...red rain...

Originalan naslov, nema šta...

Evo, ja odlučila nešto malo napisati... Ništa posebno, tek tol'ko da se javim... Lijepo je vrijeme, baš mi je drago...
I ovako... Nekolicina ljudi me zamolila da ovaj post bude vedriji i sve šta ide uz to.
Pa evo, može...
A i ne glumim, jer sam nekako... sretna???..... Jesam li ja to stvarno SRETNA???!!!!!!!! Pa jesam... Da.... Dobar vikend, i to sve...

Dakle.... U petak mi je poslao poruku!! Daaaa... Ništa ne znam kako posebno, al sva sam bila luda... hehehehe...

Koji bolesni smajlići...

Ima još!! Jučer navečer me --- NAZVAO --- !! Da, da... Je!! Lijepo smo dugo pričali i smijali se k'o blesavi... ahhh... Nisam mogla vjerovati... Jednostavno je bilo too good to be truth...

Oj, ljudi!! Koje fora boje imamo tu na blogu!!! Ha!!! Sad sve može biti šareno...
Fensi, fensi...

Neeego, da se ja vratim na "priču". Dakle, danas sam ga napokon i vidjela!! Isuse... Noge su mi se tako tresle... Mislila sam da ću roknut tam negdje... Strašno... Jooooj... I bilo je lijepo... Da... Je...
I imam još razloga za s r e ć u!! - Najbolja cura koju je svijet ikad vidio je finally otvorila blogek!!! Jeeej!! Uspjela sam ju nagovorit!!!

I tako to... Upozorila sam vas da se ništa posebno ne događa, ali mene sitnice tako vesele!! Još da sad ne moram učiti toliko.. heh...
Ne ide to tak'!! Nemreš pobrat i ovce i novce!! Strašno... Koja glupa "poslovica" ili kaj je to već...

Ajme... Pa lijepo je bit sretan... Al onak iskreno sretan... Zašto je to rijetka pojava?? Ne kod svih, naravno... Al kod dosta ljudi..
People, za kraj... Dajte probajte naći razloge za sreću... To je tako lijep osjećaj... Kao da možeš zagrliti cijeli svijet... I ne očekujte puno, nago pronađite sreću u malim stvarima...
I uživajte... I smijte se... I stavljajte ove cheery boje... hehe

I svima vam želim da ste veeeeeseli i nasmijani i sve!!
Živ'li!!

Evo, navodno je došlo proljeće... Hm... Ne znam baš... Zašto mi je onda tako hladno??
Zašto ne pjevaju ptice?? Zašto ne cvate cvijeće?? Zašto nema osmijeha??
Praznina...

Nakon "savršenog dana" krenem ja doma... Sama... Suza u oku i slušalice u ušima... Sporo hodam, prisjećam se svega... Svih "lijepih" trenutaka u mom mladom životu... Sve mi je prošlo kroz glavu; od rođenja (o kojem ne znam apsolutno ništa), preko sadašnjosti (koja nije baš bajna) do smrti... naravno, ni o njoj ne znam ništa, ali misli su same odlutale...
Ne mislim na preranu smrt ili neku takvu bolesnoću... Samo sam se pitala što ima nakon ovoga so called života...
Život i smrt su potpuna suprotnost... Znači li to da je smrt potpuna opreka praznini??
Što je uopće život??...

Moramo ga živjeti kako bi dobili odgovor na to pitanje... Nema nam druge... Kažu da se sve događa s nekim razlogom... Trebamo u to vjerovati...

Sve te misli su me samo još više zbunile, tako da sam dala sve od sebe da se od-zbunim... I prestala sam razmišljati...
Pojačala sam glazbu i ubrzala korak.
Vidjela sam tri poznanika. Pozdravila sam i prvog, i drugog, i trećeg... A mene... Ni prvi, ni drugi, ni treći... Svi su samo pogledali kroz mene... Osjećala sam se tako nevažno i malo...
To me dotuklo...

Misli su opet odlutale... Nisam više bila svjesna svijeta oko sebe... Mislila sam na njega ...
Dugo ga nisam vidjela...
I zaboljelo me srce...

A onda... Blizu cilja, tj. moje kuće, pored mene su prošli otac i mala curica. Tata je produžio, a curica je, onako malena i slatka, stala ispred mene i dugo me gledala. I ja sam usporila... Nasmiješila mi se i produžila dalje...
Ostala sam paf... To me tako protreslo... Znam, nije se ništa značajno dogodilo, ali meni je to toliko fascinantno... Mala djeca... Nevina, ne znaju puno o svijetu u kojem žive, nisu svjesni patnje i boli... I tako prođu pokraj tužnog stvorenja, poklone im pogled, nasmiješe se i uliju neku nadu u tužno srce...

Kako je to čudno...
Život nas stvarno konstantno iznenađuje... Nekad ugodno, nekad ne tako ugodno, a nekad toliko neugodno da poželimo nestati...
Samo, uvijek moramo pronaći smisao... Moramo znati prihvatiti osmijeh... Moramo ga znati i pokloniti. Zaista, nekome to znači sve...
Sigurna sam da nisam uzalud vidjela tu prekrasnu djevojčicu...
Vjerujte u anđele...
Oni postoje...

I opet je smješak na mom licu...

Evo, nemam ideje za naslov... Koga briga?? Kome je naslov uopće bitan??... Kad pročitaš naslov, otprilike znaš o čemu se u tekstu radi...
U ovom tekstu se ne radi ni o čem posebnom, dakle naslov nije potreban...
Oke, dosta o naslovu........
Kojeg ni nema.....
????????

Ja ozdravila, donekle... I sad neću dugo, jerbo imam puno za učit. Kog vraga sam ozdravila?? Da nisam, ne bih imala puno za učit. Mislim, imala bih, al ne bih imala snage, soooo ne bih učila.
A ovako moram...

Slušam R.E.M....
Znam, sad to nije tolko bitno, al eto... Da znate... Ako ne želite znat, ko vam kriv; sad ste već pročitali... Pa ipak znate... Iako to uopće ne utječe na vaš daljnji život...

Mogla bih napisat nešto što ima smisla... ??
Ne...

Kolko god se trudila, sad baš ne vidim smisao ni u čemu... In other words--ništa mi nema smisla.
Nisam ja sad neka tu... ne znam šta... Al nekako već 2 tjedna jedini smisao koji nalazim u svemu je upravo da smisla nema...

Sad mi svira Pearl Jam...
Opet vas ne zanima, jel...??
Al ima baš lijepih riječi...
No matter how cold the winter, there's a spring time ahead...

Iskreno, nadam se.... Jer meni je stvarno hladno...
A proljeće nikako da dođe...

I sad ja idem...
Znam, nije neki post... Nema smisla... Al eto... Volim to... Ne mislim besmisao... Volim pisati...
To je moje...

Ljudi, želim vam... Želim vam da vam je uvijek toplo...
A ako nije, nek vam proljeće dođe što prije...

Pozdrav

Evo i mene...
K vragu i bolest... Vrti mi se u glavi i sve mi je čudno... Ne znam...
I samo ležim i 'odmaram'... kolko-tolko... I onda kad mi kakti malo bude bolje, odem na net, visim na blogu i čitam vaše bolesnoće=) Ma šalim se ja. Baš su vam super posteki. Al, pobogu, ste vidli zadnji post moje nenormalne sestre??
Ma, ko je reko da mi je ona sestra??... Nije, nije... NIJE, KVRAGU!!! joj, istina boli......

Ak se sjećate, u prošlom postu sam napisala da me hvata neka grozna nepodnošljiva tjeskoba... Da, još me drži... Ne znam kae to... I živcira me... Jako. Baš je iritantna ta tjeskoba... I ima iritantno ime... Tjeskoba... tja

I još sad slušam Coldplay, Fix you... Bravo ja, to će mi zicher pomoći da se bolje osjećam!!
=(

I jako mi fali moja 'srodna dušica' (frendica iz razreda). joooj, kak ju volim... Treba mene trpit-a njoj ide jako dobro zasad!! Ma šaljem joj veeeeeliki cmok!!
Nadam se da ću ju uspjet nagovorit da napravi blogek...=)

A fali mi i on... Nisam ga vidjela već 4 dana... Jesus... Puno je to meni... Puuuno... Al bar sad on bez mene uživa...=(
Joj, kak mi to ide na živce... Tako sam ga zavoljela... I iako smo blizu, nedostaje mi... To je najgore, kažu - Kad nekog viđaš često, a znaš da nikada neće bit tvoj...=(

Uglavnom...

Da me sad netko pita KAKO SI?, ja stvarno ne znam kaj bi odgovorila... Maloprije sam se smijala tatinim facama ( isuse, da ste ga vidli, umrli bi!! Ja sam se cjepala...), a sad tu sjedim i samo što se ne rasplačem...
Tjeskoba, kažem ja... Nemrem disat, majke mi...
Puj puj, tjeskoba, puj!!

Uglavnom... Da me netko pita to naizgled banalno pitanje, ne bih bila u stanju odgovorit. Ne bih mogla ništa reć... Vjerojatno bih se ili rasplakala ili umrla od smijeha...
Koji sam ja pacijent... Pitanje KAKO SI?? i nije tak jako teško... a ja k vragu nikad ne znam odgovor...
Baš sam... jao

I još sam neš htjela...
Da, zahvalit svojoj nutshell na lijepim riječima... HVALA, HVALA, HVALA!! Baš si zlatna... Čak sam zaspala s nekom prokletom nadom... Srce si...=)

Ljudi, sad ja idem... Opet mi se malkoc sve poduplalo... Drugim riječima, vrti mi se... opet...
Pa, ja ne znam kae to više...

Niš, odoh u topli krevetac...
Vjerojatno ću pokušavat skužit kako sam...
Javim vam...

pozdrav
al onaj veliki, pravi pozdrav....=)

JOOOOJ..... kolko ono niste čuli za mene?? A jadni...=)
ma šalim se malo... Ne fkt, moguće da ste me već zaboravili... Can't blame you... Eto, neko vrijeme nisam fakat imala ni volje, ni inspiracije... a ni neke posebne teme o kojoj bih mogla pisat...

'vako... razmišljam o tome da totalka promijenim dizajn (ovo je kao malkoc bezveze, jel=)) i tak... To ću napravit onda... samo, trenutno mi se ne da. al budem, obećajem. Eto, i to smo riješili...
Stari moj, kak ja brzo donosim odluke.... Ma sva sam neka odlučna (yeah, right). Još da te silne odluke ponekad i realiziram...
Ma čudna sam ja................

Sad, prije svega... Moram vam reć da sam, iako me nije bilo khm khm...duuugo, redovito čitala vaše blogove=) i, kao uvijek--FENOMENALNI SUUUU!!

Ljudi... ja nijesam u školi... mda... nešto sam jučer dobila temperatur'cu... I samo ležim, slušam svog naj naj naj... Frusciantea.... ahhh... predobar je...
Sad vam još mogu reć kak se osjećam... osim kaj sam, jel... sick...
Sredina prošlog tjedna bila ono... nemam riječi...
A gle sad... Ovo mi je bio najgori weekend... Tak sam sroljava... Samo sam ležala u sobi i niššš, ama baš niš drugo nisam napravila... i onak... neka tjeskoba me hvata...Ok, tuga i neka vrsta boli... al baš tjeskoba... nekak ne mogu disat... sranje posrano smrdljivo... kae to meni sad?? Ma neću, neću tak... neću o tom....!!
Sad sam kakti sretna kaj opet pišem, jel...
Ma fakat jesam.

Falilo mi je pisanje bolesnih monologa.
I čitanje i komentiranje istih.

Jedva čekam još da promijenim dizajn. budem, budem=))

I da... Još sam in love...Nažalost.... =(
Nekad sve super, a nekad sve... ne tak super.
I to super i ne tak super me ubija... Možda bi bilo bolje da je uvijek sve ne tak super. Al idealno bi bilo da je uvijek sve super... Al to je nemoguće tak da... Ma just drop it, redrain!!!

I tak...
Ljudi...
Ja ću se sad fkt, al ono fkt potrudit pisat... Češće, jel... Dobro, češće bi bilo i da neš našvrljam za 2 mjeseca... looool =)
Ne, pisat ću češće neg prije...
Kad mi dođe, jel... I kad budem u stanju. A i kad ne budem u stanju... Pisat ću kak god se osjećala, jer to mi je neka vrsta utočišta... Kao i svma vama.

Dobra je to stvar, taj blog, ha??
=(
Niš ljudi, malo sam moody...(kao niste skužili...)
Pa... bilo bi bolje da sad prestanem pisat(ak se OVO može tak nazvat...), jer ko zna kaj ćete sve jadni još pročitat...

Puuuuuno pussseka vam svima šaljem
i... GLAD TO BE BACK!!!!!!!