..like a rose on the grave of love..

ponedjeljak, 23.11.2009.

"ostavi sve i dođi, zatvori prozor i pokrij me, tiho zakljucaj vrata, odjebi od mene!"


Imaj sa mnom Ljubav, jer tko zna kakve brige ce nam se sutra zapetljat u kosu
nije vrijeme žaljenja, dani bi trebali davati, a ne uzimati
pusti si ruke da same pronađu put do mene, mogla bih te čak i čekati
ne trebaš se bojati da planiram budućnost za nas
nama su suđene samo minute koje krademo mraku kad nas ne gleda
kaže mi da produžim svoje tijelo i dohvatim se lomeci u zraku
lomeci se kako bi se lakse nasla cijela u tebi
to želiš zar ne, mada skrivaš rijeci u poplunu da ih ne vidim kad sam tamo
zašto nas voliš vrtjeti kad znaš da se ne znam zaustaviti
a samo želim sjediti pored tebe i gledati te kako si jedeš kosu
prestani me izazivati. mogla bih ti jednom konacno vratiti!

- 21:48 - Komentari (30) - Isprintaj - #

srijeda, 11.11.2009.

Želiš nešto dobro, nešto što će noktima trgati i povraćati po tvojoj usidjelosti i nepomičnosti. Ako te nisam pitala, zapitaj se sama u ogledalu jesi li mjerljiva i dovoljno hipnotična da zakoračiš naprijed i uđeš u sebe. Budi velika, budi velika, uvijek samo velika. Pa i s druge strane kad shvatiš da si se izigrala.
Jedna je djevojka pomislila da može hodati po mojim mislima. I jesam li je kaznila? Ah, nema te kazne za rođenje snova, pa makar ti se u šipkama zabijali kroz otvore kože.
Raširi noge da ti lakše prodrem u dušu, jer tijelo je ionako odavno rasprodano. Napravit ću jastuke od prstiju i gušiti te kad ga budeš sanjala. Ništa tjelesno, draga. Samo malo bijesa kojem je potrebno malo zabave.
Kažnjavam sebe toplim dodirima i prisutnošću koja odlebdi prije nego se stignem predomisliti i dogovoriti sa svojim mogućnostima.
Ali omiljene moja Nesuđene, dovoljno o vama i nestvarnim ljudima. Stvarnost je ljepša pa cak i kada mi bježi.

Otvorila sam dlanove da zagrlim toplinu i pustim da se more pred mojim koracima otvori. Zajedljiva sam i djetinjasta, a tako osjetljiva kada razgovaramo pogledom zbog kojeg je moja koža preosjetljiva. Pomakni se za jedno mjesto naprijed i prestani potkradati zrak kojeg dijelimo. Nisam više igra pa da hodaš po mojim krugovima i praviš se da pobjeđuješ.
Game Over!
Ujutro ću te ionako opet zavoljeti.


- 00:17 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.