...red rain...

Naslov se odnosi na najbolju grupu za koju nažalost danas mali broj ljudi zna. Ja ih obožavam.
Al neću sad pisati ništa o njima. Trenutno ih slušam, pa eto... To je to.
I da! Dobar dan, ljudi... Nadam se da je dobar. Pa baš je lijepo i sunčano.

Danas se osjećam drugačije. Neopisivo. Čudno. Dobro.
Jeste li ikad bili ispunjeni? Ni sretni ni tužni, nego potpuno smireni.
Meni se sad na primjer plače. A nisam tužna. Uopće. Ali ne plače mi se ni od sreće. Od tog mira mi se plače.
Baš mi je lijepo.
I neću stvarno plakati. Ne da mi se. Nakon ovakvog tjedna nitko normalan ne bi plakao. Pa neću ni ja.

Jučer sam doživjela nešto malo čudno. Dođem iz škole i otključam vrata. Uđem u kuću i krenem ih zatvoriti. Nisam mogla. Kao da ih je netko gurao s druge strane. Pogledam van i nema nikoga ni ničega. Ja malo zbunjena. Al ništa. Krenem ja opet i again kao da ih netko gura izvana. Morala sam se doslovce nasloniti i svom silom gurati kako bih napravila što sam planirala. I na jedvite jade ja zatvorim vrata.
Znam, glupo je.
Al sretna sam što sam ih uspjela zatvoriti. Nisam dala da neki nevidljivi "nasilnik" uđe i pokvari mi dan.
Nikome to jučer nije uspjelo.
Ipak sam ispunjena.

Sigurna sam da sad svi mislite da sam luda. Nisam. Oke, priznajem, malo je neobično kad na blogu čitate o curi koja se borila s vratima... Khm, khm... Al svaki put napomenem da možete svašta očekivati od mene.

Lijepo mi se provedite danas, gdje god da idete. Uživajte i budite ispunjeni.... To je tako lijepo.
Puno vam hvala što čitate ove bolesnoće.
Šaljem vam veeeeeeeeeeeeeeeeeliku pusu!!!!!