ponedjeljak, 22.03.2010.
|
Ne, ja ne znam tko si, zašto gledaš slike koje ne razumiješ, zašto govoriš tek toliko da bi povraćala po listovima. Doduše zanimljiva si, onako prividno i brzo, na prvi pogled jednostavno i možda iskreno. No nisi velika kao što ti ego veličine „prinčevog“ mjeseca govori. Pa ipak, sviđaš mi se jer se trudiš, više od drugih koji misle da su osvojili zlatnu medalju na području karijere, tj. kretenizma. Imaš zalet i riječi koje bude iskre u čovjekovom oku. Možda splasnu brzo, no prava rijetkost je uopće ih probuditi. Ne primjećujem te inače i istina je što vele da rijetko kog primijetim. Možda sam bahata, no tješim se da znam nepogrešivo odabrati. Izazvala bih te kad bih se usudila. Možda i hoću, no samo kad budeš najranjivija. To je ipak logično za današnje vrijeme, vjerujem da ćeš se zbog svog velikog medijskog iskustva složiti sa time. Nisam sigurna što sa tobom želim dobiti, možda samo poznanstvo i konačno primjećivanje u gomili, a možda ono nešto veliko o čem ćemo dakako raspravljat samo u četiri oka. Znam, iznenadit ćeš se, pitati tko sam ja i što si umišljam, no znaj da ću se nasmijati i samo odmaknuti pogled u drugu stranu, jer ja znam što je vrijeme sposobno učiniti. A ti ćeš razmišljati i prisjećati se svake sekunde kad ti se prikradem između tih tvojih sitnih čelijica pameti. Ponuda je primamljiva, ti to znaš, jer ne znaš što možeš dobiti. Tjeraš me da učinim nešto veliko, vrlo malo njih je to uspjelo sa mnom, a ja sam vrlo vrlo zahvalna. Možda tog nisi svjesna i možda to nisam rekla na pravi način, no kad-tad ću ti i pokazati. A sad, draga moja koja čitaš i misliš da me konačno shvaćaš, jesi li dovoljno hrabra prihvatiti mene kao izazov?
|
