Roze rejbanke

Porez na kapitalnu dobit

Na proslavi 1. svibnja 2007. u Maksimiru se po običaju skupila hrpa hrvatske fukare, potpredsjednik vlade, predsjednik države i velika količina drkoša (čelnici sindikata.) Po starom, uvriježenom običaju navalila hrpa penzionera na besplatnu hranu, samo što su tu hranu ove godine velikodušno dobivali ravno iz ruku jednog drugog penzionera - gospon predsjednika Mesića.

I tako je naš dragi predsjednik poput nekog starogrčkog vladara, došao visok, stamen i zarastao u trodnevnu bradu, kao iz nekog tamo pohoda na rodna polja graha južne Anatolije i stao navrh brda i radijelio razdraganom narodu kruha (oprostite graha) i igara. Nakon što je nahranio napaćeni narod sa pet šeflji graha i tri kruha (na kog vas to podsjeća), stade on opet na vrh brda i počne on onu staru: "Prijatelji, zemljaci, posluhnite!..." I tako išao taj govor po onom starom - 'bit će svega, sad ste gladni, ovo ono, bit će bolje, bude vas predsjednik sve napravio, bla bla bla - i onda lupi on onu o potrebi oporezivanja kapitalne dobiti. Ovo je naravno povuklo hrpu aplauza od tamo prisutnog društvenog osvještenog svijeta, sitog od graha dok su se lješkarili na toplom prvomajskom suncu.

Što nam je predsjednik Mesić zapravo poručio je jedno veliko "Jebite se, vi hrvatske tvrtke!" Da objasnim: Prvo država primorava poslodavce da plaćaju sve doprnose radnicima - obavezno mirovinsko, zdravstveno itd. Drugo: država već oporezuje vodu, struju, benzin (22% plus dodatne trošarine) i ostale troškove koje tvrtke itekako imaju. Što će reći - Mesić bi da država sjedne na vrat tvrtkama i na zadnji izvor prihoda, tj. da hrvatskim tvrtkama oduzme i ono prihoda što pošteno i dobiju te da te dodatne novce da u vrlo sposobne ruke lokalne i državne uprave kako bi se oni vozikali okolo u Audijima A6 i jeli janjetinu u saborskom restoranu za 20 kn. Ne samo to, već bi to kao posljedicu imalo smanjenje konkurentnosti hrvatskih tvrtki koje bi zbog ovakvog na raspolaganju imale manje novca.

Naravno, ovakva zakonska reglativa imala bi za posljedicu da bi hrvatske tvrtke patile od kroničnog nedostatka novca jer bi tvrtke u želji da im novac ne propadne radi oporezivanja investirale u inventorij i vršile razne manipulacije kako bi se na kraju financijske godine činilo kao da uopće nisu imale dobiti. Ovo bi se statistički odrazilo na hrvatski bruto domaći proizvod koji bi po naglo opao jer bi mnoge tvrtke skrivale svoju pravu dobit, maskirajući ih investicijama. Ovo naravno nije loše per se, ali u mnogome indirektno ograničava slobodu poslovanja u Hrvatskoj.

Naravno, ovakav govor kakav je predsjednik Mesić održao nije ništa drugo nego podilaženje masama i prikupljanje jeftinih političkih bodova u najboljoj maniri Milana Bandića i njegovog isplaćivanja plaća radnicima mesne industrije Sljeme pri nekog vremena. Svaka sasvim prosječna budala može izaći pred masu gladnih, nezadovoljnih neradnika i penzionera i reći "Majku ja njima jebem, onima koji naporno i pošteno rade, a nama besposličarima ne daju ništa svojih teško zarađenih para." Da - stvarno - pizda njima materina, može reći svaka budala, a to je točno ono što je predsjednik Mesić ispao držeći ovakav govor - budala, ulizica i beskičmenjak.

Po naravi stvari svaka vlast često mora vući nepopularne poteze. Svaka vlast koju narod bezgranično voli nije dobra vlast, kao što nije ni dobra ona koju narod bezgranično mrzi. Prva zato jer se ne usudi reći narodu da je u kurcu i da su neke promjene nužne i da se pozitivne posljedice neće odmah vidjeti, a druga zato jer je previše udaljena od naroda na svom tronu i dere po svom planu i programu - koji obično praktično nema niti jednu dodirnu točku sa stvarnim svijetom. Sami odlučite u koju od ove dvije kategorije spada predsjednik Mesić, a u koju hrvatska Vlada.