..like a rose on the grave of love..

srijeda, 22.07.2009.

KOMARCI SU POJELI NOĆ!!!


Jebote kako sam iskrena bila
Gadi mi se uopce to vidjeti ( kako sam mogla biti tako slijepa????)
ONA nije dobivala nista
I samo zato znam da ce jednom dobiti SVE


Vi ih ne osjecate? Ne vidite ih?
- ne, zasto bi? Zar se nisi zastitila?
Proklete zivotinje, jednom ce me stvarno zivu pojesti!!!

I tako sam bio prisiljen skinuti to pojeđeno tijelo sa mjestimice vec osušenim gnojem. Susjedi su se poceli tuziti zbog smrada. Nisam mogao nista.
Jeste li znali da je koža škakljiva sa unutarnje strane? Stavio sam ju na vješalicu i dirao ju kad kog bi mi se smijalo. Moj lijek protiv tuge, sta da vam kazem..

Igram se bezveze, jer sam shvatila da postoji tisucu atoma granica i svaka je razlicita, svaka te dovodi do drugacije ekstaze, a ja sam preznatizeljna i naravno da ih moram sve osjetiti!

Knjige cekaju, nabacila sam ih na desetine na svoj radni stol, izmjenjuju se kako bi utazile moju žeđ, moju dosadu, moju nestrpljivost, moju gladnu utrobu, moje pokošene usne, godinama žedne jer su previse i nista dobivale..

- da me stavis na jedno mjesto imala bi jednu svoju pricu – nista me vec dugo nije tako razalostilo kao sad da spoznaja.. (a trebala bi se radovati zbog tebe, nije to sebicnost, samo trenutno prolazna ljutnja)

1. zalosna djevojcica, djevojka, sada vec skoro pa i zena. Mislila da je uvijek neshvacena i samim time sebe proglasila individuum – a upravo to je iz dana u dan hranilo njezin ego – njezina egoisticnost, bahatost, naduvanost. A tko bi si mislio – jer imala je kozu iskrenosti, njeznosti, kozu zeljnu dodiru. Moram povracati pri toj pomisli jer to je bila koza koju sam ljubila. Lazna koza – no vrlo dobra imitacija moram vam reci. Ipak je uvijek uspijevala biti vrlo lijepa u toj pateticnosti i ranjenosti. (svi vele da je covjek ljepsi kad se smije, a ja kazem da je bol ta koja ga poljepsa – ljudi zele ranjivost, to je oduvijek bilo tako)

2. ljepotica/zvijer koja ne mogu se odluciti – ili se rodila prekasno ili prerano, nikako tada nije bilo dobro. Imala je oci vode, govor brzine (u slucaju da je govorila). Ja sam uzivala u njoj i vukla se za njezinim stvaranjem, no nikad joj se ne bi pokazala i tako nitko od tog nije nista dobio. Tako je kao trebalo biti, danas barem to znam, a onda cak ni nisam razmisljala. (dodje mi da se vriskajuci ispricavam, ali hvala bogu sto ona to ne trazi od mene jer nisam sigurna da bi to mogla dati) Ispijam ju kao vodu, gladna poput vampira, no ne zelim ju pojesti/ubiti/imati, samo da znam da je nekako nakon svega još uvijek tu. Postala je racionalno pismena (drugi puta upotrijebljen pojma, osmisljen samo za nju) i ja je ne volim zbog tog. Svim silama se trudim probuditi ju!

Mislim da sam uspjela.

(Samo da još netko poubija sve te jebene komarce! Mozda bi onda netko opet i spavao na otvorenome!)
- 21:36 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se