Mayday of Maylandia

petak, 26.09.2014.

Rujana lijepa i ja, na suncu


(photos by Rujana & Mayday)

Dosta kiše
dosta košenja trave
dosta poludjelog zelenja u vrtu...

Rujana* je došla po mene, osunčanom rukom čvrsto uhvatila moju i rekla:

- Idemo van, danas je moj dan i ne želim čuti ne kao odgovor!

- Idemo - nasmijala sam se, jer tko bi Rujani proturiječio?

Zelene ravnice, zelena brda
sve je bilo prezeleno za moju Rujanu.

Vozila sam brzo, pjevale smo glasno, a ona je, slobodna i divlja
kroz otvoren krov u plavo nebo iznad nas
uz obijesne vriskove bacala varnice, rumene i zlatne.

Zavojita cesta za nama, zavojita cesta pred nama;
žubor izvora nakon prijevoja i planinski put.
Blejanjem ovaca praćene
zvoncanjem kravljih zvonaca pozdravljene
na obronke Male Učke stigle smo već posve opijene suncem i svježim zrakom.

- Daj mi fotoaparat, daj, brzo - skakala je Rujana oko mene - i stani tamo,
pred onu staru crkvicu!

Visoravan je odjekivala našim smijehom;
povlačeći konop probudila sam uspavano zvono
i prestrašila ptice što su negodujući prhnule iznad dimnjaka
iz čije se kamene lule vijorio sivkasti pramičak
kao znak da nismo same, ipak.

- Dođite, ima još vina i sira - začulo se iznenada s terase - a ni glazbala ne manjka, hej-ha!

Prihvativši poziv, unaprijed smo pristale na ispraćaj dana
i notama dočekan
dugom obojen sumrak.



- Večerat ćemo plodove mraka - odlučila je Rujana
posižući za posljednjom ružom
ovlaš ju u plamenu kosu uplićući.



Noć, prohladna i bistra, preuzela je nebo i zemlju.

- Znaš - tiho će Rujana, u tamu zagledana - ja moram u kulu;
zmajeva ima, baziliska naoružanih i opasnih
i još pokoja čudnovata spodoba, da
ali idem, jer to je moje društvo i zabava tek što nije počela;
ovaj dan ne završava zalaskom sunca ni otkucajima ponoći
do svitanja traje, a ti, pratilja i družbenica moja, nemaš se čega bojati.
Ideš li?

- Idem.

Rame uz rame, kuckajući crvenim, oštrim potpeticama po glatkom kamenu
Rujana i ja prelazimo s onu stranu željeznih rešetaka kapije
u posvemašnju slobodu.



"Some dance to remember, some dance to forget"


- odzvanjalo mi je u ušima dok se zraka podnevnog sunca mazila uz moj obraz, meko klizeći niz vrat i spuznutu tanku spavaćicu do golog ramena.

- Rujana? - sneno i pomalo promuklo prošaptala sam - Rujana, gdje si?

Odgovora niotkud.
Ustala sam, bosim nogama jedva dotičući pod i požurila hodnikom do kuhinje, prazne
gostinjske sobe, prazne
dnevnog boravka, praznog, još od sinoć zamračenog.

- Rujana! - glas mi je odjekivao praznim prostorijama - Ru-ja-naaa!!!

Brzim sam pokretima širom rastvorila škure, zavjese razmaknula u stranu
iskoračila na terasu, rujnim lišćem i kotrljajućim kestenjem urešenu
i sve onako zubatim suncem zaslijepljena, jasno sam vidjela:

Rujana je vani

rumena i zlatna i srebrna
pružila se, prelijepa
darežljiva, ogoljavajuća, sunčana, maglovita, ledena, snježna
...posvuda...


*Rujana - u slavenskoj mitologiji boginja jeseni i obilja koje donosi raskošna jesen.



Oznake: priča.
Ili ne.
Kako vam drago.


- 14:31 - Komentari (36) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 22.09.2014.

Kiša...


(photo by mayday)


...pomisli
kiša će.

Smračilo se sasvim i Učka kapu navlači do ušiju;

trebalo bi pokupiti rublje dok još po suncu i tek pokošenoj travi miriše
trebalo bi u podrum, spustiti škure i spriječiti jesen da zaposjedne i zagrize
temelje, temeljito kako ona već umije
(dok joj gospođa Zima zube zubima zaleđenim ne izbije)

trebala bi u nabavku namirnica, živežnih, kažu
trebala bi uglancati gležnjače jer sezona starki polako puzi ka izlazu
trebala bi pospremiti šarene bikinije tamo gdje im je i mjesto sada
tama najdonje ladice ionako jedva čeka skriti elastične niti
toliko suncem i solju izmučene da poput pametnijih popuštaju pomalo.

Crnina skandalozno minijaturne kvadrature
okrzne joj oka kutak i munjevito, tek na trenutak
pomisli - skarabej, privjesak najveći od svih
onaj što se pregrijavao u procjepu, o grudnjak oskudni okačen
nedostaje
dok oni manji
poput ružarija nanizani na tanašne tračice, gaćica vezačice,
na svojim su mjestima
kao vojska, sve do jednog
smjerno posloženi
čvrsto prišiveni
omertom.

*****************************************************************

Kiša...

*****************************************************************

...pomislih
kiša će.

Smračilo se sasvim s levanta, a naleti vjetra sve su jači;

valovi bijele zube pokazuju dok stavljaš kamenje na rubove plavog ručnika
vidim ti suro nebo u očima i pohlepni pogled orla što nad plijenom kruži
vikendaši užurbano skupljaju raznobojne stvarčice navodno neophodne ljetu
vrlo brzo ostajemo sami na kamenju sitnom i sjajnom
od kapljica što, već osiljene, drsko zauzimaju položaje
na šišarkama
šljunku
šutnji

što poput ljepila nam spaja
usne i ruke i rebra

magnetizmom naelektrizirani
(sve naopako)
ne možemo se odvojiti nikako
i ne želimo, nikako
uroniti u ultramarin uzburkani, to želimo, da, to živom žudnjom želimo

o, kako nam topla kiša čita misli! Je li to moguće, baš takvom preciznošću
kapima lijenim i maznim
crtati smjerokaze po glatkim, golim grudima sve do vršaka
poljubaca i zubiju željnih
crtati smjerokaze nestrpljivim, sluđenim
jezicima prstima noktima
zarivanja pod kožu žednih
crtati točnu točku urona užarenih tijela u more
urona ramena pod bedra tek ovlaš odmaknuta
urona zavitlanih do ušiju i preko
urona tebeumene
urona meneutebe

odrona ruku tvojihmojih ka koljenima i među njih zavučenih
odrona posljednjih ostataka srama, sumnje, sapetosti puti tkaninama.

Kiša.
I valovi.

Valovi što plavom lagunom potpuno opčinjeni kruže
valovi sve razigraniji, razuzdaniji, nerazumniji
valovi preplavljuju sve

od sparnog dana što odjednom noć je vihorna postao
od znojem kišom solju slijepljene kose
od iskrenja sraza mojegtvojeg, uzajamno gladnog
od neutažive, halapljive kletve puti, bačene na nas odavno

do otisaka stopala na netom napuštenoj plaži
do otisaka nas nagih, algama i sitnom pijesku dna poklonjenih
do otisaka tvojih na meni mojih na tebi
do onog posljednjeg, najmoćnijeg vala

što preklapa se nad pjenom trzajima tijela probuđenom
što poklapa se s valovima našim
što vuče u svemogući i sve dublji i tamniji vir
što napokon dotiče svemir i mir
i nakon svega
u smiraju

bonacu
ničim pomućenu

(samo cvrčanjem cvrčaka, sve glasnijim i usklađenijim
sramežljivom zrakom ponovo pronađenog sunca ohrabrenim
i šapatom levanta sve daljim i tišim, u modre dubine pučine povučenim
poput skarabeja mog, za svagda izgubljenog
za spomen, za jednom, za uvijek)


tek kišom našom
probodenu.


*****************************************************************

Tap
tap
tap tap
taptaptaptaptap...

Počela je, pomisli ona
jesam li sklonila jastučiće s terase?
(gdje je jučer još, toplinom sunca opijena, snenim pogledom pratila polazak regate
tisuću otoka s tisuću tajnih uvala uramljenih)


Žurnim korakom prolazeći pored košare s na brzinu pokupljenim rubljem
umjesto pomno odabranog omekšivača
ovlaš okrznuta osjetila je

(ili naslutila tek
nekim duboko pospremljenim osjetilom za nestalnost nestvarnosti

nešto poput daha obale s neverom nasukanim morenama
morske trave, mrtvih školjaka i soli)


miris jednog kišom otplavljenog ljeta.





Oznake: priča.
Samo priča.
Ili ne.
Kako vam drago
.

- 11:40 - Komentari (22) - Isprintaj - #

četvrtak, 18.09.2014.

Jesen je, ptice selice nestaju u vidu lastina repa, sunce pušta zube k'o baba brkove, lišće žuti i opada a stvari koje moljci nisu izjeli vade se iz naftalina i luftaju, tako da si i ja uzimam za pravo otepsti prašinu i iz zaborava izvući nezaboravljeno

 photo fb579fec-f95d-4ebd-86bf-53dec4dca8a9_zps396657e1.jpg
(photo by skamasle)


Srce je lovac
i lovi u mraku.
Ljubav je ptica
visoko u zraku.

Srce je lovac
i to ga veseli,
ni zlato ni novac
ono ne želi

hoće tu pticu
baš hoće, i zato
napinje pušku
i puca u jato.

Dok perje leti
ptica se smije;
nju, koju lovi
pogodio nije.

Srce je lovac
i ne žali žrtve.
Odlazi dalje
i ne broji mrtve.

Opali metak
i ne pamti lica...
Srce je lovac
ljubav je ptica.


- 11:32 - Komentari (36) - Isprintaj - #

petak, 12.09.2014.

Što sam ti ja, ako nisam...

 photo honey_in_the_sun_by_shitsurenshitatokara-d45ohqh_zpsfc346331.jpg
(photo by jaded-apocalypse)


Dok jutru otvaraš oči
ja sam ta zraka što budi te

dok sneno umivaš lice
ja sam ta ruka što miluje

dok tušem ispireš snove
ja sam ta voda što klizi

dok vruću otpijaš kavu
ja sam taj gutljaj u grlu

dok prvu pališ cigaretu
ja sam taj dah u plućima

dok posižeš žlicom za medom
ja sam to slatko na jeziku

dok ogrćeš kaput pred odlazak
ja sam taj zagrljaj topli

dok hodnikom hodaš ka izlazu
ja sam taj pod pod tvojim nogama

**********************************************
dok prstima dotičeš tipke
ja nisam taj broj kojeg biraš

**********************************************

i kao
sve sam ti nešto
a nisam...





- 13:24 - Komentari (40) - Isprintaj - #

utorak, 09.09.2014.

Zadnji dani lita tu, u portu...

 photo 3e36c705-34de-4d79-aceb-cda942df80d9_zpsf159b3d5.jpg
(photo by mayday)


Već kraći dani otupješe sunčeve sablje
Nebom plove oblaci kao velike korablje
Zadnji dani ljeta...i neka sjeta.

I sve kaže kiša će...leti ljeto bablje
Kroz grane će vjetar protegnuti grablje
Zadnji dani ljeta...baš šteta.


Stihovi: Dragan Gortan - Boljun



...još uvijek tražeći svoje riječi
pronalazim se u prijateljskim...




Daniel Načinović: Zadnji dani lita u portu

Rap-tapa-tap
ka i mačak je pasalo
to zmućeno lito tik-tak
s hotela zletile su borše, valiđe
s terace pitura i lak.

Na zvrnjenu barku Anita je sila
u laptop još gleda, muči
u fajlu je zbrisala najlipše slike
i sad se za glavu lovi.


Zadnji dani lita tu, u portu
a vrime kroz prste mi biži
rasteže se hlad od lanterne
na plaži već ninega ni.

Zadnji dani lita tu, u portu
brodić se torniva u snu
blišće se u glavi rikordi
ka iskre na morskemu dnu.

Rap-tapa-tap
glej, mačak je skočija
na hlad svoj i još ga lovi
a tamo nad gradon na velemu điru
rulot za rulotom leti.

Anitu ne briga ča sve gre in fondo
na zvrnjenoj barki sidi
baj-baj mi je rekla, kalala oćale
i sad se od srca smiji.

Zadnji dani lita tu, u portu...

wave
- 10:57 - Komentari (48) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se