..like a rose on the grave of love..

U tebi ima neceg sto ne znam probaviti.
Mi smo oduvijek bili mazohisticki strojevi željni krutosti i strelovite hladnoce dodira koja bi nas jedina mogla zaustaviti i probuditi iz života. Uvijek negdje između, no i između je mjesto. Možda upravo ono koje nam treba da bi opstale.
Pogledala me kao da joj nešto dugujem, no to je bilo vec davno. Davno prije nego sam je odlucila ubaciti između redaka. Danas me vise ne gleda jer između ne postoje tijela ili oci, samo rijeci koje pulsu daju ritam i održavaju stalnu tjelesnu temperaturu. Danas me čita.
Između je rezervirano mjesto, pomalo ranjivo i pomalo sanjarsko, skriveno između prošlosti i sadašnjosti u međusobnoj nemogucnosti da pronađe zajednicku buducnost. Upravo smo zato odabrale baš njega kako bi godinama mogle nastaviti zapocetu igru i loviti se na mjestima gdje se ni same ne bi mogle pronaći. Ti si tu kako bi uvijek iznova mogla pronaci sebe isto kao što tu uslugu uzimamo od drugih. Iskorištavamo i dajemo se iskoristiti. Zato smo cudno bolesno sretne.
U ovoj prici biti ce ovako. Biti cemo same i usamljene, miljama udaljene jedna od druge, blizu jedino preko ovog ekrana. Rijeci ce se lomiti u žicama. Emocije sacuvajmo do nekog ljepseg susreta, do nekog drugog mjesta gdje ce postojati novi pocetak. Ova će imaginarnost poslužiti samo kao dodir. Bez vrednovanja, bez posljedica.
- Želim se poigrati sa tobom. Ne kao dijete kao nekada, vec kao žena. Sa posljedicama i ožiljcima. Želim da nas boli i da nas tjera da se promijenimo. Pristaješ li?
Šutiš. Tvoja polovica ostaje prazna, nedodirnuta, bolesno cista. Tvoj me odgovor miluje u obliku tišine i neizvjesnosti, a ja ga obožavam. U redu, dati cu ti monolog, dati cu ti samo sebe. Da pobijem recenicu u kojoj se navodno ne želim nikad igrati.
Prsti mi se igraju sa počecima, ušutkavaju misli kako bi ih opet izvukle jasnije ili samo iskrenije. Gledam ti pogled i zamišljam cije je lice ovog puta destilirao, s cijom se je kožom ispod popluna poigrao.
- Dobro jutro Nedostižna. Jesam li ti nedostajala? Znaš li da sam te gledala prosle noci kako prstima istražuješ površinu planine i uranjaš dlanove u mekoću utrobe? Djevojcice moja mala, tako si djetinjasta! Gode mi godine tvojeg tijela na vrhuncima gdje si se još do malo prije vragolasto smijala. Gledala sam te cijelo vrijeme, no tako sramežjivo! Ne bi mi vjerovala! Prekrila sam rukom oci da ne iskvarim svetinju i ne zađem poslije po stepenicama gdje bi me dozivali prijatelji pohotnici. Nešto me prikliještilo uz rub tvoga kreveta i povuklo me bliže da lakše raspodijelim slojeve koji su ležali na tebi. Kad bi samo znala koliko ociju je ostalo bdjeti nad tobom i koliko prstiju sam izgubila razapeta ispod tvoga velicanstva.
Kad sam se probudila, u mislima si ostala jedino kao silueta prošarana jutarnjim zrakama sunca. Isceznula si, a ja nisam ni pokušala dozvati te natrag.
Želim ovog puta da progovoriš, želim da se nasmiješ.
- Prije nego si se probudila potrcala sam do trgovine i pogodi što sam ti kupila! Jezik, ljubavi moja! Pravi pravcati zeleni jezik sa crvenim kruzicima! Zar nije predivan??? Ali to nije sve! Woala! Zubiciii za moju maluuu, slatkuuuu, preeeedivnu djevojcicu!! Hajde, hajde, ne budi tako sramežljiva! Znam da ih želiš isprobati. No u redu, budem ti ih ja stavila, još si mala.
Ne mičeš se. Ne mičeš se. Ne otvaraš se! Ne smiješ se! Gotovo je. Cut!
- Dobar dan, hm, Daleka? Tako se zoveš, zar ne? Ispricavam se zbog svoje neuljudnosti, imena mi nikad nisu sjedala baš najbolje. Htjela sam ti reci da me ponekad u snovima proganja tvoja crna pozadina, poput lovca koji trči za protuzakonitim. No danas ti ne želim pricati o stvarima koje želiš cuti, danas cu ti pricati o šapatu.
Pogledala si me kao da ti nešto dugujem, sjecas li se tog? Pogledala si me poput kirurga koji traži izgubljenu dušu no pronalazi samo mrtvo tkivo. Tvoja me barokna šarenilost podsjetila da još uvijek postoje stvari koje volim. Još uvijek postoje jadnici i sretnici zbog kojih srce želi reci BUM.
Priblizi mi se tiho. Prisloni svoje celo tocno 5 centimetara od pocetne tocke kralježnice. Miruj. Ne okreci me i ne okreci se. Samo slušaj..
Dobra večer dame i gospodo, govori vam vaša kurva! - Ne, ne, ne! Ne slušaj uvijek samo ono što želiš čuti:P Reći ću ti zato nešto tako glupo da jednostavno mora biti lijepo. Nešto što ni tišina ne zna. Neki ljudi su blizu čak i kad su daleko.
- Zaboravila sam se predstavit, valjda ne zamjerate gospođice? Drago mi je što sam vas upoznala, ja sam Sladunjavost!
Noć je i željno iščekujem tvoje zelenilo. Dosta mi je tvoje bjeline, nevinost te samo čini smiješnom. Prije nego ustaneš, uzimaš privlačnost napravljenu za varanje i komad mozga predodređenog da budeš pametna i mirna. Stavljaš ih u džep, zatvaraš ga i puštaš ih same da se upoznaju. Tvoje se usnice zbog neizdrživosti pomicu u očajan osmjeh. Dobro znaš što ćeš izvaditi iz džepa. Tvoje lice dobro zna što iščekuje.
Posežeš u džep i mirno ju prilagođavaš originalu. Možda sam tu tajnu od tebe naučila no ne sjećam se više jer satovi mi kažu da je to već davno bilo. A što mi kaže tvoja statua? Ništa. Uporno ne želi pozeleniti!
- Dobro veće Madam. Došla sam po svoju zadnju porciju prije nego zatvorite vrata svoga veličanstva i ugostite svoju Najbližu. Ponoć je odavno prošla, no naša davanja su ionako oduvijek bila zakašnjela. Ove ti posebne večeri želim pokazati svoj ožiljak, izbrisati mjesto i zaboraviti ženu koja je srce ostavila napuknuto. Gdje si ti u svemu ovome? Tamo gdje sam te smjestila još na početku. Negdje između. Trenutno u meni.
Prijateljice moja draga! Zaboravi na usamljenost koja ti se tiho šulja kostima i slanu vodu koju ponekad osjetiš na samom rubu usana. Ova će večer umrijeti samo zbog nas, a mi ćemo ostati jedine preživjele kako bi rasute zvijezde imale nekog da ih se pokupi.
Tvoja me ranjivost tjera da te oblikujem u šakama, stišćem i zaštitnički cijedim prema van. Što kaže na to tvoja Opsesija pored koje ponekad spavaš ili što bi recimo ja rekla da sam na njezinom mjestu? Bolje da ne znamo. Netko bi se zasigurno morao utopiti.
Zapamti. Ne želim da me dohvatiš i ne želim da me zadovoljiš. Samo osjećaj tijelo kad bude dotaknuto i budi ta koja će biti razotkrivena. Budi ta prije mene. Samo trenutak prije mene. Da ne budem sama u svojoj golotinji.
- Ne znam jesi li primijetila, no polako se bliži kraj naše predstave.Što se desilo sa tvojom bjelinom, draga? Preslikala si ju, zar ne. Da, da, da, vidim te sada!
Kosti punjene strahom i koža treperava od želja. Takvoj ti prilazim i takvu te grlim. Takvu te uzimam u sebe dok Ona pored tebe sanja o mačićima, djeci na igralištu i finim kremastim kolačima. Ako misliš da ti sad govorim o varanju, ne daj se prevariti, prijateljice.
Ja sam sretna sa malenim atomom kojeg daješ. Jednokratno, profinjeno i promišljeno. Ja sam sretna kad me opet iznova danas pogledaš kao da ti nešto dugujem. Tako me podsjetiš da još uvijek postoje stvari koje si moramo dati, koje si moramo pokloniti i uzeti jedna od druge. Što ti ja to točno dugujem? Tko bi znao. Možda cijeli svijet, a možda više ništa. No znam da zbog tebe postoje stvari koje dugujem samoj sebi.