Čaćo, Čaćo, oš mi ti kredite vračo?
U današnjem Jutarnjem listu objavljen je članak o HNS-ovom planu razvoja Hrvatske koji bi se temeljio na razvijanju uslužnih djelatnosti. "Bit je u tome da gospodarstvo, uz skokovit pomak prema društvu znanja, želim pretvoriti u snažnu uslužnu ekonomiju baziranu na znanju (...) Industrijalizaciju kao temelj razvoja već su uspješno iskoristili drugi, primjerice Kina. Industrijalizacija kao temelj razvoja nije moguća nigdje u Europi. U strukturi ekonomije bliski smo europskoj strukturi. To treba uvažiti i razvoj graditi na uslužnoj ekonomiji" rekao je Čačić.
GE-NI-JAL-NO! GE-NI-JAL-NO! Jednstavno ne postoje bolje riječi kojima bih opisao ovakav epohalan plan. Hajdemo mi kao država skroz zanemariti tu glupu industriju! Što će nam to ionako? Samo donosi smanjenje zaposlenost, povećava izvoz i potiče tehnološki napredak. Što će to jednoj zemlji kao što je Hrvatska kad svi možemo biti vlasnici birtija, biti prodavači u Lidlu ili malograđani koji premeću neke papire u nekoj import-eksport prčvarnica od firmi. Hajmo svi skupa ništa ne proizvoditi! Bolje da svi mi jedni drugima uvaljujemo jeftino kinesko smeće i mirna Bosna! Idemo svi mi čekati neke tamo Švabe i Čehe da dođu ulupati svoje teško zarađene ojre na hladne njemačke i češke pive. Možda bi se u ovom trenutku netko mogao zapitati: "A šta ako turistička sezona ne bude najbolja?" E, da mogao bi. Odgovor koji bi dobio: "Ode sve u fini kurac..." Valjda Čačić misli biti jamac svakome tko zakupi prostor za birtiju te godine...
Kad bi se hrvatska gospodarska politika orijentirala prema daljnjem razvijanju uslužnih djelatnosti (u kojima već radi 61% ukupnog radnog stanovništva), a industrijsku proizvodnju ostavila na sadašnjem nivou došlo bi do kontraefekta od onog kojeg očekuje Čačić - smanjio bi se priljev novca u Hrvatsku, jer koliko god usluga Hrvati pružili svejedno moraju kupovati stranu hranu, strano goriva, stranu odjeću - svima je dobro poznato da najveći komad prodajne cijene proizvoda ide proizvođaču koji uvijek može prilagoditi barem komad te cijene u svoju korist. Drugi aspekt ovakvog plana koji Čačić očito nije razmotrio je da je industrija ziher. Kvalitetan proizvod uvijek nađe put do kupca - usluga ne. U pružanju usluga uvijek postoji puno veći faktor nepredviđenog nego u proizvodnji - u prijevodu ovaj plan bi se mogao komotno zvati "Čačićev gambit."
"Snažna uslužna ekonomija bazirana na znanju" bila bi izvrsno rješenje za Hrvatsku - kad bi za to postojali preduvjeti. Prvenstveno - visoko školstvo. Imat ćemo mi divnu uslužnu ekonomiju dok se najteži ispit na Ekonomskom fakultetu takoreći uči iz male bilježnice. Ili da spomenemo sustavnu i metodičnu implementaciju Bolonjskog procesa. Ili da spomenem slučaj iz vlastitog iskustva - kada djevojka u 2. razredu srednje škole ne zna baš dobro zbrajati i oduzimati cijele brojeve ili kad nekoliko budućih ekonomista raspravlja o zadatku s pismenog ispita - točnije o zadatku koliko je 65% od 661. Da ne spominjem da Hrvatskoj ima samo 7% visoko obrazovanih. Uslužna ekonomija bazirana na znanju - my ass!
Za stvaranje osnove za takvu ekonomiju, Hrvatska mora mnogo više uložiti u kvalitetan nastavnički kadar na svim razinama školovanja od osnovne škole da doktorskih studija. Danas samo homoseksualci, nedojebane žene i mazohisti žele postati nastavnici - da ih šest sati dnevno u mozak jebe trideset prištavaca punih hormona za mizernu plaću od 3500 kuna. Rijetki profesori koje sam upoznao su pravi stručnjaci i vrhunski pedagozi. Da ne govorimo o činjenici da godišnje u cijeloj Hrvatskoj dodiplomski studij završi samo 15 000 studenata, a magistarski ili doktorski tek 1000. To samo po sebi govori da u Hrvatskoj ni iz bliza nema dovoljno visokoškolskih ustanova. Valjda Čačić misli dignut neku paru tako što će sve te fakultete raditi njegova firma.
|
