Dnevnik ulice

Ožujak 2010 (1)
Listopad 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Listopad 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Svibanj 2006 (1)
Veljača 2006 (1)
Prosinac 2005 (1)
Studeni 2005 (1)
Svibanj 2005 (1)
Travanj 2005 (1)
Veljača 2005 (2)
Siječanj 2005 (1)
Prosinac 2004 (1)
Studeni 2004 (6)
Listopad 2004 (3)
Kolovoz 2004 (1)

Komentari On/Off

Copyright ©
Nijedan dio ovog bloga ne smije se umnožavati, fotokopirati, niti na bilo koji način reproducirati bez autorovog odobrenja.

Zovni turu:
crvenokozac@gmail.com

Svidjelo mi se

28.10.2009., srijeda

Suze od blata










Ništa lakše na svijetu nije bilo nego zavoljeti Gigu. Njegov humor, njegovu dobrotu, njegove velike nespretne šake kada se upoznaje s vama. Njegovo veliko nespretno srce koje bi svakim susretom iznova otkrivali… Bilo bi odveć sebično reći da je bio moj prijatelj. Gigo je bio prijatelj svima nama, i ne samo nama, nego svima s kojim je ikad isprepleo svoje životne putove… Voljeli smo ga kao brata i on je volio nas. Gigo je bio najbolji čovjek kojeg sam ikad poznavao.
Gigo je poginuo danas. U istoj ulici u kojoj je udahnuo prvi dah, danas je u blatnjavom rovu, na rukama potpunog stranca izdahnuo sebe u kišni ožujski dan… Iskrvario je sebe u mokru zemlju i u ovaj grad, a ja sam potpuno paraliziran gledao blatnjavo lice nepoznatog suborca po kojem su suze ostavljale pravilne, čiste crte…
Sjedili smo taj dan ili tu večer kod nekoga, u mračnoj, zadimljenoj sobi, krajnje otupljeni od bola, od ljubavi, od mržnje, od alkohola i marihuane… Tišina je bubnjala u našim grudima i glavama, a bez tona je bio i neki film, zaglavljen u videu od početka rata. Ralje… Bez riječi i bez svijesti buljili smo kroz ekran kako morski psi proždiru i komadaju neke ljude…
I tko, uostalom, ima što reći, tko ima ponuditi bilo kakvu utjehu? Zar da za Gigom naričemo klišeje, zar da za njega govorimo kako je bio mlad i dobar? Kako je šteta? Kako je baš on prvi od nas? Kao da svatko od nas ne zna kakav je bio i kao da bi bilo bolje da je Gigo poginuo drugi ili treći po redu, ili da danas netko drugi od nas leži na visokom odru…
Već sutra će, protokolarno, naša brigada oplakati Gigu. Zahvaliti mu se na njegovoj mladosti i na njegovom položenom životu, pretvarajući se da je ovo uopće mladost i da je uopće imao izbora… Opalit će počasni plotun a onda ćemo se brzo razići radi sigurnosti… Već sutra će, svi ti za koje je Gigo dao život, oskvrnuti njegovu žrtvu…
I zato smo tu noć, gutajući knedle bola i tišine, bez riječi oplakali Gigu… Oplakali smo tu noć i odšutjeli, smrti svih nas i naše mladosti… Samo je Bojan, na kraju filma, završavajući džoint, rekao:
- Jebalo majku, kako prikazaše jadnu životinju…

- 08:48 - Komentari (14) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se