nedjelja, 01.08.2010.
Dok sam spavao
|
Dok sam spavao, vakuum je usisao hladnoću koju sam na rubovima prstiju tako pomno čuvao. Bježao sam i saplitao se o rubove nepostojećeg grada, tražio ključanicu kroz koju bih se možda, jednom, nekako provukao. Lice straha bdjelo je nad mojim pogledima i tjeralo me da budem malen kao što sam se uvijek bojao da ću biti. Dok sam spavao, ginule su ljubavi koje sam sakupljao u vreće i držao ih ispod kreveta zarobljene, očuvane, neoštećene. Netko je nešto ukrao, pisalo je, ne znajući da se moje blago polako rasulo po licima prividno čiščim od moga. Ja sam ostao sam, dok sam spavao, i zaboravio da me zovu nestalim. Ja sam se izgubio, ja sam se zakopao, ja sam se živ uspavao. Ponekad sam previše sretan da bih tako i izgledao. Ja sam prolazan, moje usne ne osjećaju nagost kad im klizi po rubovima. Njezini titraju gube se u mreži zidova i ona je otišla kad je shvatila. Da ja neću nikad shvatiti. Dok sam spavao, ja nisam sanjao, i nisam više govorio o sreći ili ljubavi ili o životu. Ja imam riječi, ali da li riječi imaju i mene? To sam cijelo vrijeme ponavljao i tražio odgovor u redovima skrivenih misli. Ja znam istinu, govorio sam si, ja znam istinu, samo ja. Dok sam spavao, ti si me voljela, zar ne? Dok sam spavao, i ja sam volio. Jednu ženu koju još nisam upoznao, moju buduću savršenu koja će spasiti svijet i obojati moj svojom prisutnošću. Upoznat će me sa čarolijom dodira, trenjem elektriciteta po stanicama kože. I ja ću upoznati ljubav. I biti ću opet prividno sretan, čekajući raspad sistema s kojim ću se opet mazohistički naslađivati. Jesam, promijenio sam se. Jesi, promijenila si me. Dok sam spavao.. |
