petak, 17.02.2006.

Cry me a river...

Moj zadnji post iz Jurišićeve...

Dakle, došao je i taj dan... Velika selidba... Još uvijek nisam spakirala sve stvari, ali stignem... Ipak pakiram svu svoju pokretnu imovinu, cijeli jedan život.

Tek sad sam skužila zašto ne volim selidbe. Je, je... ima nešto i u pakiranju, moljakanju prijatelja za pomoć oko nošenja, prevažanja, pa tek onda raspakiravanje... Ali...

Pakirajući se naišla sam na par zalijepljenih, već spakiranih kutija, skrivenih na dnu ormara. Nije mi bilo jasno što rade tu? I šta ću, u žaru bacanja nepotrebnih stvari, otvorih ih, Pandorine kutije... Našlo se tu svega... Od pisama prvog dečka, preko fotografija iz vojske onog dugogodišnjeg, par pramenova kose, kamenja, prastarih kondoma (bez brige, nikad korištenih), rizli, sve do par brižnih poruka pokojnih, najdražih ljudi... Tih par kutija tereta vučem već godinama, iz mjesta do mjesta, iz jednu u drugu, treću, četvrtu... studentsku sobu, sve do ovog podstanarskog stana u kojem sam već godinama... I znam da u MOJOJ maloj kućici nema mjesta za nepotrebne stvari, ali, eto, tih par kutija teškog, smiješnog, sjetnog, veselog, tužnog, najdražeg i najtežeg tereta na svijetu ne mogu baciti!

Tješi me misao da se dugo, dugo više nigdje neću seliti i te kutije će ostati skrivene, u nekom zabačenom kutu. Na kraju krajeva imam tavan! Još uvijek nisam provirila na njega i vidjela koliki je, ali moje uspomene će stati, možda zajedno s uspomenama bivših vlasnika?

| 23:45 | Komentari (2) | Isprintaj | #

srijeda, 01.02.2006.

Fly me to the moon...

Danas sam dobre volje... Konačno!

Nakon mnoštva dana koje sam s posla odlazila ravno u krevet večeras sam pred ekranom (kao da mi nije dovoljno onih osam sati provedenih na poslu, no nema veze...)

Polako se udomačujem na blogu, uskoro ću u jednu od kućica sa strane moći staviti blogove uz koje mi dan prođe brže!

A kako sam ja?! (osim što sam dobre volje)
Paaa... i dalje sam dekintirano, no to nas sve više-manje muči, tako da na besparicu neću trošiti riječi.
E da, kupujem auto, polovan i jeftin! Bliži se dan mog preseljenja na selo pa bi bilo zgodno da imam kakvo-takvo prijevozno sredstvo. A kako ću voziti? E pa to još uvijek ne znam... Vozački položih prije nekih pet, šest godina, iz jubilarnog petog puta... od tada skoro pa da nisam sjela za volan, koordinacija i orjentacija mi nisu jače strane, kočnicu ne koristim... Sve u svemu, bit ću interesantna pojava na cesti.

Dakle, ako tko prodaje kakav autić, polovan i jeftin, još da je crveni (toliko o kriterijima) tu sam!

Sve vas voli Crvena Sonja!

| 21:38 | Komentari (3) | Isprintaj | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se