..like a rose on the grave of love..

srijeda, 26.08.2009.

potiho uživanje u neodređenosti



Nase su rijeci vec istrosene i blijede
Sve sto cemo pomisliti u skoroj nam buducnosti
Sakrit ce tihi spijun skriven iza nase sjene
U zbirci svojih omiljenih (ne)objasnjenih događaja
Ostat cemo sami u zakrpanom nistavilu
I traziti rijeci da objasnimo smisao
Necemo ih naci

Nase su rijeci vec izrecene i odaslane u svijet
Pa se ponekad zapitamo da li nase misli jesu jos uvijek nase
Zamagljenog pogleda buljit cemo u prazninu
Jer mozda ce nam danas ona otkriti svoju tajnu
A mi cemo postati veliki i jaki
I smijati se iza zamagljenog stakla crne limuzine
Ili mozda necemo

Mozda cemo pricati price kao sto ih On prica, prisjecati se svoje mladosti, sto bi dakle znacilo da ju prvo trebamo prozivjeti, i uvijek zapocinjati „ Bilo je to davne 2009/2010 i ne sjecam se...“ Konacno cemo mozda opjevati ljubav i pustiti ju da se razlije po tom svetom papiru ili cemo ipak odabrati kurve koje nas tako pohotno privlace i tjeraju da se zapitamo jesmo li jos uvijek dovoljno moralni da se odupremo. Na kraju ce ispasti onako kako je to oduvijek predviđeno za nas: postojati ce treci nacin. Ipak, hocemo li ga prihvatiti? Hocemo li reci u redu, ovo sam ja, biti cu zena i biti cu muskarac, biti cu dijete i sestra, biti cu sto god pozelis/m? Jednom cu u dosadi napisati nesto poput „Misli da je odjednom Bog usao u nju no ne shvaca da cemo svi placati zbog tog. Uskoro ce me poceti osuđivati jer sam odbacila šablonu, no ja sam spremna, ja sam jaka, ja to mogu.“, a ona ce me tada zaista poceti osuđivati i prilijepiti mi jednu koju cu vjerojatno i zaista zasluziti. Uvijek kad pomislim na to odustanem od pisanja o sebi i vratim se zamaskiranosti i kompliciranosti koja mi danas predstavlja vec prilicno udobnu fotelju.
A sto ako cemo na kraju ipak odustati od velikih stvari, izmigoljiti iz te prevelike cahure u kojoj smo se tako dugo skrivali i prihvatiti da su za nas ipak samo male stvari. Hocemo li to ikad napraviti? Vjerojatno ne. Mi smo preponosni za odustajanje.
Pisati u „neodređenosti“ je korisno kada mislis da ne znas nista pametno napisati.
- 21:26 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.