Mayday of Maylandia

(photo by Mayday)

Yep.
Ljubav ide kroz želudac, tvrde oni koji se drugim argumentima ne mogu boriti protiv nedostatka iste.
Jer ih nemaju .

Ah, pa dobro...neka im bude.

Mogu ja i tako, tek da se zna .

Osim materijala na sljedećim fotkama ufaćenog, trebaju vam još:

- tortille, po mogućstvu već spremne za lijevo-desno postupak u tavi;
čim veće - tim bolje
(znamo već kakvi su kajuboji, jelte )
ove su, eto, imale promjer cca 24, mada ima i onih od dvadeset cm;
isto tako, ovisno o afinitetima, možete birati i između pšenične ili kuruzne varijante te, k'o fol egzotične, a u biti poprilično priproste palačinke;

- treba vam i hrpetina k'o Julka* naribanog sira, nekog koji se fino topi u pećnici;
sve sam drugo uslikala i nema smisla da tu natipkavam do besvijesti, kad ćete vi, lijenčine kakve već jeste, ionako na kraju balade naručiti dostavu iz nekakve i vragu sumnjive rupčage .

Enchilade su vam inače čudo jedno, fakat.
Kao i u slučaju boršča, ima ih koliko i kuhara, dunkve - slobodno dajte mašti (ili olfaktornim željicama nedostajućeg vam kajuboja)
na volju
i vamos, amigas.
Treba delat.

Prvo na kapji uja maslinovog pofrigajte kapulu narezanu na julienne način
(u bližnjem & daljnjem tekstu - *k'o Julka, čist' da se ne zajebajemo stalno s tim fureštima ).



Kad vam onako m-m-m zamiriše, okrepeni a i bojicu dobije, izvucite stvar iz tave na pijat i pustite na miru, iš, šic, begaj tamo!

Latite se crvenih i zelenih paprika, isto narezanih k'o Julka, pa sad njima dajte priliku da zamirišu itd.



Kad dobijete nešto tipa pečena paprika, van s tim i na čekanje,
a na scenu postavite mljevenu junetinu, k'o Julka sušene pomidore i češnjak u prahu:



E, to pak frigajte bar pol ure. Ako nestane tekućine, dolijte malo vode, ali kad nakon pol ure završite, nemo' da vidim ijednu kapljicu šuga na dnu tave, jasno?!

Opaske prije grand finaleta:

- svaku namirnicu prije friganja posolite, ofkors.
Bočici s paprom ni ne pokušavajte se približiti, ako vam je život mio
rid maj lips - djelomično sam Mađarica i puno toga mogu podnijeti, ali...no, jednostavno, ne pokušavajte ništa s paprom;

- isto tako, ova uslikana k'o Julka mogla je biti i mršavija, imate na linku točne mjere
no ja sam glede povratka mog kajuboja ionako ziher
pa sam seckala i reckala ofrlje .

Ajmo sad hrabro u završnicu;

mesu i sušenim k'o Julka pomidorima dodajte onu kapulu i šarene paprike što su do sad bez veze dreždile sa strane.
Pripadajušće im tekućine također stresite u tavu
(btw ja koristim wokove za sve živo, pa i za tex-mex ića)
trebat će vam za daljnjih petnaestak minuta prefrigavanja.

Na kraju balade, pridružite all that jazzu još i kuruzu i crveni fažol
(falablogu, iz konzerve;
kajuboji su zapravo ludi za konzervama, ma gdje bili
osim u krevetu )
prevrćite sve skup' desetak minuta ponaokolo, tek toliko da se okusi prožmu, a sav preostali prokleti šug nestane k'o stara štednja iz Ljubljanske banke;

zahvalite Velikoj Cihuacóatlici na skorom završetku vraške gnjavaže, ugasite špaher i pustite cijelu papazjaniju da o'ladi malo.



Ćapajmo se na kraju i tortilla osobno.

Prije lijevo-desno tretmana, obično našpricam malo maslinovog po tavi - čisto da zamiriše - i obrišem papirnatim ubrusom.
Svaku tortillu tup na vruće pol minute, pa 'op još toliko na be stranu
kao i palačinke, čuvajte ih na toplom tanjuru, poklopljene, da ostanu meke i podatne i spremne za punjenje.

Okej, recimo da su sve riješene i počnimo rolati;
po tortilli pripremite dvije žlice mesnog nadjeva, žlicu paklenog sosa (o tom potom) i nekoliko prstohvata ribanog sira, 'vako nekako:



Ufff.
Zarolali smo;
sad ih valja pošlihtati u odgovarajuću vatrostalnu posudu
preliti onim paklenim crvenim s gornje fotke - hot fajita sosom
(razrijeđenim s par žlica vruće vode, inače bih krepala
a kajuboj bi moj mrtav 'ladan konja sparkirao na nekoj drugoj haciendi )
pokriti alu-folijom i staviti u pećnicu (180 celzijusića vruću) na pol ure.



Maknite iz pećnice, maknite foliju, pospite onom hrpetinom sira i natrag na pečenje, dok se sir ne rastopi poput pučke podrške esdepeu .
U međuvremenu natrgajte salatu, napunite zdjelice ostatkom paklenog sosa i kiselim vrhnjem, tek mrvicu začinjenim origanom



te napokon, trista mu kaktusa - servirajte, pobogu!



I to je to.

Ako nedostajućeg vam kajuboja ni čarobni miomiris što već pol fckn dana emanira iz vaše kužine nije privukao, smartfonajte mu sličicu.
Ako ga ni sličica nije privukla, privući će ga laso.
Ako ga ni lasom ne uspijete dovući doma - trgnite svoj Colt 45 iz čipkaste crne podvezice
i upucajte gada .

Od svih grdnobazdećih kravočuvara na ovom svijetu baš se on našao pravit pametan i ne trznut na senjoritin trud i muku, ha?!
Ma ima da ne trzne never ever
pih .

P.S. Muški dio blogopuka koji nije u lovu na kajuboje nek' se snađe.
Umjesto enchilade pokušajte s dalijama, opuncijama u punom cvatu, bundama, mirisima, zlatom i tamjanom, a ako niš od navedenog ne upali, gađajte ju čim većom kamenčugom, najbolje dobrom starom višekaratnom alotropskom kubičnom modifikacijom ugljika lijepo razvijenog oktaedarskog kristalnog habitusa
(može i nebrušenom)
to garant obara s nogu .




P.S. Evo i rubrike "Pjesme po želji" !

Potok ima pravo - već vam danima gulim uši krajnje neozbiljnim odabirom glazbe
(a što mogu kad sam sva tak'a krajnja )
Evo nešto po njegovom izboru - slažem se, kajubojskije i odmjerenije!



Mužiku možete uključivati/isključivati kako vam drago
ostavljam obje opcije otvorenima