Mayday of Maylandia

subota, 23.08.2014.

The power of good-bye

- 16:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 21.08.2014.

Nevera s Kvarnera


(photo by © Hrvoje Saršon Photography)


Dok su moji sugrađani bdjeli
spavala sam mirnim snom;

i ne, ni bijes prirode ni strijele nebeske
nisu uspjele rasparati onu tanku koprenu
koja čuva od zla
od noćnih nemira



(photo by © Damir Kvajo)


neizorano munjama
neizbrazdano sumnjama
moje nebo ostalo je
neke sasvim druge boje...




- 10:07 - Komentari (39) - Isprintaj - #

subota, 16.08.2014.

 photo de62ebf9-24a2-45ff-b149-78a9fd06e60c_zps4c15421e.jpg
- 11:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.08.2014.

Blogerski susreti treće vrste olitiga što ću s ovom lunom & još neki stihovi strašnog Zmaja od Bloga.hr

 photo e7e9d419-e83b-4800-a8b2-5c1ff4fe7c2e_zpsda2d2eac.jpg
(photo by Dragan Gortan)


Što ću s ovom lunom


ljudi moji…
što ću s ovom lunom
pokrije se oblakom
ko' vunenim poplunom

i zaspi bezbrižno
na zvjezdanoj stazi
cijelu noć u oblaku
do grla u vlazi

onda jedne večeri
sva jadna oteče,
''navukla sam reumu''
kroz suze mi reče

tako otečena
preko neba ide
od bola neizdrživog
sve se zvijezde vide

a ja u jastuk
svoju glavu skrijem
pa trepćuć' kao sova
cijele noći bdijem

ljudi moji…
što ću s ovom lunom
prazne je glave,
a kaže se punom

stihovi: Dragan Gortan

******************************************


Noć sa tri mjeseca


u svakom tvom oku
jedan mali mjesec

na nebu treći…
najveći

kad najvećeg oblaci skriju
u tvom oku još uvijek siju

svako tvoje oko
jedna mala zvijezda

a znaš li koliko na nebu?
beskonačno

pa i kad nije oblačno
zorom ih dan zgasne

ali te u tvom oku
i dalje sjaje jasne

stihovi: Dragan Gortan

********************************************



Žudnja


Nad mjesecom
Kad oblak zgusne
Sve što želim
Tvoje su usne

Nemoj dušo
Da te noćas brine
Da nestat će žudnje
Nestane li mjesečine

Jer i sinoć je oblak
Nad mjesecom bio
Pa je žudnja bdjela
Dok je mjesec snio

stihovi: Dragan Gortan

**********************************************


Utjeha zvijezde


ne boj se
čemu strah
i ti i ja
već bili smo prah

smrt nije kraj
i njome ne prestaje put
onaj tko davao je sjaj
beskrajem je razasut.

stihovi: Dragan Gortan

*************************************************


Mjesec s tužnim očima


Ona ima svoje mjesto
Slijepi put u dubokoj sjeni
Tu dolazi, ali ne prečesto
Sve ovisi o muževoj smjeni

Kroz zamagljen prozor automobila
Nazire se mjesec na noćnoj straži
Prstom mu nacrta tužne oči
I vrati se… u svoje laži

stihovi: Dragan Gortan

******************************************************



(photo by mayday)

Biografija, recimo...
plus dodatak
i još jedan
zapravo, ovaj pjesnik naš je kolega bloger - Boljun.

Moj dragi prijatelj i najdraži pjesnik još iz starih, dobrih vremena pokojnog mi bloga, do sada je izdao tri samostalne zbirke poezije, sve za Maticu hrvatsku

”More Ljubavi” - 2008.
”Nebo… Tvoje oči” - 2009.
”Utjeha zvijezde” - 2011.

a ja sam imala čast biti inspiracija pjesmi jednoj yes.

Naše druženje vrlo je brzo preraslo okvire bloga
a i granice stvarnosti i mašte;
jedna moja tuga, pjesniku izrečena, rezultirala je stihovima
ima li ljepše, osobnije, utješnije utjehe od te?

Dragi prijatelju, ona opet ide u moj boks...


Zbog tebe


Zbog tebe bi mogao
Napisati ljubavnu pjesmu

U njoj će oblaci
Postati bijeli jedrenjaci


Najljepšem u toj regati
Tvoje ću ime dati

Pa i ako kiša počne rositi
Ništa zato….

I te će kapi tvoje ime nositi.

Boljun
četvrtak, 19.06.2008.

(...hvala, Zmaj. I pusa...)


Oznake:
Supermjesecom sinoćnjim začarana, Perzeide ispraćajući, Leonide očekujući yes

- 10:32 - Komentari (37) - Isprintaj - #

srijeda, 06.08.2014.

Najava koncerta olitiga Bajaga i "Vatra" u Opatiji olitiga hajde, bože, budi drug, pa okreni jedan krug unazad planetu...



(...ali nije bio
pa smo morali kupiti karte i za drugi koncert smijeh...)


(photo & video by mayday, Zagreb, 20./21.11.2009.)

P.S. glazbeni:
za okorjele fanove - klik, klik na svaki link;
tu su vam snimke s koncerta - uživajte:

Kad hodaš, Dvadeseti vek, Ti se ljubiš (na tako dobar način), Berlin, Godine prolaze, Tišina, Plavi safir, Rimljani, Ruski voz, Tamara, Zažmuri, Verujem - ne verujem, Poljubi me, Život je nekad siv - nekad žut, Vesela pesma, Bežiš od mene, ljubavi, Lepa Janja, ribareva kći, Gore - dole...

...uhhh, puno posla s tim filmićima!
Sve sam ih redom sama snimila, izmiksala, digla na svoj Jubito kanal...zujo

Nekad davno
te dveidevete kad sam konzumirala all that rock, na primjer
raditi reportaže s koncerata bio mi je vrhunski gušt
(dok nisam shvatila da ne stignem zapravo pogledati koncert kao takav!bang)
a imalo se, blogami, što i snimiti.

Nema gdje me nije bilo smokin.

Zato sad imam materijala za, na primjer, pozivnicu:

- vama, koji ste blizu Opatije i Ljetne pozornice u petak, 8.8. lita gospodnjeg ovog

- vama, koji ste Bajagini fanovi

- vama, koji niste jugonostalgičari, nego obični ljudi u, khm, izvjesnim godinama zubo
voljni prisjetiti se kako je to bilo tih naših osamdesetih
(diviniziranih možda i previše, a sve zbog toga što bijasmo mladi/ludi/hormonski neuravnoteženi belj)

- vama, koji ionako ne znate kud bi sa sobom petkom navečer rolleyes

- vama, koji volite "Vatru"
(kao i ja, uostalom cerek)
pa ćete nakon njihovog nastupa pustiti napaljene nonice i nonote
da nastave sa svojom vremeplov-terevenkom no

...eto, da ne bi bilo nismo znali pjeva
obaviješteni ste!

(a vi
kojima s retrovizora vise krunice, a iz zvučnika trešte i vrište cajketine
suzdržite se od pižđenja & psovanja u carstvu Maylandia
da ne bih ja, jedna uglavnom pristojna carica, morala opet nastaviti s istim, kako bi me bolje razumjeli;
imate svoje blogove, pa izvolite tamo prosipati žuč
i shvatite već jednom, blogamu:

naš neprijatelj nema nacionalnost, već multinacionalnost!!!)

wave
- 11:03 - Komentari (44) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.08.2014.

5. kolovoz 1995., Knin - oči u oči, uoči...moj vremeplov, po drugi put

 photo Untitled-1.jpg
(photo by ex...fuj, neću to više ni spominjat, smatrajte da jesam belj)

Dobro došli u moj vremeplov.

Danas vas vodim u nešto sasvim osobno.

Neke od vas znam još sa starog bloga
oni će možda prepoznati fotke, sjetiti se priče iz dveisedme, poslati me kvragu što ih opet s istim štorijama davim
a možda i neće
davno je to bilo i stari se smokin.

S većinom vas ipak sam se tek počela upoznavati
iako novi, osjećam da ste mi tu negdje, kao da se oduvijek znamo
možda smo se i sretali po blogovima u ona vremena kad je tu bila poprilična gužva
neke od vas sam i čitala
neke nickove samo maglovito prepoznajem
a ima i onih koji se, kao i ja uostalom, danas drukčije zovu sretan.

No, daznt meter, rekli bi naši stari.

Naše ćakule po blogovima, komentarima
(ajd' dobro, ima tu nečeg sitnog i po mejlovima i fejsovima
što meni baš i nije napeto, smatram to nekom vrstom šaptanja u društvu
a to i nije najpristojnija rabota, bar po općeprihvaćenom bontonu namcor).
Ajmo reć da način prenošenja dobrih vibracija ipak nije presudan, važan je sadržaj.

O meni ste saznali puno toga, već spomenuti postovi i komentari govore dovoljno, a one karike koje nedostaju lako ćemo dodati zajedno.

Danas vam dodajem još jednu, sjećanje iz mog osobnog albuma.

Praznik će, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja, a ujedno i 19. obljetnica obilježavanja akcije "Oluja" u Kninu.

Moj vremeplov vodi vas točno tamo.

Tog 5. kolovoza 1995. godine na jarbolu kninske tvrđave zavijorila je hrvatska zastava.

Hrvatska glazbena unija uključila se u svečanost proslave oslobođenja Knina, i naravno da je i naša riječka delegacija sudjelovala u glazbenom dijelu programa.
Ne, nisam pjevala, tada se još nisam amaterski bavila pjevanjem, ali moje riječi pjevali su drugi.
Pacifist sam po defaultu, a moj izbor je ljubav, a ne rat.

Međutim, ponekad ljubav nije dovoljna.

Pjesmom protiv mržnje...možda vam zvuči naivno, ali tako je bilo.

Svatko se brani kako najbolje zna i umije, ovo je bio i ostao moj izbor.

Sjećamo se gdje smo bili u tim olujnim vremenima, sjećanja su bolna i teška, ali od njih niti možemo, niti znamo pobjeći.

Noću, iza zatvorenih očiju, prolaze tamne slike i misli.

Danju gledajmo u sunce.

Slike koje želim podijeliti s vama dnevne su i osobne.

Ja sam najveselija pesimistica na svijetu i takva nastojim ostati, mada to nije urođeni dar nego nešto za što se često trebam izboriti, kako sama sa sobom tako i s ostatkom nerazumnog svijeta smijeh.

Fotografije su stare, nisu digitalne, ali ipak su najpouzdanije gorivo za ovaj vremeplov.

Otvaram vam svoj album sjećanja.

 photo Untitled-3.jpg

U Šibeniku, čekajući polazak autobusa za Knin


 photo Untitled-4.jpg

Kamene skaline...



 photo Untitled-7.jpg

...vode do vrha kninske tvrđave.


 photo Untitled-2.jpg

Dio riječke podružnice HGU na tvrđavi...


 photo Untitled-6.jpg

...pod zastavom. Da, onom zastavom hrvatska.



 photo Untitled-5.jpg

Jedina slika s koncerta, na žalost...mjere osiguranja bile su jače od namjere.


 photo Untitled-9.jpg

Ibrica Jusić plus pas, kako i sam kaže u jednoj pjesmi.


 photo Untitled-8.jpg

Može se i bez minica i bez štiklica i bez trunke šminke, ali bez smiješka ne wink.


Naša pjesma nadjačala je zloslutnu grmljavinu okolnih brda.


Po izboru nekadašnje DJ/VJ MM
sad poznatije pod nickom Mayday
za vas danas - nešto sasvim osobno:



Ne žalite mi se na kvalitetu snimke, ovo je ipak samo vremeplov zubo.

Razlog objavljivanja posta te dveisedme
bila je prijetnja, ucjena
nešto najpodlije, najgnjusnije, najnefer što se u blogosferi može desiti
(a mislim da je i zakonima regulirano, no eto - zli ne prezaju ni pred čim)

nitko od mojih blogera nije ni slutio o čemu se radi
(istini za volju - onaj jedan, zbog kojeg je višemjesečni progon i počeo, znao je cijelu priču, ali odbio mi je pomoći
uguziti se svima ipak je lukrativnije od istine
oduvijek bilo i biti će).

Rečeno mi je da zatvorim MM, inače će mi otkriti identitet, javno, na blogu.

Nisam popustila ucjeni
predstavila sam se sama belj

jer ja, za razliku od blogostvorenja koje me ucjenjivalo
nisam imala što skrivati
a nemam ni sad smokin.

Razlog objavljivanja ovog vremeplova baš danas
skroz je drukčiji.

Gledam i slušam tu naivnost devedesetpete
kad je, s ovim koncertom
za nas sve zapravo bilo završeno

jer počeli smo u prvim mjesecima 1992., dva dana nakon što je u Gospić stigla struja, na prvim linijama, hrabreći naše cure i dečke
ne samo neke nepoznate ljude, neku općenitu vojsku
nego i vlastite prijatelje, prijateljice, poznanike/ce, kolegice i kolege s posla, faksa ili škole, susjede, rodbinu, djecu, supružnike
koji su, otrgnuti od svima nama ustaljenog, običnog života, neustrašivo krenuli gdje i kad je trebalo.

"Gradonačelnik je kazao da je ponosan što su Rijeka, Primorje i Istra imali u cijeloj Hrvatskoj najveći odziv na mobilizaciju u obranu Hrvatske. U Domovinskom je ratu sudjelovalo oko 50 000 ljudi iz cijele županije, zapravo svaki drugi radno sposobni muškarac. U Rijeci i okolici prihvaćeno je i zbrinuto 40 000 prognanika i izbjeglica. I ona najteža i nikad zaboravljena činjenica – u Domovinskome ratu svoj je život dalo 230 hrabrih ljudi našeg kraja kojima dugujemo neizmjernu zahvalnost i poštovanje.
- Znam da zvuči kao fraza, ali bez tih ljudi, bez njihove žrtve, bez onih koji su u ratu ranjeni i danas trpe posljedice, bez doprinosa svih onih tisuća naših ljudi na ratištu i ovdje u samom gradu, od Teritorijalne obrane i civilne zaštite do logistike, saniteta, pa i naših glazbenika koji su glasno rekli NE ratu, ne bi bilo Rijeke kakva je danas ili Rijeke kakvu razvijamo i Rijeke kakva će biti sutra.
kazao je gradonačelnik."
(kopipejstano s promocije monografije Dragana Ogurlića "Rijeka u Domovinskom ratu", Rijeka, 20. lipnja 2008.)

...prisjećam se nekih nastupa...

i ručnih bombi, komada dva, bačenih na povratku s jednog koncerta
(održanog u zoni ratnog djelovanja, kao i većina njih)
usred noći, pod naš jureći bus
(pamtim sliku i zvuk i usporenost vremena i rasprskavanje, srećom, samo zadnjeg, onog velikog stakla
i potres pod nogama
i potpunu odsutnost straha)

i "krmače" i eksplozije i kratera njenog neposredno uz jedan lički Dom
koju od silne buke navijača i glazbe prilikom urnebesnog boks meča u ful šljaštećem američkom stilu, znate otprilike kako to izgleda
uopće nismo čuli
samo smo jednim okom primjetili kako iz prvog reda žurno ustaju i odlaze "glavni"
i nastavili šou
potpuno neopterećeni mišlju da nam je mogao biti posljednji

i ovog, kninskog;

dan-dva ranije tu je bilo poprište borbe
dok sam sjedila na ovom bedemu sa zadnje fotke, okolna brda odjekivala su nedvojbenim zvukovima
eksplozija, rafala
rata

na to sam navikla, ali ono što me šokiralo i što nikad neću zaboraviti je
taj......miris
ne, nikako ne miris
smrad

intenzivan slatkastognjili smrad raspadanja i neživota koji je lebdio u zraku
razvaljena vrata, prozori, hrpe šute ispred svake kuće, otvoreni frižideri s trulećim namirnicama poispadalim iz njih
napuhani leševi krava...svinja...ovaca...peradi...nečijih kućnih ljubimaca

bila je to Smrt osobno, iscerenog lica i svemoćnih zubiju
lelujajući zanosno svoj posljednji danse macabre
kojim je zgazila dio nečeg nesmrtnog u svima nama, na ovaj ili onaj način.

Boli me vlastita naivnost
kao i naivnost svih nas, malih ljudi, stoke sitnog zuba
tada punih nade u bolje sutra
a zapravo po tko zna koji put u povijesti
pregaženih, prevarenih, popljačkanih
ostavljenih zapravo bez te svoje sanjane države
gotovo istog trena kad je proglašena;

jer, prodana, gospodarski porobljena
mračnom čarolijom privatizacije podijeljena podobnima
zajedno s nama bačena na koljena
moralno i materijalno

postala je siroče siročadi koja u njoj preživljava.

To sam vam htjela reći
vama koji nas već gotovo četvrt stoljeća pljačkate:

jebite se, svi

lijevi, desni, srednji, gornji, donji.

Jebite se.


- 14:45 - Komentari (46) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se