..like a rose on the grave of love..

srijeda, 12.08.2009.

Dah života u tijelu lutke



Upravo zbog njega ja se danas usudim
Preliti tintu preko bijele praznine,
Zamisliti jedan drugi svijet i udahnuti
miris zelene trave, tako posebne u njemu.
Ostavljam svoj prototip nasred trga,
Pustajuci da me diraju,
Prljaju svojim rukama, cak i svlace
I natrag oblace po njihovom ukusu.
Nije vazno.
Nisam vise tu.
Promatram se iz nekog međuprostora,
Navlacim crnu haljinu na potpuno savrseno tijelo,
Uvjezbanim pokretom popravljam precrveni ruz
I hvatam nevidljivu ruku.
Hodamo.
Mi hodamo u letu.
Moje se tijelo u nedostatku tezine grci,
Savija se u kolute
I jedino sto ostaje
Je tiho pucketanje pilecih koscica.
Sad sam samo zvuk sto luta zrakom
U potrazi sa svojim objektom strasti.
Uhvati me u glazbalo i zasviraj po mojim organima.
Zasviraj, a moja kosa ce sa tobom pjevati.
Ugurat cemo se u bijele oblake i
Svirati requiem svojim starim tijelima.
Promatrat cemo se s visina kako bi shvatili
Koliko je smijesno nase vanjsko oblicje.
A zatim cemo se opet spustiti poput bogova,
Pokupiti ostatke i
Sa plasticnim osmjehom
Prosetati
Gradom
Lutaka.

- 18:01 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.