je na rogovima deset kruna, a na svojim glavama bogopogrdne naslove. Ta "Zvijer" koju sam vidio "sličila je na leoparda"; noge su joj bile "kao u medvjeda", a usta kao u "lava"....Ovdje treba prodornosti, ti koji imaš mudrost! Sedam je glava sedam gora na kojima Žena sjedi. Otkrivenje (13,1-2, 17,9).
Tijelo sedmoglave i desetorogate Zvijeri sastoji se od leoparda, medvjeda i lava. Priroda kompozicije Zvijeri može predstavljati i tri svjetska područja. Sedam glava su narodi koje je moguće povijesno identificirati do vremena Zvijeri, osma glava se podiže kao sila. K tome, čini se da Otkrivenje (17,9) upućuje kako su sedam glava također i sedam naroda s kraja vremena, jer bludnica Babilona "sjedi" (sadašnje vrijeme) na sedam gord.
Postoji nekoliko proroštava u Pismima koja kao i Otkrivenje (17,9) postavljaju dvostruka proročka značenja. Jedno takvo proroštvo pronalazimo u Danijelu (11), gdje prorok predskazuje uspon i pad Grčkog carstva. Prema Englishu i Boweru, stih 21. je proroštvo uspona Antioha Epifana, koji je vladao Sirijom tri stoljeća kasnije (oko 175. prije Krista). Razvojem Danijelove vizije, tvrde komentatori, Antioh postaje vrsta Zvijeri. Stoga, jedno Danijelovo proroštvo pokriva dva buduća događaja - jedan je tristo godina od njegovog vremena, a drugi se treba pojaviti na kraju vremena. Slično, sedam se glava Zvijeri u Otkrivenju (17,9) odnosi na povijesne narode kao i na narode koji će postojati na kraju vremena.
Sedam država i Trilateralna komisija
Drevni misterij Babilona sjedio je iznad, tj. nadzirao je šest povijesnih svjetskih sila. Moderni misterij babilona - englesko masonstvo - sjedilo je iznad odnosno financiralo je i nadziralo sedmu silu nacističku Njemačku. Tako danas englesko masonstvo nadzire suvremenu sedmu naciju, Trilateralnu komisiju (tj., Novi svjetski poredak, odnosno vrh piramide n.p.).
Trilateralna komisija je treća generacija potomaka engleskog masonstva. Prva generacija potomaka je Okrugli stol (the Round Table). Druga generacija sastoji se od tri skupine Okruglog stola: Council of Foreign Relations (CFR, Vijeće za izvanjske odnose), the Royal Institute of International Affairs (RU-A, Kraljevski institut za međunarodne poslove) i the Institute of Pacific Relations (IPR, Institut za pacifičke odnose). Iz skupine Okruglog stola iznikla je treća generacija godine 1973., the Trilateral Commission (Trilateralna komisija), koja je dobila zadaću provesti engleski masonski koncept jednosvjetskog idealizma.
"Tri" u riječi trilateralna odnosi se na tri svjetska područja: Sjevernu Ameriku, Zapadnu Europu i Japan. Podjela se također može odnositi na tri dijela tijela Zvijeri. "Komisija, Commission" otkriva funkciju koju je Trilateralnoj komisiji dalo englesko masonstvo: "Njegovati bližu suradnju tri područja..."
Države članice Trilateralne komisije su sedam najjačih industrijskih sila na svijetu, poznate pod zajedničkim imenom G-7: SAD, Kanada, Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Italija i Japan. U članstvo su također uključeni šefovi velikih naftnih kompanija, multinacionalne korporacije i međunarodne banke. Aristokrati, političari i šefovi država također su članovi, uključujući i sve američke predsjednike od Jimmya Cartera.
Od utemeljenja, Trilateralna komisija susreće se godišnje, kako bi se raspravili zajednički problemi i našla rješenja. Nakon svakog godišnjega sastanka, šefovi država sedam industrijskih sila (G-7) upotpunjuju strateška rješenja, koja često uključuju prilagodbu nacionalnog zakonodavstva. Kako je sedam povijesnih svjetskih sila imalo duboki utjecaj na Izrael, i londonska G-7 skupina je uključena u poslove današnjeg Izraela, Ispod je članak iz The Jeruzalem Post, 23. srpnja 1994. koji hvali G-7 zbog poziva Arapima da prekinu bojkot Izraela.
Zaista, Ivanovih „sedam gora, na kojima sjedi žena,“ izgleda da su sedam nacija Trilateralne komisije, na kojima sjedi englesko masonstvo. Bohemian Club je središte Zapadne obale za unutarnju elitu Templar Scottish Rite Freeinasonry u SAD. Neki od njegovih članova su: senator Alan Cranston, FBI direktor William Webster, bivši državni sekretar George Shultz i Henry Kissinger.
U petominutni ekstravagantni program u Bohemian Clubu 3. veljače 1983. LI čast Kraljice Elizabete bile su uključene sve tri televizijske mreže. Događaj je započeo prikazom Kraljice, koja je sjedila na povišenom mjestu u sredini auditorija, kao da je na vrhu piramide. Na pozornicu su ušla ('uletjela') dva plesača s velikim šeširima, viseći na užadima. Stožac jednoga šešira prikazivao je grad okružen zidinama s piramidom ili stepenastim tornjem u sredini. Očigledno, portretirao je drevni Babilon. Na bazi piramide, stalno su se otvarala i zatvarala dvoja vrata, pokazujući unutra veliku sliku princa Charlesa, nasljednika britanskog prijestolja i njegove žene princeze Dijane (kasnije poginula u automobilskoj nesreći u Parizu pod nerazjašnjenim okolnostima, n.p.). Pošto se prvi plesač sa šeširom pomaknuo udesno, s lijeve strane je ušao drugi plesač. Stožac na drugom šeširu portretirao je grad London, s tornjem, odnosno Big Benom u središtu. Kad su se oba plesača postavila u središte, s obodima velikih šešira koji su dosezali s kraja na kraj pozornice, zaurlao je glas: "0 Kraljice, prošla si stoljeća, od Babilona do Londona!" Kraljica Elizabeta je lagano i bez osmijeha kimnula u znak slaganja s tvrdnjom.'
Te noći Bohemian Club, ruka Templara Scottish Ritte of Freemasonry, priznao je London kao sjedište babilonskog misterija.
Uništenje babilonskog misterija na kraju vremena
Doći će vrijeme kad Bog ne će dalje tolerirati grijehe, te će uništiti babilonski misterij. Prije nego što se to dogodi, kako god bilo, Bog u Svom milosrđu upozorava svoj narod da prekine odnose s babilonskom bludnicom. U Otkrivenju (18,4-5) Bog zahtijeva: "'Iziđite iz nje, moj narode', da ne postanete sudionicima njezinih grijeha i da ne dijelite njezinih zala! 'Jer, njezini su' grijesi 'doprli do neba' i Bog se sjetio njezinih opačina."
Otkrivenje (17,12-18) i (18), bilježi kraj vremena i uništenje babilonskog misterija. Uništenje je tako brzo i bez ostatka, da izgleda razumnim pretpostaviti da se takva destrukcija ne bi mogla izvršiti niti modernim nuklearnim oružjem. (18,10-11) opisuje potištenost da bi to uništenje moglo zahvatiti cijelu zemlju: "Jao! Jao, veliki grade Babilone, silni grade, jer je u jednom jedinom času došao sud na te!" Zemaljski "trgovci plaču i tuguju" jer nitko više ne kupuje njihove robe..."
Srediste babilonskog misterija ne može biti Rim. Ako bi Rim bio izbrisan današnjim nuklearnim oružjem, očito je da svjetski ekonomski sustav ne bi trpio. Obrnuto, ako bi London, financijsko središte svjetskog kapitala, bio razoren na sličan način, svjetski ekonomski sustav bi smjesta kolabirao, na što upućuju i Pisma gore.
Englesko masonstvo je majka Bludnica. London je moderni Babilon. "Ground Zero" je u 10 Duke Street, St. James's, London, England SW1 - the 33rd degree Supreme Council Headquarters of English Freemasonry.
U zaključku
Kontrolirajući svjetsku politiku i svjetske financije, englesko masonstvo nalikuje drevnom misteriju Babilona. Štoviše, njezini ceremonijalni rituali i simboli sadrže puno poganskih elemenata koji podsjećaju na babilonske tajne religije. U ovoj knjizi ćemo usporediti rituale i simbole masonstva sa simbolima i ritualima drevnog Babilona, za daljnju potkrjepu tvrdnje daje ono moderni babilonski misterij.

















I. POGLAVLJE

LUCIFER/SOTONA - PODIJELJENO BOŽANSTVO

Svako kraljevstvo, ako je u sebi nesložno, opusti; kuća na kuću pada.
Isus Krist (Luka, 11,17)

Rituali koje pronalazimo u babilonskim misterijskim religijama, uključujući i masonske obrede, imaju svoj začetak u Luciferovom padu i čovjekovom padu. U ovome ćemo poglavlju raspravljati o četiri važne doktrine, koje su se razvile iz te dvije pobune: (1) teoriju evolucije; (2) poricanje postojanja Sotone; (3) vjerovanje da Lucifer nikad nije pao i (4) spasenje samoobogotvorenjem.





Luciferova teorija o tome da se može postati Bog

Sveto nas Pismo uči kako je Sotona nekad bio Lucifer. Prije pada bio je najsjajniji i najsnažniji anđeo. U Izaiji (14,12), Lucifer se naziva "sin zorin." Njegov opis znači da se isticao "u osjećaju svjetlosti", kao što se to čini kod jutarnje zvijezde.' I u Ezekijelu (28,12-17) nalazimo da Lucifer nije stvoren kao zli, nego "savršen" i u svakom smislu "pun mudrosti i savršen u ljepoti." Kako god bilo, Luciferova mudrost se pokvarila kad ga je oholost navela na teoretiziranje o razlogu koji stoji iza njegove izvrsnosti. Ezekijel (28,17) objašnjava: "Srce ti se uzoholi zbog ljepote tvoje, mudrost svoju odnemari zbog svojega blaga..."
Nema ništa krivo s "razlogom", ako se temelji na istini, jer ga Bog koristi u Izaiji (1,16-19) da bi predočio blagodati pokajanja:

"Uklonite mi s očiju djela opaka, prestanite zlo činiti! Učite se dobrim cijelima: pravdi težite, ugnjetenom pritecite u pomoć, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite. Hajde, dakle, da se pravdamo, govori Jahve. Budu li vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna, Htjednete li me poslušati, uživat ćete plodove zemaljske..."

Ovo se razmišljanje temelji na istini - istini o Božjem obećanju da će nam oprostili grijehe, ako se pokajemo zbog naših zlih djela. Luciferovo razmišljanje nije bilo utemeljeno na istini, jer je on zaključio da se nalazi u "procesu postanka" bogom. Tu pokvarenu racionalizaciju pronalazimo u značenju hebrejske riječi "razmišljanje." I kad ju koristimo kao prijedlog ili prilog, "razmišljanje" nosi ideju o postati jednak, ili biti iznad Svevišnjeg.3 Prvotni korijen te riječi također sugerira doktrinu o "spasenju samoobogotvorenjem." U prijevodima se koristi nekoliko riječi da bi se izrazila ta ideja: dizati se, biti uzrokom uzdizanja, penjati se, izdizati se, uznositi se, odskakati, urastati, narastati, graditi, težiti (prema nečemu)." Lucifer je došao do zaključka da je njegova izvrsnost posljedica procesa prerastanja u..., ili rada koji vodi izjednačavanju s Bogom.Izaijin prikaz u (14,13-14) pretače se u Ezekijelovu viziju. Ovdje se očituje da je prvo tajno društvo utemeljio Lucifer, s pet stupnjeva ili koraka u "procesu postanka" bogom:
1. s t u p a nj: "Uspet ću se na nebesa."
2. s t u p a nj: "Povrh zvijezda Božjih prijestolje ću sebi dići."
3. s t u p a nj: "Na zbornoj ću stolovati gori, na krajnjem sjeveru."
4. s t u p a nj: "Uzaći ću u visine oblačne."
5. stup a nj: "Bit ću jednak Višnjemu."
Neki idiomi imaju svoje posebno značenje na hebrejskom jeziku, pa tako bit ću ili učinit ću, ima značenje "predskazivanja." Drugo značenje za iste te hebrejske riječi implicira posjedovanje urotničkog znanja putem samo-prijevare. Lucifer je sam sebe doveo u zabludu kad je predskazao, da bi on mogao "postati kao Svevišnji."
Kao što možemo vidjeti, hebrejska definicija riječi razmišljanje i bit ću implicira istu želju za "postati' bogom. To je bila Luciferova pobuna protiv Onoga Koji Jest. I Sveto pismo kaže "Nepokornost je kao grijeh čaranja, samovolja je kao zločin s idolima." (I.,SamueI, 15,23).
"Postati bog" i žrtvovanje ljudi
Babilonska verzija Luciferove doktrine "postanka" bogom ugrađena je u doktrinu o reinkarnaciji. Tu doktrinu Sveto pismo naziva magijom. Na Zapadu je poznata kao "evolucija" i znanstveno naučavanje. Vjera u njezine principe smanjuje vrijednost ljudskog života i vodi do prakse ljudskog žrtvovanja u misterijskim religijama. Paul dc Parrie i Mary Pride u Unholy Sacrifices ofthe New age godine 1978. objašnjavaju:
Drevna su babilonska i hinduistička vjerovanja uključivala doktrinu evolucije. Božica Kali je označena između ostaloga i kao božica "razvoja u..." ili evolucije. Reinkarnacija, kao spiritualni oblik evolucije, bila je dio obje ove religije.
Reinkarnacija doslovno znači "ponovno zaodjenuti meso." To je doktrina ponovnog rađanja nakon smrti u obliku druge osobe ili stvora. Na taj način vi zaista nikad ne umirete, nego tek prelazite u drugi oblik života.
Ako tim doktrinama pridodamo i ljudsko žrtvovanje, završetak je kao kod žrtava koje iskreno vjeruju da će biti nagrađene zato što se žrtvuju, ili kao egzekutori koji ubijajući žrtvu imaju osjećaj činjenja plemenitog djela. Također, od kad je za žrtvu nagrada to što se žrtvuje, ne postoji ni teoretsko ograničenje broja egzekucija.
Ovo objašnjava nevjerojatan broj žrtvovanja koja su se događala u obje civilizacije, u hinduisičkoj i azteškoj.
Na isti način na koji vjerovanje u reinkarnaciju u poganskim religijama, vodi u ljudska žrtvovanja, tako i vjerovanje u principe evolucije, i dalje biva uzrokom suvremenih krvoprolića. Danas su njezine žrtve abortirana dječica. De Parrie kaže: "Eliminacija neželjenih je samo logični rezultat evolucijskog koncepta selekcije ljudskog krda."
Evolucija i masonstvo
Poganska doktrina evolucije uvedena je u zapadno društvo putem slobodnog zidarstva u zadnjoj polovici sedamnaestog stoljeća. Ropska pokornost toj teoriji započela je godine 1660. kad su rozenkrojceri utemeljili društvo za znanstveno istraživanje, nazvano The Royal Society (Kraljevsko društvo), čije se članstvo sastojalo isključivo od slobodnih mislilaca. Njihovo glavno "znanstveno" istraživanje bili su eksperimenti u alkemiji. Također se smatralo, znanošću i istraživanje sustava vjerovanja istočnih misterijskih religija. Stoga u zadnjoj polovici sedamnaestog stoljeća, kad je British East India Company uvela hindu doktrinu o reinkarnaciji u Englesku, Kraljevsko društvo se već pozabavilo tim predmetom. Najodgovorniji za proučavanje reinkarnacije bio je slobodni mislilac John Locke (1632.-1704.), istaknuti član Kraljevskog društva (The Royal Societv).
Dok je proučavao doktrinu o reinkarnaciji, Locke je razvio modernu teoriju evolucije, dva stoljeća prije publikacije djela Charlsa Darwina O podrijetlu vrsta (On the Origin of Species, 1859.) Zapravo, oni koji su podupirali teoriju Johna Locka, bili su članovi obitelji Danwin, od kojih su svi bili masoni. Mackeyeva Encyclopedia of Freemasonry potvrđuje daje;
Dr. Erasmus Darwin (1731.-1802.) bio prvi čovjek u Engleskoj koji je sugerirao te ideje, koje su tek kasnije utjelovljene u Darwinovoj teoriji njegovog unuka Charlesa Darwina (1809.-1882.), koji je godine 1859. napisao O podrijetlu vrsta. Prije dolaska u Derby godine 1788., dr.Darwin je postao mason u poznatoj Time Immemorial Lodge of Cannongate Kilwinning, No.2, of Scotland. Sir Francis Darwin, jedan od doktorovih sinova, postao je mason u Tyrian Lodge, No.253, at Derby, 1807. ili 1808. Njegov sin Reginald postao je mason u Tyrian Lodge 1840. godine. Ime Charlesa Darwina ne pojavljuje se u spisima lože, ali je vrlo vjerojatno daje on, kao i Francis, bio mason.
Malo je poznata činjenica da je Kraljevsko društvo promoviralo stajališta Charlesa Darwina uz pomoć masona dr.Tliomasa Henrya Huxleya (1825.-1895.). T. H. Huxley je 1850., s ne baš osobitim postignućima, kao relativno mladi čovjek (26 godina), biva primljen u Kraljevsko društvo. Kao veliki protagonist teorije evolucije, Huxley je ohrabrio Darwina, koji je bio plah i bojažljiv čovjek, da svoja razmišljanja o evoluciji stavi na papir. Dr.Huxley je, zato postao "službeni glasnogovornik za osamljenog Darwina."
Druga masonska institucija koja je promovirala Charlesa Darwina, bilo je Vrhovno vijeće 33. stupnja Mizraimskog slobodnog zidarstva u Parizu (The 33rd degree Supreme Council of Mizraim Freemasonry at Paris). Zapisnici s jednog od njezinih sastanaka otkrivaju promicanje evolucije kao znanstvene teorije - teorije koju sama ta institucija nije prihvaćala:
Pomoću ovih ideja (znanstvenih teorija) i sudjelovanjem našeg tiska, mi ćemo bez prestanka umnažati njihovo slijepo pouzdanje. Intelektualci se nadimlju zbog svog znanja, koje logika nije ovjerila i u djelo provode pojmove crpljene iz ovih teorija, koje su napisali naši agenti sa svrhom da svrate duhove u pravcu koji nam je potreban.
Ni jednog trena ne posumnjajte da je ovo prazno govorenje: pozorno razmislite o uspjesima koje smo mi pripravili za darvinizam
Očito, mizraimsko masonstvo je promicanjem Darwinove teorije evolucije postavilo svoj vlastiti antikršćanski cilj. Danas masonstvo nastavlja promicanje te poganske doktrine zbog istog razloga. U njihovom Ncw Age časopisu, ožujak 1922. čitamo i sljedeće: "Šegrt vjeruje da će Kraljevstvo Božje biti uspostavljeno medu ljudima evolucijom i čovjekovim osobnim razvojem..."
Slobodni zidar W. L. Wilmhurst, u The Meaning of Masonry (1980), potvrđuje daje pravi razlog za promicanje doktrine evolucije, isti kao što je bio i u drevnom babilonskom misteriju - procesom evolucije ljudi će postati bogovi:
Evolucija je uvijek bila svrha drevnih misterija. Čovjek, koji je isklijao iz zemlje i razvio se u nižim segmentima prirode i došao do sadašnjeg racionalnog stanja, tek mora završiti svoju evoluciju,
postajući nalik bogu i ujedinjujući svoju svijest sa savršenim u znanju...

Tko je masonski bog: Sotona ili Lucifer ?
Englesko masonstvo je monarhističko, manteističko i kapitalističko, dok je francusko republikansko, ateističko i socijalističko. Ali u jednom se području zaista slažu: oba su antikršćanska i antisemitska.
Kršćani koji procjenjuju i prosuđuju masonsku doktrinu u odnosu na Sveto Pismo, prepoznaju da je Sotona bog obje te masonske sile, Engleske i Francuske. Ovo ukazuje na to, da je pali anđeo bog podijeljenog kraljevstva. Kako protivnik može kontrolirati dvije suparničke okultne sile bez samodestrukcije. Krist potvrđuje u Luki (11,17): „Svako kraljevstvo ako je u sebi nesložno, opusti...Zar je Sotona iznimka od ove istine?“
Što je prava priroda Sotoninog kraljevstva? Luka (11,14-19) daje ovaj odgovor: prizor započinje Isusovim izlječenjem nijemog čovjeka, istjeravši iz njega zlog duha. Farizeji ga odmah optužiše: „On izgoni zle duhove uz pomoć Belzebuba, poglavice zlih duhova.“ Isus im odgovara: „Ako je Sotona u sebi nesložan, kako će opstati njegovo kraljevstvo?“
Kristovo pitanje farizejima razumijeva pozitivan odgovor. Sotona je podijeljen u sebi, stoga njegovo kraljevstvo neće opstati.
Dalje, podijeljenoj Sotoninoj prirodi govori i grčko značenje riječi „podijeljen u sebi“. Podijeljen Znači „rascijepljen u cijelosti.“ U sebi se može prevesti kao „skroz naskroz“. Redak stoga glasi: Sotona je podijeljen u sebi skroz naskroz“

Podrijetlo Sotonine podijeljene prirode
U Ezekijelu (28,17) smo otkrili da je Luciferova oholost iskvarila njegovu mudrost, uzrokujući da spekulira kako je na razvojnom putu prema božanstvu. Ta umišljenost je bez odlaganja dovela pobunjenog anđela do rata protiv prijestolja Božjeg, jer je rekao: „Povrh zvijezda Božjih prijestolje ću sebi dići ...i .. biti ću jednak Višnjemu,“ Izaija (14,13-14).
Sveti Stvoritelj, Bog Biblije, ne će dijeliti svoju slavu s drugima, Izaija (42,8). Otada, pravednim Božjim sudom Lucifer je osuđen na neizbježnu destrukciju slijedećim riječima: „Pustih oganj posred tebe da te proždre...“ (Ezekijel, 28,18).
Sveto Pismo potvrđuje da je Bog položio u Lucifera podijeljenu prirodu, jer riječ posred dolazi od malo korištenog korijena hebrejske riječi koja znači „razdijeliti“ ili „raspoloviti“. Te riječi nose slično značenje kao i grčka riječ za podijeljen u odlomku u kojem Isus kaže, da je Sotona „podijeljen u sebi.“ Ova unutarnja podjela“ potpaljena vatrom, dovest će do uništenja Lucifera u gorućoj buktinji.
Uporaba riječi midst ( usred, posred, između) i drugdje u Sv. Pismu uključuje podjelu, kao u Postanku (1,6) kad za vrijeme stvaranja Bog dijeli vode nebeskim svodom i u Knjizi Izlaska (14,16), kad Mojsije dijeli Crveno more. Također se nalazi i u spoju sa samonametnutom destrukcijom, kao o Knjizi o sucima (20,42) kad je neprijatelj porazio sam sebe i u Zahariji (5,4) kad netko priseže u tajnim društvima pribavljajući tako prokletstvo na svoju vlastitu glavu.
Takva se podjela se u Websteru definira kao „šizofrenija; nazočnost zajedničkih kontradikcija, suprotstavljenih dijelova ili kvaliteta.“ Kad je Lucifer bio osuđen na šizofreničku prirodu i postao Sotonom, počeo je teoretizirati da ima dvije prirode, jednu dobru i jednu zlu. Stoga je nagovarao Adama i Evu da kušaju voće sa stabla spoznaje dobra i zla. Naučavao je dvojstvo bogova, oboje, dobro i zlo, te se sam predstavio kao muško i žensko, a tako je i naslikan, na univer-zalnom simbolu Sotone – bafometu.

Masonstvo prihvaća luciferijalizam
Mason 33. stupnja Albert Pike (1809-1891)., čovjek koji je određen razviti luciferijansku doktrinu za masonsku hijerarhiju, nije mogao prihvatiti da su Lucifer i Sotona bili iste osobnosti. Za vrijeme podučavanja svoje vjere izabranima u Vrhovnom vijeću, Pike je postao najutjecajniji čovjek na svijetu, premda je bio tek opskurni general u konfederalnoj vojsci za vrijeme Američkog civilnog rata i jedva primljen u slobodnom zidarstvu. Ali od 1859. pa do svoje smrti 1891., Pike je istodobno zauzimao pozicije Velikom majstora Centralnog dir-rektorija u Washingtonu, D.C., Velikog zapovjednika Vrhovnog vijeća, S.C. i Suverenog svećenika Univerzalnog masonstva. Bio je počasni član u gotovo svim Vrhovnim vijećima na svijetu, osobno primivši 130 masonskih stupnjeva.
Pike je također bio jedan od najodvratnijih individua u fizičkom i moralnom smislu u američkoj povijesti. S težinom iznad 135 ko, njegove seksualne sklonosti su bile takve, da je raširenih nogu i gol sjedio na drvenoj vladarskoj stolici, koja je bila u obliku falusa, okružen s ruljom prostitutki. Na te bi orgije donosio goleme količine hrane i pića, od čega bi za nekoliko dana većinu sam prožderao i popio, sve dok ne bi pao u ludilo.
U novonastanjenoj državi Arkansasu , Pike je poznat kao sotonisti. U svojim kasnijim godinama na portretima je slikan noseći bafometa oko vrata. Bilo kako vilo, Pike nije vjerovao da je bafomet bio Sotona.
U knjizi Morali i dogma objašnjava da su taj simbol „krivo razumjeli oni koji nisu bili adepti“; da je bio „izmišljen stoljećima rani-je, da bi skrio ono što je bilo preopasno očitovati.“
Pike, nadareni poliglot, koji je poznavao šesnaest drevnih jezika, otkrio je da je bafomet prvotno bio simbol za Lucifera, hermafroditskog poganskog boga. On u poganizmu nije pronašao protivnost poznatu kao Sotona. Sotona se spominje tek u Bibliji i, prema Pikeu, bio je proizvod kršćana. „Stoga, piše Pike, doktrina sotonizma je hereza. Istinska i čista filozofska religija je vjerovanje u Lucifera...“
I dok je Pike godine 1843. za masonstvo razvijao svoju luciferijansku doktrinu, dva duga masona su pokušala ući u samo svetište bratstva sa sotonističkom doktrinom. Henry Wadsworth Longfellow (1807-1882), poznati američki pjesnik i Moses Holbrook (1844), Suvereni veliki zapovjednik Vrhovnog vijeća u Charlestonu, S.C., u cijelosti su proučavali obje okultne znanosti. Premda su uživali raspravljati s Pikom o misterijima Kabale, ta dva sotonista nisu ga mogli pridobiti za kabalističko shvaćanje Sotone, koje naučava dvije temeljne doktrine: (1) protivnik je nekad bio Lucifer i (2) Sotona je snaga koja se može iskoristiti za dobro ili zlo.
Pike je opisao kabalističko shvaćanje Sotone u svojoj knjizi Morali i dogma, izdanoj godine 1871. za Južnu jurisdikciju Škotskog obreda slobodnog zidarstva:
Pravo ime Sotone, kažu kabalisti, je ono koje je suprotno Jahvi (sic!); jer Sotona nije crni bog, nego negacija Boga. Đavao je personifikacija ateizma ili idolatrije.
Za inicirane, ovo nije osoba, nego snaga stvorena za dobro, ali koja može poslužiti i za zlo. To je instrument slobode ili slobodne volje. Ta sila pred-sjeda nad fizički stvaranjem, ispod mitološkog i rogatog oblika boga pana; otuda dolazi da on – jarac subote ( he-goat of sabbat), brat stare zmije, svjetlonoše ili phosphora, koga su pisci u legendi krivo prikazali.
Pike optužuje pisce za krivotvorenje prirode i uloge Lucifera čineći ga Sotonom. Na primjer, Longfellow je vjerovao da je Sotona bio pali anđeo, dok ga John Milton u Paradise Lost (Izgubljeni Raj) prikazuje kao junaka priče.
Nasuprot tome, Pikovo naučavanje kaže da Lucifer nikad nije pao, da je on svjetlo svijeta, u snazi jednak Svemogućem Bogu, ali u današnje vrijeme nedovoljno shvaćen. Da bi naglasio ovo mišljenje Pike u Moralima i dogmi ismijava knjigu Otkrivenja jer niječe Luciferovu jednakost s Bogom: „Otkrivenje (Apokalipsa) je... uzdizanje neznalačke vjere koja teži jedino prema Bogu, a prezire svu Luciferovu raskoš i nastojanja...“
Pikovo ruganje je usmjereno prema onima koji vjeruju jedino u Boga Otkrivenja, bez iskazivanja bilo kakvog uvažavanja Luciferu. Svoj hvalospjev Luciferu nastavlja u sljedećoj rečenici: „Zašto dati neobično i misteriozno ime mraka ovom duhu! Lucifer, sin jutra! Je li to onaj koji nosi svjetlo i sa svojim sjajem, nepodnošljivo zasljepljuje slabe, osjetljive i sebične duše? Ne sumnjajte u to!“
Pike je vjerovao u pogansku doktrinu da je Lucifer bio dobrotvoran bog koji je ljude podučio znanosti. Warren Weston, u Farther of Lies ( 1930), potvrđuje da su drevni ljudi shvaćali Lucifera kao Prometeja, prijatelja ljudi, koji im je dao vatru, podučio ih svim zanimanjima, pokazao im rude i drago kamenje koje je skriveno u zemlji...Zbog tih nebrojenih blagodati, koje pripadaju čovječanstvu, udružili su se ljubomorni duhovi koji tvrde da su pravi bogovi, da bi mu naudili. Lucifer, sin zore, najsjajniji je anđeo, koji je nepravedno zbačen s neba.
Pike je također bio sarkastičan u ogovaranju prvih Apostola i Crkvenih Otaca, za koje je tvrdio da guše znanost. Ako pročitate Pikovo ogovaranje, steći ćete dojam da je „znanost“ na koju on misli, u stvari doktrina New Agea, ili kako je to dokumentirano u Ljetopisima (33,6) – čaranje:
Neznalice koje su odvele prvobitno kršćanstvo na krivi put, zamijenivši vjeru sa znanošću, fantaziju s realnošću, sanjarile su za doživljajima, i inkvizitori koji su stoljećima provodili osvetu protiv magije ratom za iskorijenjenje, uspjeli su pokriti mračnim velom drevna otkrića ljudskog duha; tako da sada tapkamo u mraku, tražeći ključ za čuda prirode.

Luciferijanski ritual za 33. stupanj
Pikeu je trebalo pedeset godina da bi razvio i postupno uveo luciferijanski ritual za uvođenje nekolicine u 33. stupanj Vrhovnog vijeća u Charlstonu. Također je preustrojio masonsku hijerarhiju u Londonu, Berlinu i Rimu. Francusko masonstvo je godine 1877., otvoreno deklariralo ono, što je tajno naučavalo od godine 1840. - da ne postoji Bog, nego ljudski rod. Pike, kao Suvereni svećenik Univerzalnog slobodnog zidarstva, želio je premostiti tu pukotinu, predstavljajući svoju Luciferijansku doktrinu 14. srpnja 1889. na konvenciji Vrhovnog vijeća u Parizu. Ne mogavši putovati radi oslabjelog zdravlja, on je mjesto osobnog tumačenja, objasnio doktrinu u pismu, koje je trebalo pročitati na konvenciji. Nakon toga pismo je publicirao A.C.De La Rive u La Femme et l'Enfant dans la Franc-Maconnerie Universelle. The Freemason, masonski časopis u Engleskoj, donosi to pismo 19. siječnja 1935. Count de Poneins je citirao dijelove pisma u Freemasonry and the Vatican. Najsveobuhvatniji citat nam dolazi od Edith Miller u Occult Theocrasy. U skladu s konceptom Alberta Pika, Lucifer bi trebao biti predstavljen visokim stupnjevima masonstva, dok bi se inicirani nižih stupnjeva držali u neznanju:
Ono što moramo reći masi jest - da mi obožavamo boga, ali to je bog koga se obožava bez praznovjerja.
Vama, Suvereni generalni veliki inspektore (33. stupanj), kažemo ovo, da to možete ponoviti braći 32., 31., i 30. stupnja. Masonska religija treba biti, od svih nas iniciranih visokih stupnjeva, sačuvana u čistoći Luciferijanske doktrine. Ako Lucifer nije bog, zašto bi ga Adonaj, Bog kršćana, čije djelovanje dokazuje njihovu okrutnost, perfidnost i mržnju prema čovjeku, barbarstvo i odbojnost prema znanosti, i njegovi svećenici klevetali?
Jest, Lucifer je bog, ali nažalost i Adonaj je također Bog. Zbog vječnog zakona koji kaže da nema svjetlosti bez sjene, ljepote bez ružnoće, niti postoji bijelo bez crnoga, tako bezuvjetno mogu postojati samo dva boga: tama biva neophodna svjetlu da bi poslužila kao podloga ili podnožje statui, ako je to potrebno, ili kao kočnica lokomotivi.
Slično, netko se može naslanjati na onoga koji je otporan. Stoga je svemir balansiran sa silama koje održavaju njegovu ravnotežu, silom privlačenja i silom odbijanja. Te dvije sile postoje u fizici, filozofiji i religiji. Znanstvena realnost o božanskom dualizmu očituje se putem fenomena polariteta i univerzalnim zakonom sklonosti i nesklonosti. Zbog toga su inteligentni učenik Zoroaster, kao i gnostici, manihejisti i templari nakon njega, priznavali kao jedino logičnu metafizičku koncepciju, sustav božanskih principa koji se vječno bore, tako da je teško vjerovati da je jedan slabiji u snazi od drugoga.
Stoga je doktrina o sotonizmu hereza i istinska i prava filozofska religija je vjerovanje u Lucifera, koji je jednak Adonaju; ali se Lucifer, bog svjetla i bog bogova, bori za čovječanstvo protiv Adonaja, boga tame i zla..ą

ąMartin Short komentira u Inside The Brotherhood, str. 94.-95.: "Postoje problemi s ovim citatom: njegovo značenje nije posve čisto i autentičnost mu je sumnjiva. To je bio prvi opis Pikea 1894. od francuskih autora koji su osjećali odvratnost prema masonstvu. Izgleda da izvornik još uvijek ne postoji, Dio to izvornik ili ne, engleska Velika loža ga je plasirala, ističući da Pike pripada osamdesetorici (Eight y Club, liberalni klub osnovan 1880., o.p.) i daje 'bio pomalo šašav'. "Poslije svega citat izgleda autentičan. Njegov vatreni jezik i bombastični stil prizivaju u sjećanje ranije Pikove radove, a poruka se ne razlikuje od one u Moral and Dogma. Ona upućuje na težnje američkog masonstva prema Sotoni - ili Luciferu. Izgleda da Pike želi reći kako postoje dva boga u svekolikom svijetu, zatvoreni u vječnoj borbi za prevlast. On kaže da je sotonizam hereza jer to ukazuje da je Lucifer zlo a Bog kršćana dobro. Nasuprot, Pike propovijeda da je kršćanski Bog zlo dok je Lucifer dobro."
Albert Pike nije mogao prihvatiti doktrinu sotonizma. Premda je uočavao postojanje borbe između dobra i zla, Pike je odbio vjerovati da je konflikt bio u samom Sotoni. Zato je pisao da Sotona nije ličnost, nego negacija Boga, personifikacija ateizma i idolatrije. U skladu s tim, Pike je odbacio Sotonu kao Lucifera, boga dobra i svjetla, koji se bori s Adonajem, Bogom zla i tame. Luciferijanizam, stoga, mora biti razlikovan od sotonizma. Prije se vjerovalo da je Lucifer u potpunosti dobar i da nikad nije pao. Ljubomorni Bog, koji nije želio da ljudi napreduju u znanju, protjerao je tog moćnog anđela iz neba radi njegove dobrohotnosti prema ljudskom rodu. Pike naziva toga ljubomornog boga "Adonaj," jednim od hebrejskih imena za biblijskog Boga.
Biblijski prikaz rata Anđela na Nebu
Otkrivenje (12,7-9) nam daje biblijski prikaz velikog sukoba između anđela u kojem je Sotona izbačen iz Neba:
„I dođe do rata na nebu: Mihael i njegovi anđeli su se borili protiv zmaja; i zmaj se borio sa svojim anđelima, ali nije nadvladao; niti se za njih nađe mjesta bilo gdje na nebu. I veliki zmaj bješe izbačen, stara zmija, nazvana davao i sotona, koji zavede cijeli svijet: bijaše zbačen na zemlju, zajedno sa svojim anđelima."
Ezekijel i Izaija bilježe isti rat. U Ezekijelu (28,16-17), Bog govori Luciferu, "Obilno trgujući, napuni se nasiljem i sagriješi. Zato te zbacili s gore Božje... Na zemlju te bacih ..." U Izaiji (14,15), Bog daje na znanje Luciferu gdje mu je odredište: "A sruši se u pakao."
Ezekijel koristi dvije različite hebrejske riječi za odbaciti. Kad Lucifer bi odbačen s gore Božje, ta riječ znači "ne dopustiti ponovni ulazak." Kad bi zbačen na zemlju, ta riječ znači "biti zbačen skupa sa svojom silovitošću." U Izaiji srušiti se znači "istjerati." Prikaz iz Otkrivenja preuzima ova različita značenja riječi odbaciti, jer na grčkom ona označava "biti odbačen silom."41
Sva tri Pisma slažu se u identifikaciji pobunjenog anđela. Izaija ga imenuje Luciferom. Naziva ga "stara zmija, nazvana đavao ili sotona...' Ezekijel uspoređuje protivnika s kraljem od Tira, koji je sunce-bog, zapravo Lucifer.
Sotona je zbačen s nebu dva puta. Prvo, prije početka vremena kao Lucifer (bilježi Izaija i Ezekijel) i drugi put kao Sotona za vrijeme velikih nevolja. Otkrivenje (12) bilježi oba događaja. Prije Kristovog rođenja (zabilježeno u 5. stihu), Sotona i njegovi anđeli su zbačeni prvi put. To prvo izbacivanje slijedilo je luciferskom pobunom. Drugo izbacivanje je zabilježeno u stihovima 7.-9. To se događa za vrijeme velikih nevolja("Jao vama, zemljo i more, jer je đavao sišao k vama s velikim gnjevom, svjestan da ima samo još malo vremena!"). Taj izgon pojavljuje se na pola perioda od sedam godina velikih nevolja, koji se završava tri i pol godine kasnije na Armagedonu.
Stoga sva tri Pisma bilježe silu s kojom je Lucifer/Sotona bio zbačen na zemlju.
Interesantno je da poganski mitovi bilježe taj isti rat u nebu. Indijski Indra, kralj bogova; Surya, bog sunca; Agni, bog vatre i svi drugi bogovi hindu Olimpa, otjerani su iz neba i zbačeni na zemlju. I Vulcan, koji je bio "bog vatre" u romanskoj mitologiji, zbačen je s neba. Grčki bog Phaethon, za vožnje bojnih kola po Suncu i u momentu kad je slao na svijet vatru, bi pogođen i zbačen na zemlju. Govori se da je Phaethon bio dokrajčen munjom. Eskulap je također skončao na isti način. Opjevano je, da je i Orfej ubijen munjom. Govori se daje i Zoroaster bio osuđen na smrt munjom.
Ovdje se koristi riječ "munja" da bi se označila vrsta sile kojom je Sotona bio "zbačen" s neba. U Luki (10,18) se kaže: "On (Isus) im reče, gledao sam Sotonu gdje pade kao munja s neba."
Je li masonstvo prakticirano u Edenskom vrtu ?
Nakon što je Lucifer bio zbačen s neba te postao Sotona, nalazimo ga u Edenskom vrtu u obliku zmije. Pravi čuvari Vrta bili su Adam i Eva, Postanak (2,15-17). Bog je tome paru dao posebne naputke što se tiče stabala s kojih mogu i s kojeg ne mogu jesti: "I Gospodin Rog zapovjedi čovjeku, govoreći: Sa svakog stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla, da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!"
Stara zmija ili Sotona, odgovorio je na Božju zapovijed zavodeći Evu obećanjem da će ona i Adam postati kao bogovi probaju li jesti zabranjeno voće; "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog stabla u vrtu? Nego, zna Bog: onoga dana kad budete s njega jeli otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi, poznavajući dobro i zlo," Postanak (3,1,5).
Iz idioma koji je poseban u hebrejskom jeziku doznajemo da jesti znači hraniti se "u...mudrosti" spoznavanja dobra i zla. Prema tome, Sotonin poziv Adamu i Evi da jedu zabranjeno voće, povlači za sobom vjerovanje u pokvarenu mudrost zmije, tj. Lucifera.
Riječ poznavanje u frazi "poznavanje dobra i zla" može se prevesti kao "ispuniti s osjećajem" dobra i zla, ili "napraviti da bude" dobro i zlo, ili "učiniti sam sebe" dobrim ili zlim. Zmija je namjerno navela Adama i Evu na vjerovanje da ako polože vjeru u njezinu religiju samoobogotvorenja, oni će, kao i ona, biti ispunjeni osjećajem dobre i zle prirode - što će im omogućiti evoluciju u božanstvo.
Rabinska tradicija proširuje značenje ovoga prikaza iz Postanka, bacajući više svjetla na religiju samoobogotvorenja. Ta rabinska tradicija napisana je u nekoliko svezaka knjiga nazvanih Kabala, koja je kompilacija učenja od drevnih, pa sve do modernih židovskih svećenika, od vremena babilonskog ropstva, 606. prije Krista pa sve do 1200. poslije Krista Kabalistički izvor iz kojeg saznajemo o čovjekovom padu u Postanku nazvan je Zohar (The Zohar), koji je napisan u Španjolskoj oko 1200. Ovdje rabini proširuju značenje "zapovijedi" Adamu i Evi da ne jedu zabranjeno voće. Riječ "zapovijed," kažu rabini, sadržava zabranu idolatrije. Štoviše, tvrde da je drvo simbol idolatrijske religije-samoobogotvorenja.

Premda je Krist osudio "rabinsku tradiciju", kad su ju farizeji koristili kako bi zaobišli Božji zakon Matej 15,1-6), ipak, rabinska tradicija bi se trebala promatrati u svjetlu rabinskog znanja poganskih doktrina koje prakticirali susjedni narodi.

Način na koji rabini vjeruju da je zmija podučavala doktrinu spasenja-samoobogotvorenjem, pokazan je u njihovoj proširenoj verziji onoga što je zmija rekla Adamu i Evi nakon Božje zapovjedi da se ne jede zabranjeno voće: "S ovim drvom Bog je stvorio svijet; ako jedete s njega i vi biste mogli stvarati svjetove. Ovo stoga što Bog znade zašto je zapovjedio ne jesti s njega, jer svaki zanatlija mrzi (jer je ljubomoran) svoga šegrta istog zanata."
Kabalističko objašnjenje doktrine spasenja-samoobogotvorenjem jako je slično masonskoj doktrini, koju je predstavio mason 33. stupnja francuske Velike lože Oswald Wirth, [Oswald Wirht, mason 33. stupnja Velike lože Francuske u prvoj polovici dvadesetog stoljeća, imao je
istaknutu poziciju među masonima, inspiriravši oživljenje spiritualizma i simbolizma u francuskom masonstvu. Bio je autor mungo knjiga o masonstvu.]
posebno u svezi sa zanatlijama i šegrtima. U dvije od njegovih knjiga L 'Ideal Initiatique i Le Livre du Compagnon (rane 1900-ete), čitamo:
Sada Veliki arhitekt, bez sumnje jer ga je teže nadmašiti (sic!) nego Boga teologa, upućuje na svoje neprijeporno postojanje, zbog konstruktivnog posla koji obavlja masonstvo, njegovog podrijetla i inspiracije, te ideala o izvoru beskrajne energije.
U knjizi Postanka te ideje su prikazane u mitu o zemaljskom raju, mjestu sreće u kojem je prvi čovjek imao tek život kao prava životinja ili dijete koje još nije ušlo u zrelo doba. Varava zmija, koja nas je inicirala jesti voće s drva spoznaje dobra i zla, simbolizira jedan poseban instinkt. Ona je otpala od konzervativnog instinkta i predstavlja oboje, uznositi i dovitljivi impuls, čija je svrha učiniti čovjeka svjesnim njegove potrebe za uspinjanjem na skali postojanja.
To tajno poticanje je nositelj svakog napretka i svih pobjeda, koje proširuje obzore kako pojedinca tako i skupina....
Predmet zanimanja drevnih misterija je bio napraviti čovjeka koji će biti sličan bogovima. Misteriji su poistovjećivani s božanskom prirodom kako bi inicirani rasli u moralnom i intelektualnom smislu, te išli dalje i dalje, pa i iza razine obične ljudskosti.
Program inicijacije se nije promijenio čak i u našim danima. Moderni mason, također, postaje božanstveniji, ali on uočava da to može postati jedino ako gradi na božanski način, te tako kompletira neispunjenu zadaću stvaranja. Narastajući iznad razine ljudske i životinjske prirode, graditelj, provodeći božanski plan, i sam postaje bog, u drevnom značenju riječi...
To objašnjava zašto je zmija, inspirirajući neposluh, nepokornost i pobunu, držana prokletom od starih teokracija, dok je u isto vrijeme bila čašćena između iniciranih koji su smatrali da ne može postojati ništa svetije od onih nastojanja koja nas vode bliže bogovima....
Slijedeći tu tradiciju, dr. J. D. Buck u Mystic Masonry tvrdi da je "jedini personalni bog kojeg prihvaća masonstvo čovječanstvo u cjelini. Bog, Veliki Arhitekt Svemira, personificira se kroz čovjeka. Čovječanstvo je stoga, jedini personalni bog koji postoji."




























Masonstvo je također prihvatilo metodu zmije iz Vrta, namjerno usvojivši zavođenje kao kamen temeljac svog djelovanja. Albert Pike u Morals and Dogma potvrđuje zavodničku metodu kojom se služi masonstvo:
Plavi stupnjevi su tek izvanjski trijem Hrama. Poneki od simbola predstavljaju se iniciranom, ali ga se namjerno zavodi krivim interpretacijama. Nije cilj da ih razumije, nego je intencija da on umišlja kako ih razumije...i da će svi pokušaji da ih objasni ostati uzaludni...
Masonsko svevideće oko i Edenski vrt
U Postanku (3,5) zmija obećava 'Adamu i Evi da će njihove "oči biti otvorene." Zmija je ponudila nešto još zloslutnije od onoga što možemo na prvi pogled i zamisliti, a to doznajemo iz hebrejskog značenja riječi oči koje sugerira više nego što se prijevodom može izraziti. Hebrejsko značenje riječi oči može se prevesti sa "znanje"53 a riječ otvorene mogla bi se prevesti kao "proširene".54 Zmija je rekla Adamu i Evi da će njihovo "znanje" biti "prošireno" ako povjeruju religiji "spoznaje dobra i zla"
Kobnije od definicije "proširenog znanja" je značenje doslovnog prijevoda riječi oči, jer na hebrejskom ta imenica uopće ne dolazi u množini nego u jednini. Ono što je zmija zapravo rekla Adamu i Evi je "proširenje njihovog unutarnjeg oka pomoću znanja."
U svim misterijskim religijama proširenje svijesti se postiže dubokom meditacijom. U Indije se to stanje simbolizira trećim okom, u Egiptu ozirisovim okom, a u slobodnom zidarstvu svevidećim okom.










J. R. Church, u Guardians of thr Grail (1989.) sugerirao je da je zmijin cilj bio namamiti Adama i Evu na prakticiranje nadzora duha:
Znamo da ni Adam ni Eva nisu bili slijepi. Stoga se opis iz Sv. Pisma ne odnosi na njihove fizičke oči, nego na njihovo UNUTARNJE OKO! Sotona ih je naveo na otvaranje njihovog unutarnjeg oka - danas ponekad nazvanog koncentracija, duboka relaksacija ili meditacija - što dopušta "duhu" ući i izvoditi "unutarnju kontrolu." Originalno napastovanje i zavođenje koje se dogodilo u Edenskom vrtu ne razlikuje se od taktike koju jedva primjetno Sotona i danas koristi. Zmija još uvijek zavarava ljude nudeći im zabranjeno voće.
Nema ništa krivo s meditacijom kad je usmjerena na Isusa Krista (J'hošu'a, - Mašijah), utjelovljenu Drugu Osobu Presvetog Trojstva. Kršćanska molitva ili meditacija o Božjoj Riječi uvijek vodi prema susretu sa Spasiteljem. S druge strane, tzv. New age, predstavljen kao pokret za koncentraciju, duboku relaksaciju i meditaciju je ono što bi kršćani smatrali silaženjem u prazninu ništavih. Jednom kad se dosegne to mentalno stanje, protivnikovi demoni koji neprestano vrebaju, navale popuniti prazninu, dajući onome koji to prakticira osjećaj samoobogotvorenja mijenjanjem njegovog način razmišljanja. J.R.Church nudi smionu sugestiju o tome što bi moglo biti zabranjeno voće koje su jeli Adam i Eva: "To je mogao biti narkotički ekstrakt koji se koristi za proširenje svijesti - meskalin, heroin, marihuana, itd. - droge koje mijenjaju svijest koriste se za otvaranje unutarnjeg oka - svevideće oko za paranormalnu percepciju."
Rabinska tradicija se slaže s J. R. Church, sugerirajući da ono što su jeli Adam i Eva nije bilo voće sa stabla, nego lišće. Rabini također opisuju i ono što nazivamo halucinogeno iskustvo. Nakon uzimanja lišća, Adam i Eva su vidjeli "varljive prikaze stabla s kojeg su jeli..."
Što je krajnji cilj korištenja droga i mistične meditacije
U svim misterijskim religijama uporaba droga koje mijenjaju svijest je prvi korak u procesu odvlačenja ljudi od pravovjerne religije i Svetog pisma. Tu činjenicu nalazimo u Otkrivenju (18,23). Odnoseći se na babilonski misterij, taj dio Pisma navodi: "jer je njihovo čarobnjaštvo zavelo sve narode."
Grčka riječ za čarobnjaštvo je pharimakeia, što znači "magično liječenje" ili za svijest podvrgavajući otrov spravljen za izvođenje magijskih rituala."60 Grčka riječ zavesti znači "zastraniti od pravovjerja ili pobožnosti."
Misterijske babilonske religije uvijek su koristile droge koje mogu mijenjati svijest kao sredstva za izazivanje promjena "pravovjerja ili pobožnosti." Da bi pokazali na koji način djeluju droge, evo opisa jednog iskustva s LSD-om:
Tehnički gledano LSD kao i druge slične snažne droge ne potiču istinske halucinacije nego su uzrokom iluzija, premda je razlika između ta dva fenomena neznatna. Jedan kanadski liječnik godine 1957. skovao je pojam psihodelik (tj. koji se odražava na svijest), koji poprilično dobro opisuje te droge. Psihodelične droge imaju mogućnost navesti ili nametnuti stanje promijenjene percepcije, mišljenja ili osjećaja ne postojanja drugog iskustva osim onih iz snova ili mističnih iskustava.
U izvještajima nalazimo da već kod niskih ili srednjih doza dolazi do ekstatičnih stanja euforije. Taj osjećaj užitka počesto slijedi osjećaj ustrašenosti i nešto rjeđe depresija. Korisnik droge često sam sebe doživljava kao dvostruku ličnost i pričinja mu se da su tijelo i svijest dva odvojena entiteta. Nekolicina osoba je imala kozmičko iskustvo koje je produbilo, uglavnom religijski osjećaj jedinstva svega stvorenog. Ljudi koji su imali taj osjećaj vjeruju da su otkrili vrijednost i smisao postojanja.
Iskustva na tome stupnju uključuju osjećaj sjedinjenja ili jedinstva sa svemirom, osjećaj transcendencije vremena i prostora, duboko osjećanje zadovoljstva, blagoslova, mira i svetosti, strahopoštovanja i čuđenja, religijske prosvijetljenosti i vjerovanja da je iskustvo iznad riječi, neverbalno i neopisivo... Vrh iskustva se ne događa kod svih osoba. Uobičajeno je da ono brzo prolazi i da puni intenzitet osjećaja ne traje dugo. Osobe koje su to iskusile sjećaju se svojih doživljaja mjesecima kasnije, a poneki i tvrde da je ono potaknulo promjene u njihovom pristupu živom. Na koji je način ta "promjena u njihovom pristupu životu" prouzročila da se zapadno društvo "udalji od pravovjerja i pobožnosti" očituje se na primjerima iz života dva sveučilišna profesora psihologije s Harvarda u ranim 1960-im. Dr. Richard Alpert i dr. Timothy Leary pozvali su ostale da se "uključe, povuku i odu" iz postojećih socijalnih institucija. Njihova nekonvencionalna orijentacija prema LSD iskustvu je predstavljena u priručniku nazvanom The Psychedelic Experience (1964.), koja se temelji na Tibetanskoj knjizi mrtvih. Taj priručnik je postao Biblija pokreta za psihodelične drogo. Dr. Leary je prouzročio da tisuće "napuste pravovjerje i pobožnost" počevši prakticirati svoju vlastitu religiju, Savez spiritualnog otkrića (The League of Spiritual Discovery), s LSD-om kao sakramentom. Richard Alpert je naveo još više tisuća onih koji su otpali od prave vjere, kad je nadošao na ideju prakticiranja vlastite religije dok je vježbao, staviti se pod vodstvo jednog gurua u Indiji. Njegov guru ga je preimenovao u Ram Dass, što znači "sluga božji." Alpert danas ima sljedbenike u SAD-u, gdje ga zovu Baba Ram Dass i gdje provodi mnogo vremena govoreći različitim skupinama, održavajući meditativne seanse. On danas preporučuje "intenzivno" meditiranje."
Intenzivno meditiranje je korak koji slijedi nakon uzimanja droga. Ono također tjera ljude "napustiti pravovjerje i pobožnost." To su potvrdili Patricia i Weldon Witters u knjizi Drugs and Socieiy: A Biological Perspective (1986.), koja spada u moderno štivo za savjetnike o problemima uzimanja alkohola i droga. U zadnjem poglavlju knjige pod nazivom Using the Mind for Nondrug Highs (Korištenje svijesti za sjajno raspoloženje - bez droga), Wittersovi sugeriraju da je alternativa korištenju droga okretanje prema drevnom mističnom meditiranju:
Psihijatri, neuropsihijatri, psiholozi i liječnici istražuju svijest. Neki od najzanimljivijih radova o stanjima svijesti učinjeni su za vrijeme meditacije. Zemlje kao Indija imaju dugu povijest povezanu s ljudima koji su dosezali nekolicinu ciljeva kroz meditaciju. Riječ yoga je izvedena iz sanskritske riječi za jedinstvo ili yoking, što znači proces postizanja jedinstva s apsolutnim. Zapravo, radi se o korištenju svijesti za samokontrolu te iste svijesti i tijela. Tisućama godina korišteni su različiti sistemi kontrole svijesti za pronalaženje mira i zadovoljstva. Ti efekti se pojavljuju i bez droga, ali droge mogu neizmjerno, a počesto i nepredvidljivo ubrzati proces.
Ljudi koji uzimaju droge kao dio istraživanja za razumijevanja života, zapravo tragaju za metodama održavanja vrijednosti onih dijelova eksperimenta u kojima se koristi droga. Takvi su ljudi naučili vrednovati meditaciju za postizanje sjajnog raspoloženja i ostavljaju droge. Oni opisuje svoje eksperimente kao nešto što im je dalo osjećaj osobnog potencijala, nešto što će oni "gurati," jer su postavljeni u samo središte realnih stvari....
Opis u Otkrivenju (18,22) govori kako je misterij Babilona prouzročio da narodi svijeta "napuste pravovjerje i pobožnost" pomoću prijevare potaknute drogom. Wittersovi jasno sugeriraju da ovisnost o drogama podučavaju savjetnici istočnjačkog misticizma kao sredstvo prelaska od kemijske ovisnosti do meditativne korisnosti:
Ljudi koji još nisu naučili učinkovito meditirati, nastavljaju uzimati drogu zato što izgleda da one djeluju smjesta, dok meditiranje zahtjeva redovito, dnevno vježbanje, stegu, pogotovo na početku... Oni koji izdvajaju psihodelike, posebno za spiritualna i mistična iskustva, mogu se pozvati na studije misticizma i meditacije. U svjetlu tih činjenica čini se razumnim navesti da je Adamov i Evin grijeh uzimanja zabranjenog voća bio možda tek simbolično uzimanje droge u svrhu mistične meditacije, što im je otvorilo "spiritualno oko" spoznaje dobra i zla, dajući im krivi dojam o obogotvorenju. Otkrivenje (18,23) kaže da je ta vrsta uporabe droga uzrokom pobune protiv Boga. Njihova se pobuna izoštrenije definira u I. Samuelu (15,23): "Jer je pobuna grijeh magije..."
Čarobnjaštvo: religija dobre i zle gradnje
Čarobnjaštva su prepoznata kao praksa obje, dobre i zle gradnje. Douglas Hill u The Supernatural objašnjava: "Bilo koja magijska radnja koja se poigrava s okultnim snagama može dovesti do dobrog ili zlog završetka -ovisno o čarobnjaku."
Hill dalje objašnjava da se dobro odnosi na bijelu magiju, a zlo na crnu magiju. Ipak, u The Beautiful Side of Evi! (1983.), bivši medij Johanna Michaelsen objašnjava kako bijela magija uvijek dovodi do crne magije! I profesor E. M. Butler u Ritual Magic potvrđuje da se to dvoje ne može dijeliti, "jer se bijelo i crno neprestano miješaju i pothranjuju jedno drugo."70
Ako se bijela magija neprestano miješa i pothranjuje crnu magiju kako jedna može biti prihvaćena od istinskog Boga po zaslugama njezine dobre strane? To je nemoguće, a dokazano je i padom Adama i Eve. Njihov pokušaj skrivanja zlih nastojanja samoobogotvorenja pred Bogom, lukavo ističući dobru namjeru, zabilježen je u Postanku (3,7): "I oči su im se otvorile, i oni su spoznali da su bili goli; i tada su ispleli pregaču od smokvina lišća."
Sto su zapravo Adam i Eva spoznali kad su otkrili da su goli? Da bi odgovorili na ovo pitanje, moramo razumjeti da gol na hebrejskom figurativno znači "biti lukav ili prepreden." To sugerira da su Adam i Eva smjesta poprimili lukavu i prepredenu narav uzimajući zabranjeno voće. Djelujući u skladu s tom naravi, oni su pokušali zavesti Boga, praveći si pregaču od smokvina lišća, te skrivajući od Njega svoju golotinju ili lukavu prirodu.
Masonska pregača: simbol dobre gradnje
Mistične religije, uključujući i slobodno zidarstvo, koriste od tada pregaču kao simbol dobre namjere. To potvrđuje i Mackey's Encyclopedia of Freemasonry, opisujući simboliku pregače i njezinu važnost, pogotovo u spekulativnom masonstvu:
Ne postoje niti jedan simbol spekulativnog slobodnog zidarstva važniji u svojoj poruci od bijele masonske pregače. Već u početnim lekcijama o ranom periodu slobodnozidarskog razvoja, kandidatu se utiskuje u pamćenje prvi dar koji prima, prvi simbol koji mu se objašnjava i prva opipljiva evidencija koju posjeduje od svog ulaska u bratstvo.
Kako god izgledao njegov budući napredak u "kraljevskoj umjetnosti," koliko god dublje ulazio u tajne, kakva god bila njegova odanost mističnoj instituciji ili žeđ za znanjem, s pregačom dolazi do prvih počasti od kojih se nikad ne dijeli.
Ako u manje važnim dijelovima našeg rituala postoji obilje aluzija s obzirom na načine i običaje staroga svijeta, ne bi trebalo od današnjih masonskih rituala svečanog ulaska u službu očekivati da ceremonija odijevanja novoiniciranog kandidata s tim cijenjenim amblemom zanata bude bez svog arhetipa u vremenu, prakticiranoga još davno u prošlosti.
Drugo, podrijetlo masonske pregače, kaže Mackey, pronađeno je kod "drevnih praktičnih masona." Prema Mackeyu, praktična masonska pregača je bila simbol njegova posla: obrtnik bi opasao pregaču, u koju bi stavljao alat kojim je gradio sredovječne katedrale.
Treće, kao i fizički rad praktičnog masona, tako i posao masona koji se bavi spekulativnim masonstvom ima svoje posebne zahtjeve: o tome govori slovo na pregači, kaže Mackey, i "podsjeća ga na čistoću života i čestitost koja je prevažna za primanje u Nebesku ložu u kojoj Veliki arhitekt svemira zauvijek predsjeda."74
Kako mason postiže "tu čistoću života" neophodnu za primanje gore, u Nebesku ložu?" Dr. Mackey u Lexicon of Freemasonry daje ovaj odgovor: "Mason koji živi u striktnoj poslušnosti prema obvezama i pravilima bratstva slobodan je od grijeha ili prijestupa."75 The Handbook of Freemasonry tvrdi isto: "Ako živite u skladu s vašim obvezama," kaže instruktor iniciranima, "bit ćete slobodni od grijeha."76
Što su "obveze" koje mason mora ispunjavati da bi bio "slobodan od grijeha?" Mackeyeva Encyclopedia of Freemasonry definira obveze kao "svečano obećanje koje mason daje kod pristupa u bilo koji stupanj... Obveza je ono što čovjeka obvezuje izvoditi određeni čin... Činjenje postaje njegova dužnost... Različite točke ugovora koje propisuju različite obveze izražavaju određena gledišta..."
The Handbook of Freemasonry navodi (između ostaloga), pet primamili "točaka" ili obveza koje mason obećava izvršavati pod krvnom prisegom:
(1) i po cijenu žrtve pomoći bratu masonu u potrebi; (2) sjetiti se da je dobrobit brata masona kao moja vlastita; (3) čuvati tajne brata masona; (4) braniti postupke brata masona i (5) upozoriti brata masona na dolazeću opasnost.
Ako se te obveze ispunjavaju, masonu se kaže da će biti slobodan od prijestupa. Zbog toga masonska doktrina spasenja samoobogotvorenjem zaobilazi i ne priznaje spasenje milošću Božjom - vječno spasenje koje dobivamo vjerom u našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista, čija je nevina krv prolivena na križu na Kalvariji kao jedino sredstvo opraštanja naših grijeha, dajući nam vječni život u nebu sa Svemogućim Bogom.
Albert Mackey uopće ne spominje spasenje vjerom u Isusa Krista kao jedinog načina dostizanja "čistoće života." Mjesto toga, u četvrtom i posljednjem objašnjenju simbolike pregače, Mackey miješa Sveto pismo s masonskom doktrinom da bi naveo čitatelja na osjećaj zadovoljstva njegovim uratkom. Mackey navodi citat iz The New Kentucky Monitor, godine 1918., pisan za Veliku ložu te države:
Neka te njezina (pregačica) čista i neokaljana površina uvijek podsjeća na "čistoću života, čestitost i besprijekorno vladanje," na težnju za uzvišenijim mišljenjem, plemenitim djelima i većim postignućima; i kad na kraju tvoje umorne noge dosegnu kraj napornog puta, te kad iz mlohavog stiska zauvijek ispustiš radno oruđe vrijednog života, tvoje držanje treba biti čisto i neokaljano kao ovaj svijetli amblem koji ti noćas stavljam u ruke; i kad tvoja drhtava duša ostane gola i sama pred velikim bijelim prijestoljem, bit će suđena za djela koja su učinjena dok je bila još u tijelu; možda ove riječi dobrodošlice budu tvoj dio koji ćeš čuti od njega koji sjedi kao vrhovni sudac: "Obavio si vrijedan posao dobri i vjerni slugo...
Veliko bijelo prijestolje suda, koje je zabilježeno u Otkrivenju (20,11-15), pojavljuje se na kraju tisućgodišnjega Kristova kraljevanja na zemlji. To je sud svim mrtvima od Adama, dobrima i zlima. Bit će otvorene dvije knjige -Knjiga suda prema djelima i Knjiga života. Knjiga života u Sv. Pismu, nazvana i "Jaganjčeva knjiga života", Filipljanima (4,3); (3,5; i 17,8), sadrži imena onih koji su vjerovali u Gospodina Isusa Krista kao Spasitelja, i onih koji su prema Starom zavjetu s radošću očekivali dolazećeg Mesiju kao i onih koji su prihvatili Krista kao Spasitelja nakon njegove smrti, pokopa i uskrsnuća.
Knjiga suda prema djelima je za sud nevjernicima koji su odbili prihvatiti Kristovu smrt, pokop i uskrsnuće kao jedini način spasenja. Bog je u cijelosti pravedan, jer će nevjernici biti suđeni njihovim vlastitim mjerilima. Prema svojim mjerilima, bit će "lišeni Božje slave", Rimljanima, (3,23). Prema Otkrivenju (20,15), "I tko se god ne nađe upisan u knjizi života, bi bačen u ognjeno jezero."
Jedina utjeha za one koji su stavili vjeru u vlastito samoobogotvorenje je u tome da Bog nije samo u cijelosti istinit i nepristran, nego je i u potpunosti pravedan, jer će biti stupnjevi kazne u paklu. Na primjer, u Mateju (23), Isus Krist govori licemjernim tumačima Božje riječi, koji vode svoje vjernike na krivi put, te ih u stihovima (23,28), (23,33) i (23,14) osuđuje teškim riječima: "Tako se i vi izvana činite ljudima pravedni, a unutra ste puni licemjerja i nepravednosti... Guje i zmijski porodi! Kako će te izbjeći osudu paklenu?... Za ovo će biti oštrije suđenje."
Bilo da se radi o licemjerima koje masoni namjerno podučavaju ... ili o masonskim podučavateljima u ložama koji podučavaju krivu religiju spasenja, odredište svih zavoditelja je objavio apostol Ivan u Otkrivenju (21,27); "ništa nečisto nikada ne će ući... (u nebo)... ni jedan koji čini što je odurno i lažno, već samo oni koji stoje upisani u Janjetovoj knjizi života."

Božji plan spasenja mjesto smrti
Adamov i Evin pokušaj skrivanja grijeha pregačom samoobmanjivanja teško je mogao osigurati zajedništvo sa Stvoriteljem. Bojali su se, dakle, Božjeg suda Postanak (3,7-10), skrivajući se medu stablima u Vrtu kad začuše Božji glas. Taj strah je bio opravdan jer ih je Bog upozorio, "u onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti." Kakogod, mjesto da ih ubije, kao što Njegov zakon propisuje, Bog milosrdno preokreće svoju srdžbu u oprost preko nevinog janjeta, koje prolijevajući svoju krv daje zadovoljštinu za Adamov i Evin grijeh. To utažuje Božju srdžbu, omogućujući Mu da još jednom uspostavi zajedništvo s ljudima. Okajanje krvlju za oprost od grijeha Bog je utemeljio u Edenskom vrtu. Kroz četiri tisućljeća taj se obred izvodio u vjeri, radosnom očekivanju i nadi u konačnu žrtvu nevinog Božjeg Janjeta na križu na Kalvariji za opraštanje svih grijeha onima koji u Njega vjeruju, Ivan (3,16).
Krist (- Mašijah) prekida prokletstvo iz Edena
Bog je mogao stvoriti čovjeka nesposobnoga za grijeh. Ali da je to učinio, spriječio bi svoje nakane. Prema Kološanima (1,16), Bog je stvorio sve stvari za Sebe. Čovjek je zato stvoren za Boga - za zajedništvo s Bogom. Istinsko zajedništvo Boga i čovjeka zahtijeva i zajednička obilježja. Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku, što je više nego da je stvoren kao trojstvo (tijela, duše i duha). Puninu Božje slike u čovjeku pronalazimo u plodovima Njegova Duha kako je navedeno u Galaćanima (5,22): "Ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost." Jer je u Duhu, posredstvom Duha, Bog je združi s čovjekom.
Istinsko zajedništvo mora također biti i izbor. Tako je Bog stvorio čovjeka sa slobodnom voljom. Sa slobodom je došla mogućnost grijeha. Tragično je bilo to što je čovjek izabrao zajedništvo sa Sotonom kroz religiju samoobogotvorenja. Bog, koji je istinit i pravedan, dao je zakon kao vodič čovjeku u njegovu izboru i upozorio ga o posljedicama neposluha: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!" Prekrši li čovjek zakon, umrijet će fizički i duhovno, trpeći zbog vječne odijeljenosti od Boga.
Kad je čovjek učinio krivi izbor, njegovo trojedinstvo (tijelo, duša i duh) bilo je pogođeno. Prvo, duša mu je izgubila dobrotu i postala je grešna, lukava i prevrtljiva kao i priroda njegova poočima. Drugo, zbog te grešne prirode, Božji Duh nije više mogao biti u zajedništvu s čovjekom, što je rezultiralo duhovnom smrti. Treće, kao posljedica grijeha, čovjekovo fizičko tijelo je započelo lagani proces truljenja, rezultirajući fizičkom smrti.
...Ljudska dobrota nikad ga ne može dovesti u pravi suodnos s njegovim Stvoriteljem. Tako Izaija (64,5) objavljuje da je "sva pravda naša kao haljine okaljane." Stoga je Bog sam morao pružiti način za spas čovjeka koji bi bio prihvatljiv u Njegovim očima. Ivan (3,16) bilježi Božji plan spasenja: "Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga Sina da ne pogine nijedan koji u Nj vjeruje, već da ima život vječni."
U Efežanima (2,8-9) apostol Pavao uspoređuje Božji plan spasenja s čovjekovim: "Da, milošću ste spašeni - po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji! To ne dolazi od djela, da se tko ne bi hvalisao."
Božja milost je nešto što je iskreno i obilno dano, zato se ne može zaraditi i dolazi nam radi velike ljubavi Njegove. Božji dar nama je Njegov nevini Sin žrtvovan kao janje u Edenskom vrtu, kao plaća za naš grijeh neposluha i pobune. Ostale su, kakogod, smetnje koje nas čine pobunjenicima u prvom redu. Tako da još uvijek moramo birati, prihvatiti Božje odredbe za spas ili odbiti ih. Bog ne može napraviti taj izbor mjesto nas, jer nam On nikad ne će nametnuti svoju volju. Hoćemo li prihvatiti Božji plan spasenja jednostavno putem vjere, ili ćemo nastaviti našu glupu pobunu oslanjajući se na vlastita djela?
Izbor je naš. Rezultat će odredili kojim mjerilima želimo biti suđeni pred velikim bijelim prijestoljem. Ili ćemo biti suđeni prema savršeno vjerodostojnim i dobrim djelima Isusa Krista pridodanim uz naše ime u Knjizi života ili ćemo biti suđeni prema grijesima odbacujući Milost i Istinu. Zaista je tužno kad se kršćanin, koji je primio istinsko Svjetlo Isusa Krista i Spasitelja (heb. -Jhošu'a, tj. "Jahve spašava" i - Mašijah, tj. "posvećen, pomazan za dovesti Gospodinu" n.p.), i bio oslobođen mraka snagom Duha Svetoga, okreće prema masonstvu da bi tražio više "svjetla" u religiji stare zmije. U Djelima apostolskim (4,11-12) se kaže: "Jhošu'a /Isus je onaj kamen koji ste vi, graditelji, odbacili, a koji je postao ugaonim kamenom. Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino Ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti. " n.p.), i bio oslobođen mraka snagom Duha Svetoga, okreće prema masoneriji da bi tražio više "svjetla" u religiji stare zmije. Druga Petrova poslanica (2,20-22) nam kazuje što će doći:
Ako se, naime, oni koji su pravom spoznajom Gospodina Spasitelja Isusa Krista, izbjegli pokvarenosti svijeta, opet upletu u nju i ako ih ona nadvlada, tim njihovo posljednje stanje biva gore od prijašnjega. Njima bi, uistinu, bolje bilo da uopće nisu priznali puta pravednosti, nego da, pošto su ga priznali, okrenu leđa svetoj zapovijedi koja im je predana. Na njima se događa što kaže istinita poslovica: "Pas se vraća na svoju bljuvotinu" i "Okupana se svinja vraća da se valja u kaljuži."
Ako si kršćanin i mason, a nisi potpuno otpao, kao Sto gore kaže Sveto pismo, još uvijek imaš priliku odreći se masonstva i pobjeći od te odvratne religije. Isus Krist se zauzima za tebe i zove te. Otkrivenje (18,4): "Izađite iz nje, moj narode, da ne postanete sudionicima njezinih grijeha i da ne dijelite njezinih zala!"
Sažetak
Luciferov grijeh oholosti bio je uzrokom pobune protiv Boga. Trećina anđela se pobunila s njim. Kao kaznu, Lucifer je dobio ime Sotona (u značenju protivnik), potom je silom zbačen s neba. Kad je Bog stvorio Adama i Evu, te ih postavio u Edenski vrt, Sotona ih je zavodio nudeći im zabranjeno voće spoznaje dobra i zla. Kad su uzeli voće, bili su izbačeni iz Edenskog vrta zbog neposluha. Time se i njihova djeca u grijehu začinju. Na licu zemlje ljudska vrsta se množila u grijehu, dok zloća nije postala tako velika da je Bog uništio pokvarene ljude Velikim potopom Postanak (6). U svom milosrđu Rog je poštedio osmero ljudi za novi početak - Nou i njegovu ženu, njihova tri sina i njihove žene. Nakon potopa naselili su zemlju koja je kasnije postala poznata kao Babilon. U sto godina nakon Potopa, čovjek je ponovno slijedio krivu religiju spoznaje dobra i zla - religiju samoobogotvorenja.
Pogledat ćemo drevni misterij Babilona, čiji su religijski rituali zamaskirani kod poslijepotopnih patrijarha - Sema, Hama, Jafeta, Kuša, Nimroda i njegove žene Semiramis. Dokumentirat ćemo da se ti babilonski rituali nastavljaju prakticirati u današnjem masonstvu.

II. POGLAVLJE HERMAFORDITISKI BOG HERMAFRODITSKI BOG
Danas se riječ "legenda" nalazi u puno boljem položaju nego prije. Riječ "legendarno " često je bila slaba preporuka jer ju je većina ljudi često miješala s riječju "mitsko." Riječ "tradicija" stoji daleko bolje u ocjenama povjesničara. Zahvaljujući kritičkom pristupu, povijesnim istraživanjima i arheološkim promatranjima, znanstvenici danas imaju više povjerenja u postojanje preostalih činjenica u legendama i tradicijama o dobro poznatim biblijskim ličnostima. One su možda predimenzionirane i smiješne, ali legende i tradicije su često proširena realnost, te možda nisu uopće pretjerivanje, nego su možda prava istina. Dr. William Steuart McBirnic, 1973.
Postanak (11) donosi izvještaj o nastanjenju Noina tri sina Sema, Hama i Jafeta na istoku zemlje Šineara (Babilona) nakon potopa. Govorit ćemo o Hamovom rodu, jer se kroz njegovu nasljednu lozu sagradio Babilon i razvila babilonska misterijska religija, koja obožava dva jednaka boga suprotnih spolova.
Ham
U Postanku (9), kad se spominje Ham, kao što je to zapisao u Zoharu iz dvanaestog stoljeća, o njemu se uvijek govori kao "Hamu, ocu Kanaana." Rabinska tradicija to ovako objašnjava:
Ham predstavlja odbijanje i smeće, buđenje i ustajanje nečistog duha stare zmije. To je stoga što je on označen kao "otac Kanaana," jednom riječju, Kanaana koji je odredio smjer svijeta, Kanaana koji je bio proklet, Kanaana koji je nanio crno na lice ljudskog roda.
Kanaan je naslijedio "nečisti duh" svoga oca - duha prkosa, neposluha i homoseksualnosti. Ime Ham, upućuje na prvi duh - duh "prkosa i neposluha." Ham dolazi od hebrejskog prvotnog korijena riječi koja znači "zapaliti se" kao u ljutnji.3 Ime Ham također znači "vruć, kao iz tropskih obitavališta." Ono znači i osunčanu ili crnu kožu.4 Crna plemena su Hamovi potomci.
Biblija govori da su Egipat naselili Hamiti, nakon što su narodi bili raspršeni na sve strane. To znamo po tome jer je Egipat poznat i kao "Hamova zemlja." Egipćani su bili obvezatni sudjelovati u tome drevnom obožavanju, što je bilo, i još je uvijek, normalna praksa misterijskih religija. Vjerujući u zmijinu laž da čovjek može postati "kao Bog", Egipćani su smatrali bogovima svoje praočeve. U egipatskom panteonu Ham se poistovjećivao sa suncem i obožavan je kao sunce-bog.
Homoseksualnost: ritual u tajnim religijama
Drugi nečisti Hamov duh koji je prenesen na njegove potomke je duh homoseksualnosti. Ham je bio biseksualan, izvodeći svoj prvi homoseksualni čin na svom ocu Noi dok je on bio pijan. Prijevod Postanka (9,20-22 i 24-25) to ne otkriva, ali hebrejski tekst to čini:
Zemljoradnik Noa zasadio je vinograd. Napio se vina i opio, pa se ot¬krio nasred šatora. Praotac Kanaanaca Ham opazi gola oca pa to kaza dvo¬jici svoje braće... Kad se Noa otrijeznio od vinu i saznao što mu je učinio najmlađi sin, reče: Neka je proklet Kanaanac, braći svojoj najniži sluga neka bude!
Hebrejska riječ za "otkriven" i fraza "opazi golotinju," opisuju Hamov homoseksualni čin. "Otkriven" znači "ogoliti na sramotan način." Opaziti, figurativno znači "odobriti što, ili uživati." Golotinja doslovno znači "nagost muškog spolnog organa." Parafrazirajući Sv. Pismo, otkrivamo Hamov homoseksualni čin: "Ham je sramotno ogolio svoga oca i bez sustezanja se naslađivao njegovim spolnim organom."
Ali kako protumačiti da je Noa prokleo svoga unuka Kanaanca prije nego Hama, izvođača toga devijantnog čina, ako ne s tim da je Kanaanac također sudjelovao u tom činu?
Kad se Noa probudio, znao je što je Ham učinio. Noa nije prokleo Hama, nego njegove sinove: "Nek je proklet Kanaanac, braći svojoj najniži sluga nek bude!" (Postanak 9,25). U izdanju Biblije, Pilgrim Edition, nalazimo notu uz 9,25, u kojoj se objašnjava: "Mnogo ljudi misli da je cijela crna rasa pod prokletstvom, jednostavno zato što su potomci Hama - čije ime znači "crn". To nipošto nije istina. Samo su Kanaan i njegovi potomci prokleti. Kakogod, Noa je dao proroštvo - poprilično različito od prokletstva - da će druge crne rase, Kanaanova braća, biti sluge. (To proroštvo /Postanak 9,25/ u svezi je s proroštvom koje je dano Semu i Jafetu u stihovima 26.-27.). Ono govori da će Kanaan biti "sluga sluga"/servant of servants/ braći svojoj; oni služe, ali Kanaanovi potomci će biti smatrani nižima i služit će slugama. Ipak, ovo proroštvo ne smije biti shvaćeno tako, da svaka obojena osoba mora neizostavno biti sluga, ili na bilo koji način povrijeđena zbog toga. Njihova rasa i boja nisu njihov izbor, nego Božja odluka. Štoviše, da je "prokletstvo" nad cijelim afričkim narodom, u Kristu je ono skinuto, jer su prvi preobraćenici na Novi zavjet bili etiopljanski eunusi koji su kršteni u Crkvi (Djela apostolska 8,26-39)."
To je zaista moguće, jer rabinska tradicija misli da je Kanaanac bio nazočan kad je njegov otac Ham sodomizirao Nou. U tom svesku židovske Kabale, koja se zove Zohar, rabini kažu da se "Kanaanac domogao prilike da istakne svoju /vlastitu/ volju oduzimajući tako od pravednog čovjeka Noe mistični simbol...." "Mistični simbol", kao što smo već vidjeli, označava muški spolni organ. Rabini pretpostavljaju da je Kanaan bio uključen u čin sodomiziranja Noe.
Zaista, u Postanku (10,19) nalazimo dokumente da su utemeljitelji homose¬ksualnog društva u Sodomi i Gomori bili Kanaanovi potomci. Arheolog Merrill Unger piše da su ta dva grada "bili zaraženi s jednim od najgroznijih i degradirajućih oblika idolatrije, koji je radije poticao nego zatomljivao njihov nemoral."
Nečisti duh prkosa, neposluha i homoseksualnosti idu zajedno. Kao što smo već vidjeli, Sveto pismo bilježi da Ham, nakon sodomiziranja svoga oca, "to kaza svojoj braći vani. " Kaza bi se moglo prevesti kao "objavi prkosno." Jednostavno, Ham se prkosno hvalisao uokolo, odnosno razmetao se svojim homoseksualnim činom.
Homoseksualni bogovi i društva

Pošlo je Kanaanov otac obogotvoren, oni drevni babilonski bogovi koji su povezani s Hamom prenijeti su u sve narode i portretirani su kao biseksualni. Zapravo, homoseksualnost je u starom svijetu bila prihvaćena i tolerirana - čak i čašćena i uključena u religiju. Reny Tannahill u Sex In Histoty (1980.) nas informira da je prakticiranje homoseksualnosti u svim istočnim misterijskim religijama bilo zbog toga, što je to činilo nekoga sličnim bogovima. Vern L. Bullough u Homosexuality: A History bilježi da je grčka mitologija puna priča o ljubavi između bogova istog spola, kao što su "Zeus i Ganymede, Heracles i Iolaus (ili Hylas) i Apollo i Hyacinth."
Pogani su diljem svijeta vjerovali da je homoseksualna sklonost njihovih bogo¬va bila rezultat činjenice da su oni nekad bili hermafroditi. Na primjer, vjerovalo se da je grčki bog Hermafroditos imao fizičke osobine oba spola. Slično Balinezijci polažu veliko povjerenje u njihovog hermafroditskog boga, Syng Hyang Toenggala, "također poznata kao Solitary ili Tijinitja. Tijinitja, prema balinezijskoj kozmologiji, predstavlja vrijeme prije bogova, prije odvajanja žene od muškarca. Stoga se smatra da je Tijinitja bio oboje, muškarac i žena, muško i žensko." Yin-Yang, predstavljaju homoseksualne bogove Orijenta.
U hinduizmu Brahma, krivotvoreni Gospodin stvoritelj svemira, u početku je bio hermafrodit. Nakon što se sam razdvojio u dva boga suprotnih spolova, postao je "Vach i Viraj." Spolno jedinstvo Vacha i Viraja je dovršilo stvaranje. Hindusi vjeruju da se stvaranje odvijalo kroz uzastopne spolne odnose. Kao rezultat te doktrine, Hindu religija je prožeta najodvratnijim i ljudski degradirajućim obožavanjem svih oblika spolnih odnosa, kao na erotskim reljefima, pronađenima na zidovima Hinduskog hrama Srirangama iz XVI. stoljeća u Trichinopolusu, Indija.
Homoseksualnost je isticana u mnogim poganskim društvima diljem svijeta. Na primjer, ta religijska raskalašenost bila je institucionalizirana kroz stoljeća, primarno kod muškaraca indijanskih plemena u obje Amerike. Za vrijeme španjolskih osvajača, otkriveno je da su Indijanci Maye u Centralnoj Americi i Meksiku bili "veliki sodomisti." Tannahill to potvrđuje:
Oni su priznavali adolescentnu homoseksualnost, i zaista su je favorizirali u odnosu na heteroseksualnost. Sve dok dječak ne bi odrastao za ženidbu, za njegove roditelje je bilo uobičajeno, da su ga davali muškom pratitelju. Dječak rob bi zadovoljavao njegove potrebe, i bio bi obeshrabren da im služi na bilo koji drugi način... Maye su također priznavale i tolerirale... neku vrstu odrasle homoseksualnosti koja se prenosila i stalno izvodila.
Taje civilizacija misteriozno nestala. Sjetimo se upozorenja proroka protiv homoseksualnosti u Izaiji (3,9): "...Jao njima, sami sebi propast spremaju."
U Kini, također nalazimo homoseksualnost koja se ne samo tolerirala, nego i dopuštala. Za vrijeme dinastije Han (206. prije Krista do 220. poslije Krista) homoseksualnost je bila u modi između odraslih... Veliki broj careva bio je radije biseksualan, nego isključivo homoseksualan. Ponovno za vrijeme dinastije Sung (960.-1127. poslije Krista), oboje, homoseksualnost i lezbijstvo, bili su prihvaćeni bez puno otpora.
Homoseksualnost i svećenstvo poganskih religija
U poganskim religijama se smatralo da je homoseksualac napravljen na sliku svog hermafroditskog boga koji ima obje, muške i ženske sklonosti. Stoga su homoseksualni rituali postali zajednička praksa u svim misterijskim religijama. To da su pogani birali svoje svećenike, spada u homoseksualni običaj.22 Na primjer, u desetom stoljeću poslije Krista, budistički monasi u Japanu bili su homoseksualci. Odnos majstora prema učeniku je bio takav da je stariji monah djelovao kao učitelj i voditelj, dok je mlađi odgovarao ljubavlju i obožavanjem, tako da je taj odnos uvijek završavao u homoseksualnosti.
Taj homoseksualni obrazac bio je na sličan način svakidašnji kod Grka 1500 godina ranije, koji su ga nepokolebljivo održali kao dio više naobrazbe.
Grčka kultura je poštovala homoseksualnost jer su njezini "mudri ljudi" nalazili zadovoljstvo u njoj. Bullough potvrđuje:
Platon je bio ljubavnik Alcxisa od Diona. Stoga je tijekom tri generacije pozicija vodećeg na akademiji, koju je on utemeljio, prelazila na voljenog ljubavnika. Aristotel je bio ljubavnik svog učenika Hermiasa, koga je ovjekovječio i u himni. Euripid, pisac kazališnih komada, bio je ljubavnik pjesnika tragičara Agatona; kipar Fidija ljubavnik svoga učenika Agoracritusa od Pharosa; fizičar Theomedon ljubavnik astrologa Eudoxusa od Knidusa. I Aleksandar Veliki je imao svoje muške ljubavnike. Ta bi se lista svakako mogla proširiti.
Platonski opis muške ljubavi bio je dominantna tema u svim obranama homoseksualnosti. Platon je pisao da je "homoseksualna ljubav, isto toliko kao i heteroseksualna, dio prirodnog plana." Stoga su Grci dopuštali i ohrabrivali homoseksualnost u životu mladih ljudi. Zapravo, mentor je mladiću bio stariji homofil. Kad bi mladić odrastao do muževnog doba, od njega bi se očekivalo slično, odgojiti mladića na način kako su to tražili njegovi bogovi.
Etruščanski preteče Rimljana tolerirali su homoseksualnost, uključujući i grčki oblik homoseksualnog općenja. Ali slijedeći pravne odredbe zadnjeg etruščanskog kralja i utemeljenjem rimske Republike, ta je praksa bila ugušena. U Justinijevom zakoniku (zbirka rimskog prava) homoseksualnost je tretirana kao veliki prijestup. Bilo kako bilo, kako je vrijeme prolazilo i Rim postao imperija, tako je gubio (Rim) svoju građansku stegu i moralnu čvrstinu. Zapravo, kaže se da je Rimsko carstvo palo jer se homoseksualnost proširila u vojsci od samih početaka carstva. Bullough nas informira da prije 111. stoljeća poslije Krista, "imperijalni Rim nije poduzimao legalne mjere protiv homoseksualnosti kod odraslih... budući da je vojska uglavnom imala sklonost prema mitraizmu... sa snažnim homoseksualnim usmjerenjem. Zakonodavstvo se nije moglo postaviti protiv homoseksualnosti zbog otuđenja najboljih ljudi koji bi mogli biti odgovorni za rast i pad carstva."
Homoseksualnost među rimskom vojskom vuče podrijetlo još od istočnih vojnih pohoda Pompeja Velikog u prvom stoljeću prije Krista. Vojnici koji su bili raspoređeni na Istoku, bili su uvedeni u mitraističku religiju perzijskog boga sunca, koji je bio razvijen iz zoroastrizma. Kaže se da je Mitra bio čudesno rođen od njegovog oca Ormuzda. Obojica, otac i sin, bili su obožavani u homoseksualnim ritualima. Stoga je mitraizam postao popularan kod rimskih vojnika koji su duže vremensko razdoblje bili daleko od svojih žena.
Do prvoga stoljeća poslije Krista, promiskuitet i nazadci svake vrste, u Rimu su već uhvatili korijena. Svaki oblik nemorala se natjecao kako bi privukao pozornost. Među široko prihvaćenim porocima imperijalnoga Rima bila je i homoseksualnost, uključujući sve oblike općenja te vrste. Mnogi su među rimskom elitom to opravdavali pozivajući se na grčku filozofiju o seksualnoj "edukaciji" čovjek-mladić. Rimski konzuli su slijedili slobodnorođene rimske mladiće. Rimski imperator Neron, zloglasni progonitelj kršćana, bio je homoseksualac. Zapravo, Neron se oblačio kao mladenka za vrijeme ženidbenih ceremonija u kojima se udavao za muškog ljubavnika. U vrijeme Neronove vladavine predstave su ocrtavale rimsku elitu kako se iscrpljuje u svim oblicima homoseksualne nastranosti. U nekoliko dostupnih kritika rimske dekadencije točno se predvidjelo nepovratni rimski pad.
Masonstvo promovira homoseksualnost
Približavajući se modernom vremenu, uočava se da zakoni za obuzdavanje homoseksualnosti postaju labaviji, i to u cijeloj Europi, za vrijeme masonske revolucije u devetnaestom stoljeću. Tannahill izvješćuje da su u Francuskoj "do 1860-ih homoseksualnost i lezbijstvo bili, ako ne uobičajena pojava, onda su se barem tolerirali. To je dijelom vodilo naporima za utemeljenje homoseksualnih organizacija 1862. koje su se zvale Urnings ili Uranians, a ta imena se odnose na grčkog boga Uranusa. Urnings je utemeljio njihovo vlastito tajno društvo koje su nazvali "The Order of Chaeronea" s ritualima, znakovljem i tajnim kodom po uzoru na slobodno zidarstvo. Loža Chaeronea je planirala organizirati sve homoseksualce u političku snagu, ali to do sada nisu uspjeli napraviti. Njihov je cilj bila Njemačka. Infiltrirali bi se u carski dvor da bi odvojili cara od njegovih važnijih savjetnika. Uslijed tog utjecaja u njemačkom društvu, mogli su prakticirati svoj način života otvoreno i slobodno. Krajem dvadesetog stoljeća militantni homoseksualci su se potpuno uključili u njemačku politiku. Njihov plan je objelodanio jedan berlinski izdavač. Tannahill nam govori ovu priču:
Maximilian Harden, berlinski publicist časopisa Die Zukunft, godine 1906. je odlučio otvoriti oči svima, s obzirom na opasnost udruženja Urnings. Ti ljudi su formirali: "Prijateljstvo koje je jače od monaških redova ili slobodnog zidarstva, koje se drži čvrsto i pravi veze zaobilazeći vjeru, državu i staleže. U toj se bratskoj ligi za napad i obranu ujedinjuju najudaljenije i najnastranije osobnosti. Ljudi te vrste mogu se pronaći posvuda, u sudovima, na visokim pozicijama u vojsci i mornarici, u izdavačkim uredima velikih novina, za trgovačkim i učiteljskim stolovima ili običnim klupama u parkovima. Svi skupa okupljeni su protiv zajedničkog neprijatelja." A zajednički neprijatelj bila je njemačka imperijalna država. Udružena u savez s Urnimgsom bila je Njemačka komunistička partija, koja je djelovala pod okriljem Grand Orient Masonic Lodge. Stoga je javno mnijenje koje je oblikovala loža podupiralo seksualnu emancipaciju. Felix Halle, glasnogovornik Njemačke komunističke partije, sažeo je partijsko mišljenje o tom predmetu u prvom desetljeću dvadesetog stoljeća:
Klasno svjesni proletarijat, bez utjecaja crkvene ideologije, približava se pitanju seksualnog života, kao i problemu homoseksualnosti, što je omogućeno razumijevanjem cjelokupne socijalne strukture... U skladu sa znanstvenim spoznajama modernog vremena, proletarijat poštuje te odnose kao posebne oblike seksualne zadovoljštine i zahtjeva iste slobode i ograničenja za te oblike seksualnog života, kao što je to između različitih spolova, u što spada vlast nad nečijim tijelom i na kraju, obzir obzir prema pravima neuključenih stranaka.
Obožavanje falusa i masonstvo
Kako se homoseksualnost prakticirala u misterijskim religijama, tako je i obožavanje falusa postalo sastavni dio ceremonijalnog rituala u masonstvu.
Sv. Augustin potvrđuje da je penis obožavan u Rimu u vrijeme njegovih dana. Kao mladi čovjek on je "sudjelovao u sramotnim igrama koje su slavljene u čast bogova i božica, uključujući i Kibelu... ženskasti muškarci su bili posvećeni Velikoj majci, a u obredima Libera (bog sjemena za voće i životinje), gorljivi sljedbenici su obožavali intimne dijelove muškog tijela"

Najživahniju legendu o obožavanju falusa pronalazimo u mitu o egipatskom bogu i božici, Oziris i Izis. Evo sažetka te legende: Tifon, egipatski bog zla, oteo je prijestolje boga Ozirisa, dok je ovaj bio na putovanju. Kad se Oziris vratio s puta, Tifon ga je ubio, potom rasjekao na četrnaest komada, šaljući po jedan dio tijela u svaku od 14 pokrajina kojima je upravljao Oziris. Izis se dala u potragu za dijelovima tijela svoga muža, ali ih je našla tek 13. Stoga je broj 13 postao sveti broj u egipatskoj mitologiji. Dio tijela koji nije mogla naći bio je penis. Nakon povratka u Egipat, ona je oblikovala simbol njegova penisa i postavila ga kao predmet obožavanja u svome hramu. Taj falusni simbol, poznat kao "ankh", u obliku je T-križa s jajolikim krugom na vrhu. T-križ predstavlja penis, dok krug predstavlja vaginu.
Slobodno zidarstvo ponavlja legendu o Izis i Ozirisu u inicijaciji za stupanj majstora masona. Prema masonu Danijelu Sicklesu u General Ahiman Rezon, "ceremonija trećeg stupnja majstora masona bez sumnje je, najvažniji, impresivan i poučan dio starog rituala slobodnog zidarstva. Taj dio rituala, koji se spaja s legendom o Tirskom majstoru (Hiramu Abifu), u cijelosti je egipatski."
Bivši Veliki Majstor Pierson još je konkretniji u svojoj knjizi Traditions of Freemasonry. On kaže da je "Legenda i tradicija o Hiramu Abifu, hrana poveznica između slobodnog zidarstva i starih misterija... U Hiramu Abifu odmah prepoznajemo egipatskog Ozirisa, perzijskog Mitru i grčkog Bacchusa..."
Postoji i druga značajna poveznica između slobodnog zidarstva i homoseksualnog kulta. Kao što je znano, jedan od Hamovih sinova bio je Mizraim, koji je imigrirao u Egipat ili je tamo rođen. Ime Mizraim doslovno znači "podizač nasipa uz more". Tradicija drži da je Mizraim, nakon ograđivanja Nila s nasipom, podigao grad Memphis.
Slobodno zidarstvo je u spomen na pogansku obitelj Ham utemeljilo Mizraimsko slobodno zidarstvo u Francuskoj. Njezina preslika u Engleskoj je poznata pod imenom "The Ancient and Primitive Rite of Freemasonry." Mackey-eva Encyclopedia of Freemasonry potvrđuje da je "puno njezinih stupnjeva utemeljeno na posuđenim egipatskim ritualima, koji su vrlo blizu oponašanju drevnih inicijacija."

Jesu li masoni homoseksualci
Ako je drevno svećenstvo u misterijskim religijama koristilo homoseksualnost kao oblik obožavanja falusa, koristi li je i hijerarhija slobodnog zidarstva? Bullough tvrdi da je "jedna od optužbi protiv masona i skupina koje uključuju Red vitezova templara i De Molayeve udruge mladih ljudi, to što su oni proizašli iz homoseksualnih skupina."
Nesta Webster, u Secret Societies and Subversive Movements (1924.), je istraživala optužbe o homoseksualnosti templara. Pisala je da su u vrijeme francuskog kralja Filipa Lijepog, na dan kad je pritvorio velik broj templara, 13. listopada 1307., svi oni priznali optužbe koje su iznesene protiv njih, a jedna od tih optužbi bila je "neprirodni porok." Međutim, ta priznanja su bila iznuđena mučenjem. Dvije godine kasnije, Papa Klement V. je započeo svoje vlastito istraživanje bez prisile. Došlo se do istih priznanja, u pisanoj formi, od samih templara. Istodobno su Jacques de Molaya, Velikog Meštra Reda, zajedno s učiteljima Reda, ispitivala tri kardinala i četiri javna bilježnika. Oni su također priznali, bez nasilja, nijekanje Krista, pljuvanje križa i prakticiranje homoseksualnosti. Iako su kasnije opozvali ta priznanja, ipak su 12. svibnja 1310. pedeset i četiri viteza bila spaljena na lomači. Četiri godine kasnije, 14. ožujka 1314., Jacqes de Molay doživio je istu sudbinu.
NestaWebster je zaključila da su templari bili vezani takvim strašnim prisegama "da su u jednu ruku bili plašeni osvetom Reda ako odaju njegove tajne, a u drugu ruku bi se susreli s kaznom ako bi odbili priznanje. Stoga su sami smatrali, da su se našli između đavla i dubokog mora." Ovdje je teško odrediti istinu. Bilo kako bilo, Webster zaključuje da su templari bili krivi i zato optuženi. Ona piše:
Osim toga, jesu li ispovijedi vitezova došle kao rezultat izmišljanja, kao što to biva kod mučenih ljudi? Zacijelo je teško povjerovati, da bi prikaz ceremonija inicijacije opisan detaljno, od ljudi iz različitih zemalja, a koje tako sliče jedna drugoj, pa i kad je u pitanju različita frazeologija, mogao biti samo plod čiste mašte. Da su žrtve bile natjerane samo na priznanje izmišljenih stvari, sigurno bi došle u protuslovlje, kričali bi u svojoj agoniji, da su se svi oblici tih divljih i fantastičnih rituala izvodile da bi se udovoljilo zahtjevima njihovih sugovornika. Ali ne, pojavljivao se više-manje potpun opis svakoga takvog rituala s karakterističnim točkama, koje su upućivale na osobnost govornika i uglavnom bi se priča nadopunjavala.
U obranu masona može se reći da je stigmatiziranje nekog neprijatelja optužbom o homoseksualnosti standardna praksa. Bez sumnje, drevni red Vitezova templara prakticirao je homoseksualnost. Također, nema sumnje da danas u slobodnom zidarstvu postoje homoseksualci, kao i u bilo kojoj drugoj instituciji, uključujući i Crkvu. Zato, ključno pitanje nije jesu li masoni homoseksualci ili nisu, nego radije, kako se institucija drži prema toj odvratnoj praksi.
Do odgovora možemo doći raspravljajući o masonskom bogu. Slobodni zidar 33. stupnja i meštar masonske lože Albert G. Mackey u svojoj Manual of the Lodge opisuje jedan od simbola slobodno-zidarskog boga:
"Falus (obelisk) je bio oponašanje muškog spolovila. Uobičajeno se predstavlja stupom, koji se u svom temelju stapa s eteis, tj. ženskim
spolnim organom. To jedinstvo phalusa i eteis,koje je dobro predstavljeno krugom i točkom u sredini tog kruga, drevni ljudi su smatrali vrstom
jake prirodne sile, koju su oni obožavali pod jedinstvenim oblikom aktivnog ili muškog principa i pasivnog ili ženskog principa.“
Točka u sredini kruga je zanimljiv i važan simbol u slobodnom zidarstvu, ali neki mu moderni predavači u svojim interpretacijama umanjuju ulogu, jer je bolje da ga masonski učenici brzo zaborave. Simbol je zaista lijep, ali i sa slabo razu¬mljivom aluzijom prema prastarom obožavanju sunca. Ovdje prvi put upoznajemo njegov modificirani oblik, koji je među starima bio poznat kao obožavanje falusa."
Kao što smo naveli ranije, Webster je definirala falus kao "simbol ili predstavljanje penisa." Falicizam se definira kao "obožavanje generativnog principa, koji se simbolizira falusom," ili obožavanje penisa.


Američko masonstvo i homoseksualni lobi
Usprkos prijetnji AIDS-om, homoseksualci danas uspostavljaju jaki kulturni i politički lobi. Homoseksualni nacrt plana je publiciran i promican u medijima od elite koja kreira zabavu širokih masa u SAD. Poput i udruženja Urnings, koje kontroliraju masoni od početka dvadesetoga stoljeća, tako bi i danas opseg i utjecaj homoseksualnog lobija, njegove akcije i prijetnje bile iznenađujuće i šokantne za puno ljudi koji su nesvjesni njihovoga stvarnog, revolucionarnoga i destruktivnog plana.
Na primjer, homoseksualci su definitivno zaprijetili širenjem njihove proklete bolesti u cijeloj populaciji. Militantni Dallas Gay News od 20. svibnja 1983., pokušao je zastrašiti američku vladu s ovim prijetećim riječima: "Ideja je da ako ne bude novaca za istraživanje AIDS-a, na nekoliko razina i u različito vrijeme, homoseksualci će dati krv... Sve što može privući nacionalnu pozornost je dobro došlo. Ako ovo uključuje i terorizam davanjem krvi, dobro je došlo."
Homoseksualci nisu prijetili samo širenjem njihove bolesti, nego su oholo i ljutito isticali svoj smrtni grijeh kao normalan način života. Na primjer, svakog lipnja za vrijeme slobodnog gay/lesbian tjedna, američka nacionalna gay zajednica prkosno maršira s desecima tisuća pristalica u svim većim gradovima. New York Times je naveo riječi jednog militantnog homoseksualca: "Mi nismo orijentirani prema prihvaćanju, nego prema promjeni svih institucija u ovoj zemlji."47
Koje to promjene zagovara homoseksualni pokret? Da bi odgovorili na ovo pitanje, trebamo samo ispitati "Gay Bili of Rights", koje je predstavio Ted Weiss 3, siječnja 1985., liberalni demokrat i 45 sponzora (uključujući predstavnike ultraliberalnih homoseksualnih centara u SAD: New York i California). Prijedlog zakona zajednički je podnesen Odboru za obrazovanje i rad i sudskim vlastima. Prijedlog je imao svrhu: (1) legalizirati homoseksualnost i lezbijstvo; (2) inkriminirati rad crkve u cijelosti, škole ili zvanja koji odbijaju prihvatiti homoseksualce; (3) optužiti za kriminalno djelo svakog pojedinca koji odbija iznajmiti stan homoseksualnim ili lezbijskim parovima; (4) legalizirati brak homoseksualnih ili lezbijskih parova i odobriti im usvajanje djece i (5) zahtijevati od svih javnih škola da u svoj program uključe i seksualnu edukaciju, koju bi predavali i homoseksualci da bi mogli pokazati svoj način života, kao moralnu, zdravu alternativu heteroseksualnom životu. Taj je zakon još na Kongresnim klupama, premda su neke države, kao što su Hawaii i New Jersey, već usvojile njegove inačice.
Žene lezbijke, koje su nedavno privukle manju pozornost, bile su aktivne kroz puno godina u "naprednom " socijalnom pokretu. Na primjer, mjesečnik Christian Inquirer, koji je na nacionalnoj razini kršćanski glas za obitelj, slobodu i kršćansko naslijeđe, izvijestio je u veljači 1985. da je feministički pokret za mir u ranim 1980-im bio ekskluzivno sastavljen od lezbijki koje su se bavile crnom vještinom čaranja. Skupina ovih žena, njih oko 600, marširala je na Seneca Army Depot blizu Romulusa, New York, 4. srpnja 1983. U to vrijeme, one su protestirale protiv planiranog slanja Cruise i Pershing II. raketa u NATO zemlje zapadne Europe. Žene, koje su same sebe nazivale, "ženski tabor za budućnost mira" okupirale su farmu od 53 jutra zemlje s ruševnom kućom i skladištem.
Eagle Forum, koji je vodio Phyllis Schlafly, informira nas da je National Organization for Women puna lezbijki. Schlafly upozorava žene od opasnosti od N.O.W.: "Otada, tj. od sredine 1970-ih, lezbijski i gay politički pritisak na izabrane predstavnike vlasti u stalnom je porastu. Lezbijke i homoseksualci nižu pobjedu za pobjedom nad vama i vašom obitelji.... N.O.W. žele nadzor nad pravima, prisvajanje prava i stanarska prava za lezbijke... One žele dokinuti svaki zakon protiv sodome, te ju na taj način legalizirati." Zapravo, sadašnja šefica N.O.W., Patricia Ireland, sama je objavila da je lezbijka.
Martha Shelly, koja je napisala "Lesbianism and Women's Movement" za ženski Liberation: Blueprint for the Future, kaže: "Za mene lezbijstvo nije nastranost nekoliko žena skrivenih iza pokreta. Na neki način, to je srce pokreta za slobodu žena." Slično ovome, M. Zak i P. Moots, izdavači Women and the Politics of Culture: Stadies in the Sexual Economy, podupiru lezbijstvo: "Nikad žene ne će biti slobodne izabrati bilo što, sve dotle dok ne budu slobodne izabrati biti lezbijke...."
Koliko je homoseksualni lobi proširio svoj utjecaj na američku politiku i društvo? Sljedeća kronologija upućuje na njegov utjecaj unutar i na zakonodavce, organizacije i istaknute ljude, koji su promicali homoseksualnost od 1991. do 1993.:
Prosinac 1991. Država Hawaii je odobrila Zakon o gay pravima. Zakonodavno vijeće je amandmanom ovlastilo Havajsku komisiju za civilna prava, da zaštiti homoseksualce i biseksualce kao posebne klase radnika.
Siječanj 1992. Guverner New Jersija James Florio potpisao je statut sa zakonskom snagom, kojim zabranjuje crkvama diskriminaciju u zapošljavanju i otpuštanju homoseksualaca. Taj zakon također prisiljava crkve da daju sakrament braka i homoseksualcima.
Travanj 1992. Homoseksualna skupina ACT UP širi komplet predmetu za seks među nezrelu mladež. Homoseksualci su također protestirali protiv bilo kakvih ograničenja za telefonske pozive "Dial-a-Porn."
Svibanj 1992. Šef Demokratske stranke rekao je kako njegova stranka prihvaća i homoseksualce.
Srpanj 1992. Homoseksualci su pozvali Boy Scoute da javno skinu zabranu homoseksualcima.
Rujan 1992. National Education Association (NEA), koju kontroliraju i koju su utemeljili masoni, nagrađuje utemeljitelja Projekta 10 "Gay" savjetodavnog programa. Također je izdana i dječja knjiga Daddy's Roomate (Tatin sustanar). S velikim formatom u boji i s jednim retkom teksta na svakoj stranici, ta knjiga je čitljiva za većinu pučkoškolaca. Na jednoj stranici je napisano: "Biti homoseksualac, samo je još jedan oblik ljubavi". To kaže sin koji je opazio da njegov otac i muški sustanar spavaju skupa.
Prosinac 1992. The San Francisco Examiner tvrdi da su "ljudi koji su otvoreno homoseksualci postavili bez presedana 13 zahtjeva Clintonovom tranzicijskom timu."
Siječanj 1993. Predsjednik Bill Clinton pokušao je skinuti zabranu za homoseksualce u vojsci.
Osim toga predsjednik Clinton, kojega su na Oxfordu podučavali engleski masonski profesori - profesori koji su instruirani podučavati Rhodes Scholars, kako u pojedinim, uglednim nacijama razarati kršćanstvo, popunio je svoju administraciju lezbijkama i mrziteljima kršćanstva, od kojih su neki i članovi čelnih Britanskih masonskih organizacija - The Council of Foreign Relations (CFR) i The Trilateral Commision (TC). Evo liste nekih od tih radikalnih žena:
Donna Shalala - Secretary of Health and Human Services je član-direktor CFR-a i TC-a. Lezbijska zajednica tvrdi da je ona njihova Amazonka, "voljena sestra." Shalala je najpokvarenija mrziteljica kršćanstva, koja je ikad držala vrh tog kabineta. Ona zagovara kao pravilo, nacizmom inspirirani "govor mržnje", da bi se ugušila sloboda govora.
Janet Reno - Attorney General. Gay organizacije su označile Reno kao okorjelu lezbijku.
Joycelyn Elders - Surgeon General, želi da se još u predškolskoj dobi i u osnovnoj školi daju kondomi djeci, te da ih se uputi kako se koriste. Također se zalaže za legalizaciju droga.
Maya Angelou - Inaugural Poel. Bivša striptizeta, prostitutka i upraviteljica javne kuće.
Roberta Aclitenberg - Zadužena je za Federal housing policies. Kao utemeljiteljica Nacionalnog centra za lezbijska prava, Achtenberg nastoji uvrstiti homoseksualce kao zaštićenu klasu u federalne propise za stanovanje. Za vrijeme demonstracija za homoseksualna prava, ta militantna lezbijka je strastveno poljubila svoju žensku ljubavnicu pred očima vlastitog djeteta. Jednom je vodila kampanju mržnje, protiv američkih Boy Scoutsa jer isključuju homoseksualce, ne dopuštaju pristup djevojkama i zato jer koriste riječ "Bog" u recitiranju The Pledge of Allegiance (Jamstvo vjernosti).
Ruth Bader Ginsburg - Supreme Court Justice. Radikalna je feministica, odvjetnica i savjetnica čelne masonske organizacije The American Civil Libertas Union (ACLU). Ginsburg se zalaže za legalizaciju spolnih odnosa djece s odraslima, traži jednake uvjete za oba spola u vojsci, te stapanje Girl Scoutsa i Boy Scoutsa.
Laura Tyson - Chairman of the Council of Economic Advisors. Tyson, bivša profesorica sa Sveučilišta Berkeley, ljubiteljica je Staljinove komunističke ekonomije, koja je u smrt, samo od gladi, poslala 40 milijuna ruskih seljaka. Ona je također članica CFR (The Council of Foreign Relations).
Alice Rivlin - Deputy Budget Director. Članica je Bilderbrrger skupine, The Council of Foreign Relations i Trilateral Commission.
Madeleine Albright - United Nations Ambassador (do nedavno je bila i državna tajnica SAD-a, n. p.). Ona je članica The Council of Foreign Relations i Trilateral Commission.
Homoseksualno društvo u Americi je stupilo na Hamov put, koji je "drsko objavio" svojoj braći, da je sodomizirao njihovog oca. Prorok Izaija (3,9), pišući o homoseksualnosti, donosi ovu Božju opomenu: "Lice njihovo protiv njih svjedoči, razmeću se grijehom poput Sodome, i ne kriju ga, jao njima, sami sebi propast spremaju." Slično piše i apostol Pavao u poslanici Rimljanima (1,27): "Jednako muškarci, ostavivši prirodno općenje sa ženom, usplamtješe pohotom jedan za drugim, vršeći - muškarci s muškarcima -sramotne stvari i na sebi, primajući pravednu plaću za svoje zablude."53 Puno kršćana se pita nisu li se te dvije fraze, "sami sebi propast spremaju" i "primiše pravednu plaću za svoje zablude, " ispunile u "propasti" i "pravednoj plaći" u pojavi virusa AIDS-a.
Masoni brane "pravo" na homoseksualnost
Na koji način pojedinci u masonstvu pridonose osim toleranciji i obrani homoseksualnosti kao prihvatljivog "životnog stila"? To počinje stupanjem u masonstvo prihvaćanjem "točke u krugu" kao simbola "božanske snage." Prolazeći kroz sve "stepenice" u svakom stupnju, inicirani zapravo otkriva da to prihvaćanje "snage" znači njegovo slaganje sa svim oblicima seksualnih odnosa - devijantnih ili nekih drugih. Zato on mora braniti pojedinačna "prava" u "slobodnom društvu" u odnosu na prakticiranje homoseksualnosti, čak ako bi to značilo i zaobilaženje zakona u tim radnjama. Znači li to da su masoni homoseksualci? Naravno ne. Ali ako je masonsko stajalište poput Platonovog, onda homoseksualnost nije grijeh, nego tek drugi način življenja. Stoga, slobodno zidarstvo, kao institucija, mora dopustiti i braniti prakticiranje homoseksualnosti. Pitanje je kako će se mason, koji je zakonodavac ili sudac, odnositi prema toj podloj praksi ako mu je u njegovoj masonskoj instituciji sugerirano da ju dopusti? Odgovor možemo pronaći u povijesti zakonodavstva koje je nastalo nakon masonske Francuske revolucije 1789. Prvo, smrtna kazna je izbrisana za sva "seksualna kriminalna djela." Dvadeset i jednu godinu kasnije slobodni zidar Napoleon Bonaparte sastavio je nacrt, Napoleonovu zbirku pravila, gdje je najinovativniji dio "bio napuštanje kažnjavanja za bilo kakvu seksualnu aktivnost u privatnom životu među odraslima, bez obzira događa li se ona između muškaraca, žena ili muškaraca i žena." Je li Napoleonova zbirka pravila nastala kao odraz želja masonske lože u cjelini, ili je to djelo jednog čovjeka, koji je tek bio mason? Mason 33. stupnja Oswald Wirth odgovara u L'Ideal Initiatique, opisujući jačinu utjecaja masonske tradicije na svakog pojedinog masona:
Snaga slobodnoga zidarstva danas leži u kolektivnoj volji njegovih članova. Kad ju susretnu, to uvijek znači posao i stoga nema više gubljenja energije, jer je svaka loža rasadnik morala i socijalnih promjena. Ali, veliku većinu masona ne treba pitati da daju razloge zašto to rade. Oni djeluju vodeći se instinktom, slijedeći tradicije poput sjene, koje stoljećima prenose svoj sugestivni utjecaj...
Sila koja je iznad prisiljava masone na rad i koordinira njihova nastojanja s inteligencijom koja daleko nadilazi onu koju posjeduje bilo koji pojedinac između njih.55
Mason s imenom Regis, objasnio je na kongresu Grand Orienta u Parizu, Francuska, 1928. godine da, posebno u politici, masoni žele sve staviti pod kontrolu svog masonskog duha:
Izvanredno dobro sam svjestan onoga što radimo, diskretno formiramo elite u svim velikim socijalnim i političkim strankama, kako bi bili sigurni da kontroliramo njihovu politiku. To je naša obveza -ponavljam, naša obveza - biti siguran da kontroliramo izabrane političare, popravljamo njihove pogreške, ukazujemo na propuste i predbacujemo im ono što su propustili učiniti. Riječju, slobodno zidarstvo treba biti "politička savjest."
Ako je slobodno zidarstvo "politička savjest," i ako je ono institucija koja podupire sve oblike seksa kao nešto prirodno i prihvatljivo, pitanje je morala trebaju li masoni biti dominantna snaga u izvršnom, zakonodavnom i sudskom tijelu na lokalnima i državnoj razini.
Država: jesu li federalni političari masoni

Za vrijeme Drugoga svjetskog rata gđa Lyrl Clark Van Hyning, urednica časopisa Women's Voice od 1940-ih do 1950-ih, izdala je 35 Članaka na temu "Istina o slobodnom zidarstvu." Njezin muž i njegov otac bili su dobri ljudi i masoni, a ona je bila članica The Eastern Star {Istočna zvijezda - ženska masonska organizacija u SAD, n.p.). Neki masoni ukorili su gospođu Van Hyning rekavši joj: "Masonstvo se ne bavi politikom." Njezin odgovor bio je: "Ja sam se također time isprazno hvalisala sve dok nisam otkrila da su 85 % senatora bili masoni. Do godine 1948. taj je postotak smanjen na 54%, a onda i na 53%, ali još uvijek je to respektabilna većina."
U 1959. šest od jedanaest članova kabineta bili su masoni, kao i pet od devet članova Vrhovnog suda, 54 od 96 američkih senatora, 189 od 430 američkih kongresmena i 29 od 49 državnih guvernera.
Iako se činilo da se broj masona u vladi smanjuje, masoni su još uvijek bili dominantni u politici do godine 1964. Većina državnih guvernera, članova Senata i Vrhovnog suda bili su masoni. Masonic Service Association je u lipnju 1964. publicirao interno pismo, naslovljeno s Master Masons Who are Members of the Supreme Court and Senators and Representatives of the 97th Congress. U njemu se navodi popis od 28 američkih senatora, 80 kongresmena i 11 državnih guvernera, koji su bili majstori masoni (3. stupanj).
Prema ovim posljednjim statističkim podacima može se učiniti da je broj masona u javnom životu zadnjih godina dramatično opao. Ta statistika je varava, jer je namijenjena samo za majstore masone (3. stupanj). Postoje masoni s puno višim stupnjevima koji drže političke pozicije. Na primjer, The Congressional Record-Senate od 9. rujna 1987. donosi listu od 18 senatora i 58 kongresmena koji imaju 33. masonski stupanj. Oni se nalaze na najutjecajnijim pozicijama. Postoji i puno masona između 4. i 32. stupnja koji uopće nisu prikazani u tim pregledima.
Također se čini da afrički Amerikanci (tj.crnci, n.p.) moraju biti masoni ako namjeravaju ući u politiku. Tu činjenicu potvrđuje crni musliman Mustafa El-Amin, autor knjige Freemasonry, Ancient Egypt, and the Islamic Destiny (1988). "Predgovor" knjizi napisao je crni musliman Ansari Nadir, koji počinje pitanjem.
Što je to zanimljivo u slobodnom zidarstvu da su većina ranih očeva, utemeljitelja Amerike, osjetili potrebu da ga prigrle? Kako shvatiti činjenicu da se znatan broj članova Kongresa, Vrhovnog suda, sudaca, političara itd., pridružio i proučavao slobodno zidarstvo? Veliki broj crnih lidera također ide ruku-pod-ruku sa slobodnim zidarstvom: velečasni Jesse Jackson; gradonačelnik Andrew Young (Atlanta); bivši gradonačelnik Harold Washington (Chicago); NAACP izvršni direktor Benjamin Hooks; gradonačelnik Thomas Bradley (Los Angeles); kongresmen Louis Stokes; sudac Vrhovnog suda Thurgood Marshall; gradonačelnik Marion Barry (District of Columbia); državni senator Julian Bond; gradonačelnik Coleman Young (Detroit); Publisher of Ebony and Jet Magazines John A.Johnson; bivši gradonačelnik Kenneth Gibson (Newark); i mnogi drugi su masoni.
Bivši mason 33. stupnja Jim Shaw navodi da su od Prvoga svjetskog rata većina predsjednika bili masoni, a da je one koji nisu bili masoni kontrolirao Kabinet, kojim dominiraju masoni 33. stupnja. Takav je bio i Kabinet John F. Kennedya, za kojeg je on predložio zamjenu nemasonskim kabinetom nakon sljedećih izbora, ali nikad nije dočekao ostvariti svoj cilj.
Evo liste masonskih predsjednika (s njihovim stupnjevima), počevši od Prvoga svjetskog rata: Warren G. Harding (32. stupanj), Franklin D. Roosevelt (32. stupanj), Harry S. Truman (33. stupanj), Lyndon B. Johnson (1. stupanj), Gerald R. Ford (33. stupanj) i Ronald Regan (koji je napredovao od 32. do 33. stupnja za vrijeme svog mandata).
John F. Kcnnedy i Richard Nixon bili su članovi Engleske slobodno-zidarske organizacije, The Council of Foreign Relations (CFR). Kad je Nixon bio eksponiran kao član CFR-a, dao je ostavku na članstvo u tom tijelu. Jimmy Carter i George Bush su članovi CFR-a i Trilateralne komisije (TC-a). George Bush također je član Knights Templar Skull (Lubanje Vitezova Templara) i Skull & Bones society ("Društvo lubanje i kosti"), na sveučilištu Yale. Bill Clinton je aktivni član na tri fronte u engleskoj masoneriji - Okrugli stol (Bilderberger), Vijeće za vanjske odnose (The Council of Foreign Relations) i Trilateralna komisija (The Trilateral Commission).
Ne samo da su većina predsjednika u zadnje vrijeme bili masoni, nego je i Supreme Court (Vrhovni sud) popunjen masonima, pogotovo od Velike krize. Paul Fisher, u Behind The Lodge Door (1988.), dokumentira da "počevši s izborom u Sud od predsjednika Franklina D. Roosevelta... i nastavljajući kroz prve tri godine mandata predsjednika Richarda M. Nixona... članovi međunarodnog tajnog društva dominirali su najvišim mjestima. Za vrijeme namještanja tih sudaca u američkim javnim školama čitanje Biblije stavljeno je izvan zakona, dok su pornografija i pobačaj legalizirani.
U svakom slučaju, rečeno nam je da slobodno zidarstvo nikad nije bilo uključeno u politiku. Možda loža i nije, ali su masoni svakako uključeni! I ako je masonstvo "politička savjest", u čemu je razlika? Što je to pogrešno s masonima u javnom životu? Odgovor je pravo izbora - isto ono pravo kojim masoni plaše sljedbenike Isusa Krista ( - Jhošu'a - Mašijah) kad ovi ulaze u politiku. Mason će iskazati svoje uvjerenje. I što onda reći, je li to masonska krivnja?
Ne tako davno, mason 33. stupnja Albert Pike dao je nacrt plana rada angažiranog masona. Govoreći na kongresu Vrhovnog vijeća 33. stupnja u Parizu, Francuska, u listopadu 1885. Pike je rekao da se vrhunaravnost, autoriteti i antimasonske aktivnosti moraju razoriti. U svijesti, edukaciji i uopće u državi mora zavladati materijalizam. On mora biti nametnut u obitelji, narodu i čovječanstvu. "Svim sredstvima, bez obzira kakva ona bila," rekao je Pike, "prvo se mora nametnuti u obitelji, potom u naciji da bi se postigao cilj, nametanje čovječanstvu."
Tvrdnje masona su također "trijumf napretka i univerzalno jedinstvo," da¬kle, oni su protiv pojedinog naroda, crkve ili nacije. Na primjer, talijanski general Garibaldi, prije sto godina, za vrijeme primanja 33. stupnja, prisegom se zavjetovao da će se usprotiviti svemu istinski ljudskom, kršćanskom ili božanskom:
Kunem se da ne ću imati druge zemlje do Univerzalne Zemlje. Kunem se da ću se uvijek, potpuno i svugdje protiviti granicama među nacijama, medama u poljima, kućama ili radnim mjestima, te okovima u obitelji. Kunem se da ću srušiti, žrtvujući i svoj život, granice koje je humanicidno kršćanstvo uspostavilo u krvi i blatu u ime Boga. Kunem se da ću posvetiti cijelo svoje postojanje beskrajnom trijumfu napretka i univerzalnog jedinstva i proglašavam svoju privrženost nijekanju Boga i duše.
Očito je da su masoni u politici, pogotovo masoni visokih stupnjeva, antikršćani, protiv su Krista, obitelji, nacije, a za jednu su svjetsku vladu. Ukratko, sva¬kim djelom mason potkopava našu kršćansku naciju. Kršćanstvo je danas u Ame¬rici pod rastućim napadom. Radi li se o nekakvom misteriju, i je li misterij u tome da homoseksualci prave takav rapidni napredak u njihovom zahtjevu za "gay prava"?


Držanje konzervativnih masona
Čak i ako mason vjeruje da je politički i socijalno "konzervativan," pa i kad je kao takav poznat u javnosti, prije ili kasnije on će osjećati težinu svojih masonskih obveza na pitanjima koja se tiču masonskog plana rada. Točka na "i" je priča konzervativnog masona i senatora Listera Hilla iz Alabame. Godine 1945. on je podržao "Federal Aid to Education Bill" (poznat kao The Mead-Aiken Bill, S-717), kojim se namjeravalo utemeljiti kršćanske škole i javne škole. Sudac Vrhovnog suda Hugo Black iz Alabame, mason 33. stupnja i član KKK, bio je protiv prijedloga toga zakona. Stoga je napisao senatom Hillu pismo, koje je sadržavalo neskrivenu prijetnju, da ga masoni ne će ponovno izabrati ako ne obustavi "ove aktivnosti," što naravno znači zabranu prijedloga zakona za utemeljenje kršćanskih škola. Dio pisma suca Blacka naveo je Paul Fisher u Behind The Lodge Door:
Bez sumnje ćete pokazati interes za taj dokument (Bilten vijesti Škotskog obreda, datiran 5. travnja 1945.) čiji sadržaj može imati utjecaja na Vas osobno i na sudbinu vašeg prijedloga zakona za federalnu pomoć u edukaciji. Vi ste svjesni utjecaja masona Škotskog obreda u Alabami i drugdje. Ako Vi i drugi ne promijenite te aktivnosti, od nas ćete čuti sve u pismu u kontekstu budućih izbora.'
Paul Fisher posvetio je dva cijela poglavlja ratu slobodnog zidarstva protiv Prijedloga zakona o zabrani alkoholnih pića. Veći dio bitke vodio se kroz masonske publikacije s oštricom usmjerenom prema svim masonima na Capitol Hillu. Zapamtimo tvrdnju jednoga francuskog masona: "Naša je obveza - ponavljam, naša je obveza - uvjeriti se, kako držimo pod kontrolom izabrane političare, popravljati njihove pogreške, ukazivati im na propuste i predbacivati im ono što nisu učinili. Riječju, slobodni zidari trebaju biti "politička savjest."
Na koji način slobodni zidari kontroliraju tu "političku savjest."?' Jednostavno, skrivajući prijetnje o provođenju kontroliranog glasovanja na glasačkim mjestima. Nije poznat odgovor senatora Hilla na pismo suca Blacka. Očigledno je senator Hill, kao i svi masoni na Capitol Hillu, shvatio poruku. Nakon tri godine rasprave u Senatu i nakon što je časopis Škotskog obreda slobodnog zidarstva intenzivno lobirao protiv, Prijedlog zakona o zabrani alkoholnih pića bio je mrtav. Do godine 1965. nije se pojavio neki novi prijedlog, kada je prihvaćen Nacrt i Prijedlog propisa za rad škola. Taj propis je zanijekao utemeljenje župnih (tj.kršćanskih, n.p.) škola. Mijenja li se slobodno zidarstvo godinama? Ne uopće. "Liberalni" zakoni, koji su prošli Senat i Kongres, potvrđuju dominaciju masonske misli u nacionalnom životu i politici. Degradacija našega nacionalnog morala kroz više od pedeset posljednjih godina potvrđuje isto. Na primjer, 1957. godine, kad je sedam masona bilo u Vrhovnom sudu, legalizirana je pornografija pod kategorijom "slobode govora."
U 1962. i 1963., dok je šest sudaca masona sjedilo na svojim mjestima u Vr¬hovnom sudu, iz škola je povučeno čitanje Biblije i molitva. Vrhovni sud je godine 1966. uredovao protiv otpuštanja s posla onih članova Komunističke partije koji su bili infiltrirani u našoj vladi. Šest sudaca masona je sjedilo u svojim klupama.
Antiamcrička masonska prisega
Može li mason u javnom uredu glasovati protiv masonskog plana rada i ostati mason? Odgovor otkrivamo u masonskoj prisezi. Započinjući njegovom prvom inicijacijom, početnik je prisiljen ne postavljati pitanja i uvijek slijepo slušati svog nevidljivog vođu. To potvrđuje i bivši Veliki majstor Robert Morris u Webb's Monitoru: "Bio u pravu ili u krivu, sudbina masona izravno ovisi o njegovoj poslušnosti i s/7/' koja je postavljena neposredno iznad njega."70
Je li obvezatnija masonska dužnost ili javna prisega? Prema Webb's Monitoru odgovor je pozitivan: "Sporazum je neopoziv... mason ne može odbaciti ili poništiti svoj masonski ugovor. Ne postoji zakon u nekoj zemlji, koji može na to utjecati." Ako je mason izabran na neku političku funkciju, on se ne bi trebao držati masonske prisege, ako je ona u suprotnosti s prisegom koju zahtijeva javna funkcija. Međutim, ako ne sluša diktat svojih masonskih šefova, ne će moći, kao što smo vidjeli, ostati na funkciji. Stoga moramo zaključiti da su masoni koji drže političke funkcije nakon izbora, prihvatili masonski plan rada. Takvom političaru, bez obzira na njegovu retoriku za vrijeme kampanje, ne može se vjerovati da će poduprijeti slobodu kršćana, koja im je zajamčena Ustavom, niti da će poduprijeti standarde s obzirom na moral u ovoj zemlji.
Prijevara Alberta Pikea
Masonski zakonodavci prkose svakoj logici kad se zalažu za zakone koji dopuštaju i štite homoseksualnost, iako su homoseksualci uglavnom nositelji smrtonosne bolesti, AIDS-a. Izgleda da je ta zakonodavna akcija stalna i predstavlja masonsku prijevaru Alberta Pikea, naših obitelji, naše nacije i čovječanstva u cjelini. Aroganciju i strašne posljedice takve prijevare naglasio je ekonomist Thomas Sowell u poslovnoj kolumni za The New York Times 31. kolovoza 1992.:
Samozvanci vjeruju da njihov pogled na homoseksualce i A1DS nije tek jedan između ostalih. Njihovo stajalište unaprijed zauzima svoje mjesto, kako bi se moglo nametnuti drugima. Samozvanci su odlučili koliko velikom riziku ćete biti izloženi vi ili vaša djeca, te učiniti nemogućim pronaći tko od vašeg društva ili suučenika vašeg djeteta nosi tu smrtonosnu infekciju.
Za druge infekcijske bolesti, kao što je sifilis, zakon od liječnika zahtijeva izvješće o tome tko ima infekciju, kako bi se moglo ući u njezin trag i zaustaviti ju. S AIDS-om je upravo suprotno. Od liječnika se ne zahtijeva izvješćivati o bolesti, čak i kada zna da pacijent šeta uokolo, prenoseći fatalni virus na druge.
Kao što smo vidjeli, Hamov prkosni duh je osnažen kod naših masonskih zakonodavaca, koji prikrivaju prijetnju od AIDS-a, namećući ga tako ameri¬čkom društvu. Prema Gene Antoniu i Tomu Puckettu u The AIDS Cover~up, iako su "93% svih žrtava AIDS-a homoseksualci ili ovisnici o drogi, prikriva¬nje se radi zbog skrivanja istine o toj stravičnoj bolesti... kao osudi Božjoj."
Masonski suci štite seksualne nastranosti
Bivši mason 33. stupnja Jim Shaw govori nam o davanju prisege za Royal Arch stupanj. "Mason, pripadnik Royal Archa, treba se natjecati za svaku moguću političku funkciju." Shaw dalje tvrdi: "Ako bilo koji mason ima aspiraciju uključiti se u politiku, ohrabruje se prihvatiti Royal Arch stupanj."
U rujnu 1987. već citirani Congressional Record izvješćuje da je 41 federalni sudac mason i da su polovica članova Sudačkog odbora, koji su ih izabrali, bili masoni. [Zbog opterećenja kriminalom, posebno drogom, broj federalnih sudaca u USA je u stalnom porastu. Trenutno ili postoji oko pet stotina. Kad je Congrcssional Record- Senate godine 1987. zabilježio da je 41 federalni sudac mason, taj postotak je bio oko deset posto od ukupnog broja - dakle, ovo je značajan broj ako razmotrimo činjenicu da se 41 mason u federalnim klupama raspršio diljem USA, a pod krvnom su prisegom da će davati svoje presude u ime ostalih masona koji stoje iza njih. Približno jedan federalni sudac mason na jednu saveznu državu, jednostavno znači da se mason optužen za povredu federalnog zakona može obratiti federalnom sucu za koga zna da je mason.]
Prema The Hand Book of Freemasonry, masoni koji su u tom odboru, vezani masonskom prisegom, učinit će sve što je u njihovoj moći kako bi izabrali masona za suca. Štoviše, The Hand Book navodi da prisega majstora masona, koju zahtijevaju obojica, sudac i porotnik mason, štiti i masona koji je došao pred njih:
Kad god vidiš bilo koji od naših znakova, koji učini brat mason, a posebno Veliki pozdravni znak u nevolji, uvijek moraš biti pripravan poslušati ga, čak i u slučaju rizika za svoj život. Ako si u poroti, a brani se mason koji napravi Veliki pozdravni znak, moraš ga poslušati. Ako je potrebno, moraš se ne složiti sa svojom braćom porotnicima, ali moraš biti siguran da ne proglasiš krivim masona (sic!), jer bi to našem redu donijelo sramotu. To može biti krivokletstvo, ali da budemo jasni, radeći tako, ispunjavaš svoju obvezu i znaš, živiš li držeći se svoje obveze, bit ćeš slobodan od grijeha.
Perverzija od pravde, koju dijele masonski suci, može se ilustrirati s dva primjera u procesima seksualnog kriminala. Prvi primjer odnosi se na slučaj koji se dogodio u Londonu, Engleska, gdje je ljubomorni otac raskinuo brak svoje kćeri. Muž ju je tužio zbog nebrige o njihovoj djeci. Obojica, sudac i ženin otac, bili su masoni. Priču je iznio Stephen Knight, britanski novinar, koji je misteriozno umro u 33-oj godini, osamnaest mjeseci nakon objavljivanja ove priče u svojoj knjizi The Brotherhood (godine 1984.). Scena iz sudnice objelodanjena je zahvaljujući jednom svjedoku:
Hammondov odvjetnik prišao je bliže, kako bi pokazao da je odnos otac-kćer, najblaže rečeno, rodoskrvan, te je nastavio obrazlaganje kako bi pronašao sličnost s incestom koji se dogodio u prošlosti. Ali odvjetnik (Hammondov), ili nije vidio, ili nije uopće mislio o pokretu koji je napravio Denbeigh (otac), što je za njega bio najkritičniji trenutak unakrsnog ispitivanja. On (otac) je odjednom položio lijevu ruku i ukočio ju sa strane, njegov prst je pokazivao prema podu i u isto je vrijeme okrenuo glavu preko svog desnog ramena, njegova desna ruka bila je iznad očiju, kao da ih štiti. "To je bilo," govorio je Hammond kasnije, "kao da je promatrao zrakoplov u zadnjem kutu sudnice." Onoga trena kad se to dogodilo, Hammond nije o tome ništa drugo mislio, nego da se radi o čudnovatosti jednog starog čovjeka. Tek kasnije, pitao se, razmišljajući o sučevom nejasnom držanju nakon toga čina je li time Denbeigh zaustavio akciju. Kad su ga prijatelji upitali da im opiše taj pokret, Hammond ga je imitirao i ostao je zapanjen kad su mu rekli da je to bio slobodnozidarski znak. Ubrzo nakon Što je sudac vidio znak, poskočio je naprijed sa svog sjedala i zapovjedio odvjetniku da prestane ispitivati Dcnbeigha, sasvim zbunjujući Hammonda. Od tog trena, Hammondovom slučaju je presuđeno. Odvjetnik je u svojim nastojanjima bio blokiran na svakom koraku i, kako se tvrdi, nije mu bilo dopušteno pozvati neophodne svjedoke.
Drugi primjer uzet je iz slučaja koji se dogodio u Albanyu, New York. Priča je iznesena u siječnju 1988. u Intercessors For America:
Šest De Molayevih masona bilo je optuženo za seksualno napastovanje članova njihovih vlastitih organizacija mladeži. Odvjetnik i sudac Districta Albany, obojica masoni, oslobodili su ih godine 1985. Masoni prisežu krvnom prisegom, da bi zaštitili i oslobodili svoje masone šegrte.
Razumljivo je da bi se seksualna zloporaba koja je zabilježena u Albanyu, sankcionirala za druge muškarce, dok su jedino masonski sinovi izuzeti i mogu se priključiti društvu De Molay. Jacqes de Molay, Veliki majstor vitezova templara, kao i njegovi sljedbenici, bili su optuženi za sodomiju. Četiri stotine godina kasnije, vitezovi templari su utemeljili Škotski obred slobodnog zidarstva, najveće masonsko tijelo na svijetu, koje još i danas štiti i brani nemoralno ponašanje svojih članova, kako odraslih tako i mlađih.

Sažetak
Homoseksualnost je započela s Hamom, Noinim sinom. Ham, prvi poslijepotopni homoseksualac, "otac" je današnjih "gay" zajednica. Da bi opravdali njegov devijantni način življenja, Hamovi nasljednici su uspostavili homoseksualni religijski ritual u svim babilonskim misterijskim religijama. Kao što smo već vidjeli, slobodni zidari tvrde da su oni neka vrsta nastavka te religije. Stoga preko masonskih zakonodavaca i sudaca, koji su strateški postavljeni na važna mjesta, slobodno zidarstvo nastavlja štititi kult tih nastranih seksualnih odnosa.

III. POGLAVLJE RED IZ KAOSA
Sva je Zemlja imala Jedan jezik i riječi iste. Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu (Babilon), i tu se nastane... Onda rekoše: "Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!"
I Jahve se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji. Jahve reče: "Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa ne će biti neostvarivo što god naume izvesti. Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije." Tako ih Jahve rasu odande po svoj Zemlji, te ne sazidaše grada. Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onome kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji.
(Postanak, 11,1-9)
Red od Kuša
U davnim poganskim religijama bilo je puno bogova. U ovom poglavlju započet ćemo otkrivati malo poznatu istinu da su stanovnici u to drevno doba obožavali samo nekoliko bogova koji su nekad bili njihovi poslijepotopni praoci. Postojanje puno bogova u poganskim religijama objašnjava se dvama činjenicama: (1) Kad su drevni patrijarsi bili rasuti na sve strane, nakon zbrke s jezicima u Babilonu, njihova su imena promijenjena u novim jezicima; i (2) Drevni obožavatelj te je patrijarhe pretvorio u bogove. Zato što god se pojavilo kao predmet obožavanja mnogobrojnih panteona, zapravo je obožavanje Noe, Sema, Hama i njihovih potomaka (s izuzetkom Jafeta) u svim poganskim narodima.
Hamov sin Kuš, Postanak (10,6) pomogao je svome sinu Nimrodu graditi poganski babilonski misterij, majku svih bludničkih religija. Budući da je štovan kao bog u različitim istočnim i mediteranskim narodima, Kuš je dobio puno imena. Najvažnije je njegovo kaldejsko ime "Chaos". To simboličko ime i unutarnji nagon, koji je slijedio Kuš (Cush), dovode se u tijesnu svezu sa urotničkim 33. stupnjem Vrhovnog vijeća (svjetskog) masonstva.

Kušovo seljenje
Nakon zbrke s jezicima u Babilonu Kuš, njegov otac Ham i njihova obitelj odselili su u Afriku. Gdjegod se u Starom zavjetu koristi riječ Etiopljanin (Ethiopian) na hebrejskom jeziku to znači "Cushite" (Kušit) Jeremija (13,23) pita: "Može li Etiopljanin promijeniti kožu svoju? Ili leopard krzno svoje?" Čak je i danas "Cushitic" (Kušitik) pojam koji se koristi za "afroazijatsku jezičnu skupinu u istočnoj Africi, a posebno u Etiopiji i Somaliji." Pišući u prvom stoljeću poslije Krista židovski povjesničar Josip potvrđuje da je afričko ime za Kuša bilo Ethiops, otac Etiopljana. Eusebije Pamphili, povjesničar i biskup Cezareje u četvrtom stoljeću, daje isto svjedočenje u svojim Kronikama. I Epiphanius (315.-403.), biskup Konstance (Constantia) na Cipra, u svom Panariumu navodi: "Nimrod, Kušov (Cush) sin, Ethiop." Biblija i drugi autoriteti potvrđuju da je Kuš, kao i njegov otac Ham, bio čovjek crne puti.
Pojavljivanje Kuša u različitim jezicima
Kao posljedica zbrke jezika u Babilonu puno se novih jezika proširilo tada poznatim svijetom. Odatle se Kuš pojavljuje pod različitim imenima. U Babilonu je bio poznat kao Bel. To znamo slijedeći trag Nimroda, Kušovog sina. U staroj Asiriji smatra se da je Ninus bio utemeljitelj Ninive. Niniveh znači "nastamba Ninusa". Ime najvećeg dijela ruševina Ninive je Nimrod. Otuda je Ninus Nimrod, koji je prema Svetom Pismu Kušov sin. Također se misli daje Ninus - Belov sin suutemeljitelj Ba-bel-a. Otuda Kuš (Cush) je Bel.
Ninus se u Euzebijevim kronikama navodi kao prvi asirijski kralj. Asirija je popisivala svoje kraljeve od prvih babilonskih kraljeva, Postanak (10,10-11).5 U drugim babilonskim zapisima također se tvrdi da je Bel, ili Belus, otac Ninusa, utemeljitelj Babilona. Tu nema protuslovlja. U istočnoj mitologiji Kuš je bio poticatelj "velikog otpada" u Babelu. Kuš je možda bio utemeljitelj nove babilonske religije, ali Nimrod ili Ninus je bio graditelj te religije, i prvi kralj Babilona. Također se podrazumijeva, da ako se sin poistovjećuje s ocem, da je i ime "Bel" prešlo na sina naslijeđem. Postoji i druga važna natuknica o značenju riječi "Bel" i to u Jeremiji (1,2), gdje je napisano: "Bel je zbunjen," što znači "Onaj koji je zbunjivao, bi zbunjen"! Ime Bel, naravno, proizlazi iz "zbrke jezika" u Babelu, jer Babel znači "zbrka" a Bel znači "onaj koji pravi zbrku"
Istražujući njegovu smrt, možemo vrlo lako naći trag o obožavanju Kuša, kao i njegovo pretvaranje u boga sunca u mnogo zemalja i jezika. U Feniciji, Kuš je bio Chus, sunce-bog, prva osoba feničanskog trojstva. U egipatskom jeziku bog Hermes također se poistovjećuje sa suncem, sinonim je za "Hamovog sina" ili Kuša. Hermes je bio poznat i kao veliki izvorni prorok idolatrije, kojega su pogani priznali kao autora njihovih religijskih rituala, poistovjećujući ga s Kušem. Hermes je također bio poznat i kao glasnik bogova, što bi značilo da je poznavao njihove misterije. S tim sposobnostima, misli se da je Kuš napisao trideset šest knjiga o teologiji i filozofiji i šest o medicini."
Ovo je prvo mjesto gdje nalazimo vezu s masonstvom, jer masoni tvrde da je Hermes jedan od njihovih religijskih patrijarha. Mackeyeva Enciklopedija o slobodnom zidarstvu (Mackey's Encyclopedia of Freemasonry) nas informira da su "svi stari rukopisi bilježili kako je Hermes načinio Legendu o zanatu, i da je on jedan od utemeljitelja masonstva." Alkemičari također tvrde da je Hermes utemeljitelj i njihova umijeća, koje je postalo poznato kao hermetična znanost. Proučavanje tog umijeća preuzeli su rozenkrojceri, razvivši herme¬tične rituale i hermetične stupnjeve u zadnjoj polovici osamnaestog stoljeća u Francuskoj. Prema Mackeyu, ta skupina je općenito poznata kao iluminati. Eusebius pripisuje Hermesu uvođenje hijeroglifa u Egipat. Tom sposobnošću je Kuš kao Hermes bio poznati tumač jezika, i kao takav je poistovjećen s Merkurom, rimskim bogom, koji je također "tumačio govore". Neophodnost tumačenja jezika, naravno, došla je kao rezultat "zbrke jezika" u Babelu. Kuš, čiju je drskost i pobunu kaznio Svevišnji Bog zbrkom jezika u Babelu, postao je Bel, obmanjivač. Seleći se iz Babilona u Egipat, tumačio je jezike. Dok je prolazio kroz Kanaan postao je poznat kao Baal. Baal znači "Go¬spodin". Belus, Bel i Baal svi su isti bog, i prikazuju Kuša pod različitim ime¬nima, u različitim jezicima. Sva trojica su bili obožavani kao božanstva sunca.
Kuš je također u rimskoj mitologiji predstavljen kao Vulkan, a poznat je i kao "otac bogova". Vulkan je bio poznat kao bog vatre i kovačke vještine. Grčki bog vatre i kovačkog umijeća je Hefast. Hefast je potom bio grčka prezentacija Kuša, jer je Hefast u Grčkoj bio poznat kao kolovođa u "prvoj pobuni" i kao "raspršivač na sve strane ili u tuđinu", kao što je Bel, obmanjivač bio poznat u Babilonu.
Oba, Vulkan i Hefast, slikana su držeći čekić ili toljagu, predmet koji ima dvije namjene: (1) kao alat za kovanje metala, vjerojatno oružja; i (2) kao oružje za raseljavanje ljudi. Drugi rimski bog prikazan s toljagom je Janus. In¬teresantno, riječ na hebrejskom za toljagu je "hephaitz", što znači "raspršiti na sve strane". Na grčkom jeziku ime za toljagu je "hephaizt", pa je Vulkan po¬stao "Hephaistos." Etimologija tih riječi pomaže u spoznaji da oboje, "Janu-sova toljaga" i "Vulkanov čekić" upućuju na Kuša, koji je bio uzrokom "ra¬seljavanja ljudskog roda". Zato je rimski svevideći Janus bio isto što i ba¬bilonski Kuš, a to dokazuju i druga dva imena. Prvo, Janus je poistovjećen s Kušom uz pomoć njegovoga etrurskog imena Bel-athri, što znači "gospodar vrsta." Belathri je imao puno očiju. Drugo, preko Janusa je Rim iskazivao hvalu Kušu u njegovoj ulozi, "boga bogova, od kojega potiču svi drugi bogo¬vi." Zbog toga je Janus zadobio prvo mjesto u rimskom kalendara - Januar. Janus je bio također poznat i kao bog raznih smetnji i poremećaja. Prema izvješćima, o sebi je rekao: "u davno doba zvali su me Chaos." Kaldejsko značenje imena Kuš (Cush) je "Chaos". Jednostavno, babilonski bog Kuš je isto što i rimski bog Janus.
Masonstvo se poistovjećuje s "Chaotic Cush"
Na koji način masonstvo štuje Kuša kao boga chaosa, zbrke ili nereda? Odriču li ga se, ili ga gledaju kao "oca"? Mason trideset trećeg stupnja Aleister Crowley je govorio; "Chaos, Sveotac", i mason 33. stupnja Albert G.Mackey piše da je Chaos razmrsio (što bi značilo da je Kuš spoznao). "Jedno od imena dano dvadeset osmom stupnju starog i prihvaćenog Škotskog obreda je Vitez sunca.. .(i) Diskretni i mudri Chaos su 49. i 50. stupanj rituala Mizraima."
Mizraimsko masonstvo primilo je svoje rituale iz egipatskih misterija. Mizraim je Hamov sin i Kušov brat, a to je i ime za Egipat u Svetom pismu. Egipat je bio mjesto gdje su prvotno uselila ta tri babilonska patrijarha nakon zbrke jezika, Postanak, (10,6).25
Bez sumnje, masonstvo samo sebe povezuje s Kušom, kao i načelom "Order out of Chaos", tj. "redom iz kaosa", što predstavlja Kuša u različitim oblicima.
Masonstvo ne samo da iskazuje počast i štovanje Kušu, nego daje počast i zmiji koja je inspirirala neposluh u Edenu. Mason 33. stupnja Oswald Wirth, proslavljeni branitelj francuskog masonstva, misli da masonski bog, "Order out of Chaos" ne vuče podrijetlo od Kuša nego od zmije u Edenu: Smisao postojanja starih misterija bio je učiniti ljude bogovima... Program inicijacije nije se promijenio čak ni u naše dane. Moderni mason... također postaje više obogotvoren, ali on uočava da to može postati samo ako božanski djeluje, tako reći završavajući neostvarenu zadaću svog samo-ostvarenja. Rastući iznad razine čovjekove životinjske prirode, graditelj postaje bog sam po sebi, provodeći božanski plan u davnom smislu te riječi. To objašnjava zašto su drevni teokrati prokleli zmiju. Potaknula je neposluh, nepokornost i pobunu, dok je istodobno bila čašćena među iniciranim, koji su smatrali da ne postoji ništa svetije od onih želja koje nas vode bliže bogu, kojega vidimo kao racionalnu snagu, zaduženu za donošenje reda iz kaosa (order out of chaos) i vođenje svijeta.
Pošto je Wirth preokrenuo zmijinu laž u vrlinu, on ne samo da identificira tri cilja Pošto je Wirth preokrenuo zmijinu laž u vrlinu, on ne samo da identificira tri cilja davnih misterija, nego tvrdi da su oni i ciljevi 33. stupnja Vrhovnog vijeća (svjetskog) masonstva. Prvi cilj je pobuna protiv "starih teokracija" (što znači judeo-kršćanstva). Masonstvo nastavlja tu pobunu i danas, kao što se to tvrdi u pismu Vrhovnog vijeća masonu 33. stupnja generalu Garibaldiju na vrhuncu njegove talijanske revolucije, sredinom devetnaestog stoljeća: "Masonstvo nije ništa drugo nego revolucija koja teče, /revolution in action/, stalna urota protiv političkog i religijskog despotizma." Drugi cilj je preobličiti ljude u bogove, kao što to tvrdi Vrhovno vijeće u istom pismu Garibaldiju: "Vi ste svoj vlastiti Bog, svoj vlastiti Veliki svećenik, i svoj vlastiti Kralj."
Treći cilj je preuzeti tzv. zmijin posao na donošenju "reda iz kaosa" kroz svjetsku Vladu, kako je to napisano na medalji Vrhovnog vijeća, latinskim riječima: "ORDO AB CHAO"
U Mackeyjevu objašnjenju značenja toga simbola kaže se da Istina i Svjetlo svijeta nije Isus Krist, nego masonstvo. "Ova medalja" (misli na Isusa Krista), kaže Mackey"je masonski simbol neznanja i intelektualnoga mraka iz kojega je čovjek spašen masonskim svjetlom i istinom. Stoga je ordo ab chao, ili, order out of chaos, jedan od slogana masonstva." Iz pera masona 33. stupnja vidimo da (svjetsko) masonsko Vrhovno vijeće izjednačuje sebe sa zmijom u Edenu, držeći se bogom, "zaduženim za donošenje reda iz kaosa i upravljanje svijetom."
Od kaosa do reda
Nakon Velikog potopa i nakon zbrke jezika u Babilonu, Kuš, kolovođa te zbrke, bio je proglašen bogom pod imenom zmije, Chaos. U sljedećem poglavlju vidjet ćemo da su Kuš i njegovi potomci pokušali ponovno ujediniti poznati im svijet, pokoravajući različite narode, koji su, kao i oni, bili "raspršeni u tuđinu." Kušova vojna strategija kao "gospodara uhođenja" bila je slanje agitatora u određenu zemlju i poticanje urote protiv vladara. Izbili bi kaos, konfuzija, opća zbrka i nered, slabeći tako grad-državu i čineći ga jednostavnim za pokoravanje. Jednom, kad bi Kuš ili njegovi nasljednici bili na vlasti, red bi bio brzo uspostavljen povlačenjem agitatora. Stoga je pojam "red iz kaosa" (order out of chaos) postao osobina bogova.
Slično, "chaos" je istinska priroda masonstva. U vol. 1, Scarlet and Beast (Grimiz i Zvijer) otkrili smo da je "kaos" bio tajno masonsko oružje za poticanje političke revolucije. Masonstvo je uvijek bilo spremno nametnuti svoj "dobrohotni red," nakon što bi napravilo chaos i nered. Ta đavolska logika obrnutog smisla je proizvod prve Lucifer- ijanske pobune na Nebu. Kuš je u Babilonu prigrlio shizofrenu prirodu Lucifera, koja se očitovala zmijom u Edenu, a danas je prihvaća masonska hijerarhija.

"Sloboda" je kaos
Držeći se svoje stalne revolucionarne doktrine, masonska loža je kroz tri stotine godina pokapala kraljevstva, jedno za drugim u "kaos", obećavajući "slobodu". Sredinom devetnaestog stoljeća "sloboda" je bila Garibaldijev borbeni poklik protiv već uspostavljenog reda Crkve i Države u Italiji. "Sa slobodom kao polugom i s ljudskom strašću kao uporištem, zbacit ćemo kraljeve i svećenike zauvijek," proglasio je Garibaldi.
U to vrijeme Vrhovno vijeće Mizraimske lože u Parizu, u svom zapisniku potvrdilo je daje strategija masonstva bila, iskoristiti obećanje "slobode" za izazivanje neprekidnih nereda (kaosa).[ Godine 1884. zapisi Mizraimskog masonskog Vrhovnog vijeća bili su ukradeni iz njihovog pariškog arhiva, Francuska, i preneseni u Rusiju, gdje su bili prevedeni i publicirani dvadeset godina kasnije. Ti zapisi su poznati i kao Protokoli sionskih mudraca, i bili su iskorišteni protiv Židova u Rusiji prije Prvoga svjetskog rata, i ponovno od Hitlera prije i za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Protokoli nisu
Židovski, stoga su opaki pokušaj antisemitskog slobodnog zidarstva za uništenje Židova. Što se tiče boljeg uvida u taj opaki dokument, vidi I.svezak, 13 poglavlje knjige John Daniela,Grimiz i Zvijer.]
U svim zakutcima Zemlje riječi "sloboda, jednakost, bratstvo" donijeli su u naše redove...cijele legije, koje su sa zanosom nosile naše zastave. I cijelo to vrijeme te riječi su bile crvi koji su izjedali blagostanje... uništavajući posvuda mir, spokojstvo i solidarnost, rušeći sve temelje njihovih... država. Politička sloboda je ideja, a ne činjenica. Ovo se načelo mora znati primjenjivati kad se ukaže prigoda da se idejom slobode privuku mase u stranku koja je nakanila srušiti vlast. Politička strategija 33. stupnja Vrhovnog vijeća je iskoristiti višestranački, demokratski sustav "za svrgavanje kraljeva i svećenika zauvijek." Koristeći "slobodu kao polugu i ljudske strasti kao uporište", masonstvo jamči naš uspjeh. Mi sebično izabiremo stranku koja obećava više slobode i financijske sigurnosti. Kakogod, jednom kad je na vlasti, pojavljuje se oporba, jer svaka izabrana stranka još je više liberalna od prethodne. Sve je to planirano, a potvrdu da se radi o masonskoj strategiji nalazimo u zapisima Vrhovnog vijeća Mizraimskog masonstva:
Ova zadaća lakše se izvodi ako je protivnik zaražen idejom slobode i radi te ideje popusti u snazi... Upravo će se tu pokazati pobjeda naše teorije, jer po zakonu života, čim popusti jedna vlast, druga je ruka preuzima, jer slijepa snaga naroda ni jednoga dana ne može ostati bez vodstva, pa tako nova vlast preuzima mjesto prijašnje vlasti, upravo one koja je oslabila zbog liberalizma.
Krajnji cilj masonstva nije stalna sloboda. Zavodnička parola "slobode" isključivo je sredstvo održavanja vlasti u višestranačkom sustavu. Jednom kad masoni zavladaju u svim upravnim područjima, Vrhovno (svjetsko) vijeće planira, postupno oduzeti nam slobode. Ponovno, mizraimsko Vrhovno vijeće potvrđuje to kao masonsku strategiju:
Mi ćemo kreirati pojačanu centralizaciju uprave kako bismo zgrabili sve društvene snage u naše ruke. Mehanički ćemo regulirati sve radnje političkog života naših podanika novim zakonima. Ti zakoni će oduzimati jedan za drugim elemente slobode i popuštanja koji su bili dopušteni..., a naše će kraljevstvo biti proslavljeno tako veličanstvenim despotizmom, koji će u svako doba i na svakom mjestu spriječiti i uništiti sva protivljenja... bilo tko da se suprotstavi djelovanjem ili riječima.
Masoni očekuju da će "oni koji će se suprotstaviti...djelovanjem ili riječima" biti kršćani. To kršćansko suprotstavljanje zajamčeno je masonskim crvima, koji se progresivno zalažu za liberalne slučajeve, koji su čisto antibiblijski. Kada se mi, koji smo kršćani "suprotstavimo...djelovanjem ili riječju", mi smo označeni kao "tlačitelji slobode." Takva antikršćanska propaganda će naravno podići "drskost podanika", tj. mase protiv kršćana. I, prema masonskom planu, mržnja svjetine prema kršćanima će na kraju završiti a krvoproliću. Nakon pokolja, vlada koju će nadzirati masoni, potiho će odbaciti slobodu kao lošu teoriju koja ne može funkcionirati, jer uzrokuje krvoproliće. Taj finalni sotonski nacrt sveopćeg porobljavanja napisan je u istom nacrtu mizraimskog Vrhovnog vijeća:
Riječ "sloboda" potiče ljudska društva na borbu protiv svake sile, protiv svake vlasti, čak i protiv Boga... Zbog tog razloga ćemo, kad uspostavimo naše kraljevstvo, morati tu riječ sasvim izbrisati iz ljudskog rječnika kao načela brutalne sile koja pretvara mase u krvoločne zvijeri.
Tako su samovolja i sloboda, masonsko obećanje "reda iz kaosa" (Order out of Chaos), prijevara po sebi - planirana jedino kao sredstvo brisanja kršćanstva i porobljavanja cijeloga svijeta. Sličnu strategiju objavio je Albert Pike godine 1871., u pismu talijanskom masonu 33. stupnja Giusseppeu Mazziniju:
Mi ćemo pustiti razularenost nihilista i ateista i provocirat ćemo zastrašujuće socijalne kataklizme koje će, u svom svojem užasu, jasno pokazati učinak apsolutnog ateizma, začetnika okrutnosti i najkrvavijeg meteža. Tada će građani i mnoštvo, razočarano kršćanstvom i prisiljeno na obranu od svjetskih manjinskih revolucionara, svugdje iskorijeniti te uništavače civilizacije, (tj. kršćane, n.p.) i... uplašeni za ideale i bez znanja kamo bi usmjerili svoje obožavanje... primiti će čisto svjetlo... Luciferovo, koje će biti konačno predočeno javnosti, na manifestaciji nastaloj iz općeg reakcionarnog pokreta,...
Lucifer/Kuš: masonski bog "reda iz kaosa"
Pobuna uzrokuje kaos (chaos). Luciferom pobuna na Nebu završila je u kaosu, pa je bio zbačen na zemlju. Adamova i Evina pobuna u Edenu donijela je destrukciju i smrt u jedan savršen svijet. I Kušova pobuna u Babilonu rezultirala je zbrkom jezika i raseljenjem njegovih žitelja.
Red iz kaosa ("Order out of chaos") je postao navodno dobar Luciferov plan. Lucifer, netko tko izaziva destrukciju "staroga" na prvom mjestu, mora sad uspostaviti red iz kaosa koji je on prouzročio oblikujući "novo". Tako u svim poganskim religijama nalazimo katastrofalne prijelaze iz jednoga doba u drugo s poukom o "dobrom planu" toga šizofrenog boga. Mogućnost prihvaćanja tih beznadnih doktrina, "umri i postani ponovno", ili reinkarnacije, postala je doktrina spasenja koju naučavaju sve misterijske religije.
Kuš je naslijedio luciferski, sotonski nacrt. Nakon zbrke jezika u Babilonu tumačio je jezike za vrijeme svog seljenja. Štoviše, obećao je spasenje građeno po čovjeku kako bi se zaobišao kaos uzrokovan njegovom vlastitom pobunom. Misterija, "Babilon Veliki, majka bludnica i odurnosti zemaljskih" Otkrivenje (17,5), bila je rođena. I kao Lucifer, Kuš je bio proglašen bogom u tom procesu zidanja novog, te je postao poznat kao bog "reda iz kaosa".
Ni danas se ništa nije promijenilo kad je u pitanju bludnička religija. Današnjim babilonskim misterijem upravlja Vrh, pod modernim imenom: "Vrhovno (svjetsko) vijeće slobodnog zidarstva" ili "Supreme Council of Freemasonry." Njegov moto, "ORDO AB CHAO", ne samo da poistovjećuje masonstvo s Kušovom pobunom u Babilonu, nego također i sa zmijinom pobunom u Edenu i Luciferovom pobunom na Nebu.
Pobuna mu je bila i ostala misao vodilja, tj. "... i vi ćete biti kao bogovi..." Postanak (3,5). Od Lucifera do zmije, od zmije do Kuša, od Kuša do misterija Babilona, od misterija Babilona do masonstva.


IV. POGLAVLJE

MUŠKI BOG
Kuš je rodio Nimroda, koji je poslao prvi vehnoža na zemlji. Voljom Jahve bio je silan lovac...
Postanak (10,8-9)
Nimrod, Kušov sin, spomenut je tri puta u Starom zavjetu: Postanak (10,8); I. Knjiga ljetopisa (1,10); Mihej (5,6). Prva dva spomenuta Pisma navode ga u kontekstu rodoslovlja. Mihej ga spominje u svezi s mjestom nazvanim "zemlja Nimrodova," ime koje je stari Babilon dugo poznavao.' Kao graditelj tornja Babela, Nimrod je, kako to tvrdi masonstvo, bio njezin utemeljitelj, a kao dokaz citiraju se dva masonska dokumenta nazvana York Manuscript (datiran 1560.) i Cooke Manuscript datiran (1450.). Na sredovječnom engleskom u York Manuscript čitamo: „Masonerija je prvi puta jako dobro poštovana kod gradnje Babilonske kule, a kralj Babilonski koji se zvao Nimrod bio je mason i ljubio je iskreno masone“ ("At ye makeing of ye Toure of Babell there was Masonrie first much esteemed of, and the King of Babilon yt was called Nimrod was a Mason himselfe and loved well Masons.") Da se Cooke Manuscript, katkad nazvan i "Legenda o zanatu," zaista odnosi na Nimroda vidimo iz sljedećeg: I Nimrod je započeo graditi babilonski toranj, podučavajući svoje radnike zidarskom zanatu, a imao je sa sobom puno više od 40 tisuća zidara. Volio ih je, te ih je jako bodrio."
Puno je legenda i tradicija koje opisuju Nimroda kao moćnika. Dr. William S. Mc Birnie podsjeća nas da legende često utjelovljuju povijesnu istinu: "One su možda napuhane i maštovite... kao da su proširena realnost, tako da tradicije možda uopće nisu pretjerivanje, nego su stvarne činjenice." Ako ih tako shvatimo, u legendama i tradicijama možemo istinitije, razumjeti okruženje u kojem je živio Nimrod i zacijelo, pronaći dokaze koji podupiru tvrdnje da je Nimrod jedan od očeva masonstva.
Nimrodov život, od rođenja do smrti, temelj je na kojem je izgrađena masonska spekulacija. Od njega je masonstvo preuzelo mnoge stvari: legendarnu prisegu koju je Nimrod zahtijevao od svojih iniciranata, pokušaj za stvaranje svjetske vlade, samoproglašenu slobodu "oslobođenu" od zapovijedi Svevišnjega Boga, njegov "visoki položaj" obožavanoga, njegov 33. stupanj inicijacije i na kraju, njegovu vjeru da je Lucifer bog. Ovo će poglavlje pokazati da masonstvo vjeruje u Nimrodova vjerovanja i prihvaća njegove rituale.

Nimrod je pokušao napraviti Svjetsku vladu
Znamo da je Kuš utemeljio Babilon, da je njegov sin Nimrod sagradio grad i njegov toranj i postao njegovim prvim kraljem. Legenda kaže da je Nimrod potom utemeljio Ninivu. Da ime grada znači "prebivalište Ninusa" potvrđuje asirijska tvrdnja daje Ninivu utemeljio Ninus. Ninus je Belov sin, a Bel je Kuš, utemeljitelj Babilona. Zato je asirijski Ninus, prema legendi, također bio babilonski Nimrod.
Sveto Pismo potvrđuje da je Nimrod utemeljio Ninivu. Postanak (10,9-11) pripisuje Nimrodu gradnju oba grada Babilona i Ninive. Štoviše, arheologija je pokazala da su prvotne ruševine Ninive bile poznate kao Nimrod.
Povijest potvrđuje isto, jer je opis kralja Ninusa jednak Nimrodovom, koji je bio utemeljitelj i prvi kralj Asirije. Prema grčkom povjesničaru Diodorusu Siculusu i njegovoj Biblioteci historici koja je napisana u prvom stoljeću prije Krista: Ninusje najstariji asirijski kralj. Pripisuju mu se velika djela. Bio je sklon ratničkom raspoloženju i željan slave koja je proizlazila iz smionosti; naoružavao je značajan broj mladih ljudi koji su bili hrabri i energični kao i on sam. Dugo ih je uvježbavao i navikao na umor i ratne opasnosti.7
Nimrodovi su vojni pothvati pronađeni u povijesnim činjenicama koje se vezuju za kralja Ninusa. Rimski povjesničar Justin (prvo stoljeće poslije Krista) u Trogits Pompeius kaže: "Ninus je bio kralj Asirijaca. Bio je prvi ratnik sa susjedima i prvi koji je pokorio sve narode od Asirije do Lydie, zato što nisu poznavali vještinu ratovanja. Jačanjem vlasti, Ninus je proširio stečene kolonije. Snagom oružja porobio je susjede, pa je ojačan išao i dalje protiv drugih plemena, a svaka nova pobjeda bila je put u ropstvo svih naroda Istoka."8
Rabinska tradicija (kao što je zabilježeno u dvanaestom stoljeću u Zoharu), također tvrdi da je Nimrod utemeljio Svjetsku vladu. Rabini kažu da mu je vojska omogućila "pokoravanje svijeta i proglašenje sebe samoga vladarom, a ljudski rod ga je obožavao.
Nimrod: silni lovac
Poprsja i ugravirani tekstovi, Kušova sina Nimroda prikazuju s debelim usnama i vunasto-kovrdžavom kosom. Kao i njegovi preci, bio je crn. Njegovo ime označava njegovu hrabrost. Složeno je od dvije hebrejske riječi: nimr i rada. Nimr znači "leopard" a rad znači "podvrći, svladati."10 Silni lovac Nimrod ukrotio je leoparda i koristio ga u lovu. Zanimljivo, u Indiji su u prošlom stoljeću koristili leoparde za lov. Pogani su ga cijenili zato jer je pripitomio konje (što mu je pomoglo u velikim vojnim uspjesima)." Mitološkom figurom centaura koja je pola čovjek a pola konj, poganske religije štuju Nimrodovo jahačko umijeće. Epitet "silnog lovca" dobio je zahvaljujući leopardu, konju i lovu.
Krvne prisege, također vuku podrijetlo od Nimroda. Legenda kaže da je Nimrod spasitelj ratnika, jer je dobrovoljno prolio svoju krv za njih. Zauzvrat, oni su mu prisegnuli krvnom prisegom. Prisege su izvođene za vrijeme inicijacija, koje su podređeni Nimrodovi ljudi naporno i tegobno prakticirali, pretvarajući se u najjaču borbenu silu na Zemlji u duljem vremenskom periodu. U to davno vrijeme ti ljudi su bili poznati kao "silnici."
Postanak (10,8) naziva Nimroda "velmožom." Na hebrejskom "silan, moćan" znači "divovski, golem." Hislop tvrdi da bi ti silni pothvati mitskih divova mogli vući trag od Nimroda i njegovih ratnika.
Nimrod: spiritualna pobuna
Hebrejska imena često otkrivaju ne samo tjelesni opis koji stoji iza nekog imena, nego također određuju i njegove spiritualne osobine. Takav je slučaj i s Nimrodom, jer druga hebrejska riječ koja je jednaka u značenju s Nimrod je marad, što znači "pobunjenik." "On se zvao Nimrod, " kažu rabini, "zbog toga što se pobunio." Merrill Unger u Arheologija i Stari zavjet (Archaeology and the Old Testament 1954.) govori da je za Izraelce, Nimrodovo ime bilo sinonim za pobunu protiv Boga} Nimrod je ratovao protiv Svevišnjeg i Njegovih nebeskih žitelja. Prema rabinskoj tradiciji (Zohar), Nimrod "se pobunio protiv Svevišnjega, i protiv više postavljenih i niže postavljenih anđela."18
Hebrejski opis Nimroda otkriva još jednu uznemirujuću istinu o "silnom lovcu ", koji se stavljao iznad Gospodina." Silni, znači želju "da nadvlada i drskost." Lovac, figurativno znači "napasti ljude iz zasjede, " što se razlikuje od doslovnog značenja "hvatati životinje." Iznad bi se moglo prevesti kao "susresti u bitci, ići prkosno protiv." Tako izričaj "silni lovac koji se stavljao iznad Gospodina," znači prkosno sučeljavanje s Gospodinom, i vođenje bitke protiv Svevišnjega Boga.
Ne samo da je ratovao sa susjedima, nego je, kao što na hebrejskom znači "silni lovac", poveo i bitku protiv Boga radi ljudskih duša. Sjetimo se knjige
Postanka (10,8-9): "Nimrod, pobunjenik, prkosno se borio protiv Boga za duše ljudi i prevagu drskosti." Rabini su to jednostavno postavili: "Nimrod je mamio ljude u idolatrijsko obožavanje...'
Nimrod: bog svih pogana
Nimroda, "silnog lovca," kralja i ratnika, obožavali su drevni narodi. U poganskim se religijama pojavljivao pod različitim imenima. U jednom od svojih značenja Nimrod je "krotitelj leoparda". Egipatski bog-sunce Oziris, koji ima veliku ulogu u masonskoj majstorskoj inicijaciji, prikazuje se kao crni čovjek debelih usana, obučen u leopardovu kožu. Oziris ima tjelesne osobine koje podsjećaju na Nimruda.
U Grčkoj je Nimrod prikazan kao pjegavo lane, jer leoparda tamo nema. Štoviše, grčko ime za pjegavo lane je Nebros. Septuaginta Nimroda prevodi u "Nemrod." Grcima je Nebros značio isto što i Nimrod. Grčki bog Bacchus, također poznat kao Dionisus, "prijestupnik ili nosač pehara," simboliziran je pjegavim lanetom. Bacchus znači "Cush-ov sin."
Drugi naziv za Bacchusa bio je Aithiopias, ili „Etiopljaninov sin“ Ethiops, je bio Kuš (Cush). Zbog toga je Bacchus, Kušov (Cush) sin, Nimrod. Na slici lijevo, Kuš (Cush) drži pjegavo lane u desnoj ruci i granu s pet ogranaka u lijevoj ruci. Ova slika simbolički nas uči da je pjegavo lane, Nimrod, Kušova grana. Naučit ćemo i da pet ogranaka na grani bršljana označava Nimroda kao petu generaciju od potopa.
Bacchus je također poznat i kao ("vječni mladić"). Rimski bog Jupiter nosi isti epitet. Zato je Jupiter rimski oblik grčkog boga Bacchusa, Nimrod.
Rimski bog Mars (što znači "pobunjenik"), također je isto što i Nimrod, pobunjenik. Marsova žena bila je božica Bellona. Ponekad je prepoznata i kao njegova sestra. Bellona na kaldejskom znači "Belova naricateljica." Nimrod je naslijedio ime Bel od Kuša. Upravo iz imena te božice, znamo da je Bellona oplakivala Nimrodovu smrt.

Nimrod je prepoznat i u hinduizmu, u petoglavom Brahmi. Hislop je objasnio značenje tih pet glava. Noa je, kaže on, bio priznat kao dvoglavi bog u istočnim religijama, što simbolično označava prelazak kroz dva doba. Jedna glava je stara i gleda natrag, na stari svijet prije Potopa, dok je druga mlada, i gleda u novi svijet nakon Potopa. Peta Brahmina glava predstavlja Nimroda, četvrta Kuša, treća Hama, i Noa s dvije glave, zaokružuje broj od pet glava.
Crni Nimrod: bog-sunce
Hislop kaže kako je bilo lagano zaobići svaku zaprjeku njegovu obožavanju, gdjegod se naišlo na Nimrodovu bijelu pojavu. Prema kaldejskoj doktrini o preseljenju duša (reinkarnaciji), sve što je trebalo učiniti bilo je podučiti ljude da se Ninus ponovno pojavio, lijepog i svijetlog tena, kojeg je natprirodno nosila i rodila njegova žena, nakon što je umro.
Po boji kože svi mitološki bogovi sunca, predstavljaju crnu pobunu iz Babilona. Arheolog Sir Henry Layard (1817.-1894.) u Nineveh and its Remains, otkriva da je Orion, silni lovac, bio Nimrod smješten između zvijezda. Egipatski centaur, čovjek-konj, i khons, čovjek-konj-bog, bili su Nimrod. Zapravo, svi zodijački znakovi nisu ništa drugo nego Nimrod (ili njegova žena) u njihovim različitim pojavnim oblicima.
Nimrod i ljudske krvne žrtve
Nimrod, kralj ratovanja i spiritualni pobunjenik, bio je obožavan pod različitim imenima. Jedna od najstrašnijih pojava Nimroda očituje se u religiji Babilona. Kao ratnik, Nimrod je činio krvoprolića. Nakon smrti, bio je obožavan i čašćen puštanjem krvi. Njegovo ime (pobunjenik) poistovjećeno je s krvožednim babilonskim bogom Mardukom. Merodach i Marduk su isti bog, komu su Babilonci žrtvovali svoju djecu kao žrtve-paljenice.


Nimrodova grana
Bršljanova grana i bršljanov vijenac, dva simbola koje koristi masonstvo, otkrivaju Nimroda. Kao Bacchus Nimrod je u misterijama drevnih religija bio poznat kao "grana."
Kad simbolizira boga pijančevanja i orgija, Bacchus je prikazivan s vrčem vina u desnoj i granom bršljana s pet ogranaka u lijevoj ruci. Ezoterijsko značenje vrča kod inicijacije najvišeg stupnja između drevnoga poganskog svećenstva bilo je prilično drugačije. Ime za vrč na njihovom 'svetom' jeziku je kuš, ili kaš, tj. zadnja četiri slova imena Bacchus, što znači "Cush" (Kuš). Mistično značenje vrča i bršljanove grane je "Bacchus, Kušova grana," ili Nimrod. Pet ogranaka na bršljanovoj grani označava Nimroda kao peti naraštaj od potopa: Na ograncima su po 33 (trideset i tri) bobice (pupoljka), broj stupnjeva u masonstvu.
Bršljanov vijenac: simbol Nimrodovoga ujedinjenog carstva
Drugi oblik Kušove "grane" predstavljen je vrpcom bršljana. Gdjegod su iz¬vođeni Bacchusovi rituali, bilo je sigurno da će se tamo pojaviti vijenac s bršljanom. Za vrijeme orgijanja, Bacchusu u čast, sudionici tih pijanki nosili su vijence na rukama ili su ih vezali oko glave. To se zvalo "AeiraKissou" što znači "vrpca ili krug bršljana." Kissos, grčko ime za bršljan, bilo je jedno od Bacchusovih imena. A grčko ime za Cushite, bilo je "Kissoi." Stoga vijenac bršljana u grčkom ezoterizmu simbolizira Bacchusa, Cushite (Kušite) ili "Kušovporod."
O Bacchusovu vijencu, simbolu boga pijančevanja i orgijanja, Izaija, (28,3), koji je bio ponos deset sjevernih Izraelovih plemena, kaže: "Teško gizdavu vijencu pijanica Efrajimovih... " Ovo je u izravnoj opreci s prorokovom porukom u Izaiji (28,5), odnosno s istinskim vijencem - Mesije Izraelova: "U onaj dan Jahve nad vojskama postat će kruna slave i sjajan vijenac ostatku svoga naroda."
Svjetska vlada uvijek je bila cilj mason¬stva. Stoga bršljanov vijenac oko kutomjera i Sestara, kako je to naslikano u Mackey's Encyclopedia of Freemasonry, poistovjećuje bratstvo (masonstvo) s Nimrodovim misterijima Babilona i njegovom svjetskom vladom.


Poganski vjenac koji okružuje globus također se koristi kako obilježje Ujedinjenih naroda. Za masone koji razumijeu simbole Ujedi-njeni narodi su nastavak projekta koji je započeo Bacchus, „Kušev porod ili Nimrod.“

Nimrodovo otpadništvo: "oslobođenje" ljudskog roda
Nimrod je poistovjećen i s mitološkim Phoroneusom, koji je živio još dok su ljudi govorili jedan jezik, kad je započela zbrka s jezicima, te kad je ljudski rod bio raseljen na sve strane. Za Phoroneusa se kaže da je bio prvi skupljač čovječanstva u zajednice, prvi od smrtnika koji je namjeravao vladati cijelim svijetom, i prvi koji je izvodio idolatrijsko žrtvovanje. Jedno od značenja njegovog imena je "Apostate" ili Otpadnik. Phoroneus također znači "postati slobodan". Oboje, on i njegova žena Feronia, (ponekad predstavljena i kao njegova mati), bili su poznati kao emancipatori ili osloboditelji. Feronija je također obožavana kao "božica slobode." Drugi slični poganski bogovi bili su Jupiter "osloboditelj", Zeus "osloboditelj" i Bacchus "osloboditelj."
Za Nimroda kao i Phoroneusa se kaže da je oslobađao ljude od "tlačiteljskih zakona" Svevišnjega Boga. Hislop piše da "od najranijih vremena sve tradicije nose svjedočenje o Nimrodovom otpadu i uspjehu u odvraćanju ljudi od vjere patrijarha. "Oslobađao" je ljude od bogobojaznosti i nebeskog suda, govoreći daje bogobojaznost posljedica jasnog sjećanja na Potop."
Slično Hislopu, u Zoharu rabinska tradicija smatra, da je Nimrod utemeljio religiju tajnog obožavanja u kojoj "sloboda" od bilo kakve Božje srdžbe može biti dostignuta "neobičnom snagom." Rabini to ovako objašnjavaju:
Onda rekoše: "Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba." Očito je postojao plan pobune protiv Svetoga. Neka je On blagoslovljen... kad su postigli "neobičnu snagu" rekoše: "Ovo je mjesto gdje bića nižega svijeta mogu ostati u raskoši... Ovo će mjesto za nas biti središte obožavanja i ništa drugo, dakle sagradimo grad i toranj..."
Kako su mogli biti tako glupi i podići pobunu protiv Svetoga... neka je On blagoslovljen. Što znači takva jednodušnost? Na odgovor upućuju riječi: "I to se zbilo kad su proputovali miqedem," tj. Vječnost, što znači da su nastavili padati prema Babelu. Rekoše da su našli pravo mjesto s kojeg se mogu uspješno odupirali Božjoj kazni, štoviše, rekli su; "uspet ćemo se na Nebo i zametnuti rat protiv Njega, kako bi spriječili novi potop svijeta.


Nimrod i masonska tajna "izgubljenog božjeg imena"
Poznato je da su, Belus, Bel i Baal bogovi sunca koji predstavljaju Kuša, Nimrodova oca. Nimrod je također poznat kao Bel, jer se u istočnoj mitologiji sin uvijek poistovjećuje s ocem. Zato je nakon Kušove smrti Nimrod naslijedio ime Bel. Nakon Nimrodove smrti (koja će detaljno biti raspravljena u šestom poglavlju), obožavanje Bela ili Baala je smanjeno. Vidjet ćemo da je poganskim svećenicima cijeloga svijeta, i po cijenu njihove smrti preporučeno ukidanje njegove idolatrijske religije kad je Oziris (Nimrod) umro. Vrhovni suci, koji su osudili Ozirisa, također su donijeli zapovijed da se svi zapisi o njegovim podvizima izbrišu, zabranjujući čak i izricanje njegova imena. Stoga je novim naraštajima Nimrod postao nevažan, prosječnom čovjeku čak i nepoznat, ali ne i adeptima upućenima u misterije Babilona.
Nimrodovo idolatrijsko svećenstvo doslovno je otišlo u podzemlje sa svojom religijom. Da bi izbjeglo javnost, drevno babilonsko svećenstvo sretalo se u podzemnim zakutcima, gdje su razvili razrađen sustav tajnih rituala, a preuzimao ih je inicirani svećenik određenog stupnja, miješanjem više božanstava - od kojih su svi predstavljali Nimroda u njegovim različitim pojavnim oblicima, u potrazi za njegovim pravim "izgubljenim imenom." U uho iniciranog svećenika, kojem bi bilo rečeno da nikad ne smije objaviti tajnu "izgubljenog božjeg imena", u krajnjoj (završnoj) inicijaciji drevno bi svećenstvo prišapnulo Nimrodovo babilonsko ime "Bel".

Izrael i obožavanje Nimroda tijekom asirijskog robovanja
U doba kralja Solomona Asirija je već dugo obožavala Nimroda kao Baala. Nakon Solomonove smrti i podjele Izraela na sjever i jug, deset sjevernih plemena je 'palo' u obožavanje Baala. Zato dvjesta godina nisu čuli riječi Svevišnjega Boga, a njihovo ih je pogansko obožavanje s tajnim podzemnim ritualima uvelo u isprazno (uzaludno) traženje "izgubljenog imena" asirijskog boga. Konačno je, 721. prije Krista, tih deset sjevernih plemena Bog poslao u

asirijsko ropstvo. U Izaiji (45,19), Bog kori Izrael zbog poganskog obožavanja: "Nisam govorio u tajnosti, u zakutku mračne zemlje. Nisam rekao potomstvu Jakovljevu: tražite me u pustoši. Ja, Jahve, govorim pravo i naviještam čestito"
Juda i oplakivanje Nimroda tijekom babilonskog ropstva
Drugi oblik poganske religije koju je prihvatio Izabrani narod bilo je oplakivanje Nimrodove smrti. Okrutne i neobične smrti svih mitskih bogova
(za koje smo već čuli da predstavljaju Nimroda), bile su oplakivane. Pierson u Tradition of Freemasonry potvrđuje da sve misterijske religije oplakuju smrt poganskog boga:

Svugdje i u svim oblicima, misterije su po svom obilježju bile žalobne. S druge strane, slavila se mitska smrt i obnova života posebnih osoba, a potankosti legende i način umiranja u različitim zemljama, u kojima su misterije prakticirane, različiti su. Svaka je legenda govorila o nasilnoj smrti
izazvanoj nasiljem nad nekom naročitom osobnošću: za neke je bio kriv bog, nekad polubog, za neke veliki ratnik ili osoba koja je umujući signalizirala korist od smrti čovjeka u poljodjelstvu, umjetnosti ili znanosti. Posljedica takve smrti iz legende su izgubljene činjenice koje bi se kasnije istraživale. Nalazeći dio izgubljenog ili nešto što je bilo prihvaćeno kao zamjena za izgubljeno, tugovanje i oplakivanje završavalo bi uživanjem i zadovoljstvom. Svaki poznati misterijski ritual, ikad prakticiran na ovom globusu, pratile su legende.
Tamuz u Siriji i Oziris u Egiptu dva su poganska boga čije su legende o oplakivanju u mističnim religijama do današnjeg dana ostale netaknute, poglavito u masonstvu. Tamuzovi su rituali u bitnom bili isti kao i Ozirisovi. Znamo da je Oziris bilo Egipatsko ime za Nimroda, a Tamuz njegovo sirijsko ime. Obojica, Tamuz i Oziris završili su nasilnom smrću. Oba su oplakivana, a istiskivanje Božjeg plana našeg spasenja; Protivnik će također pokušati "istisnuti" Otkupitelja. S druge strane Otkupitelj će zatirati zmijinu glavu. Hebrejska riječ glava znači "vladar", a riječ stući znači "nadvladati." Drugim riječima, Sotona je "glava" ili "vladar" ovog sadašnjeg svijeta,45 ali na kraju, naš Gospodin Isus Krist, Spasitelj, će konačno satrti ili "nadvladati" Sotonu Otkrivenje (19,11-20,15)
Zmijin rod i njegova religija kao "kamen spoticanja"
Arheolozi su otkrili nalaze iz kojih je očito da su pogani znali za pad čovjeka, isto tako su znali da će Spasitelj biti rođen od roda ženina. Evo nekoliko primjera:
U Halley's Bible Handbook naslikano je "The Temtation Seal," koji je pronađen na drevnim Babilonskim pločama i sada se nalazi u Britanskom nacionalnom muzeju. Hallev kaže da "se definitivno čini kako /ta ploča/ govori o priči iz Edenskog vrta. U središtu je stablo, desno je čovjek, a s lijeve strane je žena prikazana kako trga voće, iza žene je zmija koja stoji uspravno, kao da joj nešto šapuće."46
Halley također prikazuje "Adamov i Evin pečat" nađen 1932. blizu Tepe Gawra Moud, dvanaest milja sjeverno od Ninive. Pečat je datiran oko 3500. prije Krista, koji jako podsjeća na priču o Adamu i Evi. Nacrtan je "goli čovjek i gola žena dok... ih zmija slijedi.“


Između ostalih poganskih predstavlja¬nja obećanog Otkupljenja ljudskog roda, Hislop pokazuje crteže egipatskih božica kako probadaju zmijinu glavu i indijskog Krišne kako tuče zmijinu glavu. Merill F. Unger u Archaeology and the Old Testa¬ment također donosi crtež Kerubina kako štiti "Stablo života," i kako ga zamišlja umjetnik na temelju drevnih feničkih zbirki bjelokosti.
Ta stara bjelokost također sugerira da su pogani jako dobro znali tragičnu povijest čovjekova pada iz milosti u Edenskom vrtu. Zaista, pogani su duboko bili svjesni pada ljudskog roda i Božjeg plana za spas njihovih izgubljenih duša. Ali, što je značenje Božje izjave u Postanku (3,15), da će zmijin rod vrebati petu Spasitelja? Već ranije smo naučili da hebrejski "vrebati petu" znači "istisnuti". Zmijin će rod "istiskivao, " pokušati krivotvoriti ženin rod.
Nimrod: zmijin rod
Zmijin rod koji će pokušati krivotvoriti ženin rod pronađen je u imenu nekoliko poganskih božanstava. Riječ zero /nula, ništica/ na kaldejskom znači "rod, sjeme." Primjer za njezinu uporabu vidi se u imenu crnoga, zlobnog i bolesno kobnoga anglosaksonskog božanstva; Zernebogus. Zer-Nebo-Gus je gotovo čisti kaldejski. Zer (zero) znači (rod, sjeme), Nebo znači "prorok" Gus znači "Cush."
Zato je Zernebogus "rod proroka Kuša", anglosaksonski Nimrod. Drugo ime za zmijski porod pronalazi se u imenu Zoroastera, utemeljitelja zoroastrianizma. Zoroaster se ponekad piše kao Zeroashta, što bi značilo "obećani porod" ili "porod iz vatre." Zoroaster je bio poznat i kao Zar-adas, tj. "jedini rod."53
Prema Hislopu, postojala su dva Zoroastera. Za izvornog se drži da je bio prvi astrolog koji je razvio zodiak s horoskopom. On je živio tisuće godina prije nego što je poganski prorok preuzeo njegovo ime i ponovno oživio zoroastrianizam u vrijeme vladanja perzijskog kralja Darija Velikog (približno 500 godina prije Krista). Hislop drži da je prvi Zoroaster bio Kaldejac i da je predstavljan kao utemeljitelj babilonskoga sustava i zbog toga ga možemo poistovjetiti s Nimrodom. Zero (nula) nije samo dio imena poganskog božanstva, nego je također i njegov broj. To božanstvo može biti simbolizirano i bilo kojim drugim okruglim predmetom. Stoga su sunce, mjesec i zvijezde postali objekti obožavanja u svim misterijskim religijama.
Pogani su koristili krug da bi ilustrirali njihovo viđenje stvaranja neba, zemlje i pakla, što u cjelini upućuje na "tri razine života." Svaka razina je naizmjence obuhvaćena krugom, sadržavajući u svakom krugu po jedanaest stupnjeva stvaranja. Prvi stupanj je predstavljen s "0", koja bi tako postala bog dotične razine. Kroz proces evolucije, stvaranje bi napredovalo u stupnjevima. U svakom krugu bi se došlo do broja "10", jer je ukupno "11" (jedanaest) stupnjeva. Sve tri razine razvijene na taj način, sadrže ukupno 33 stupnja, da bi se kompletiralo stvaranje.
U maniheizmu tri razine se odnose na kraljevstvo svjetla, kraljevstvo zemlje i kraljevstvo tame. Zoroastrizam ih dijeli na kraljevstvo neba (gdje stanuje njihov bog), razinu nebeskih stvorenja (duhovi) i razinu zemaljskih stvorenja (čovjek i životinje). Stari brahmanizam, prethodnik hinduizma, bilježi ih (razine stvaranja) kao nebo (vladar je neograničen), zemlja (vladar je sunce) i pakao (vladar je urlikavac, koji viče, urla).
Ta kozmička razina i stupnjevi stvaranja najbolje su vidljivi u hinduizmu. Molitelj, kako je objašnjeno u Hindu Rig Veda, govori o prebivalištu bogova: "O bogovi koji ste 11 nabroj na nebu, koji ste 11 nabroj na zemlji i koji ste 11 nabroj, a stanujete u slavi u posred zraka, nalazi li naša žrtva milost u vašim očima."
Gotovo istovjetnu shemu nalazimo kod masonstva koje tri životne razine dijeli na cirkularne trijade od kojih svaka ima po 11 stupnjeva i po deset odvojenih interpretacija. Warren Weston u Otac laži (Father of Lies 1930.) naveo je četiri od tih deset interpretacija, od kojih je svaka luciferijanska. Uviđao mason ili ne, od prvog stupnja inicijacije pa do 11-stog, Vrhovno (svjetsko masonsko vijeće smatra iniciranoga Luciferovim robom. Od 12. do 22. stupnja inicirani radi da bi postao Luciferov biskup. I od 23. do 33. stupnja, njegov cilj je postati Luciferov suveren (vrhovnik).
Masonski sustav stupnjevanja završava 33. stupnjem, koji simbolizira medalja s tri isprepletena trokuta u 33". U središtu medalje je krug koji formira zmija, grizući svoj vlastiti rep, a predstavlja životni krug koji teži k božanstvu. Krug, "O", tj. zero (nula), osim poganskog božanskog broja, ima i drugo značenje. Prije nego je "postalo," vjerovalo se da božanstvo nije postojalo - stoga je ono, veliki krug, zero ili nula, "O." Nasuprot tome, biblijski Bog je otkrio svoje vječno postojanje,zauvijek, i zauvijek" Psalmi (24,6; 90,2; 93,2; 106,48); Izaija (63,16) i Hebrejima (1,12).
Preko proroka Izaije Bog je ukorio deset sjevernih Izraelovih plemena, koji su bili zavedeni poganskim vjerovanjem da je Bog nekad bio nepostojeći: "Čuj me, Jakove, Izraele, koga sam pozvao: Ja Jesam, Ja Sam Prvi, Ja Sam I Posljednji." Izaija (48,12). Slično u Otkrivenju (1,11), Isus Krist se naziva "Prvi i Posljednji," stoga smo 700 godina prije Riječi, Druge Osobe Svetoga Trojstva, koja se utjelovila, znali da ga je Izaija poznavao kao Boga Izraelova. Naš Bog nikad nije bio nepostojeći.
Zmijski porod i obožavanje vatre
Za sljedeću identifikaciju Nimroda kao zmijskog poroda morali bismo se prisjetiti onoga što smo naučili u prvom poglavlju, da je luciferijanska religija obožavanje sebe. Prisjetit ćete se da je samoobožavanje bilo u Luciferovu srcu, koji je pokušao uzurpirati Božje prijestolje i dijeliti njegovu slavu. Bog u Izaiji (42,8) i (48,11) kaže da On ne će dijeliti svoju slavu s drugim. Kao rezultat Luciferove pobune, Bog je kaznio pobunjenoga anđela puštajući oganj posred njega: "Pustih oganj posred tebe" Ezekijel (28,18). Oganj koji će podijeliti njegovo kraljevstvo i na kraju razoriti Lucifera samoga. Dakle, otkad Lucifer obožava sam sebe, dosljedno, on je počeo obožavati i tu "vatru podjele" uzrokujući i da čovjek čini isto. Hislop potvrđuje da "obožavanje zmije počinje ruku pod ruku s obožavanjem vatre i sunca... "
Prvi obožavatelji vatre bili su zoroastristi. Grčki povjesničar iz drugoga stoljeća poslije Krista Apollodorus iz Atene napisao je u svojoj raspravi On The Gods, da je Ninus bio glava obožavanja-vatre. Platon je tvrdio da je izvorni Zoroaster bio kralj ratnik. Povjesničari Diodorus Siculus i Justin tvrde da je Ninus bio prvi ratnik kralj. Josip Flavije kaže da je Ninus bio Nimrod. Zato vjerojatno je da utemeljitelj obožavanja vatre, izvorni Zoroaster, nije bio nitko drugi nego Nimrod.
Sljedeći zoroastrijski stih otkriva bitnu doktrinu obožavanje vatre: "Sve stvari su nastale od vatre. Otac je usavršio sve stvari i dostavio ih sekundarnom duhu, koga svi narodi zovu prvi." Postoje dva poganska vjerovanja u koje je ugrađen taj zoroastrinski stih. Prvo, Nimrod je bio Luciferov porod. Drugo, Nimrod je putem meditacije primio doktrinu obožavanja vatre od Lucifera. Na prvi pogled, ta interpretacija izgleda zbunjujuće. Ali ako se rastavi na svoje sastavnice, otkrit ćemo da se "Otac" može odnositi samo na Lucifera koji je obožavao svoju unutarnju vatru. Stoga tvrdnja u stihu "da su sve stvari nastale od vatre", tj. da je on otac svega stvorenoga, bogohulna je Luciferova izjava. "Sekundarni duh", komu je otac "dostavio" tu krivu doktrinu, odnosi se na istočnjački misticizam koji je primatelj znanja od "primarnog duha" kroz meditaciju. U ovome slučaju "primarni duh" je Lucifer. Fraza "sekundarni duh, koga svi narodi zovu prvi" može se odnositi samo na Nimroda, koga svi poganski narodi nazivaju "prvi" kralj, koji je primio znanje od "primarnog duha."
Nimrodu je u tijeku meditacije bilo otkriveno da je rođen iz vatre, što znači, naravno, rođen od Lucifera. Nimrod je potom utemeljio obožavanje vatre u Čast svoga duhovnog oca Lucifera. Daljnji dokazi da je Nimrod smatran Luciferovim porodom pronađeni su u imenima triju poganskih bogova, za koje je već kazano da predstavljaju Nimroda pod različitim imenima. Prvi, Zero-ashta, "obećani porod," postao je poznat kao "porod iz vatre." Drugi, Tamuz znači "raditi savršeno s vatrom." I treće, Moloh, što znači "kralj, " je bio bog vatre u Starom zavjetu, komu su pogani žrtvovali svoju djecu kao žrtve paljenice Jeremija (32,35).
Kombinirajući ta tri Nimrodova pojavljivanja u poganskim božanstvima, otkrivamo kako je Luciferova "vatra podjele" bila prakticirana u poganskom obožavanju. Nimrod je kao Moloh bio prvi kralj. Nimrod kao Zero-ashta (Zoroaster) inicirao je obožavanje vatre i bio čašćen tako da su "djeca bila tjerana kroz Molohovu vatru." Nimrod kao Tamuz, primio je te žrtve paljenice, izjavljujući da je dijete "usavršeno s vatrom." Taj odvratni čin podijelio je obitelji, čija je podjela pribavila počast Luciferu, koga je Bog kaznio vatrenom podjelom, tj. puštanjem ognja posred palog anđela.
Nimrod: Lucifererov primjer
Nimrodovo poistovjećivanje s Luciferom otkriveno je i u mnogostrukim imenima Bacchusa. Bacchus, što znači "Kušov porod", bio je poznat pod svojim grčkim imenom Eleleus. Eleleus znači "nositelj svjetla" - što je precizno značenje Lucifera. Znamo da je Bacchus grčki sinonim za Nimroda. Zato je Bacchus kao Eleleus bio Nimrod, Luciferov sin, porod zmijin. Obožavanje Nimroda je, dakle, obožavanje Lucifera.
Nimrod je predstavljao Lucifera i na drugi način. Govoreći o Luciferovoj pobuni na nebu, Izaija i Ezekijel dovode u svezu palog anđela s babilonskim kraljem, odnosno s kraljem Tira. Istočni kraljevi su bili "vrste" Nimroda, potvrđujući tako drevna vjerovanja, jer upirući svoje obožavanje prema kralju, u stvari su obožavali Nimroda, Luciferov porod.
Kad mi kršćani vjerujemo u Isusa, Sina Božjega, mi također priznajemo, da vjerujemo i u Boga Oca Ivan (2,23). Slično kad pogani obožavaju Nimroda, porod Luciferov, oni također obožavaju Lucifera. Za razliku od kršćanstva, koje otvoreno prakticira vjerovanje u oba, Oca/Abba, n.p./ i Sina/Bar, n.p./, misterijske religije skrivaju činjenicu da je Nimrodovo obožavanje istodobno i Luciferovo obožavanje. Taj "misterij" sačuvan je jedino za svećenstvo. Isto se načelo primjenjuje i u masonstvu. Samo je 33. stupanj Vrhovnog vijeća (svjetskog) masonstva potpuno svjestan da je njihovo obožavanje izravno upravljeno na Lucifera. To je potvrdio Albert Pike u pismu Masonskom kongresu u Parizu, koje je bilo pročitano pred skupom 14. srpnja 1889.:
Ovo govorim Vama, Suvereni Veliki Generalni Inspektore (naziv za 33. stupanj), da možete ponoviti braći 32. i 31. stupnja: - Svi mi inicirani najviših stupnjeva masonske religije, trebamo održati čistoću njezine luciferijanske doktrine.
Dva Babilona: usporedba inicijacija
Kao što je zabilježeno u Zoharu, rabini jako dobro znaju Nimrodovu ulogu u povijesti religije: "Nimrod je navodio ljude na obožavanje idolatrije..." Tu tvrdnju o prirodi Nimrodove religije nalazimo i prepoznajemo u Otkrivenju (17,5), a odnosi se na misterij Babilona velikoga, majke bludnice i svih zemaljskih odurnosti.
Već smo vidjeli da je Nimrod, Kušov sin, otac babilonske religije i izvor svih politeističkih, idolatrijskih religija, uključujući i današnju - moderno masonstvo. Nimrodov stari misterij Babilona i moderni masonski misterij Babilona ratuju protiv Boga za ljudske duše. Otkrivenje (18,11-13) opisuje hijerarhiju u modernoj misteriji Babilona kao "trgovce zemaljske", koji su uključeni u kupovanje "ljudskih duša." Ta trgovina uključuje inicijaciju u religiju misterija, te "otkupljenje kroz razumijevanje." "Otkupiteljsko razumijevanje" obećala je zmija u Edenskom vrtu kad je rekla Adamu i Evi da će njihovo "duhovno oko" biti otvoreno ako uzmu zabranjeno voće. Duhovni odnos masonstva s babilonskom religijom jasno se pokazuje u njezinim inicijacijskim ritualima. U masonstvu se sa svakim naprednijim stupnjem kandidatu obećava "otkupljenje kroz razumijevanje" pošto on zatraži "više svjetla".
U Handbook of Freemasonry, koji se koristi kao vodič za vrijeme ceremonije u Plavoj loži, Edmond Ronavne ide u detalje inicijacije 1. stupnja. Vlč. Hunt je već sreo našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista, istinsko svjetlo svijeta. Međutim, on traži više svjetla u i kroz masonstvo, kao što to otkriva sljedeći ritual:
Stariji đakon: "Tko ovdje ulazi?"
Mlađi đakon: "Vlč. James Hunt, koji je dugo bio u mraku, i sada traži biti
donesen k svjetlu... "
Što je "svjetlo" koje masonstvo nudi svojim iniciranima? Je li to Kristovo svjetlo? Sigurno ne! Albert Pike u Morals and Dogma izjednačuje svjetlo koje se pronalazi u masonskim inicijacijama s onim koje se pronalazilo u drevnim hindu inicijacijama:
Indijske misterije su slavljene u podzemnim zakutcima i špiljama izdubljenim u tvrdoj stijeni, a inicirani su slavili božanstvo koje je simbolizirano solarnom vatrom. Kandidat koji je dugo lutao u mraku istinski želi svijetlo...
Svjetlo koje pronalaze inicirani u masonstvu je "svjetlo" poganskih religija, čiji je korijen u luciferijanizmu. Pojedini dijelovi Pikove knjige Morali i dogma postupno otkrivaju kandidatu "spasiteljsko razumijevanje", jer se tako, stupanj po stupanj, napreduje u otkrivanju nositelja svjetla, kojeg se i traži:
Masonstvo je u potrazi za svjetlom... A što je svjetlo, ne znamo više nego što su ljudi znali u drevno vrijeme... Svjetlo je bilo prvo božanstvo koje su ljudi obožavali... Za ljude tog doba ono je nastajalo od božanstva... Najranija indijska i perzijska božanstva najčešće su simboli nebeskog svjetla Lucifera, zorinog sina. Je li on taj koji nosi svjetlo, i sa svojim sjajem zasljepljuje slabe, prijemčive ili sebične duše? Nema sumnje da je to svjetlo koje traže svi koji su na masonskim putovima...

Masonske lože su visoka Baalova mjesta

Kao što to Pike jasno tvrdi, masonsko svjetlo je "Lucifer, sin zorin," bog vatre, bog sunca, Nimrodov otac, krvožedno pogansko božanstvo, obožavano u poganskim religijama. Trebamo samo pogledati na rituale Royal Arch stupnja za potvrdu da je masonstvo moderni babilonski misterij. U zaključku Royal Arch inicijacije, iniciranome se prišapne "izgubljeno ime" boga: "Jebulon" Mackey's Encyclopedia of Freemasonry kaže da Jebulon, kad se rastavi na sastavne dijelove, postaje "Je-Bul-On" ili "Je-Bel-On." Ta je riječ sastavnica imena boga sunca u tri religije. Mackey o njima kazuje: Je je sirijski oblik; Bel je Baal; i On je egipatski bog sunce. Mason trideset i trećeg stupnja A. G. Mackey u Manual of the Lodge potvrđuje idolatriju obožavanja sunca u današnjem masonstvu:
Položaj loža ili njihova pozicija istok-zapad napravljen je zbog sveopćih običaja iz davnine. Poganski hramovi su bili tako konstruirani da je njihova dužina bila usmjerena prema istoku, a trijem im je bio smješten sa zapadne strane, dok je oltar bio tako postavljen da su obožavatelji, prilazeći mu, izvodili religijske rituale, okrećući lice prema istoku, dok sunce izlazi svojom četvrtinom. Prvotni razlog za taj običaj, bez sumnje, nalazi se u ranom, širokoraširenom obožavanju sunca, stoga je točka, koja se pojavljivala kao prva rasvijetljena na nebu, bila sveta u duhu njezinih obožavatelja i bila je mjesto posebnoga štovanja.
U svom simbolizmu masonstvo odražava tipični odnos lože prema svijetu i vjerno, s obzirom na sunce, u skladu s njegovom dnevnom putanjom, imperativno traži da loža bude smještena od istoka prema zapadu, tako da svaki obred podsjeća masona na napredak prema svjetlosti.
Bivši mason Edmond Ronayne u The Master's Carpet: Masonry and Baal-Worship identical potvrđuje da masoni obožavaju Baala u svakoj ceremoniji izvedenoj u prva tri stupnja. To također potvrđuje i Jim Shaw, bivši mason 33. stupnja, koji kaže da se kod ulaska u masonstvo (pristupni šegrt, 1. stupanj), ljubi Biblija. "Ljube Isusa, a klanjaju se pred Baalovim oltarom"
U drevno doba Baala se obožavalo na vrhovima gora, u niskim udolinama ili podzemnim zakutcima. Sveto pismo označava vrhove tih gora kao "visoka mjesta." I sobe na katovima u masonskim ložama se odnose na "visoka mjesta." Mason Daniel Sickles u General Ahiman Rezon potvrđuje da se "sastanci u loži u današnje vrijeme uobičajeno održavaju u gornjim sobama, jer su, prije podizanja hramova, nebeska tijela obožavana na vrhovima, a zemaljska u dolinama.'1
Mason 33. stupnja Albert G. Mackey u Manual of the Lodge tvrdi isto: "Naša drevna braća su se sretala na najvišim gorama i najnižim dolinama, da bi bolje vidjeli mogući prilaz nepozvanih ili uhoda, te da bi se zaštitili od iznenađenja." Mackeyevo priznanje straha od otkrivanja, potvrđuje da je babilonska religija nakon Nimrodove prave smrti zaista bila ugušena. Mackey's Encyclopedia of Freemasomy navodi i riječi masona dr. Georga Olivera iz njegove knjige Landmarks, kojima se izjednačuju masonske zajednice s poganskim "visokim mjestima":
Između ostalih svečanosti koje su bile zajedničke, istinskim i patvorenim masonima, nalazimo i praksu izvođenja komemorativnih rituala na najvišim gorama i u najnižim dolinama. Ta je praksa bila najviše cijenjena među stanovnicima drevnoga svijeta zbog čvrstog uvjerenja da vrh planina čini bližim pristup nebeskim božanstvima, a da doline ili svete izdubine, paklenskim i podmorskim bogovima, nego razina zemlje; i da će zato molitelji umrlih biti prije uslišani u takvim situacijama.
Ronayne zbraja masonske razloge za zasjedanja u gornjim sobama masonske lože ovako: " Dakle, jer su se naša drevna braća, stari obožavatelji sunca, susretali na vrhovima gora da bi obožavali Baala ili boga-sunce, masonstvo je oživjelo isto obožavanje stoga što neophodno slijedi pravilo da se masonski sastanci moraju održavati u najvišim sobama zgrade, da bi provodili iste stvari kao i stari obožavatelji."
poput cjenjkanja s đavolom u kojem zli dopušta biti prevaren. To je sporazum u koji ozbiljno ulaze obojica (đavao i inicirani)... i ovdje nema iznimaka od njegovih klauzula... Ako možda zatražite inicijaciju, znajte da sve skupa nije ništa više, nego zamka i obmana i da niste slobodni od obveza, bez plaćanja vašom dobrom dušom..
Mason Robert Morris u Webb's Monitor priznaje masonsku savršenu trgovinu dušom iniciranoga kad je već prisega dana:
Obvezujući sporazum je neopoziv. Pa čak i ako bi možda mason bio suspendiran ili isključen, makar bio povučen iz lože, ili putovao u zemlje gdje se masoni ne mogu pronaći ili postao podanik despotske vlade koja ga progoni, ili komunicirao s netolerantnim crkvama koje oštro kritiziraju masonstvo, on ne može odbaciti ili poništiti svoj masonski ugovor. Nikakav zakon zemlje na to ne može utjecati. Niti ga sumnje crkve mogu oslabiti.
Danas masoni nastavljaju s obvezivanjem Nimrodu krvnom prisegom, jer se "silnik" (Nimrod) smatra utemeljiteljem masonstva. U New Encyclopedia of Freemasonry engleski mason 33. stupnja A. E. Waite potvrđuje da je Nimrod, "kao utemeljitelj babilonske monarhije... bio Veliki majstor svih masona, i graditelj više gradova u Šinearu... Babilon je taj, koji se pojavljuje u analima, u kontekstu ovoga masonskog vjerovanja..."
Masonstvo: moderni Nimrodov Novi svjetski poredak
Kao što smo već napomenuli, u Postanku (10,8) Nimrod je nazvan "silnik", što na hebrejskom znači "div ili divovski" Septuaginta prevodi tu frazu kao "Nimrod divovski." U grčkoj mitologiji postojalo je nekoliko priča o divovima koji su ratovali s nebesima. Eupolemus, židovski pisac iz Egipta (drugo stoljeće), tvrdi "da su graditelji babilonskog tornja bili divovi." Epiphanius (315.-401.), biskup Konstance na Cipru, bilježi u Panariumu "daje Nimrod bio kolovođa tih divova, i da su urota, revolucija i tiranija provođene pod njim."
Nimrodova babilonska urota, da vodi "rat s nebesima", bila je inspirirana Luciferovom pobunom na nebu. Unger nas podsjeća da babilonski ziggurats označava vrh planine gdje se dobilo ime "visoko mjesto, gora nebeska ili božja gora." Protivnik je inspirirao ljude da grade lažnu "goru božju" - babilonsku kulu, prema Ungeru.
Pobunjenik Nimrod je želio biti siguran da Bog, nakon kažnjavanja ljudi potopom, to više nikad ne će učiniti. Na arogantan je način pokušao dosegnuti nebo i "postati" bog. Stoga su Nimrod i njegova vojska graditelja podigli toranj. Bog je vidio njihovu zloću, pobrkao im jezik i raspršio pobunjenike. Hislop citira Syncellusa u Kronografiji, da je Nimrod stajao na vrhu tornja, dok su drugi divovi raspršeni kao posljedica bitke. Snažni vjetrovi su udarili na toranj i "otpuhali ga, i pravednim sudom Božjim smrvili ga u komadiće."93
Tako shvaćeno razaranje tornja u Babelu slično je opisu Luciferova pada u Izaiji (14,12) i Ezekijelu (28,14 i 16):
Kako pade s nebesa, svjetlonošo, sine zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti vladaru naroda? U svom si srcu govorio: Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijestolje ću sebi dići. Na zbornoj ću stolovati gori na krajnjem sjeveru.
Postavili te kao raskriljena keruba zaštitnika: bio si na Svetoj gori Božjoj, hodio si posred ognjena kamenja... Obilno trgujući, napuni se nasilja i sagriješi. Zato te zbacih s gore Božje, istrgoh te, kerube zaštitniče, isred ognjenog kamenja... Pustih oganj posred tebe da te proždre.
U vrijeme gradnje tornja u Babelu kaže se da je Nimrod (pod imenom Belus) odvojio jedno od drugog, nebo od zemlje, i da je sazidao "novi poredak stvari." Hislop objašnjava da je Nimrodov toranj sagrađen za rat protiv Svemogućeg Boga, da bi Ga se zadržalo podalje od miješanja u živote onih na zemlji. Nimrod je predstavljen kao reformator svijeta, ili utemeljitelj Novoga svjetskog poretka, ili Novoga svjetovnog poretka. Bog je vidio njegovu zloću i razorio njegova nastojanja.
U naše dane masonstvo je preuzelo Nimrodov nezavršeni posao gradnje tornja u Babelu, koji simbolizira piramida na stražnjoj strani novčanice od jednoga američkog dolara. Piramidu okružuju riječi iz latinskog, koje u prijevodu znače, "Objavljujemo rođenje Novoga svjetskog poretka" ili "Novi svjetski poredak ".


V. POGLAVLJE ŽENSKI BOG
Pazite dobro! Onoga dana kad vam je Jahve, Bog vaš, govorio isred ognja na Horebu, niste vidjeli nikakva lika, da se ne biste pokvarili te da ne biste pravili sebi kakva klesana lika, kipa muškoga ili ženskoga obličja...
Ponovljeni zakon (4,15-17)
Muški bogovi i ženske božice
Geometrijski simboli poganskih božanstava predstavljaju oboje, muške i ženske bogove i božice. Njihovo tajno značenje (geometrijskih likova) najviše zaslužuje osudu onda kad predstavljaju čovjeka i ženu u spolnom činu kako bi dosegli božanstvo.
Danas se masonski simboli koriste na isti način i zbog istog razloga. Niti jedna pristojna osoba ne će se priključiti masonstvu ako je unaprijed obaviještena o istinskom značenju tih simbola. Uzmimo, na primjer, kutomjer i šestar sa slovom "G" u centru. To je najvažniji masonski simbol. Da bismo otkrili njegovo istinsko značenje, objasnit ćemo nekoliko tumačenja koje su ponudili masonski autori viših stupnjeva. Mason George H.Steinmetz u knjizi Masonstvo i njegovo skriveno značenje kaže da "simbolički kutomjer predstavlja zemlju, a šestar nebo." Ali Steimetz proširuje to značenje: "Oboje, kutomjer i šestar, simboliziraju čovjeka."
Masonstvo ne samo da vjeruje kako čovjek ima ponešto zajedničko s nebom i zemljom, nego i izjednačuje božanstvo s čovještvom; ono poistovjećuje, smanjuje i dijeli božanstvoo u kozmičko muško i žensko načelo. Mason 33. stupnja Albert Pike obrazlaže to načelo u knjizi Morali i dogma:
Šestar je zato hermetični (gnostički) simbol stvaralačkog božanstva, a kutomjer predstavlja produktivnu zemlju ili svemir... Stvaralačka načela, nebo i sunce uvijek su štovani kao muški; kao tvorci koji oplođuju zemlju i uzrokuju da ona rađa... Zemlja se zato, kao velika roditeljica, uvijek predstavlja kao žensko načelo. Ta dva božanstva, aktivno i pasivno načelo svemira, bili su skupno simbolizirani rasplodnim dijelovima tijela čovjeka i žene... Falus (muško spolovilo) i eteis (žensko spolovilo) simboliziraju začinjanje i rađanje i kao takvi pojavljuju se u misterijima.
Brahmanizam u Indiji izražava istu kozmogoničku ideju kipom koji predstavlja svemir, ujedinjujući u sebi oba spola. Muški spol je u liku sunca, kao središta aktivnog načela, dok mjesec predstavlja ženski spol kojemu je sfera usmjerena nadolje, pasivno načelo prirodnog početka. Lingam (Falus), do današnjih dana obožavan u indijskim hramovima, spaja organe za razmnožavanje dva spola i služi kao znak istog načela."
Mason Albert G. Mackey u Symbolism of Freemasonry nudi istu interpretaciju šestara i kutomjera kao i Pike, dovodeći ih u svezu s obožavanjem stvaralačke snage u poganskim religijama:
Falus (Lingam u Indijaca) je bio predstavljen skulpturom muškog spolnog organa... Eteis kod Grka i Yoni kod Indijaca, simbol je ženskog stvaralačkog načela i ima istu veličinu kao i Falus... Jedinstvo falusa i eteis ili lingam i yoni, u jednoj složenoj figuri, kao objekta obožavanja, bio je najuobičajeniji način njihovog prikazivanja.
I na kraju, mason 33. stupnja Delmar Duane Darrah u History and Evolution of Freemasonry, govoreći o značenju masonskih simbola, uključujući i njihov najistaknutiji simbol, kutomjer i šestar, navodi:
"Simbolizam u masonstvu je jednostavno ljudski život u slikama... cjelovit i sažet izričaj stalne ljudske zadaće (rađanja potomstva) bogu koji je načinio njega i njegovu družicu (spolnog partnera) na putu života."
Kad mason čita Darrahovo tumačenje značenja kutomjera i šestara možda i ne sumnja u njihovo pravo značenje. Masonska hijerarhija objašnjava da lingam u hinduizmu predstavlja prirodni spolni odnos, sam po sebi razumljiv, pa su tako kutomjer i šestar simbol koji predstavlja aktivnu višu snagu u prirodi i pasivnu snagu koja je ispod (Zemlju). Kutomjer i šestar, tako reći, predstavljaju muško i žensko u njihovoj zadaći stvaranja.
Uočite da je šestar u aktivnoj spolnoj poziciji s dvije svoje noge pružene dolje i predstavlja muške noge. Kutomjer u pasivnoj poziciji sa svojim nogama usmjerenim gore, predstavlja ženske noge. Združeni simboliziraju čovjeka i ženu, koji su spojeni u poziciji stalnog spolnog odnosa, koji je, kad se ritualno izvodi, posvećen masonskom bogu. Još veću pokvarenost predstavlja masonski opis boga, prostački
predstavljenog slovom "G", koje se nalazi u središtu kutomjera i šestara, na mjestu gdje se spajaju spolni organi. Jednostavno, masonski bogovi su muški i ženski spolni organi. (Ovaj simbol je i izraz masonskog učenja o Luciferu kao njihovom hermafroditskom bogu, koji je oboje, i muško i žensko, n.p.)
Semiramis: majka bogova
Pogansko shvaćanje muških i ženskih bogova bilo je začeto u pomućenom umu Nimrodove žene. Dok su pogani smatrali da je Nimrod otac bogova, njegova žena Semiramis je držana za majku bogova. Iako Semiramis nije spomenuta u Svetom pismu, ona se spominje u asirskoj povijesti kao Ninusova žena. Ninus je. sjećate se, bio Nimrod, "silni lovac koji se stavlja iznad Gospodina." Semiramis je također bila lovac. Jedan od najpoznatijih kipova, koji je otkriven u staroj Ninivi, predstavlja Ninusa i njegovu ženu u lovu. Semiramis nosi na leđima tobolac pun strijela. "Kao nositeljica tobolca", Semiramis je dobro pristajala kao Nimrodov pratitelj u lovu.
Ponovno imena drevnih babilonskih bogova i božica otkrivaju identitet onoga tko ih nosi. Kao što su Bel, Belus i Baal, Nimrod, "otac bogova", tako i ninivljansko ime Beltis znači "majka bogova." Beltis je također jednaka s Baalti, Balovoj ženi. U govoru pripisanom babilonskom kralju Nabiikodonozoru, obje titule, "Belus i Beltis" su kombinirane kao titule velikog babilonskog boga i božice.6 Možemo zaključiti da je Nimrodova žena Semiramis isto što i Beltis.

Semiramis: predmet raskalašenog obožavanja u Babilonu
Valerius Maximus (godine 20. poslije Krista), rimski povjesničar i moralist, kazuje nam da je jednom zgodom zavodnička ljepota Semiramis, kad se iznenada pojavila među njima, ugušila rastuću pobunu među njezinim podanicima. Sjećanje na tu zgodu je ovjekovječeno je kipom koji je podignut u Babilonu, predstavljajući Semiramis na zavodnički način, jer ih je tako očarala. To je vrijeme kad je postala simbol raskalašenog obožavanja. Babilon je stoga postao poznat kao veliko sjedište idolatrije i posvećene prostitucije.7
Drevni natpisi bilježe da se Ninus, tj. Nimrod, zaljubio u Semiramis i uzeo ju za ženu dok je još bio oženjen. Oboje su izvodili svaki oblik spolne raskalašenosti, iz čega se može zaključiti da su bili biseksualci. Kao takvi, bili su pogodno oruđe za Sotonu da uspostavi religiju koja obožava ljudsku spolnost, neobuzdani erotizam, također i homoseksualnost kao način nadzora nad ljudima.
Obožavanje majke božice i djeteta
Nakon zbrke s jezicima, kad su žitelji Babilona bili raseljeni u tuđinu, Nimrod i Semiramis su bili poznati u neizmjerno velikom broju imena, na isto toliko jezika. Za Semiramis, autoricu poganskih rituala, kaže se da je nadživjela svoga muža 42 godine. Za to vrijeme ona je ustoličila obožavanje majke i djeteta, koji se, prema Alexandru Hislopu, odražavaju u mnogostrukim majka-dijete božanstvima poganskih religija:
U Egiptu su majka i dijete obožavani pod imenom Izis i Oziris. U Indiji, čak i do današnjeg dana, kao Isi i Iswara; u Aziji kao Cybele i Deotus; u poganskom Rimu kao Fortuna i Jupiter-puer, ili Jupiter dječak; u Grčkoj kao Ceres, Velika Majka, s djetetom na prsima ili kao Irena, božica Mira, s dječakom Plutusom na njezinim rukama; čak i na Tibetu, Kini i Japanu, Shing Moo, Sveta majka... se predstavlja s djetetom na rukama... krilati-dječak-bog ili Kupid, Venerin sin... Feronia, božica slobode, i njezin mlađahni sin Jupiter.
Sve majke božanstva vuku trag od Semiramis, koja je bila "primjer razuzdane pohote i raskalašenosti," piše Hislop." Ona je svojim izopačenim i pomućenim karakterom utiskivala pečat na duše tih poslijepotopnih žitelja svijeta.
Semiramis je obožavana kao dobroćudna djevica, Rhea, velika majka bogova, ali s groznim ritualima koji su poistovjećivani s Venerom, božicom i majkom svake nečistoće. Od imena Venera dolazi i engleska riječ "venereal", (spolni ili spolno bolestan). Dok čitamo Halleyev opis raskalašenih rituala koji su izvođeni u poganskim hramovima, za vrijeme njihovih religijskih ceremonija posvećenih majci božici, možemo tek zamisliti koliki je bio opseg "veneričnih", tj. spolnih bolesti od kojih su patili ti drevni ljudi:
Ona je predstavljala obožavanu spolnu žudnju; njezino obožavanje zahtijevalo je raskalašenost. Sveta prostitucija u njezinim svetištima bila je sveopći običaj među ženama Babilona. U njezinim hramovima, obožavateljice su se povlačile u posebne sobe gdje su zabavljale muške obožavatelje u sramotnim ceremonijama. Kao prilog prostituiranom obožavanju, svaka žena ili udovica morala je najmanje jednom u svom životu sudjelovati u tim ritualima.
Kako objašnjavamo paradoks, koji pronalazimo u misterijskim religijama, da pomama poprima karakter i atribute štovanja majke? Hislop objašnjava nekoliko poganskih mitova koji sugeriraju da je majka-božica bila oboje, žena i majka oca boga, i kako su se te doktrine razvile. On sugerira da je promiskuitet bio uzrokom njezine trudnoće nakon Nimrodove smrti. Da bi se olakšala zbunjenost, ona je obznanila da je nevino oplođena zrakom svjetla koja je došla od sunca. U njezinoj maternici je bio obećani rod izbavljenja. Kad je nezakonito dijete rođeno, ona je podučila ljude da je to bio reinkarnirani Nimrod. Stoga u poganskim religijama nalazimo majku-božicu, prvo predstavljenu kao ženu, a nakon toga kao majku iste osobe.
Semiramis: majka krivotvorenog spasitelja
Semiramis je svome nezakonitome sinu dala sve atribute spasitelja ljudskog roda, a sama se predstavila kao "žena koja je rodila spasitelja," što je jamčilo i njezino osobno obogotvorenje. Hislop kaže: "za života je njezin muž bio čašćen kao junak; nakon smrti ona ga je dala obožavati kao boga, ili zaista, kao ženin obećani rod 'Zeroashta,' koji je bio određen za zatiranje zmijske glave, i koji je, čineći to, dao zatirati svoju vlastitu petu." Tijekom vremena, oboje, Semiramis i njezin sin Nimrod, kao majka-božica i sin, obožavani su nevjerojatnim entuzijazmom, a likovi su im bili posvuda postavljeni i obožavani.15
Semiramis je uzurpirala Nimrodov ratnički karakter
Nakon Nimrodove smrti, sve osobine koje su pripadale kralju bile su prenese¬ne na njegovu ženu Semiramis. Kako su se babilonski misteriji razvijali nastojanji¬ma Semiramis, božice pod različitim imenima, tako se pribavio i zapis, da je kralji¬ca Semiramis dosegla slavu završetkom radova na babilonskom tornju i utvrdama. Na primjer, Cybele, što znači "mukom prema rođenju," je bila poznata kao božica "okrunjenog-tornja", Rhea je bila poznata kao božica "rađanja-tornja." Asirijci su ime Rea dali Astarti ili Veneri. Asht-tart znači "žena koja je napravila toranj."16 Ashtoreth u Starom zavjetu je isto ime kao i Astarte, jer Ashtoreth znači "žena koja je napravila okružujući zid." Diana od Efeza je nosila krunu u obliku tornja na svojoj glavi, i također je poistovjećena sa Semiramis. Diana je, slično tome, bila poznata i kao Tauropolos, što bi značilo "ona koja pravi toranf ili "ona koja gradi okružujući utvrde." Za vrijeme bitaka Dianu su molili za zaštitu. Ona je bila njihova zaštitnica.18
Semiramis: nositeljica Luciferovog poroda
Tvrdnja Semiramis da je bila oplođena sunčevom zrakom od velikog je značenja za ovu usporedbu, kao i za slike i simbolizam svjetla, tako važnih za luciferijansku religiju, koja je prodrla u pogansku mitologiju i religiju. Na primjer, tatarski vladari, na čelu s Džingis Khanom, vuku svoje rodoslovlje od nebeske djevice oplođene sunčanom zrakom. Kaže se da je u Indiji boginja majka, rođena da bi uništila neprijatelje bogova, bila oplođena zrakom sunca koja je ušla u njezinu maternicu. Slično, Aurora, čije ime znači "svjesna svjetla ili nositeljica svjetla", bila je poznata po tome što je tajno oplođena svjetlom. Udaja Aurore za boga Oriona upućuje na drugu vezu prema utemeljitelju babilonske religije i oca bogova, Nimroda. Prema perzijskim zapisima, Orion, veliki i silni lovac, bio je Ninus ili Nimrod. Nimrod je naravno, bio obogotvoren nakon njegove smrti i položen među zvijezde. Stoga možemo identificirati Orionovu ženu Auroru s Nimrodovom ženom Semiramis.
Aurora je također poznata kao božica zore, kao što je to bila i Venera. Božica Venera pruža još jednu vezu u cijelom ovom kolopletu, koji povezuje poganske religije s luciferijanskom religijom. Venera je, naravno, jutarnja zvijezda, postavljena na nebesima kao planet Venera. Rimska Venera je poistovjećena s Astarte, koja se, kao što smo vidjeli, podudara sa Semiramis. Asirijska Venera je kasnije postala djevica, "majka-djevica." Venera je također poznata kao majka Bacchusa i Tamuza, koji su, kao što smo vidjeli, bili jedan te isti Nimrod. Prisjetite se da Bacchus kao Eleleus znači "nositelj svjetla," i da se Eleleus izvodi iz iste riječi koja je korištena u Izaiji za Lucifera. Venera, kao jutarnja zvijezda, također je poznata kao "donositelj svjetla" ili "nositelj svjetla." Semiramis je zbog toga obožavana u svakom narodu kao Venera, nositeljica svjetla, majka Eleleusa (Nimroda) koja je, drugim riječima, bila porod Luciferov, nositelja svjetla.
Jedno drugo ime za Veneru otkriva hermafroditsku prirodu babilonske religije. Budući da planet Venera izlazi rano ujutro na istoku, danas je poznata kao istočna zvijezda i jutarnja zvijezda.
U drevno doba planet Veneru su također nazivali i Luciferova zvijezda. Pošto se jutarnja zvijezda negdje zove i Luciferova zvijezda, Venera odražava sotonsko učenje da je bog oboje i muško i žensko. Ta poganska doktrina mogla je nastati zbog izopačenosti; u Postanku (1,27), nalazimo da "na svoju sliku stvori Bog čovjeka... muško i žensko stvori ih."

Istočna zvijezda
U čast njihovom hermafroditskom bogu masonstvo je utemeljilo Istočnu zvijezdu (The Eastern Star), tajno društvo za masonske žene. Simbol Istočne zvijezde je obrnuto okrenuta zvijezda (petokraka), gdje zvijezda, mjesto da počiva na dvije noge, stoji na jednoj. To je univerzalno priznati simbol Sotone. Ponekad je glava Sotone naslikana kao jarčeva glava Mendesa i postavljena je kao obrnuta zvijezda petokraka.
S cijelim tijelom, Mendes je prikazan s obje, muške i ženske spolne osobine. Ta predaja o izgledu Sotone je poznata i kao bafomet.

Uskršnje jaje (The Easter Egg): simbol Luciferovog poroda
Da bi pokazali kako su se poganski simboli vješto ubacili u kršćanske svete dane, dovoljno je samo pogledati na Uskrs (Easter), datum na koji slavimo uskrsnuće našeg Gospodina i Spasitelja, Isusa Krista. Ono što većina kršćana ne zna jest, da je Easter jedno od imena koje je dano Semiramis. To ime vuče trag od Astarte, za koju smo naučili da je Semiramis.
Britanski arheolog, Austin H. Layvard (1817.-1894.), otkrio je daje Astarti također bilo dano ime Ištar. U proljeće svake godine, na Išatar, božicu plodnosti, slavi se ukrašenim Ištar jajetom, simbolom oplodnje ili plodnosti. Od Ištar dolazi i engleska riječ "Easler" (Uskrs).

Nimrodova smrt
Kao što smo već vidjeli, seks religiju, misterij Babilona razvila je Semiramis nakon Nimrodove smrti. Povijest njezina razvoja i promidžbe sačuvana je u legendi o Ozirisu i Izis u Egiptu. Oziris je bio egipatski Nimrod, a Izis je bila egipatsko ime koje je dano Semiramis. Ranije smo raspravljali o tragičnoj smrti Ozirisa, kako je to prikazao mason Pierson u Traditions of Freemasonry. Mason 33. stupnja A. G. Mackey tome dodaje zanimljivu pripovijest u svom Masonic Lexiconu:
Želeći pomoći svim narodima oko sebe, tumačeći im domete civilizacije, egipatski kralj Oziris otputovao je na tri godine ostavljajući kraljevstvo svojoj ženi Izis. Kad se vratio s puta postao je žrtvom urote brata Typhona koji je prigrabio njegovo prijestolje. Na velikoj zabavi, na koju je bio pozvan Oziris, i nitko dnigi osim urotnika, Typhon je napravio vrijedno poprsje, ukrašeno zlatom. Bez sumnje je utvrdio točne Ozirisove mjere i učinio da prsa točno pristanu uz Ozirisovo tijelo. Dok su gosti veličali ljepotu poprsja, za vrijeme zabave, Typhon je obećao dar osobi čije tijelo najbolje pristane uza nj. Nagovoren da proba oklop, čim ga je navukao na prsa, poklopac je bio prikovan i Oziris je bačen u rijeku. Tijelo predano na milost valovima i vjetru bilo je izbačeno u fenicijski Byblos i ostavljeno na drvetu indijske datulje. Saznavši za Ozirisovu smrt, očajna i žalosna, njegova žena Izis zajedno s Thotom tražila je njegovo tijelo koje je bilo čvrsto zatvoreno u sanduku. Nesigurna kojim putem krenuti, zabrinuta i shrvana, sa srcem razderanim od boli, u odjeći za oplakivanje, naricala je i jaučući, raspitivala se o mužu. Nakon najneobičnijih izazova, jedan joj je dječak rekao da su sanduk s tijelom njezina muža, u Byblos, izbacile morske vode, te oprano počiva na stablu, na postelji od grana. Izis je stigla je u Byblos, našla sanduk i zaposlila se kao dadilja kraljeve djece. Kao nagradu za svoju službu tražila je stablo erice. Skidajući sanduk s grana, kojima je bio prekriven, izvadila je tijelo, a grane je poslala kralju koji ih je odložio u Izidin hram.
Potom se vratila u Egipat, gdje je vladao njezin sin Horus, a Ozirisovo tijelo je ostavila na tajno mjesto, namjeravajući prirediti veličanstven sprovod. Ali Tifonovom izdajom ponovno je bila lišena tijela, koje je bilo izrezano u četrnaest dijelova i poslano u isto toliko različitih mjesta. Postojana i uporna Izis je opet otputovala tražeći raskomadano tijelo. Međutim, Ozirisovo spolovilo nije našla. Nadoknadila ga je umjetnom likom i posvetila ga. To se spolovilo pod imenom "phalus" kao simbol plodnosti nalazi u svim starim misterijama.
Oziris: masonski Hiram Abif
Za vrijeme inicijacije u 3. stupanj majstora masona veliki naglasak se stavlja na oponašanje smrti, pokopa i uskrsnuća osobe nazvane Hiram Abif. Taj ritual predstavlja mit o Ozirisu, bogu-suncu u Egiptu, kojeg priznaju masonski autoriteti. Mason Pierson u Tradition of Freemasonry kaže da "legenda i tradicije o Hiramu Abifu oblikuju potpuni spoj između masonstva i drevnih misterija... U Hiramu Abifu spremno prepoznajemo egipatskog Ozirisa, perzijskog Mitru, grčkog Bacchusa...."
Slično piše mason Daniel Sickles u Freemason's Guide: "Oziris i tirski Arhitekt (Hiram Abif) su jedno te isto." Odatle, masonsko izjednačavanje Hirama Abifa s egipatskim bogom Ozirisom. Poganski preci masonstva su jasni. Oziris je jednostavno druga pojava babilonskog oca bogova, Nimroda.
Masonska legenda o Hiramu Abifu je konstruirana oko graditelja Solomonovog hrama, Hirama iz Tira, udovičinog sina, Prva knjiga o kraljevima (7,13-14). U masonskoj verziji te legende Hiram Abif je samopouzdano čuvao tajnu majstora zidara, nazvanu "majstorova riječ," ili "izgubljeno ime boga." Tri lupeža, nazvana Jubela, Jubelo i Jubelum, zahtijevali su da im se otkrije izgubljeno ime od posjedovatelja, tj. Hirama Abifa. Nakon što je odbio otkriti tajnu, Hiram je ubijen, i ukopan kroz 14 dana. Tada se podiže uz Solomonovu pomoć, koga imitira obožavani majstor lože.
(Ime Sol-om-on, znamo, sastavljeno je od tri imena boga-sunca po rimskoj, indijskoj i egipatskoj mitologiji). Solomon bi potom prišapnuo izgubljeno ime "Jebulon" u uho iniciranomu. Kad se razdijeli na tri sastavna dijela je Je-Bel-On, predstavlja sunca-božanstva Sirije, Babilona i Egipta, a svi oni predstavljaju Nimroda.
Zajednička osobina legenda o Hiramu Abifu i Ozirisu je plodnost. U legendi o Ozirisovoj smrti penis je dio tijela koji nije pronađen. On simbolizira izgubljenu snagu rađanja umrlog boga. Slično potvrđuje i Wagner. "Izgubljena riječ... tek je izgubljena snaga rađanja arhitekta hrama, Hirama Abifa." Takvo shvaćanje priče o Hiramu Abifu podupire i masonska interpretacija kutomjera i šestara, koja simbolično izjednačuje masonskog "arhitektu" sa spolnim odnosom i spirirualnom stvaralačkom snagom. Dalje, "izgubljena riječ" ili "izgubljeno ime boga", koje je otkrio Solomon, tj. ("Jebulon"), je ritualno, novo rađanje snage ili dovođenje u prijašnje stanje drevne religije obožavanja sunca.
U legendi o Ozirisu kopija božanskog penisa (nazvanog Ankh) bila je simboličko vraćanje obožavanju plodnosti i boga-sunca. Izis je postavila Ankh (phalus, obelisk) u svoj hram kao predmet obožavanja. Jaje koje oblikuje krug oko Ankh predstavlja Izisinu vaginu, a "T" predstavlja Ozirisov penis.

Krist ( - Mašijah) na križu
Pogansko značenje križa pomaže nam bolje razumjeti sramotu i poniženje koje je podnio Isus Krist kad je bio razapet. Kako je naš Spasitelj visio nad poganskim simbolom "poroda zmijina," tako je njegova krv dana ne samo za otkup grijeha svijeta, nego se tako ispunilo i proroštvo iz Postanka (315), da će otkupiteljski čin roda ženina satrti glavu zmijinu. Kristova smrt, pokop i uskrsnuće proglasili su sud istiskivačkoj religiji. Isus je rekao: "Sad je sud ovome svijetu! Sad će knez ovoga svijeta (sotona) biti bačen van! A ja kad budem podignut sa zemlje, sve ću ljude privući k sebi", Ivan (12,31-32).




Masonstvo je babilonski misterij
U svim misterijskim religijama obožavanje Nimroda i njegove žene pod imenima nebrojeno puno bogova i božica nije ništa drugo nego obožavanje palog anđela. To je tajna drevne misterije Babilona, koja se kao tajna, zadržava u današnjem masonstvu. Kao dokaz navodimo da Veliki zapovjednik Južne jurisdikcije Škotskog obreda uvijek na sebi nosi baphometa oko vrata ili navezenog na njegovoj kapi. Baphomet je univerzalni simbol Lucifera/Sotone.
Uočite na sljedećoj stranici geometrijski simbol baphometa. Albert Pike je nosio simbol Baphometa oko vrata. Taj simbol je također navezen na kapi Henrva C. Clausena, bivšeg Suverenoga velikog zapovjednika Vrhovnog vijeća južne jurisdikcije Škotskog obreda, kao što je to napisano na memorandumu sadašnjeg Suverenoga velikog zapovjednika C. Freda Kleinknechta. Alister Crowley, sotonist i mason 33. stupnja, upotrebljavao je ime baphomet kao svoje vlastito i potpisivao se kao "Baphomet X."























VI. POGLAVLJE MISTERIJ TAJNOVITOSTI
Kad bi te brat tvoj, sin majke tvoje, ili sin tvoj vlastiti, kći tvoja, žena u tvom naručju, ili prijatelj tvoj koji ti je kao i život, potajno zavodio govoreći: "Hajde da iskazujemo štovanje drugim bogovima," kojih ne poznaješ ni ti niti su ih poznavali tvoji oci, bogovima onih naroda što oko vas budu, bilo tebi blizu bilo od tebe daleko, od jednoga kraja zemlje do drugoga - nemoj pristati niti ga slušaj! Neka ga tvoje oko ne sažaljuje; ne štedi ga i ne sakrivaj ga, nego ga ubij! Ponovljeni zakon (13,7-10)
Ako uspostavljaš religiju s tvrdnjom da se temelji na bratskoj ljubavi, a potom daješ naslutiti da njezini pripadnici tajne tako da ni pod smrtnom prijetnjom ne smiju reći o čemu se radi, te tajne nikad nisu bile i nikada ne će biti oružje dobra; naprotiv, obilježje su zla. Oni koji vrše obožavanje u takvoj religiji moraju se spustiti u "podzemlje," kako ih pravedno društvo ne bi otkrilo i kaznilo. Misterij starog Babilona je bio takva religija. Današnje masonstvo je također takva religija. U ovom ćemo poglavlju otkriti razlog tajnovitosti misterijskih religija. Počinjemo s pravednim čovjekom po imenu Sem.
Sem
Postanak (9,25-27) bilježi Noino proroštvo dano trojici sinova, koje se odnosi na njihovo buduće potomstvo, odnosno na razvoj rasa i naroda. Hamova djeca (Mamiti) bit će sluge (prema stihu 25.). Jafetovi potomci (Jafetiti) naselit će većinu svijeta (nesemitski narodi). Semovi potomci, poznati su kao semiti ili semitski narodi, čija slava ne dolazi radi ljudskih sposobnosti, nego zbog uloge u Božjem planu našeg spasenja; jer Noa reče: "Gospodin, moj Bog blagoslovio Sema."
Jahve je bio Semov Bog na doista poseban način, jer od Sema dođe Abraham, koga Bog pozva da postane ocem židovskog naroda. To je bila loza koju je Bog Osobno blagoslovio. Postanak (12,1-3) bilježi Božji blagoslov i poziv Abramu (tako se zvao prije nego mu je Bog promijenio ime u Abraham), da napusti Ur Kaldejski i ode u zemlju Kanaansku:

Jahve reče Abrahamu: "Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati. Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličat, i sam ćeš biti blagoslov. Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati."
Zadnji stih "sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati" odnosi se na da¬leko veličanstvenijeg Semovog potomka nego što je to Abraham. To se odnosi na našega Gospodina Isusa Krista, ženin rod, obećan u Postanku (3,15), preko koga je Bog blagoslovio cijeli ljudski rod.
Sem, kreposni Noin sin, poživje 502 godine nakon potopa. Njegov se život protegnuo preko Abrahamova, većim dijelom Izakova, a možda je živio i prvih pedeset godina Jakovljevog života.
Halley izvješćuje da "postoje legende o tome kako je Abraham osuđivan kao dijete zato što je odbio obožavati idole. Kako je Abraham znao o Bogu? Bez sumnje, izravnom Božjom objavom... ili je Abraham mogao naučiti izravno od Sema... naime, Sem je živio 75 godina nakon što je Abraham stupio u Kanaan."
Hislop tvrdi da je jedno od značenja imena Sem "izabranik." Povezano s Noinin proroštvom, njegovo ime znači: "Izabran biti svećenikom Svevišnjega Boga."
Rabinska tradicija smatra da su Melkisedek i Sem bili iste osobe i da je Melkisedek mogao imati nešto s Abrahamovim pozivom da napusti Ur. U Postanaku (14,18) se navodi da je Melkisedek bio kralj Salema, što je staro ime za Jeruzalem. Prema rabinima, Šalem doslovno znači "potpunost, savršenost." Stoga je Melkisedek bio "kralj koji je suvereno upravljao."5 U zadnjem dijelu stiha 18. tvrdi se da je Melkisedek "bio svećenik Boga Svevišnjega" - što podupire naše poistovjećivanje Melkisedeka sa Semom. Ime Melkisedek se izvodi iz dvije hebrejske riječi: prvo, melek iz korijena malak, što znači " kralj izabrani "; drugo, tzedeq iz korijena tzadaq, što znači "činiti pravo."6 Zajedno, te dvije riječi znače "kralj izabrani da bi činio pravedne stvari" ili "izabrani kralj pravednosti." Poslanica Hebrejima (7,1-2) potvrđuje značenje Melkisedekova imena:
Ovaj naime "Melkisedek, kralj salemski Previšnjeg Boga, izađe u susret Abrahamu kad se ovaj vraćao s poraza kraljeva, i blagoslovi ga". Njemu je Abraham dao "desetinu svega". On, čije ime znači najprije "Kralj pravde", zatim "Kralj Šalema", to jest "Kralj mira"....
Ovdje i u Postanku (14,18) pozicija Melkisedeka kao svećenika Previšnjega Boga i suverenog kralja pravednosti u Šalemu opisuje se njegovim imenom. Noino proroštvo i blagoslov Sema blagoslovom Svevišnjeg Boga slažu se s pozicijom Melkisedeka kao kralja i visokog svećenika. Vrlo je vjerojatno da je rabinska tradicija, koja smatra da su Sem i Melkisedek iste osobe, zaista točna. Tome ide u prilog i to što je Sem svakako bio živ kad je Abraham susreo Melkisedeka.
Sem: nagovještaj Krista (- Jhošu'a -Mašijah)
Četvrti stih Psalma (110,4) sadrži proroštvo o kraljevanju u svećeništvu Isusa Krista: "Zakleo se Jahve i ne će se pokajati: Dovijeka ti si svećenik po redu Melkisedekovu!"
Kao i Melkisedek, -Jhošu'a - Mašijah (Isus Krist) imenovani Kralj, pun je istine i milosti. To je potvrđeno u Poslanici Hebrejima (5,6, 10 6,20; 7,11, 15, 17, 21), gdje se -Jhošu'a imenuje i našim Velikim svećenikom i kraljem. Sem, otac loze iz koje je došao -Jhošu'a — Mašijah naš Spasitelj, opisuje se u Melkisedeku kao "znamen" Krista.
Halley prikazuje vezu Sema i Abrahama ovako: "Pošto je (Abraham) putovao na jug iz Betela, morao je proći blizu Jeruzalema i ako su Melkisedek i Sem ista osoba, tada ga je Abraham mogao pohoditi, jer ga je poznavao od ranije iz Babilona.
Kad je Melkisedek upravljao kao svećenik kralj u Šalemu za vrijeme Abrahama, Izaka i Jakova, mogao je biti zaštita i potporanj u vjeri toj trojici velikih židovskih patrijarha. Ovdje vidimo Božju zaštitu i milost prema Abrahamu. Bog ga je poslao u tuđu zemlju kojom je još upravljao pravedni kralj s punom suverenošću - kralj čiji je sin Eber utemeljio židovsku rasu, čiji je potomak i Abraham Postanak (10,21, 11,10-23).
Danas kršćani imaju isto Božje jamstvo. Kao svoju djecu nikad nas ne će ostaviti niti će nas zapustiti Hebrejima (13,5), ni onda kad smo u nepoznatoj zemlji.
Sem i poganstvo
Poganske religije su potvrdile da je Sem za života sačuvao živu vjeru patrijarha. Nadživio je oboje, Nimroda i Semiramis, žaleći zbog Nimrodovog otpadništva, te podižući svijest o vjernosti i šireći oko sebe istinu i pravednost. Poganima je poznat kao "žalitelj."
Nije postojao drugi čovjek na zemlji, osim Adama, koji je bio svjedokom veće žalosti i razaranja. Ne samo da je Sem (imao je 98 godina u vrijeme potopa), svjedočio o prvom otpadništvu svijeta, nego je potom i vidio kako je svijet uništen vodom, te je svjedočio o golemom otpadništvu Nimroda i Semiramis. Nakon monumentalnog uništenja potopom, životni vijek ljudi naglo je skraćen i ne manje od sedam generacija Semovih izravnih potomaka je umrlo prije njega. Mora da je bio duboko ožalošćen čovjek.
Semovo žalovanje nije bilo u prvom redu zbog gubitka njegovih voljenih, nego zbog gubitka vjere patrijarha u svijetu koji je brzo prigrlio religiju Nimroda i Semiramis. Kao svećenik Svemogućeg Boga, Sem je nastojao obratiti grešnike s njihovog krivog puta što bi rezultiralo suzama i klicanjem Bogu da mu da riječi koje bi obratile pogane.
Dokaz da je Sem bio poznat kao "žalitelj" pronalazimo u priči o egipatskom Herkulesu (ne grčkom). To egipatsko božanstvo bilo je poznato kao "Hercules Chon." Hislop tvrdi da khon na kaldejskom označava "žaljenje." Hercules Chon bio je poznat i kao "Sem Chon", što je drugi oblik od Sem. Stoga je egipatski Herkules bio Sem, žalitelj.
Kako je "raseljenje u tuđinu" u Babelu prouzročilo val koji je došao i do kontinentalne Europe, Kelti nose Herkulesa, poznatog pod imenom "Herkules Ogmius." Hislop izvješćuje da ogmius znači "žalitelj" ili "žalobnik."" Iz legendi tih poganskih božanstava kao i iz legendi o drugim poganskim božanstvima sličnih osobina, spoznajemo neke činjenice o Semu koje ga otkrivaju kao velikog govornika koji je branio pravednost svoje vjere patrijarha. Dva žalobna Herkula, iz keltskog i egipatsskog mita, opisuju se kao suzbijači otpadništva i uspostavljači izgubljenog "uvjeravanjem." Na primjer, na živopisnoj slici mnoštvo je koje slijedi keltskog Herkulesa, ukrašenog zlatnim lancima koji mu izlaze iz usta i s jantarom u ušima. Keltski Herkules pridobiva slušatelje snagom riječi, a to je i značenje lanaca koji se protežu iz njegovih usta.
Hislop sugerira da "zlatni" lanci simboliziraju riječi potaknute Duhom Božjim, te nakon što bi došle do ušiju slušatelja, Herkules bi uvjeravao mnoštvo da slijede učenje istinskog Boga. "Ovi prekrasni primjeri govore," kaže Hislop, "o snazi uvjeravanja koju je imao Sem za vrijeme odupiranja plimi zla koje se brzo raširilo svijetom." Sem je propovijedao, mnoštvo je slušalo i narodi bi se obraćali. Rezultat je bio porast otpora poganskoj seks religiji Nimroda i Semiramis.
Egipatski Herkules se pamti u vrlo jednostavnoj priči. To božanstvo poznato je po svladavanju gorostasa snagom bogova. Tko su bili ti gorostasi koje je Herkules nadvladao? Po svemu sudeći to je bio Nimrod, "silni" ili "gigant," i njegova družina pobunjenika. Hislop objašnjava da "snaga bogova" kojom je Herkules nadvladao protivnike ima isto značenje kao i "Božja snaga," zato što riječ Bog u hebrejskom jeziku dolazi u množini - Elohim. Na zemlji se Božja snaga očituje preko Duha Svetoga. Stoga egipatski Herkules nadvladava gorostase snagom Duha Svetoga, ili Semovim propovijedima nadahnutim Duhom Svetim.
Kao što su današnji kršćani obilježeni kao tlačitelji slobode, jer se suprotstavljaju pobačaju, homoseksualnosti i jer su netolerantni prema krivim religijama, tako je bio obilježen Sem. Na primjer, Nimrod kao Phoroneus, obećao je "slobodu" od "tlačiteljskih zakona" Svemogućeg Boga, počevši klevetati Sema kao neprijatelja slobode. Zbog toga je Sem, kaže Hislop, u poganskim babilonskim religijama predstavljen kao zli ili zmija. To je potvrđeno u legendi o Thoru ili Thourosu, "porodu," koji predstavlja Nimroda. U legendi, Thor pogiba od otrovnog zmijinog daha. Ovdje je zmija Sem, a "zmijin dah" u stvari je, kaže Hislop, Semovo pravedno propovijedanje.

Rogovi, kljove i snaga
Ne samo da je Sem prikazivan kao zmija, nego i kao svinja. Hislop navodi da su u starim misterijima vepar, svinja ili krmača žrtvovani bogovima za izmišljotine i uvrede koje je Sem nanio Nimrodu, uzrokujući Nimrodovu smrt. U poganskom Rimu divlja svinja je bila dio gozbi u čast Saturna (Nimroda). U Grčkoj i Egiptu svinje su žrtvovane Bacchusu i Ozirisu jednom godišnje na gozbi božice mjeseca (Semiramis). I "jedino njima bilo je zakonito činiti takva žrtvovanja."Kontinentalni Saksonci žrtvovali su divlju svinju suncu na Božić da bi umirili majku božica (Semiramis) na obljetnicu Adonisove smrti (Nimrod), njezinog sina, koji je poginuo od kljova divlje svinje. Slično, i Minotaur (Nimrod) je poginuo od kljova divlje svinje. Zanimljivo je da je Minotaur bio nacionalni simbol starog Babilona. Nimrod je bio poznat kao "krilati," imavši tijelo krilatog bika iz kojeg se uzdizala ratnička glava. Također se prikazuje ovjenčan bikovim rogovima.
Što je ovdje Biblijsko značenje rogova ili kljova? U Svetom pismu rog ili kljova označava moć, Ezekiel (27,15).
Imajući ovo u vidu, Hislop objašnjava značenje Nimrodovog uništenja kljovama divlje svinje:
Budući da "rog" označava snagu, a kljove su rog u ustima, to one označavaju "snagu u ustima," drugim riječima snagu uvjeravanja, najjaču snagu kojom je "Sem," prvotni Herkules, osobito bio obdaren.
Sveto Pismo nužno ne upućuje na to da je Sem propovijedao kajanje pobunjenim narodima, osim onoga što se pronalazi u njegovom kanaanitskom imenu Melkisedek, "kralj izabrani da bi činio pravedne stvari." Ali poganske legende svakako otkrivaju temeljnu istinu: Sem je bio govornik zlatnog jezika u obrani pravednosti.

Sem: razarač
Sem nije samo propovijedao pravednost, nego se prihvatio oružja i borio se protiv bezboštva. To otkrivamo iz njegova egipatskog imena Typho, ili Tvphon, od kuda dolazi i engleska riječ typhoon (tajfun, orkan n. p.). Ime Typho upućuje na "opustošiti" ili "nanijeti propast."23 Egipćani su također s gnušanjem gledali na Typhona i nazivali su ga "zli."
Typho je bio dobro poznat po uništenju Ozirisa. Hislop otkriva da je Šet jedno od najčešće bilježenih imena po kojima je Typhon bio poznat. Šet je, kao što se sjećate, bio krepostni potomak Adama i Eve, Postanak (5). U egipatskim misterijima, ime Šet se koristi kao sinonim za Sema, zato što oba nose isto značenje, -"izabrani." "Tako je Sem, izabranik, od neprijatelja proglašen za Typhona, razarača, uništavatelja - tako reći, đavla."
Sema se također smatralo "razaračem" i u Indiji. U tome dijelu svijeta postoji Brahma (Hindu) legenda o "izgubljenim Vedama," njihovim svetim knigama. Hislop piše da "gubitak Veda očigledno dolazi u vrijeme strašnog razarača bogova kad, prema Puranama - "Stare priče", (mistično-religiozni spisi hinduizma, n.p.), veliki neprijatelj tih bogova, nazivan Durgu (đavao), "ukida sve religijske ceremonije brahmana (svećenika Brahminih), zastrašivanjem i napuštanjem čitanja Veda... vatra uništi njihovu snagu i prestrašene zvijezde nestadoše s obzorja." Drugim riječima, ovo se pojavljuje kad idolatrija, obožavanja vatre, sunca, mjeseca i zvijezda biva ugušena." Tko je ovo napravio, nego Sem?
Dvjestogodišnji Nimrodov rat
Nimrod ne bi odmah ubijen nakon što Bog rasprši stanovnike Babilona po svoj zemlji. U Postanku (10,11) se navodi da "je otišao u Ašur i podigao Ninivu..." Nimrodov odlazak u Ninivu dio je "raseljenja u tuđinu", kako je zabilježeno u Postanku (11,5-9). Premda to ovaj kratki narativni tekst ne otkriva, hebrejski tekst doista upućuje da se "raseljenje u tuđinu" dogodilo i da je bilo potpomognuto ratom. Jahve se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji. Jahve reče: "Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa ne će biti neostvarivo što god naume izvesti. Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije." Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji, te ne sazidaše grada. Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji Postanak (11,5-9).
Rabinska tradicija smatra da izričaj "Jahve se spusti dolje da vidi grad i toranj" ima šire značenje:
"Vidjeti" ovdje znači "razmotriti način kažnjavanja," kao u stihu, "vidje Gospodin i sudi", Postanak (XVI, 5). Kad je Presveti, neka je blagoslovljen, odlučio suditi, prvo je ispitao više položaje (anđele), a potom niže položaje (ljude), i od kad je ljudsko djelovanje dirnulo nebo, prvo razmatranje je bilo upravljeno prema onima na višim položajima... On se spustio da bi progledao što su ljudi sagradili i koje korake su poduzeli za uspostavu idolatrijskog obožavanja.
Nakon što se Bog spustio i ispitao idolatriju te objavio sud ljudima, nasilje i rat izbiše u Babelu, uzrokujući raseljavanje naroda. Na primjer, raseljenje u tuđinu na hebrejskom se isto definira kao i toljaga, bojna sjekira ili teško ozlijediti, oštro napasti, kao što se koristi u Izrekama (25,18) i Jeremiji (51,20). Hebrejska riječ za raspršiti ili raseliti doslovno znači "razbiti, skršiti ili smrskati u komadiće." U prenesenom smislu to znači "raseliti ili istjerati silom."
Povjesničar Syncellus opisuje kako je Nimrod stajao na vrhu tornja kad je uslijedila bitka koja je raspršila gigante. Tada je rat dosegnuo svoj vrhunac. Siloviti vjetar udari na toranj "i on ustuknu pred pravednim sudom Božjim, smrvivši se u komadiće." Hislop objašnjava predaju Nimrodove smrti ovako:
Premda ovo ne mora biti doslovna istina, jer je toranj stajao kroz dugo razdoblje, još uvijek postoji poprilično duga tradicija o posljedicama zbacivanja Nimroda s tornja vjetrom, na kojem je bio veličan, što daje povoda za mogućnost, da ova priča kad se ispravno razumije, ima realno značenje. Uzimajući u prenesenom smislu, i imajući na umu da iste riječi koje označavaju vjetar, također mogu značiti i Duh Božji, postaje vjerojatnim da je značenje riječi uznositost i častohleplje u spiritualnom smislu značilo traženje "uzvisine do neba" i "savijanje gnijezda među zvijezdama." A bi zbačen Duhom Božjim, kao što smo već vidjeli, i pri tom sam sebe upropasti.
Nimrod nije odmah ubijen, na što upućuje Syncelliusov opis, jer znamo da je prešao 300 milja sjeverno i utemeljio Ninivu. Hislop navodi da je Nimrod, kao kralj, vladao u Ninivi oko 200 godina. Stoga, izgleda da gornji Syncelliusov zgusnuti opis, koji je s vremenom nadopunjavan, upućuje na veliki broj bitaka tijekom 200 godina, što je raspršilo ljude po cijeloj zemlji, a Nimrod je umro dva stoljeća kasnije od razbijanja u komadiće.
Možda se prisjećate kako su povjesničari Diodorus Siculas i Justin potvrdili da je Nimrod, kao kralj Ninus, pokorio svijet iz Ninive. Euzebije kaže da su Ninus i Semiramis vladali Ninivom u Abrahamove dane. Fasti H. Clinton, oksfordski autoritet sredinom 1800-ih i arheolog Austin H. Lavard (1817.-1894.), postavljaju njegovu vladavini nešto ranije. Obojica se slažu da su Ninus i Semiramis bili suvremenici s Pelegom, koji se kratko spominje u Postanku (10,25).
Dakle, Peleg na hebrejskom znači "strahovita razdioba." Halley misli da se "raseljenje ljudi iz Babilona u tuđinu", dogodilo u vrijeme ili oko Pelegovog rođenja - što je 101 godinu nakon potopa. On se služi Postankom (10,25) da bi potvrdio tu hipotezu, "jer za njegovih dana (Pelegova) zemlja (narodi) se razdijelila." Uočljivo je da se narodi nisu razdijelili u vrijeme Pelegovog rođenja, nego što je vjerojatnije, "u njegove dane," što dopušta da se raseljenje pojavljuje za vrijeme 200-godišnjeg rata, koji je vojevao Nimrod kao kralj Ninus od Ninive.
Prva bitka u Babilonu istisnula je Nimroda iz grada. Očigledno, on nije ubijen u toj bitci, jer Sveto pismo tvrdi da je otišao podizati druge gradove. Postanak (10,10) potvrđuje da je Nimrod sagradio "Erek, Akad i Kalne," prije nego što je sagradio Ninivu. Podizanje grada uzimalo je dosta vremena. Ipak, on ih je sagradio pet, uključujući i Babilon.

Kratki prikaz u Postanku (11,5-9) upućuje da se Bog osobno borio protiv Babilonaca i da ih je raselio u tuđinu, što je On zacijelo mogao učiniti. Pa ipak, možemo dokumentirati da se, prema Sarom zavjetu, Bog služi pravednim osobama (i ponekad nepravednim kao što su Nabukodonozor i Kir), da bi osudio pokvarene i bezbožne ljude. Stoga, Bog možda nije izravno izveo sud nad Babilonom, nego je Duhom Svojim ispunio "bojnu sjekiru" Sema, "razarača."
Pretpostavimo sada da je u stvarnoj bitci u Babelu Sem potisnuo Nimroda. Nimrod, ostajući pobunjenik, podiže tri grada zaredom, svaki nakon Semovog potiskivanja, što je pridonijelo raseljavanju ljudi po svoj zemlji. Na kraju, pobunjenik seli 300 milja sjeverno, u Ninivu. Niniva je mjesto od kuda Nimrod, kao Ninus, pokorava poznati svijet - tako Justin tvrdi da je "Ninus pokorio sve narode i Libiju," te kao posljedicu toga Egipat.
Svaka sljedeća bitka između Nimroda i Sema još bi više raspršila ljude po licu zemlje. Ovo se moglo protegnuti i do Abraha-movog života, uzrokujući da napusti Ur kaldejski. Halley se slaže s ovim. Slično tvrdi i Euzebije, Ninusova vladavina završava kad je Abrahamu bilo devet godina.

Sem: Božja "bojna sjekira"
Znamo da je Sem nadživio oboje, Nimroda i Semiramis, premda je Semiramis živjela dulje od muža 42 godine. Također znamo da je kao glasnogovornik Svevišnjega Boga Sem propovijedao protiv Nimrodove idolatrijske religije. Alije li on, kao što smo sugerirali, bio i fizički uključen u "raseljenje u tuđinu"? Sveto pismo ne upućuje na to, ali u misterijskim religijama postoje poganski bogovi koje se poistovjećuje s tim "raseljenjem." Naučili smo da je "raseljenje u tuđinu" provedeno silom, budući da riječi bojna sjekira, toljaga ili čekić na hebrejskom znače "razmrskati u komadiće" ili "raspršiti uokolo." Postoje poganski bogovi koji se poistovjećuju s tim ratničkim oruđem za svladavanje neprijatelja. Na primjer, dvoglavi Janus je toljaga. Vulkanov čekić je drugi simbol za "raspršivanje." I toljaga koja je data grčkom Herkulesu nije ništa drugo nego ratničko oruđe starog Babilona.
Sem je bio, prema definiciji njegova imena, "kralj izabrani za činiti
pravedna djela." Kako je taj stari patrijarh propovijedao pravednost, postao je tlačitelj bezbožnom duhu. I prema Hislopu, jasno je da je Nimrod ratovao protiv Sema: "Dakle, stare tradicije pripovjedaju da su otpadnici koji su se priključili Nimrodovoj pobuni, ratovali protiv pravednih Noinih sinova."
Pobunjeni Nimrodovi sljedbenici nisu se mogli napajati bludom, a da pri tom ne budu osuđeni duhom - nadahnutim riječima ovog propovjednika i pravednika. Stoga su podigli svoje "toljage" i započeli rat protiv Sema. Sem ih je susretao u bitkama sa svojom "sjekirom." Neprijateljstva su se nastavila i sukob je slijedio sukobom. Tijekom 200 godina svijetom su bjesnili ratovi. Nakon što bi Sem "razarač" razorio neki grad, narod je raseljavan po svoj zemlji. Na kraju je Nimrod pravedno poslan u smrt.
Nimrodovo zatočeništvo, suđenje i smrtna presuda
U Postanku (3,15) se kaže kako će obećani spasiteljski rod satirati zmijinu glavu, a da će ona vrebati njegovu petu. O tom obećanju zaključujemo i iz drugih izvora. Tako Hislop tvrdi:
Patrijarsi i stari svijet uopće, bili su jako dobro upoznati s velikim obećanjem od iskona, tj. od Edena. I oni su znali da vrebanje pete obećanog poroda razumijeva njegovu smrt, te da se prokletstvo iz svijeta može ukloniti samo smrću velikog Otkupitelja... Jedva da i postoji narod ili pleme na zemlji u čijoj mitologiji ne nalazimo taj trag. Grci predstavljaju njihovog velikog boga Apolona kako ubija udava i Herkulesa kako se bori sa zmijom dok je još bio dijete u kolijevci. U Egiptu, Indiji, Skandinaviji i Meksiku nalazimo jasne aluzije na tu veliku istinu... Dakle, iz gotovo svih ispitanih slučajeva proizlazi da se razarajući bog predstavlja trpeći nesreću i patnje koje završavaju smrću..., te da je smrt boga-razarača-zmije tako opisana, da ne ostavlja sumnje od kuda je priča posuđena.
U gornjoj analizi vidimo da poganske doktrine izvrću stvari, tj. promiču pobunu kao "obećani rod" koji zatire zmijinu glavu. Hislop smatra da je to Nimrodovo djelo ili nekoga tko je živio nakon njega. Također znamo da je Sem predstavljen kao zmija. Osoba koja je proglasila Nimroda bogom i "obećanim porodom" bila je Semiramis. Hislop potvrđuje da je "za života muž čašćen kao heroj dok će ga nakon smrti obožavati kao boga, štoviše, kao obećani ženin porod, "Zero-astha," koji je predodređen satrti zmijinu glavu, dakle, čineći tako njegova peta bi zatrta."
Sv. Pismo nam ne govori o završetku idolopoklonika Nimroda. Ali poganski mitovi, čak i u svim njihovim varijacijama, bacaju svjetlo na ono što se vjerojatno dogodilo. Na primjer, Baccush je bačen u smrt zbog obožavanja nebeske vojske (sunca, mjeseca zvijezda, n. p.). Krišna i Ahil umiru zbog posljedica ranjavanja u petu. Zoroaster je pogubljen munjom. Babilonskom Belusu je odrubljena glava. Orfej je razderan u komadiće u Trakiji. Tiphon je rasjekao Ozirisa u komade. Svi pogubljeni poganski bogovi, kao što vidimo, izvedeni su iz svog arhetipa Nimroda.
Očigledno, Nimrodova smrt nije bila smrt ratnika u borbi, nego je to bio čin pravovaljane presude, koja je svečano izvršena. To je prikladno pokazano u opisima smrti Tamuza i Ozirisa. Evo izvješća o Tamuzu glasovitog Maimonidesa:
Kad je lažni prorok nazvan Tamuz govorio nekom kralju da bi trebao obožavati sedam zvijezda i dvanaest znakova zodijaka, kralj odredi da umre strašnom smrću. U znak sjećanja na njegovu smrt skupiše se noću svi likovi s krajeva zemlje u babilonskom hramu u čast velikoj zlatnoj slici sunca, koja je bila obješena između neba i zemlje. Ta slika ležaše bespomoćna u sredini hrama, a svi su je okruživali, imitirajući što se dogodilo Tamuzu. Plakali si i žalovali cijelu noć -ujutro su otišli u svoje hramove. Od tad se taj običaj ponavlja svake godine... žalovanje i plakanje za Tamuzom.
Hislop sugerira da kralj, koji je smaknuo Tamuza, nije bio nitko drugi nego Sem:
U toj se kaldejskoj legendi tvrdi da je prema odredbi "nekog kralja" kolovođa otpadništva bio smaknut. Tko je mogao biti taj kralj, koji se tako odlučno suprotstavljao obožavanju sunca, mjeseca i zvijezda? Tko je taj najvjerojatniji predvodnik otpora otpadništvu? Ako je Sem u to vrijeme bio živt što je izvan svake sumnje, tko mu je sličan?
Najsažetiju predaju o Semu koji je smaknuo Nimroda nalazimo u legendi o Izis i Ozirisu i Semu kao Typhonu, "razaraču." Legenda kaže da je Typhon napravio urotu sa sedamdeset dvojicom vodećih ljudi iz Egipta. Napravio je plan za hvatanje Ozirisa neposredno nakon njegova povratka s putovanja. Oziris je bio pozvan na gozbu priređenu njemu u čast. Napraviše poprsje od čistog zlata, koje je po mjerama pristajalo Ozirisu. Tvphon je ponudio isprobati zlatni oklop kako bi se vidjelo da točno pristaje uz tijelo. Oziris, pohlepan za bogatstvom, prihvati izazov. Kad se našao unutra, poklopac se zatvori i bi prikovan čavlima. Oziris je progutao mamac. Tako je započelo suđenje. Sedamdeset dva suca nađoše Ozirisa krivim, te ga osudiše na smrt. Kao upozorenje za četrnaest poganskih provincija kojima je upravljao Oziris, tijelo mu je isječeno u četrnaest dijelova i u svaku provinciju poslan je dio tijela. Hislop objašnjava razloge koji stoje iza ove akcije:
Pravo značenje toga otkrivamo ako bacimo pogled na egipatske pravne institucije. Sedamdeset i dva je upravo onaj broj sudaca, civilnih i vjerskih, koji, prema egipatskom zakonu, odlučuju o kazni za uvrede poput Ozirisovih, očekujući da izrečena kazna postane primjer sudske pravednosti. Za odlučivanje o takvim slučajevima bilo je neophodno izjašnjenje dva suda. Prvo, postojali su redoviti suci, koji su imali ovlasti donositi smrtnu kaznu. Broj tih sudaca bio je trideset. Zatim, postojao je viši sud koji se sastojao od četrdeset i dva suca, koji su morali, ako bi, npr. Oziris bio osuđen na smrt, odlučiti hoće li se njegovo tijelo spaliti ili ne. To je bilo zato što je svatko nakon smrti, a prije pokopa, morao proći Božji sud. Oba su se suda morala usuglasiti u slučaju odbijanja pokopa, stoga je bilo točno sedamdeset i dvije osobe pod Tvphonovim predsjedanjem, koje su osudile Ozirisa na smrtnu kaznu isjecanjem tijela u komade.
Što se tiče postupka s Ozirisom, veliki osporavatelj idolatrije morao je uvjeriti suce o golemosti počinjenih uvreda, te su krivca predali strašnoj smrti i sramoti nakon nje, kao znak svakom koji bi pošao istim stopama.
Isjecanje mrtvog tijela u komade i njihovo slanje u različite gradove objašnjava se i u Bibliji, Knjiga o sucima (19,29), gdje se isječeni dijelovi tijela šalju u 12 Izraelovih plemena. Slično je uradio i Saul, kad je isjekao na komade dva vola i poslao ih diljem cijelog svog kraljevstva, I. Samuel (11,7).
Komentari dopuštaju mogućnost da su Leviti i Šaul djelovali u skladu s običajnim pravom, prema komu bi glavna osveta bila okrenuta prema onima koji su propustili odazavati se na svečane pozive za promjene ponašanja... Stoga su raskomadani Ozirisovi dijelovi bili poslani u različite gradove od sedamdeset i dva "urotnika" -ili, drugim riječima, od vrhovnoga egipatskog suda, što je bilo istovjetno sa svečanim pozivom u njihovo ime, da "tkogod bi radio ono što je Oziris radio, dogodilo bi mu se kao i njemu, tj. bio bi isječen u komadiće."
U Svetom Pismu na početku ovog poglavlja pročitali smo kako je Nimrodov grijeh tražio smrtnu kaznu. Ali što su u stvari pogani tvrdili o Nimrodovim grijesima? Masonska verzija ove legende daje odgovor. U Pirsonovoj Traditions of Freemasonry čitamo:
Oziris, kralj Egipta, želeći prenijeti neopisivu korist dosega civilizacije svim narodima koji ga okruživahu, prepusti brigu o kraljevstvu svojoj ženi Izis, te ode na trogodišnje putovanje da bi ostvario svoje dobrohotne namjere. Nakon povratka pao je kao žrtva intriga brata Typhona, koji je organizirao urotu za vrijeme njegove izočnosti, kako bi ga uništio...
Prema masonstvu, Oziris je otišao na misijsko putovanje da bi dobrohotno prenio "dostiguća civilizacije." U prvom poglavlju smo vidjeli da to znači svođenje na pogansku teoriju reinkarnacije, ili, kako bi se danas reklo, evolucije. Drugim riječima, Oziris je osuđen na smrt jer je podučavao zmijinu laž - da ljudi mogu postati bogovima.
Nakon Ozirisove smrti otpadnici koji su slijedili njegovo naučavanje učinili su Typhona predmetom posvemašnjeg gnušanja, te zbog njegova udjela u procesu i osudi Ozirisa označili su ga imenom "zli."
Masonstvo je učinilo isto s biblijskim Bogom. Na primjer, u pismu Alberta Pikea kongresu Vrhovnog vijeća u Parizu od 14. srpnja 1889. on poistovjećuje kršćanskog Boga sa zlim jer je razorio Luciferovu "znanost": Ako Lucifer nije bog, bi li Adonaj, Bog kršćana, čija djela dokazuju njegovu okrutnost, podmuklost i mržnju prema čovjeku, divljaštvo i odvratnost prema znanosti, dakle, bi li ga Adonaj i njegovi svećenici klevetali?"
Još jednom u Moralima i dogmi Pike optužuje pripadnike vjere Isusa Krista ( - Jhošu'a - Mašijah) za razaranje "znanosti," jer uče napuštanju misterijske religije i okretanju pravoj vjeri:
Neznalice (misli na prve učenike) koji su vodili prve kršćane, zalutaše nadomještajući znanost vjerom, iskustvo sanjarenjem, maštu realnošću. I inkvizitori koji su tijekom stoljeća vodili rat protiv magije -rat do iskorjenjenja, uspjeli su umotati u mrak drevna otkrića ljudskog duha i stoga danas tapkamo u tami da ne bismo ponovno pronašli ključ prirodnih pojava.
Najzad, mora se razumjeti uporaba riječi "jezik" za drevnu "okultnu znanost" i riječ "masonstvo" kao aluziju na Nimrodovu misterijsku religiju u Mackey's Encyclopedia of Freemasonry. Masonstvo priznaje kako je njihova doktrina magije srušena kad je srušen i toranj u Babelu:
...Stare upute govore o uznositom tornju babilonskom kao mjestu gdje se jezik pobrkao, a masonstvo izgubilo... Stoga, kad se novoprimljenog kandidata pita, "od kuda dolazi..."on odgovara "od izgubljenog tornja babilonskog, gdje su jezici pobrkani i masonstvo izgubljeno..."
Misterij prenošenja tajne
Onoga trena kad je Nimrod procesuiran i osuđen na smrt, stvorila se opasnost da Semiramis nastavi babilonsko obožavanje. Hislop sugerira: "Čini se da će tek sada mrtvi junak biti obožavan, te da su uspostavljene tajne misterije. Raniji oblik otpadništva, za vrijeme Nimrodovog života, bio je otvoren za publiku. Sada je očigledno, kako je publika isključena.54
U Indiji se kaže da je demon s likom divlje svinje (Sem) stekao takvu snagu svojim vjerovanjem da je zaustavio obožavatelje bogova, koji su se morali sakriti. U Grčkoj je panteon bogova pobjegao i sakrio se od gnjeva njihovih neprijatelja. Hislop objašnjava:
Sada kad je Sem tako snažno utjecao na ljudski duh, pokazujući im strašne primjere otpadništva, zbog čega su isječeni dijelovi tijela poslani upraviteljima gradova - gdje su, bez sumnje, zaživljavale nove vrijednosti. Ispravno je zamijetiti kako je na taj način sve bilo pripremljeno za pojavu tajne idolatrije, koja je mogla učiniti i korak naprijed... U tim okolnostima... jedva da se može i posumnjati, da se sustav "misterija" imajući Babilon kao središte, proširio po cijelom svijetu. Pomoću živih izvora magije i pod pečatom tajnosti, te sankcijama zbog prisege, ljudi su postupno vraćani natrag u idolatriju i misterijie, koja je javno ugušena..."
Masonstvo danas nastavlja djelovati u tajnosti zbog istog razloga. To potvrđuje mason 33. stupnja Albert Mackey: "Naša drevna braća susretala su se na najvišim vrhovima planina i najnižim dolinama, da bi bolje pazili na pristup plašitelja i uhoda, te da bi se branili od iznenađenja."

Naše kršćanske obveze
Sem je bio Božji zakon protiv zla nakon potopa. Kad je Sem umro, Abraham je preuzeo tu ulogu. Bog je podigao Abrahamovo potomstvo u veliki narod koji je zauzeo obećanu zemlju. Prije nego što je Izrael ušao u zemlju, Bog ga je upozorio da ne prakticira tajna obožavanja poganskih naroda koji su ga okruživali Ponovljeni zakon (13,7-10):
Kad bi te brat tvoj, sin majke tvoje, ili sin tvoj vlastiti, kći tvoja, žena u tvom naručju, ili prijatelj tvoj koji ti je kao i život, potajno zavodio govoreći: "Hajde da iskazujemo štovanje drugim bogovima," kojih ne poznaješ ni ti niti su ih poznavali tvoji oci, bogovima onih naroda što oko vas budu, bilo tebi blizu bilo od tebe daleko, od jednog kraja zemlje do drugoga - nemoj pristati niti ga slušaj! Neka ga tvoje oko ne sažaljuje. Ne štedi ga i ne sakrivaj ga, nego ga ubij!
Slijedeći Abrahama, puno je proroka u Izraelu nadahnutih Duhom Svetim podsjećalo na Božje zakone protiv zla sve do dolaska "obećanog poroda." — Mašijah Izraelov se podiže kao opće dobro, te prolijevanjem Njegove krvi nad poganskim simbolom seksa nazvanog križ, Isus Krist, satire glavu zmiji i razara jednom zauvijek đavolsku snagu koju je zmijina religija imala nad ljudskim životima. Božji zahtjev ljudima za postizanje vječnog spasenja je vjerovanje u Krista i Njegov završni čin na križu. Oni koji prihvate tu vjeru zovu se kršćani. Nakon Kristovog uskrsnuća, kršćanstvo je dobilo novu dimenziju, koju stari proroci i patrijarsi nisu imali - stalnu nazočnost Duha Svetoga. U ovo doba Milosti mi ne ćemo ubijati one koji su namamljeni ući u masonstvo, kao što je to zapovjeđeno Izraelu u doba Zakona. Ojačani Duhom Svetim, ispunjeni smo ljubavlju za ljude i opunomoćeni smo odnijeti Radosnu vijest Isusa Krista na kraj svijeta. Pogani se više ne trebaju pouzdavati u ispraznu religiju "spasenja samoobogotvorenjem." U Efežanima (2,8-9) je poruka koju im propovijedamo do povratka Isusa Krista: "Da, milošću ste spašeni - po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji! To ne dolazi od djela, da se tko ne bi hvalisao."
Konačni "otpad"
Još jednom će doći do otvorene pobune. I zaista već je počela. Taj konačni otpad i raskol zabilježen je u Drugoj poslanici Solunjanima (2,3). Kao što znamo, "konačni otpad" je pripremilo masonstvo.
Sto slijedi
Evanđelje po Mateju (24,21-22): "Jer će tada biti tolika 'nevolja kakve nije bilo od postanka svijeta do sada', niti će je biti. I kad se ne bi skratili ti dani, nitko se ne bi spasio. Ali radi izabranika ti će se dani skratiti."
Kršćani koji su u masonstvu imaju priliku za pokajanje i obraćenje prije nego Krist ( — Mašijah) razori moderni misterij Babilona. U Otkrivenju (18,4), naš Spasitelj zove: '"Izađite iz nje, moj narode', da ne postanete sudionicima njezinih grijeha i da ne dijelite njezinih zala!"
Zaključak
Misterij Babilona, religija koju su utemeljili Nimrod i Semiramis, je prijevara. Masonstvo danas nastavlja tu prijevaru. Na koji način? Otkrivenje (18,23b) daje odgovor: "Da, tvoji su 'trgovci' bili 'velikaši zemlje'; da, 'svojim vračanjem' zaveo si u zabludu sve narode." Grčka riječ za "vračanje" razumijeva i čarobnjaštvo pod utjecajem droga.


Prevedeno sa engleskog
______________________________________________





- 00:13 - Komentari (10) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se