..like a rose on the grave of love..

nedjelja, 26.07.2009.

CAK TE NI SA FIKCIJOM NE MOGU PREVARITI

Ja sam jebeno tako jebeno jako pateticna, gnjusna, izvorna i otvaram sve to
A tako jako svrbi gledati i tako dobro prija ne razmisljati
Ne, ne, ne ima da se boris!!!! Ne ce tebe nitko, da li me cujes
Mimozasta, uplasena, pospana ciganko
Kako bi to bilo provesti noc sa tobom, bas se pitam i bas me vuce
Da te potrazim, mozda i otmem i stavim na bicikl i ajmo u svijet
Ali ko bi se pobogu mogao boriti protiv svih onih tvojih
Oceva, brace, striceva, djedova
Znam ja da ih barem 100 imas, bog bi ga znao kako su nastali
Ali kamo srece da ce svi za tobom trcat i meni polomit
Ono malo sto me drzi da izgledam kao izvanzemaljac
a nerazvijene noge mi ne dozvoljavaju da ( nekaj tamo, prekasno je da se sjetim sto tocno zelim reci)
umakajuci prste od 15 cm u blato uranjamo cijelim tijelom ispod povrsine
umisljamo da plivamo kroz mocvaru, travu, sikaru – do spasa
a zapravo su to samo svjetla sto nas gone, cijelo selo rekli bi neki
okrenem se i shvatim da sam sama, sjetim se da sigurno nije znala plivati
zakljucim da je sve u redu dokle imam svoj super spešl bicikl
namamit cu njime jednu drugu
jer mozda ce ta imati manje rodbine
- 15:05 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.