referati...

ovako, ovo nije referat....
to je samo skracena verzija onoga iz knjige...

BROJEVI :
-broj- vrsta riječi
-brojka-znak za broj(znamenka)
-brojiti-glagol=utvrđivati broj jedinica u nečem
-brojenje-glagolska imenica
-brojevi-riječi kojima se izriče koliko čega ima i koje je što po redu
-podjela brojeva:-glavni-koliko čega ima
-podjela:osnovni
izvedeni
-redni- koje je što po redu
-pisanje rednih brojeva-pišu se s točkomi arapski i rimski
-deklinacija brojeva-samo brojevi od 1 do 4
-pisanje brojeva-može ići veznik i ali se on sve rjeđe koristi
-brojevne imenice-riječi koje su po obliku imenice, a označuju brojeve
-imenuju:-pripadnike muškog spola: dvojica, obojica...
-pripadnike različitog spola: dvoje, oboje...
-brojevne imenice su i stotina, tisuća, milijun.
-brojevni prilozi -izriču približnu količinu nečeg: desetak, petnaestak...
-tvorba: neki broj + ak
-pleonazam- izricanje jednog sadržaja istodobno dvama izrazima




ZAMJENICE :-promjenjive vrste riječi koje zamjenjuju imenice(pridjeve) ili upućuju na nešto njima slično.
-po značenju se dijele na:
- LIČNE(OSOBNE)
- POVRATNE
- POSVOJNE
- POVRATNO-POSVOJNE
- POKAZNE
- UPITNE I ODNOSNE
- NEODREĐENE
LIČNE(OSOBNE) -zamjenjuju lica:1.lice govornik(ja,mi)
2.lice sugovornik(ti,vi)
3.lice neki tamo(on,oni)
-imaju naglašeni i nenaglašeni oblik
-nenaglašeni čine zamjeničke enkliktike
POVRATNA ZAMJENICA(SEBE, SE) -zamjenjuje sve lične zamjenice i označuje da radnja ne prelazi na drugoga nego subjekt vrši radnju na samome sebi
-ima isti oblik za sva tri roda broja i padeža:
N- G sebe,se
D sebi,si
A sebe,se
V- L (o)sebi
I (sa)sobom
POSVOJNE ZAMJENICE -označuju kojem licu šta pripada, dakle one zamjenjuju pridjeve moj, tvoj, njegov, naš, vaš, njihov
POVRATNO-POSVOJNA ZAMJENICA (SVOJ) -označuje da nešto pripada subjektu(da je vlasništvo subjekta)
-zamjenjuje sve posvojne zamjenice
POKAZNE ZAMJENICE-upućuju na nešto što se nalazi u blizini govornika ili na nešto što je govorniku blisko
1.lice OVAJ
2.lice TAJ
3.lice ONAJ
-pokazni zamjenički pridjevi:ovakav, ovolik; takav, tolik; onakav, onolik
UPITNE I ODNOSNE ZAMJENICE -imaju isti oblik, ali različitu uporabu (funkciju)
-upitne se upotrebljavaju u pitanjima
-odnosne uvode zavisnu rečenicu u zavisno-složenoj.
-tko, što, koji, čiji, kakav, kolik
NEODREĐENE ZAMJENICE -upućuju na nešto neodređeno, nešto općenito i na nešto niječno
-termin neodređene ima dva značenja:
-šire značenje (vrsta zamjenice)
-uže značenje (jedna skupina zamjenica unutar neodređenih zamjenica)
-tvore se od upitnih i odnosnih zamjenica na dva načina:
-mogu im se dodati prefiksi: ne-, ni-, i-, sva-, po-, što- ili čestica god
-mogu im se dodati čestice: ma, makar, bilo ili se iza upitne ili odnosne zamjenice može staviti čestica god
-1.Neodređene(upućuju na nešto)-netko, gdjetko, tkogod
2.Niječne-nitko
3.Opće- itko, svatko, kojetko, ma tko, bilo tko, tko god, sav
-pisanje neodređenih zamjenica:
-zamjenice tkogod, štogod, kojigod,čijigod, kakavgod pišu se sastavljeno; znače nešto neodređeno, neutralno; možemo ih zamijeniti zamjenicama netko, nešto, neki, nečiji, nakakav.
-zamjenice tko god, što god, koji god, čiji god, kakav god sastavljene su od dvije riječi. Znače nešto opće, a mozemo ih zamijeniti zamjenicama ma tko, ma što, ma koji, ma čiji, ma kakav, ma kolik.
-kada se zamjenice nitko, ništa, nikoji, ničiji, nikakav, nikolik, itko, išta, ikoji, ičiji, ikakav, ikolik upotrebljavaju s prijedlozima onda se ni- i i- odvajaju i dolaze ispred prijedloga.



PRIDJEVI :
-LEKSIČKE OSOBINE -to su promjenjive vrste riječi koje se dodaju imenicama da bi ih pobliže označili
-dijele se sa opisne, posvojne i gradivne:
-opisnim pripadaju i glagolski pridjev radni i trpni
-gradivni se često upotrebljavaju u prenesenom značenju
-opisni (kvalitativni) -izriču svojstvo imenice
-posvojni(posesivni) -izriču pripadanje
-gradivni(materijalni) -izriču građu onoga što imenica imenuje

-GRAMATIČKE OSOBINE:
-neodređeni oblik -se upotrebljava uz nešto neodređeno, prvi put spomenuto
-pitanje kakav?
-kod deklinacije neodređenih pridjeva pridjev ima isti nastavak kao imenica
-upotrebljava se: -kao dio imenskog predikata
-kao dio genitiva svojstva
-pridjevi izvedeni sufiksima -ov, -ev, -ljev, -in
-određeni oblik -se upotrebljava kada imenica uz koju stoji označuje nešto već poznato
-pitanje koji?
-posvojni su uvijek određeni
-upotrebljava se: -kao dio vlastitog imena
-uz pokazne zamjenice
-u terminima
-pridjevi koji završavaju na -ći
-posvojni pridjevi na -ji (kozji), -nji (današnji), -šnji (unutrašnji), -ski/ki (seoski)
-još neki pridjevi (žarki, kućni)
-određenost i neodređenost izriče se samo opisnim i gradivnim pridjevima
-poimenični pridjevi -3 skupine: -opisni pridjevi koji su postali vlastite imenice
-pridjevi koji su po značenju i vrsti imenice, ali zadržavaju oblik pridjeva
-pridjevi i po obliku i po značenju samo što se upotrebljavaju u službi imenice

-KOMPARACIJA (stupnjevanje) PRIDJEVA:
-je uspoređivanje najmanje 2 imenica na temelju zajedničke osobine:
-1.stupanj -pozitiv (star)
-2.stupanj -komparativ (stariji)
-3.stupanj -superlativ (najstariji)
-KOMPARATIV: -glasovne promjene:
-kraćenje korjenskog sloga -ije ili je se mijenja u je ili e
-nepostojano a -u nekim oblicima iste riječi se pojavljuje a u nekima ne
-jotacija -stapanje nepalatala ( t(ć), d(đ), h(š), s(š), z(ž), g(ž), k(č) ) s galsom j
-epentaza -b, p, m, v ispred j umeće se l -epentalsko ili umetnuto l se zove)
-jednačenje suglasnika pa zvučnosti:
zvučni - b, d, g, z, ž, dž, đ, -, -, -
bezvučni - p, t, k, s, š, č, ć, f, c, h
-jednačenje po mjestu tvorbe -s i z ispred palatala (č, ć, dž, đ, š, ž, j, lj, nj) u š i ž
-ispadanje suglasnika -t i d u skupovima -stn, -štn, -zdn, -ždn gube se, ispadaju
-tvorba:
-nepravilna komparacija -dobar -bolji, zao -gori, malen -manji, velik -veći, dug -dulji / duži
-nastavak -ši -samo lak-lakši, mek-mekši, lijep-ljepši
-nastavak -(j)i -većina jednosložnih pridjeva s dugim naglaskom:
-kad završavaju na palatal ili r nema jotacije
-kad završavaju na nepalatal ima jotacije
-dvosložni pridjevi na -ak, -ek, -ok, -eo (-el) pridjevi gube sufikse
-nastavak -iji -jednosložni pridjevi s kratkim naglaskom
-dvosložni, trosložni i višesložni pridjevi
-SUPERLATIV -tvori se dodavanjem prefiksa naj komparativu
-ako komparativ započinje sa j onda dolazi do udvajanja suglasnika (najjednostavniji)




GLAGOLI
- po značenju dijelimo na:
gl.radnje- označuju hotimično,svjesno djelovanje(aktivnost)
gl.zbivanja- označuju nehotimično,nenamjerno djelovanje kojem su uzrok prirodni zakoni
- ili u prirodi (grmjeti) ili u čovjeku (tugovati)
gl.stanja- ozačuju nedjelovanje,stanje u kojem se ništa ne radi niti se što zbiva

- GRAMATIČKE KATEGORIJE:
kategorija lica -prvo lice(govornik)
-drugo lice(sugovornik)
-treće lice(negovorno lice,ono ko kome ili čemu se govori)
kategorija broja -jednina
-množina
kategorija vremena -daje podatak o sadašnjosti,prošlosti ili budućnosti glagolske radnje
kategorija vida (aspekta) -daje podatak o trajanju glagolske radnje,je li svršena ili traje u trenutku dok govorimo o njoj -nesvršena
-podjela:svršeni (perfektivni) -kada govorimo o njoj završen je ili početak (potrčati) ili kraj(istrčati) ili cijela radnja(pretrčati)
nesvršeni(imperfektni)-na:trajni(durativni)-radnja traje dulje vrijeme bez prekida
učestali(iterativni)-radnja traje s povremenim prekidima
-dvovidni gl.-ovisno o kontekstu mogu biti svršeni i nesvršeni
-gl. biti,gl. vezani uz jelo,gl. vidjeti i čuti, većina gl. stranog podrijetla na sufiks -irati (telefonirati)
kategorija načina -obavješćuje o načinu vršenja radnje
-opativ-željni način, izrađavamo želju, izriče se samo glagolskim pridjevom radnim
-način vršenja radnje-indikativ-izjava (crtam)
-imperativ-zapovijed,želja,molba (crtaj!)
-kondicional-uvjet (da imam vremena nacrtao bih ti ovcu)
glagolska stanja-izriče se odnos subjekta u reč. i glagolske radnje
-aktiv-radnim stanjem,subjekt vrši radnje (oni grade brod)
-pasiv-trpnim stanjem,subjekt trpi radnju pa on postaje objekt (brod biva građen)
-po predmetu radnje(objektu):
-prijelazni(tranzitivni) gl.-mogu imati uza se imenicu u akuzativu(gledati mornare), upućuju na izravni objekt
-neprijelazni(intranzitni) gl.-ne mogu imati imenicu u akuzativu uza se, upućuju na neizravni objekt
-povratni(refleksivni) gl.-imaju uza se povratnu imenicu(kretati se), upućuju na to da subjekt vrši radnju na samom sebi,tj. subjekt i objekt su isti


-GLAGOLSKI OBLICI:
-JEDNOSTAVNI -sastoje se od jedne riječi
-INFINITIV -neodređeni glagolski oblik,nema lice,broj,vrijeme ni način radnje
-završava ili na -ti ili na -ći
-infinitivna osnova se dobiva odvajanjem nastavka -ti od osnove
-svi glagoli u inf imaju dvomorfske osnove -iza korijenskog morfema imaju još 2 morfema: sufiksalni morfem i nastavak
-promjenom sufiksa mijenjamo glagolu vid i značenje (npr.zijevati - zijevnuti )
-perfektivizacija je tvorba svršenih glagola od nesvršenih (npr.osposobiti - osposobljavati )
-imperfektivizacija je tvorba nesvšenih od svršenih glagola (npr.lupati - lupnuti )
-PREZENT -tvori se i od svršenih i od nesvršenih glagola
1.putujem,otputujem 1.putujemo,otputujemo
2.putuješ,otputuješ 2.putujete,otputujete
3.putujer,otputuje 3.putuju,otputuju
-svi glagoli imaju dvomorfske osnove (iz korijenskog morfema idu sufiksalni morfem i nastavak za inf)
-takvi gl. imaju 4 vrste nastavka za prezent:
- -em, -eš, -e, -emo, -ete, -u (perem,pereš,...)
- -jem, -ješ, -je, -jemo, -jete, -ju (pišem,pišeš,...)
- -im, -iš, -i, -imo, -ite, -e (trčim,trčiš,...)
- -am, -aš, -a, -amo, -ate, -aju (pjevam,pjevaš,...)
-prezentska osnova dobiva se odvajanjem nastavka za prezent u 3 licu mn. ; gl. koji završavaju na -ći imaju jednaku inf i prez osnovu
-prezent pomoćnih glagola :
biti (nesvršeni prez) biti (svršeni prez)
1.jesam, sam 1.jesmo,smo 1.budem 1.budemo
2.jesi,si 2.jeste,ste 2.budeš 2.budete
3.jest,je 3.jesu,su 3.bude 3.budu
htjeti htjeti ( zanijekani oblik )
1.hoću,ću 1.hoćemo,ćemo 1.neću,ne ću 1.nećemo,ne ćemo
2.hoćeš,ćeš 2.hoćete,ćete 2.nećeš,ne ćeš 2.nećete,ne ćete
3.hoće.će 3.hoće,će 3.neće,ne će 3.neće,ne će
-AORIST -prošlo svršeno vrijeme
-izriče se ona radnja koja se zbila neposredno prije trenutka kada se o njoj govori
-tvori se uglavnom od svršenih glagola tako da se na inf osnovu dodaju nastavci
-kad osnova završava na otvornik onda su nastavci :
1.pročitah 1.pročitasmo
2.pročitar 2.pročitaste
3.pročitar 3.pročitaše
-kad osnova završava na zatvornik onda su nastavci :
1.padoh 1.padosmo
2.pade 2.padoste
3.pade 3.padoše
-pomoćni glagoli:
biti htjeti
1.bih 1.bismo 1.htjedoh 1.htjedosmo
2.bi 2.biste 2.htjede 2.htjedoste
3.bi 3.biše,bi 3.htjede 3.htjedoše



-IMPERFEKT -prošlo nesvršeno vrijeme
-izriče se ona radnja koja je trajala u prošlosti, tvori se samo od nesvršenih glagola
-tvori se od prez ili inf osnove s nastavcima
-padati
1.padah 1.padasmo
2.padaše 2.padaste
3.padaše 3.padahu
-nositi (nos-jah)
1.nošah (nos-jah) 1.nošasmo (nos-jasmo)
2.nošaše (nos-jaše) 2.nošaste (nos-jaste)
3.nošaše (nos-jaše) 3.nošahu (nos-jahu)
-peći (pek-ijah)
1.pecijah 1.pecijasmo
2.pecijaše 2.pecijaste
3.pecijaše 3.pecijahu
-pomoćni glagoli :
biti htjeti
1.bijah,bjeh 1.bijasmo,bjesmo 1.htijah 1.htijasmo
2.bijaše,bješe 2.bijaste,bjeste 2.htijaše 2.htijaste
3.bijaše,bješe 3.bijahu,bjehu 3.htijaše 3.htijahu
-IMPERATIV -glagolski način kojim se izriče zapovijed, zabrana, opomena, savjet, molba i sl.
-ima posebne oblike samo za 2.lice jd i za 1. i 2. lice mn.
-tvorba: 1. - 1.pjevajmo
2.pjevaj 2.pjevajte
3. - 3. –
- od osnove (uglavanom prez.) i nastavaka:
- -r, -mo, -te ->gl. s prez na -em ili -im isper kojih je j (čuti,zapisivati)
- -i, -imo, -ite ->gl. s prez na -em ili -im (brati,dignuti)
- -ji, -jimo, -jite ->gl. na -ati s prez na -em (vezati,pisati)
- -aj, -ajmo, -ajte ->gl. na -ati s prez na -em (dati,birati)
-pomoćni gl: biti : 1. - 1.budimo
2. budi 2.budite
3. (neka bude) 3. (neka budu)
-GLAGOLSKI PRIDJEVI
-radni(aktivni)-tvori se od inf osnove i nastavaka o/ao, la, lo, li, le, la
- 1.radio 1.radili
2.radila 2.radile
3.radilo 3.radila
-pomoćni gl.: biti: bio, bila, bilo, bili, bile, bila
htjeti: htio, htjela, htjelo, htjeli, htjele, htjela
-trpni(particip pasivni)-tvori se od inf (katkad od prez) i nastavaka:
-n (nazivan, pozvan, precrtan, privezan, čuvan)
-en -(priveden, pečen, izvezen, proboden, zaveden)
-ako osnova završava na k,g,h,c dolazi do palatalizacije
-jen -(umišljen,vođen,usamljen,pogažen,privođen)
-dolazi do jotacije(pogažen) ili epenteze(usamljen)
-t (načet,uzet,skinut,proklet,otet)
-pomoćni gl biti i htjeti nemaju gl trpni
-GLAGOLSKI PRILOZI -sadašnji (particip prez.)-izriče se radnja koja prati radnju izrečenu glavnim glagolom
-tvori se od pretežno nesvršenih gl. tako da se 3.licu mn. prez
doda nastavk -ći
-prošli(particip perfekta)-izriče se radnja koja je predhodila radnji glavnog gl.
-tvori se od pretežno svršenih gl. tako da se inf osnovi dodaju nastavci: -vši (razmislivši, dobivši) ili –avši (išavši, pretrčavši)

SLOŽENI: -PERFEKT -tvori se od pomoćnog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog
-biti= sam bio, si bio, je bio, smo bili, ste bili, su bili
-htjeti= sam htio, si htio, je htio, smo htjeli, ste htjeli, su htjeli
-PLUSKVAMPERFEKT -izriče se radnja koja se dogodila prije neke druge radnje u prošlosti
-tvori se od perfekta ili imperfekta pomoćnog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog
-biti=bio sam bio/bijah bio/bjeh bio, bio si bio, bio je bio, bili smo bili, bili ste bili, bili su bili
-htjeti= bio sam htio, bio si htio, bio je htio, bili smo htjeli, bili ste htjeli, bili su htjeli
-FUTUR 1.-tvori se od nenaglašenog (nesvršenog) prezenta pomoćnog glagola htjeti i intinitiva
-biti= bit ću/ću biti, bit ćeš, bit ćemo, bit ćete, bit će
-htjeti= htjet ću, htjet ćeš, htjet će, htjet ćemo, htjet ćete, htjet će
-FUTUR 2.(EGZAKTNI) -tvori se od prezenta pomoćnog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog
-biti= budem bio, budeš bio, bude bio, budemo bili, budete bili, budu bili
-htjeti= budem htio, budeš htio, bude htio, budemo htjeli, budete htjeli, budu htjeli

PREDROMANIKA

Predromanika (barbarska umjetnost) je umjetnost iz vremena opće seobe naroda u europi, iz vremena prodiranja barbarskih plemena (lat.izv. barbar = „onaj koji nema nikakve mjere“) koja s istoka dolaze u zapadnu Europu. Ova umjetnost podrazumijeva likovna ostvarenja Kelta, Ostrogota, Vizigota, Franaka, Langobarda, Slavena, kao i predstavnika drugih pokrštenih naroda ranog drenjeg vijeka.

Predromanika se prema najutjecajniijim narodima dijeli na:
-Merovinšku umjetnost (dobila ime po Franačkim vladarima Merovinzima)
-Karolinška umjetnost
-Otonska umjetnost

Uglavnom se razvijala centralana građevina koja je nastala evolucijom kršćanske grobne crkve – Martriji, kapelice za sahranu mučenika koji su branili kršćanstvo.
Najznačajniji primjer ostrogotske arhitekture je Teodorikov mauzolej u Raveni iz 6.st.
Građevina ima oblik križa sa križastim svodom. S vanjske strane ima deseterokutne zidove, a sa svake strene deseterokutnika ima pravokutnu nišu. Gornji kat je uži od preizemlja. Monumentalna kupola je isklesana iz jednog bloka kamena,teži nekoliko tona.
Za sarkofage, grobne ploče i oltarske pregrade koristili su plošni reljef. Ukrasi su bili u kambinaciji pletera, rozeta i križeva, no sve je bilo u strogoj geometriji.
Knjige su počeli uvezivati u pergamente čime zamjenjuju knjige u svicima. Crta se i piše isključivo perom. Knjige su počeli oslikavati, te zbog toga postaju bogatije u boji i pozlati. Nastarija ilustrirana biblija je Bečki Genesis, u kojima je slika postavljena ispod teksta i prikazuje prizor iz teksta.




Karolinška umjetnost

Karolinška umjetnost bila je u razdbolju od 8. do 10. stoljeća, a procvat doživljava za vrijeme Karla Velikog. On je pokušavao sačuvati ono što je ostalo od Rimske civilizacije, posebice književnost kroz sakupljanje i prepisivanje straih rimskih rukopisa. Danas poznajemo rimske pisce uglevnom zahvaljujući brojnim i veoma kvalitetnim karolinškim rukopisima.
No isto tako je i izučavao i rimsku arhitekturu, te je u svoju prijestolnicu prenjeo duh nekadašnje rimske gradnje. Njegova dvorska kapela sastoji se od širokog narteksa, koji je sa svake strane imao po dvije kule sa stubištem, a upravo će takva konstrukcijska shema biti osnovna za arhitekturu srednjeg vijeka.


Otonska umjetnost

Otonska umjetnost spada u fazu kasne predromanike i to u području gdje je vladala Otonska dinastija u 10. stoljeću. Njeguje aristokratsko-dvorski karakter, tj. sva umjetnička produkcija vezana je samo za dvor i samostan. Karakteristika koja obilježava ovu umjetnost je ljubav prema bjelokosti što se može i vidjeti u brojim reljefima. Jedini primjer pune plastike ili pinog reljefa je Geronov križ, na njemu je realističan prizor Isusa.


Hrvatska predromanika

Građevine hrvatskog predromaničkog crkvenog graditeljstva javljaju se na samom kraju 8. početkom 9. stoljeća. No predromaničko graditeljstvo se nastavilo kroz 10; 11. i 12. stoljeće. Početkom 9. st., u gradnji se ustaljuju novi oblici. Crkvice su većinom veoma malene. U stvari, većina ih se może smjestiti unutar okvira jednog većeg suvremenog dnevnog boravka, uz časne iznimke.
Hrvatsko je priobalje prepuno crkava i njihovih ostataka iz ranosrednjovjekovnog razdoblja.Građene su u predromaničkom stilu i jednostavne su izrade. Najveći broj crkava je vrlo malih dimenzija,ali crkva Sv.Spasa iz IX.stoljeća,što ju je dao sagraditi župan Gastika,dokaz je da su na hrvatskom području građene i veće crkve.No,veće su građevine bile podložnije propadanju,a kasnije je narod sa ruševina raznosio kamen kao građevni materijal,pa je najveći broj velikih crkava potpuno uništen.Crkva Sv.Križa u Ninu predstavlja jedan od najljepših i najpoznatijih primjera hrvatskog predromaničkoga graditeljstva,a zbog svojega originalnog oblika uvrštena je među najreprezentativnije građevine hrvatskog srednjovjekovlja.
Koliko je u starohrvatskom graditeljstvu bio omiljen centralni oblik građevine s kupolom,svjedoći veliki broj crkava istog ili sličnog oblika,što isključuje mogućnost spontanoga nastanka do kojega je graditelj samostalno mogao doći,već upućuje na to da je takav oblik izravno preuziman ili prenošen iz Dalmacije ili Bizanta.U Bizantskoj Dalmaciji su istovremeno građene crkve većih dimenzija koje se izravno nastavljuju na rimsku građevnu tradiciju,preuzimajući također i elemente bizantskoga graditeljstva,ali i utjecaje iz Italije.Crkva Sv.Donata predstavlja najpoznatiju crkvu predromaničkog razdoblja u Dalmaciji.Sagrađena je u Zadru,gradu neprekinute umjetničke i graditeljske tradicije iz antičkih vremena.Crkve na hrvatskome prostoru ukrašavane su predromaničkim ukrasima,od kojih je za starohrvatsko doba posebno karakterističan troprutasti pleter,ornamentalni ukras antičke tradicije obogaćen italskim utjecajem.Hrvati su ga prihvatili i dalje razvili u skladu sa svojim shvaćanjima,pa se s pravom uvriježilo mišljenje o tradicionalnom starohrvatskom pleterskom ornamentu. Troprutastim su pleterom uz druge predromaničke ukrasne elemente poput kuka i rozeta,ukrašavane oltarne pregrade u crkvama,portali ili prozori.Sredinom XI.stoljeća u Hrvatsku i Dalmaciju počinje prodirati novi umjetnički stil,romanika.Pojave romanike u hrvatskim zemljama gotovo istodobno s pojavom toga stila na Zapadu još je jedan dokaz da Hrvatska u pogledu umjetnosti produkcije nimalo ne zaostaje za Europom u razdoblju ranoga srednjega vijeka.Romaničke su građevine većih dimenzija,čvrstih zidova i masivnih stupova.U drugoj polovici XI.stoljeća takve su se građevine počele graditi i u Hrvatskoj i Dalmaciji.U isto se vrijeme i u sklupturi počinje prikazivati ljudski lik.Osobito je značajan prikaz hrvatskog vladara,vjerojatno Petra Krešimira IV,.iz krstionice splitske stolne crkve,koji pored umjetničkog,ima i svoje veliko nacionalno značenje.





Crkva sv.Donata u Zadru, 9.st.

Sv.Donat je bio zadraski biskup. Pripisuje mu se gradnja zadarske crkve – rotonde sv.Trojstva, koja u 15.stoljeću mijenja ime u crkva sv.Donata. Crkva je izgrađena početkom 9.stoljeća. to je najvrijedniji spomenik graditeljstva ranog srednje vijeka u Hrvatskoj i simbol grada Zadra.
Visoka je 27 metara, neobičnog cilindričnog oblika, ima dvostruki unutrašnji prostor.
Spominje se u 10.stoljeću u djelu „O upravljanju državom“. Izvorno je bila posvećena Svewtom Trojstvu, no kasnije su joj promjenili ime. Građevnu zamisao crkve čine dvije koncentrične cilindrične zidne konstrukcije oko središnjeg kružnog prostora. Širi valjak tvori vanjsko oblo zidno oplošje crkve, kojemu su u pravcu istoka dodane tri polukružne apside u punoj visini dvokatnog prostora. Vanjska ploha zida ukrašena je plitkim lezenama, a s unutršnje strane polukružnim nišama. Mežu lezenama raspoređeni su i prozori. Podijeljena je na prizemlje i prvi kat. U prizemlju se oslanja na šest monumentalnih pilona , međusobno povezanih lukovima, i dva monolitna stupa koji se s tri luka otvaraju prema apsidama. Isti se raspored ponavlja i na prvom katu, ali su tamo otvori znatno niži. Do galerije na prvome katu se stiže zavojitim stubištem. Crkva ima troja vrata : glavna su postavljena nasuprot svetištu, a bočna s njegove lijeve i desne strane. Vjerovatno je jos prilikom građenja postala sastavni dio episkopalnog građevnog kompleksa uz katedralu Sv. Stošije.
Crkva je dugo izvan sakralne funkcije, a od 1893. do 1954. u njoj se nalazio zadarski Arheološki muzej.


Crkva sv.Križa u Ninu, 11.stoljeće

Crkva sv.Križa je najpoznatiji ninski građeni spomenik a poznata je i kao najmanja katedrala na svijetu. Nalazi se pokraj župne crkve. Građena je u 11.stoljeću, oblikom podsjeća na grčki jednokraki križ. Ima kubasti svod, vanjski dio je ukrašen nizom slijepih niša, kupola je nepravilnog elipsoidnog oblika koji se prem vrhu sužava. U dobu u kojem je građena služila je kao svojevrstan sat i kalendar (praćenje sunca). Za vrijeme hrvatskih vladara služila je kao dvorska kapela kneževa dvora koji se nalazio u blizini. Na dovratniku s donje strane nalazi se ime župana Godeslava.






Crkva sv.Nikole u Prahuljama kod Nina, 12.stoljeće

Poviejsni podaci govore da se nalazila u Prahuljama u Zatonu, a važna je i za hrvatske dinastije i grad Nin. Prema narodnoj predaji u Ninu se krunilo sedam karljeva, nakon čega bi okrunjeni vladar u sjajnoj paratnji dojahao do crkve sv.Nikole. Tamo bi se predstavio narodu i u znak svoje kraljevske vlasti, sa humka bi maćem zasjekao na četiri strane svijeta. Crkvica je sazidana od malih uslojenih kamena na zemljanom humku kji se uzdiže iznad ninskog polja. Tlocrt crkvice čini trolist, svodovi oblikuju četverolist, a pravokutni ulazni krak je presvođen kalotom.
Crkvica je dugačka 5.90 metara, široka 5.70 metara, a visoka 6 metara (unutrašnje mjere), dok su zidovi debljine 50 centimetara. Zbog opasnosti od turaka u 16. ili 17. stoljeću nadograđuje se obrambeno krunište sa osam zubaca koje je služilo kao izvidnica. U crkvici se održava sveta misa na dan sv.Nikole, 6.prosinca, za zaštitu pomoraca i putnika. U novije vrijeme se održava sveta misa na spomendan sv.Marka.
Crkvica je jedini sačuvani primjerak ranoromaničke arhitekture takvog oblika u Dalmaciji.

ovako....moj prijedlog....barem nesto promjenite....i svakako procitajte...na nekim djelovima ima pogrešaka, a meni se to stvarno nije dalo prepravljat.....tako da ono





Sadržaj:

Ř Evolucija gmazova 3.

Ř Podijela gmazova 3.

Ř Opći podaci gmazova 4.

Ř Gušterica 5.

Ř Kornjače 9.

Ř Premosnici 15.

Ř RED Ljuskaši 19.

Ř Podijela ljuskaša 22.

Ř Zmije 20.

Ř Krokodili 23.

Ř Literatura 30.





Evolucija gmazova

Fosilni ostaci gmazova poznati su iz srednjeg karbona, prije 320 milijuna godina. Pripadali su redu CAPTORHINIDA. Kostur je potpuno okoštao; bili su pokretni i hranili su se malim člankonošcima. Način hranjenja ovisio je o načinu vezanja živčanih mišića uz lubanju, dok je položaj lubanje određivao veličinu ugriza i mogućnost razdvajanja vilica.
To je odredilo i današnju podijelu gmazova.

Podijela
Danas je poznato oko 6500 vrsta koje su podijeljene u četiri skupine:
1. premosnici ili Rhynchocephalia
2. kornjače ili Chelonia
3. aligatori i krokodili ili Crocodilya
4. ljuskaši ili Squamat koji se još dijele na guštere ili Lacertilia i zmije ili Ophidia





Opći podaci gmazova
Gmazovi su prvi kopneni kralješnjaci. Za to su im bile potrebne prilagodbe. Zametak im je obavijen zametnim ovojem amnionom te ih se svrstava u AMNIOTE. Smatra se da su nastali još u davnom srednjem karbonu, a do podijele je došlo tek u kasnom kabriju prije otprilike 285 milijuna godina. Podijelili su se na sisavce, kornjače i ostale gmazove. Ptice su se odvojile od gmazova.
Zoolozi ih svrstavaju i u tetrapode, stare oko 365 milijuna godina. Odlika tetropoda je sustav za kretanje koji ih je činio jednako sposobnim za život u vodi i na kopnu.
Njihova jaja imaju dovoljnu količinu žumanjka za razvitak zametka. Zahvaljujući membrani i ljusci koja obavija jaje, zaštićuje ga i omogućuje izmjenu plinova i izlučivanje. Gmazovi nemaju stadij ličinke niti preobrazbu.
Kroz prošlost, gmazovi su bili naseljavali zemlju zajedno s resoperkama i vodozemcima. Za život im nije prijeko potrebna vlaga tako da su najbrojniji u pustinjama. Aktivniji su od vodozemaca, rasprostranjeni su u tropskim i subtropskim krajevima. Manje ih nalazimo u umjerenom pojasu upravo zbog činjenice da ne mogu zadržati potrebnu tjelesnu temperaturu nakon zalaska sunca niti nakon naglog pada temperature. Za vrijeme hladnoće, zakopavaju se duboko u zemlju, na toplo i tamo čekaju toplije vrijeme.



Gušterica
Anatomija i životni procesi gmazova proučavaju se na gušterici koja spada u ljuskaše, podred gušteri, tako da ćemo ju i mi uzeti za osnovni primjer:

VANJSKI IZGLED: tijelo se dijeli na glavu, trup i rep. Glava je spljoštena i šiljasta. Sa strane na glavi su oči. Iza oba oka nalazi se smeđasti bubnjić koji je zapravo otvor organa za sluh. Glava je s trupom povezana debelim vratom koji ima nabor, poput ovratnika. Na trupu se nalaze dva para nogu koje imaju po pet prstiju. Prvi prsti su obično kraći. Na trup se nastavlja rep na čijem se početku s trbušne strane nalazi otvor nečisnice.
KOŽA: Na površini kože nalaze se rožnate ljuske od bjelančevine keratena koji se ne topi u vodi. Između ljuski je tanak sloj kože što im olakšava pokretanje. Od isušivanja ih štiti rožnati sloj koji također sprečava slobodan rast bića te se gmazovi moraju presvlačiti. Koža također sadrži i boje te žlijezde koje su prisutne samo na području bedara i uz nečisnicu.
KOSTUR: lubanja je građena od kostiju, hrskavice gotovo da i nema. Na lubanju se nastavljaju kralješci koje dijelimo na vratne, trupno-slabinske, krštene i repne. Kod najvećih primjeraka izbrojeno je i do 140 kralješnjaka. Uz kralješnicu se drže i rebra, oplećje i kukovlje.
MIŠIĆI: njihov raspored slijedi dijelove tijela:
- trup: trbušni mišići, vanjski i unutrašnji kosi mišići, prsni i međurebreni mišići
- vrat: trapezni mišić
- leđa: široki leđni mišić



ŽIVČANI SUSTAV: Sastoji se od prednjeg mozga, međumozga s nadmoždanom i podmoždanom žlijezdom, srednjeg mozga, stražnjeg mozga te kralješnične moždine.
Najbolje je razvijen prednji mozak na kojemu se izlučuje siva supstancija koja još uvijek ne pravi moždanu koru. U toj sivoj supstanciji nalaze se centri koji izvršavaju složenije radnje od radnji u vodozemaca. Još je važno napomenuti da iz leđne moždine izlazi 12 pari živaca po cijelom tijelu.
OSJETILA: Kako smo već rekli, sa svake strane glave nalaze se dva velika oka s okruglom zjenicom. Oči se odlikuju pokretljivim donjim i gornjim kapkom, sluznom žlijezdom te prozirnom migavicom koja se pomiče od prednjeg kuta oka prema natrag. To je zapravo prozirna opna čija funkcija je održavanje vlažnosti i čistoće oka. Miris osjećaju pomoću jezika koji mogu jako isplaziti. Jezik je na kraju rašljast što im omogućuje veće uspjehe u lovu.
Organ za sluh sastoji se od bubnjića, srednjeg i unutrašnjeg uha. U unutrašnjem uhu nalaze se kuglasta i jajasta vrećica. Za jajastu vrećicu se drži pužnica. Srednje uho je spojeno sa usnom šupljinom putem Eustahijeve cijevi. U slušnoj cijevi nalaze se jajasti i okrugli prozorčići koji upravljaju titranjem tekućine u unutrašnjem uhu.
Kod gušterice se na tjemenu primjećuje i razvijeni tjemeni organ, sličan oku. On sadrži osjetne stanice za svjetlo i pigmentne stanice. Unutrašnjost mjehurića ispunjena je staklastim tijelom. Iznad mjehurića nalazi se otvor koji je presvučen prozirnom kožicom kroz koju pada svjetlost na tjemeni organ.
PROBAVNI SUSTAV: Gmazovi u ustima imaju zube koji se mogu obnavljati tokom cijeloga života. Na dnu usne šupljine nalazi se tanak i dugačak jezik. U ustima imaju mnogo žlijezda koje ne nalaze ispod gornje i donje usne te ih se još naziva i usnenim ili viličnim žlijezdama. Ostali dijelovi isti su kao i kod svih kralješnjaka ( ždrijelo, jednjak, želudac, crijevo te nečisnica). Zbog promjenjive tijelesne temperature ne trebaju mnogo hrane, većinom su mesožderi dok su pojedine kornjače i gušteri biljožderi.
DISANJE: Dišu isključivo plućima. Dišni otvor vodi u grkljan na koji se nastavlja dušnik ili traheja koji se grana u dvije dušnice ili bronhije. Svaka dušnica vodi u jedno plućno krilo koje se sastoji od mnoštvo nabora po kojima su isprepletene kapilare koje preuzimaju kisik.
OPTICAJ KRVI: Srce se sastoji od lijeve i desne pretklijetke te jedne klijetke koja je djelomično pregrađana na dva dijela. Ispred srca je venski zaton ili proširenje vena u koji ulazi sva venska krv. Krv iz srca izlazi kroz dva sporedna luka aorte koji se spajaju u jednu silaznu aortu. Od nje se odvajaju arterije koje raznose oksigeniranu krv po tijelu.

IZLUČIVANJE: mokraćni organ kod gmazova je odvojen od spolnog. Za izlučivanje služe pravi bubrezi ili metanefrosi, složeno od dvaju režnjeva. Uz njih se drže i nadbubrežne žlijezde. Imaju mokraćni mjehur na koji se nastavljaju mokraćovodi koji ulaze u nečisnicu. Mokraća se izlučuje kao čvrsta bijela tvar ili takozvana mokraćna kiselina.
RAZMNOŽAVANJE: imaju parna plodila koje se drže za stijenku tijela opnom koju nazivamo potrbušnica. Jajovodi i sjemenici se nastavljaju u organe za kopulaciju. Oplodnja je unutrašnja. Po razmnožavanju, dijelimo ih na oviparne (nesu jaja), viviparne (legu žive mlade) i ovoviviparne (nesu jaja iz kojih se neposredno nakon polijeganja izlijegu formirani mladunci, planinska gušterica).
U jajovodu se oko oplođenog jaja stvara čvrsta ovojnica. Sve vrse polažu jaja u zemlju ili pijesak, gdje ih grije toplina sunca. Iznimka je morska zmija koja jaja nosi u svom tijelu. Za izlijeganje mladih potrebno u prosijeku oko 2-3 mjeseca.
Za otvaranje olupine jajeta, mlade gušterice imaju jajni zubić a kornjače i krokodili jajni žulj.

Znanost koja se bavi gmazovima naziva se herpetologija a znanje o njihovoj njezi i uzgoju u terarijijima naziva se vivaristika.



Kornjače
Kornjače postoje već više od 250 milijuna godina. Na Zemlji postoji oko 300 različitih vrsta od toga sedam vrsta živi u moru, 180 u vodama na kopnu a ostatak živi na kopnu. Fosili dokazuju da su one naseljavale Zemlju prije velikih dinosaura. Zahvaljujući sposobnosti prilagođavanja, zadržale su se do današnjih dana. Najviše obitavaju u područjima umjerene i tropske klime.

Sve kornjače odlikuju se oklopom koji je u životinjskom svijetu jedinstven. Prema njegovoj boji, obliku i veličini možemo raspoznati vrste. Sastoji se od leđnog (karapaks) i trbušnog (plastron) dijela koji su međusobno spojeni koštanim mostom. U donjem dijelu oklop je masivne koštane građe koji se razvio od kralježnice, rebara i karličnih kostiju. Preko tog koštanog sloja nalazi se sloj kože.Ploče na oklopu se dijele na grupe (leđne, postrane, rubne, repne itd. ovisno na kojem dijelu se nalaze), ali se vrlo često događa da se neki primjerak izleže s nekim abnormalnostima tih pločica. To se događa kako u prirodi tako i u uzgoju, a čini se, da su uzrok neki uvjeti u razdoblju inkubacije jaja.

Današnje kornjače nemaju zube već su im čeljusti prekrivene oštrom rožnatom pločicom. Fosili kornjača dokazuju da su prijašnje kornjače imale zube koji su se zamijenili pločicama preoblikovanjem čeljusti. Ne žvaču hranu već ju samo kidaju koristeći se pri tome i prednjim udovima.

I na kopnu i u vodi kreću se krivudavo oslanjajući se na oklop što im u vodi smanjuje potrošnju energije. U morskih kornjača prednji udovi podsijećaju na peraje jer se njima koriste za plivanje. Na taj način pod vodom postižu dosta veliku brzinu uz optimalnu potrošnju energije, što im omogućuje prevaljivanje velikih udaljenosti. I na udovima kopnenih i slatkovodnih kornjača se može ustvrditi povezanost s vodom jer imaju manje ili više izražene plivajuće kožice.

Većina kornjača je velika između 10 i 30 cm no tu su još i morske kornjače te kornjače s otočja Galapagos i Sejšela čija dužina oklopa dosiže i više od jednoga metra.
Kornjače jako dobro vide, posebno u mraku. Bolje razlikuju boje od ljudi. Pokretanjem očnih jabučica postiže i prostorno panoramsko vidno polje. Naročito im je izraženo osjetilo mirisa. Organ njuha se nalazi u grlu, mirisom raspoznaje jestivu hranu a i prepoznaje tlo u kojem može zakopati svoja jaja. Imaju vanjsko uho i ne čuju dobro. Umjesto toga osjete duboke vibracije u svojoj okolini. Glasaju se samo za vrijeme parenja.
Imaju jako dobru memoriju: brzo pamte mjesta na kojima mogu doći do hrane kao i putove za bijeg. Imaju izražen i osjećaj za orijentaciju. Životni vijek im može biti jako dug. Divovske kornjače s otočja Galapagos mogu doživjeti i više od 200 godina. U toplijem dijelu godine, dane provode izležavajući se na suncu, hraneći se i vršenjem sinteze 3D vitamina a zimi se zakopavaju ili traže zaklon u vodi gdje hladno razdoblje provode ukočene. Neke vrste se na isti način skrivaju i za vrijeme ljetnih toplina
Mogu bit biljožderi i mesožderi. Potrebna im je hrana bogata kalcijem koji trebaju za izgradnju oklopa. Da bi ga mogle apsorbirati, potreban im je vitamin 3D.
Razika između spolova može se relativno lako utvrditi. Spolni otvor se kod ženki uvijek nalazi bliže oklopu nego kod mužjaka. Dok neke vrste kornjača izvan razdoblja parenja veći dio godine provode odvojeno po spolovima u različitim ekološkim staništima, u vrijeme parenja nalaze put jedni do drugih. Kod vrsta koje žive u području umjerene klime vrijeme parenja je u proljeće i u jesen. Kod vrsta koje žive u tropskim i subtropskim područjima, vrijeme parenja ovisi o vlažnosti zraka, što jako otežava uzgoj u kontroliranim uvjetima izvan tih klimatskih područja. Nakon oplodnje, ženka ostaje plodna više godina, čime se može objasniti velika uspješnost kornjača kod naseljavanja novih životnih prostora (na pr. otočje Galápagos)

Polaganje jaja slijedi nekoliko tjedana nakon oplodnje, ili, u umjerenim klimatskim područjima, u proljeće. Njihova jaja se svojim osobinama značajno razlikuju od vrste do vrste. I broj jaja je jako različit. Od samo tri jaja kod jedne vrste, pa sve do više od 100 jaja kod morskih kornjača . Polaganje jaja se događa isključivo na kopnu. Kad skotna ženka pronađe odgovarajuće mjesto, iskapa jamu i u nju polaže jaja. Zatim zatrpava leglo zemljom, pijeskom ili biljnim materijalom.
Kod gotovo svih vrsta kornjača temperatura u leglu za vrijeme inkubacije određuje spol mladunaca. Ta okolnost se pokazala značajnom kod umjetnog uzgoja koji se provodi u cilju očuvanja pojedinih vrsta kornjača. Nakon što se izvale iz jaja, kornjačice ostaju u leglu dok u potpunosti ne potroše zalihu hrane iz žumanjca prije nego što počnu s grebanjem prema površini. Na najsjevernijoj granici rasprostranjenosti kornjača, mladunci koji se izlegu u kasno ljeto i iznenadi ih rani početak zime, ostaju zakopani u leglu do proljeća. Majke ne pružaju nikakvu pomoć u valjenju ili uzgoju mladunaca. Do spolne zrelosti prolazi puno godina. Spolna zrelost kornjače ne ovisi o njenoj starosti nego o veličini.
Danas postoje dvije glavne moderne grupe kornjača:
1. Razvoj kornjača koje uvlače vrat i glavu u oklop (Cryptodira) počeo je prije 180 miliona godina i danas su zastupljene sa 13 porodica. Vratni kralješci ovih životinja su posebno građeni na način, da se kralježnica može saviti u obliku slova S i tako omogućava povlačenje glave u zaštitu oklopa.
2. Kornjače koje savijanjem vrata u obliku slovs S sklanjaju glavu postrance pod oklop (Pleurodira) su, povijesno gledano, mlađi podred jer su se razvile tek u razdoblju krede i danas su zastupljene s dvije porodice.

Neprijatelji kornjača su različiti od vrste do vrste, a jako ovise i o njenoj starosti. Dok su legla kao i tek izležene kornjačice bespomoćno izloženi na milost i nemilost čak rakovima i pticama, za ozbiljno ugrožavanje odrasle kornjače potreban je netko velik i snažan kao krokodil. Kornjače ozbiljno ugrožavaju i ljudi. U nekim dijelovima ljudi jedu morske ali i slatkovodne i kopnene kornjače . Osim toga, ljudi pljačkaju i jedu i kornjačina jaja. Kako se radi uglavnom o krivolovu, populacije se, zbog dugog razdoblja do spolne zrelosti, sporo oporavljaju pa se neke vrste nalaze na rubu izumiranja. Mnogi poljoprivrednici ih na svojim poljima ubijaju jer misle da su štetočine. Mnoge stradaju i u prometu. Najviše ih istrebljuju kemikalije i otpadne vode. Često se desi da morske kornjače progutaju plastičnu vrećicu misleći da je meduza te se tako uguše, zasljepljuje ih i umjetna svjetlost te budu dezorijentirane i zapliću se u ribarske mreže. Zbog prijetnje izumiranjem, mnoge su proglašene živim fosilima a 23.svibnja proglašen je Međunarodnim danom kornjača.






Premosnici
Premosnici (često tuatara, ponekad i haterije) (Sphenodon) su jedini recentni rod reda Rynchocephalia u razredu gmazova. Danas postoje još samo dvije vrste, koje žive na sjeveru Novog Zelanda, i često ih se naziva i "živim fosilima", jer se njihovo postojanje može slijediti fosilnim nalazima sve od razdoblja trijara, u vrijeme prije oko 200 milijuna godina.
Glava premosnika je četvrtasta, sprijeda blago kljunasto izdužena, tijelo zbijeno a noge snažne. Dugi su prosječno između 50 i 75 cm, a trup i rep su približno jednako dugi. Rep im je trobridno spljošten. Prednje i stražnje noge imaju po pet snažnih, kratkih, okruglih prstiju spojenih plivaćim kožicama. Prsti završavaju kratkim pandžama. Na stražnjem dijelu prsiju imaju poprečni nabor. Od zatiljka sredinom leđa i repa proteže im se niz šiljatih, spljoštenih bodlji poput češlja, građenih od produženih rožnatih pločica. Niz se prekida samo u ramenom i slabinskom području. Sivkaste su boje, dok bočno i na nogama imaju žute mrlje. Bodlje "češlja" na zatiljku i leđima su žute, a na repu smeđe. Presvlače se samo jednom do dva puta godišnje. Kreću se savijanjem trupa pri čemu im pomaže rep.
Glavu pokrivaju sitne, a tijelo i manje i veće ljuske. Donja strana tijela prekrivena je većim, četvrtastim, plosnatim pločicama, svrstanim u poprečne redove. Pločice duž bočnih nabora su blago šiljaste, a na čitavoj gornjoj strani tijela su zrnato strukturirane.
Diapsidna lubanja premosnika razlikuje se od svih drugih gmazova prisutnošću dva potpuna sljepoočna luka, što je i dovelo do izdvajanja ovih životinja u zaseban red. Akinetičan je, što znači da je gornja čeljust u odnosu na bazu lubanje nepokretna. U embrionalnom razvoju premosnici još imaju zglobove između elemenata lubanje, zato se često takva njihova okoštalost lubanje odrasle životinje smatra prilagodbom na način ishrane. Zubi su im srasli uz čeljust, pa zato tijekom života ne dolazi do njihove izmjene. Tako se pregledom zubi može utvrditi približna starost životinje.Kao neki drugi ljuskaši, i premosnici mogu, radi zaštite, odbaciti rep (autotomija). Kad se rep regenerira, podržava ga hrskavični štap koji se čini proziran. Iza četvrtog vratnog kralješka premosnici imaju kratka, vratna rebra. Rebra na trupu imaju hrskavičasta proširenja koja se preklapaju i tako tvore svojevrsni oklop oko tjelesne šupljine. Od devetog do dvanaestog, rebra su dolje učvršćena za prsnu kost.

Na novozelndskom otoku Karew živi ptica zovoj. S tom pticom tamošnji premosnici žive u simbiozi. Na to ih je prisilio malo prostora za obitavanje. Zovoj se brine za gradnje gnijezda dok premosnici se brinu začistoću.
Premosnici su aktivni uglavnom u sumrak i noću. Na to upućuju njihove velike oči i oblik pupila. Često iskapaju jame u humusu, u kojima provode veći dio dana. Suprotno raširenom vjerovanju, vrlo rijetko obitavaju u "stambenim" jamama morskih ptica.
Tuatare, ili haterije, kako još ponekad nazivaju premosnike, kreću se polako. Hodaju izbačenih nogu, vijugajući tijelom i repom, pri čemu se rep vuče po tlu. Ponekad mogu požuriti izdignutog tijela, no takav način kretanja uglavnom im uspijeva samo na razdaljinu od nekoliko metara.
Za razliku od gotovo svih drugih gmazova koji daju prednost tjelesnoj temperaturi između 25 i 40°C, premosnici žive uz znatno nižu temperaturu. Ovim relativno niskim temperaturama odgovara i spori metabolizam. Premosnici rastu vrlo polako, ali mogu doživjeti relativno veliku starost.Glavna hrana su im različiti beskralješnjaci, najčešće kukci, pauci i puževi, kao i kišna glista.

Parenje se odvija u vrijeme ljeta na južnoj polutki, između siječnja i ožujka. Mužjaci su svake godine spremni za parenje, za razliku od ženki. Mužjaci se u to vrijeme ponašaju teritorijalno, ali samo na površini od oko 25 m˛ u čijem središtu je njihova jama, i samo u vrijeme parenja. Ako u to vrijeme na teritorij uđe drugi mužjak, dolazi do borbe, pri čemu može doći do ozljeda. Dokaz su brojni ožiljci starijih mužjaka.
Udvaranje počinje kad ženka dođe na teritorij mužjaka. Pri tome, on ju obilazi ukrućenih nogu. Kako mužjaci nemaju produženi genitalni organ, prislanjaju svoju kloaku na ženkinu. Kopulacija traje oko jedan sat. Nakon oko 9 mjeseci, ženka u jamu koju sama iskopa polaže do 15 tupih jaja s pergamentnom ljuskom, dugih oko 3 cm i teških 4 do 6 grama. Ova jama s leglom nalazi se često i par stotina metara udaljena od jame u kojoj ženka provodi dan. Ženka oblaže jamu i jaja travom i zatim jamu zatrpava zemljom. Nakon toga, ženka pokazuje veću brigu za leglo od velikog dijela gmazova: redovno, ponekad svaku noć, ona čuva leglo kako bi spriječila drugu ženku da položi svoja jaja u njeno leglo. Na Novom Zelandu mladunci izlaze iz jaja nakon 13 do 15 mjeseci. Ovo najduže razdoblje valjenja jaja poznato među gmazovima pokazuje, da u hladnijoj klimi Novog Zelanda embriji zaustavljaju razvoj tijekom zime.
Za razliku od odraslih premosnika, mladunci su aktivni danju, kako ih odrasli premosnici ne bi pojeli. U dobi od godinu dana, pridružuju se odraslima u koloniji, i prilagođavaju se ritmu života odraslih. Ženke ne legu jaja svake godine, i to je jedan od razloga zbog kojih je za održanje vrste važna dužina života jedinki. Dokazano je da su premosnici u zatočeništvu na Novom Zelandu doživjeli starost od 77 godina. Spolnu zrelost dosižu tek u dobi od 20 godina.
Kao i kod većine drugih gmazova, temperatura u leglu određuje spol mladunaca. Kod Sphenodon punctatusa, pri konstantnoj temperaturi od 18°C izlegle su se samo ženke, pri 20°C bilo je 91% ženki, ali kod temperature od 22°C bilo je samo 23% ženki.







LJUSKAŠI

Ljuskaši se dijele u tri podreda: guštere, zmije i krokodile. Kako su druga dva podreda proizašla od guštera, gušteri su "prethodni" takson te zadnje dvije grupe, u nju se svrstavaju svi ljuskaši koje se ne mogu uvrstiti u te dvije grupe. Prstenaše i zmije smatraju se monofilijskim skupinama životinjama.










Zmije
Zmije su podred unutar razreda gmazova čije je hladno i suho tijelo prekriveno ljuskama. Vode porijeklo od predaka koji su ličili na guštere, no jako im se izdužilo tijelo, a noge su im reducirane pa se kreću vijugajući. Velike vrste (pitoni i anakonde) narastu do 8 m, u iznimnim slučajevima i do 10 m. Povremeno se javljaju izvještaji i o rekordnim dužinama više od 10 m, ali to nije nikada dokazano. Zmije žive širom svijeta i u vrlo različitim okolišima, od brdskih područja do slatkih voda i mora. Daleko najveći broj vrsta živi u tropima. U Europi još jedino u rijekama Irske nije pronađena niti jedna vrsta.

Broj kralježaka im je povećan na 200 (kod nekih vrsta maksimalno 435). Kosti čeljusti i nepca su povezane samo tetivama koje omogućuju veliko širenje, tako da i veći plijen mogu progutati u jednom komadu. U velikom želucu relativno visoko koncentrirana solna kiselina zatim razgrađuje plijen. Neke vrste mogu gladovati i duže od godine dana.
Nekoliko puta godišnje zmije skidaju kožu zato što se istrošila od puzanja tlom, ili zato što im je postala pretijesna. Prije "presvlačenja" prestanu jesti, oči im postanu mutne, a koža promijeni boju. Stare se kože riješi trljajući tijelo o granje ili kamen. Prema odbačenoj koži često se može odrediti vrsta zmije.
Neke su zmije svoje žlijezde slinavke preoblikovale u žlijezde koje umjesto sline luče otrov. Samo oko 400 vrsta zmija su otrovnice, a od toga je njih 50 potencijalno smrtonosna za čovjeka. Najotrovnija kopnena zmija na svijetu je australski kopneni taipan. No, on je miran i nije agresivan. Suprotno tome, smeđa zmija (isto jedna od najotrovnijih zmija) je vrlo agresivna i razdražljiva. No najotrovnija zmija uopće je jedna vrsta iz porodice morskih zmija (Hydrophiidae) koja živi u moru ispred australskih obala. Mjesto s najgušćom populacijom otrovnica je otok Queimada Grande pred istočnom obalom Brazila.

Zmijski otrovi su sastavljeni od različitih proteina i gusta su tekućina mliječno bijele do žućkaste boje. Ovisno o vrsti, otrov djeluje na živčani sustav (oduzetost, poremećaji osjetila, gušenje) ili na krvne stanice i tkivo (razaranje tkiva, zatajenje bubrega, slom krvotoka). No postoje i vrste otrovnica čiji je otrov mješavina ove dvije osnovne vrste.
Vrste zmija koje se smatraju naročito otrovnim nisu uzrok većine smrtnih slučajeva ljudi jer uglavnom žive u nepristupačnim područjima, a uz to su i plahe i po mogućnosti izbjegavaju susrete s ljudima.
Zmije ugrizu godišnje oko 5 milijuna ljudi, od čega umre oko 125.000 ljudi. 70% zmijskih ugriza događa se u visini gležnja ili niže.
Mlade zmije se izlegu s dostatnom količinom otrova. One ne rasipaju uzalud ovu vrijednu tekućinu. Posjeduju sposobnost da reguliraju količinu otrova. Kod nekih vrsta potrebni su i tjedni da se opet stvori otrov.
Svoj plijen ne ubijaju sve zmije otrovom. Neke se omotaju oko žrtve, stisnu je i uguše. Potom je progutaju cijelu. Da bi im to uspjelo, moraju širom razjapiti usta. Mišići u tijelu guraju životinju do zmijina želuca. Zmije se hrane manjim plijenom, ali često ugrizu i čovjeka. Razlog je vrlo jasan - samoobrana. Mnoge vrste pokušat će izbjeći opasnost, ali kada to nije moguće one će pribjeći jedinom rješenju - ugrizu
U sistematici biologije podred zmija je uvršten u red ljuskaša (Squamata) koji su dio razreda gmazova. Znanost koja se bavi zmijama naziva se herpatologija.
U najpoznatije porodice zmija se ubrajaju: kržljonoške (Boidae) (primjerice pitoni (Pythoninae), udavke (Boinae), anakonde (Eunectes) ), guževi (Colubridae), otrovni guževi ili guje (Elapidae) (primjerice rod mambe, kobre (naziv kobre se koristi za različite vrste zmija iz ove porodice, ne pripadaju sve istom rodu) ) i ljutice (Viperidae) (primjerice zvečarke rod iz potporodice jamičarki (Crotalidae), riđovka (Vipera berus), ursinijeva ljutica )

Krokodili
Krokodili su red tropskih grabežljivaca. Uz ptice, to su jedini do danas preživjeli 'potomci' velike grupe gmazova zvane Archosauri. U tu skupinu spadali su i dinosaurusi i leteći pterosauri. Srodstvo između ptica i krokodila dokazano je nizom osobina ali najviše se primjećuje građom sistema krvotoka.

Svi sadašnji živući krokodilli žive u rijekama i jezerima tropa i suptropskih područja, dok su njihovi preci obitavali kopnena područja uz rijeke. Jedina vrsta koja može živjeti u moru i često se pojavljuje uz obale različitih otoka je Crocodylius porosus. Iako između prstiju stražnjih nogu imaju plivaće kožice, za plivanje se ne koriste nogama već repom. Najčešće se prikrivaju u vodi iz koje im vire samo oči i nozdrve, a debeli kožnati poklopci preko ušnih otvora sprečavaju ulazak vode.
Građa tijela prilagođena je životu u vodi. Tu spada vodoravno spljošteno tijelo s uglavnom isto spljoštenom gubicom, dok im je rep spljošten postrano, a krokodili ga koriste uglavnom kao kormilo. Ovisno o vrsti, tijelo im može biti dugo od 1,20 pa do 7 m, a nađeni su fosili dugi i do 12 metara. Krokodili rastu cijelog života. Lubanja im je izdužena, a oči su tijekom evolucije pomaknute visoko prema vrhu lubanje. Na očima imaju tri kapka, gornji, donji i migavicu. Nosnice, smještene na vrhu gubice povezane su sistemom kanala sa dušnikom, tako da mogu disati i punih ustiju, a kad su pod vodom, mogu ih, kao i ušni otvor, hermetički zatvoriti. Većina krokodila ima relativno široku gubicu koja omogućuje raznovrsnu prehranu. Jedino neke vrste gavijala koje se hrane pretežno ribom imaju izrazito usku i izduženu gubicu. Lubanja krokodila je kompaktna. Njen jedini pokretni dio je donja čeljust. Na gornjoj strani gubice i stražnjem dijelu glave su kosti lubanje sraštene sa kožom koja je neposredno iznad njih, između kože i kostiju tvori se vapnenasti sloj. Čunjasti zubi imaju samo jedan vrh, smješteni su u udubljenjima gornje i donje čeljusti.

Ovisno o vrsti, broj, oblik i dužina zubi variraju. Kad imaju zatvorenu gubicu, kod aligatora su zubi donje čeljusti smješteni unutar reda zubiju gornje čeljusti, dok kod pravih krokodila četvrti zub donje čeljusti ulazi u udubljenje u gornjoj čeljusti i izvana je vidljiv. Krokodili redovno mijenjaju zube, pri čemu se "zamjenski zubi" razvijaju u šupljinama "aktivnih zubi". Svaki zub se zamijeni u roku od dvije godine, pri čemu se prednji mijenjaju češće od stražnjih.
Krokodili su ime "oklopljeni gušteri" dobili po svom ljuskastom oklopu koji je, naročito na leđima, ojačan koštanim pločama. Pri tome se završni sloj kože, epiderm, sastoji od različitog broja slojeva kolagenskih vlakana. U najranijim razdobljima života životinje ona ima dva do tri takva sloja, a tijekom života se pod njih slažu novi, tako da kod jednog odraslog američkog aligatora mogu biti i do 24 takva sloja jedan ispod drugog. Krokodili ne mijenjaju "košuljice" kao neki drugi reptili. Vanjski sloj se obnavlja samo jednostavnim trošenjem: ribanjem.
Rožnate leđne ljuske sastoje se od crepasto složenih rožnatih pločica koje se nazivaju leđni štit. Ispod tog štita smještene su koštane ploče, čiji broj varira zavisno o vrsti od četiri do deset takvih ploča, uvijek složenih uzdužno. I na šiji životinje su ispod rožnatih ljuski ovakve pločice smještene koštane pločice i pri tome tvore uzorak tipičan za pojedinu vrstu. I trbuh životinje prekriven je takvim štitom, no gotovo kod ni jedne vrste taj štit nije podložen koštanim pločicama. Leđne i trbušne rožnate ljuske tvore na repu prstenove koji od korijena repa imaju dva reda ljuskavih zubaca, koji se prema kraju približavaju i pred krajem repa prelaze u jedan red tih zubaca. Ova zaštita je to snažnije razvijena što je vrsta manja. S veličinom vrste zaštita je slabija, jer je životinja zaštićena već svojom veličinom.


Svi krokodili su mesožderi. Ne mogu gutati plijen već ga moraju raskomadati. Gotovo sve vrste love bilo koji plijen koji mogu uhvatiti ali i obzirom na veličinu savladati. Vrlo malo vrsta su specijalizirani samo na određene vrste plijena. To su samo vrste s uskim gubicama i zubima poput vrše (neki gavijali i australski krokodil) koji su se specijalizirali za lov na ribe. Mlade životinje i manje vrste love pretežno kukce, žabe i male sisavce, dok odrasle životinje velikih vrsta love sve što mogu uhvatiti. Nije rijetkost niti kanibalizam prije svega mladih jedinki iste vrste. Uprkos svom tromom izgledu, krokodili reagiraju iznimno brzo, a vrlo su okretni i na suhom.

Krokodili polažu jaja u gnijezda. Razlikuju se dva osnovna tipa gnijezda:
-brežuljkasta gnijezda ženka slaže od biljnog materijala koji kasnije procesom truljenja "proizvodi" potrebnu toplinu za valjenje jaja,
-jamasta gnijezda su jame koje ženka iskapa, a prekriva ih biljnim materijalom.
Ženka krokodila polaže između 20 i 80 jaja u tako pripremljena gnijezda. Razvoj mladunaca zavisi o temperaturi (zavisnost spola o temperaturi u leglu) u leglu. Njihova jaja nemaju spolne kromosome, pa se zbog toga iz svakog jaja potencijalno mogu razviti jedinke oba spola. Ako jaja sazrijevaju pri temperaturi od oko 30°Celziusa, iz jaja se vale ženke, no ako je temperatura u gnijezdu oko 34° iz jaja će se izvaliti isključivo mužjaci. Ako su jaja položena na raznim dubinama gnijezda, velika je vjerojatnoća da će se izvaliti mladunci različitog spola.
Kad odrastu, korokodili nemaju prirodnih neprijatelja, ali njihove mladunce ugrožavaju ptice, varani, ili čak i pripadnici iste vrste. Tako se procjenjuje, da oko 90% krokodila stradava u mladenačkom razdoblju, ili čak još kao embrio. Čitav niz grabežljivaca dolazi u obzir kao mogući neprijatelji krokodila u tom vrlo ranom razdoblju njihovog života. Pored toga, embriji mogu uginuti i zbog loših klimatskih uvjeta kao i ako se u gnijezdu razviju gljivice. Kod velikog broja vrsta krokodila ženke ostaju pored gnijezda i štite ga od pljačkaša. Neposredno pred valjenje, mladunci se javljaju kreketavim glasovima, i tada majka pomaže mladuncima otkapajući gnijezdo. Uzima ih u gubicu, nosi ih do vode i još neko vrijeme ostaje uz mladunce štiteći ih od grabežljivaca ali i od pripadnika vlastite vrste.
Danas živući krokodili dijele se u tri grupe sa statusom porodica (alternativno, često ih se prikazuje kao jednu porodicu Crocodylidae a tri grupe kao potporodice unutar nje). Pri tom se porodica gavijala sastoji od samo jedne recentne vrste, ganges gavijala iako novija saznanja govore da bi i sunda gavijal isto mogao pripadati porodici pravih gavijala. Obje vrste imaju upadljivo duge i uske čeljusti. Crocodylidae, ili pravi krokodili prepoznatljivi su po udubini u gornjoj čeljusti u koju ulazi najveći zub donje čeljusti tako, da je izvana vidljiv. Kod Alligatoridae, aligatora se kod zatvorenih čeljusti ne vide zubi, a i njuška im je šira i nešto kraća nego kod krokodila.




















Literatura

Ř Bačić, Tomislav, Radovan Erben i Mladen Krajačić: Raznolikost živog svijeta, Školska knjiga, Zagreb, 2004.
Ř Pavičić, Vicko, Klemenčić Mladen i Anđelka Ređep: 1000 pitanja 1000 odgovora, Mosta, Zagreb, 1994.
Ř Vujanović Danica: Veliki atlas životinja, Mladinska knjiga, Zagreb, 1990.
Ř Garms Harry i Leo Borm: Fauna Evrope, Mladinska knjiga, Ljubljana, 1981.
Ř Bertha Morris Parker: Riznica prirode, Školska knjiga, Zagreb, 1974.