BOOLNICA BLOG

I tako, ispali smo... Sada se postavlja 1000 zašto i svi imaju neki odgovor. Čitam malo komentare po portalima i čudim se kakvih sve budala ima. Uvijek je tako, kad se pobjeđuje svi su heroji, naši su genijalci a Červar je kralj a kad se gubi svi pljuju.. Istina, ovaj put nisu svi pljuvali jer su naši rukometaši davno dobili povjerenje nacije kao istinski heroji ali i ovaj put je bilo onih koji su jako pametni i sve znaju. Tako su neki čuli da zapravo igrači određuju igru ( !! ), drugi tvrde da smo 'premekani' za današnji rukomet a treći koji su mi fakat najdraži tvrde da je to jer nema Smajlagića jer eto svi znaju da je u biti on bio trener a ne Červar. Červar je eto samo bio ukras i za davanje izjava..
Naravno da su to pizdarije...
Zašto smo izbubili? Kad pobijediš onda je super jer možeš čitati samo hvalospjeve po novinama no kad se izgubi moraš slušati i čitati tisuće analiza, jednu drukčiju od druge. Moj je problem kaj ja uvijek to čitam i sve me zanima a osobito nakon onakvog jučerašnjeg poraza kad nisam siguran što je bio pravi razlog..
Možda je to bio umor, možda smo trebali lakšim putem preko Islanda, možda je Červar izgubio konce...
Ima tu svega... Iako smo ovaj put imali široku klupu Metličića se i dalje nije štedjelo pa je čak igrao i cijele tekme koje nije trebao ( Koreja, Češka ).. Postavlja se pitanje zašto je ostavljen Buntić koji je jedina Perina zamjena al opet svi koji su ostali na popisu su trebali biti tamo. No ako ništa mogao je igrati ili Vuković ili Valčić.. Balića je dobro mijenjao Vuković koji je općenito mijenjao dosta pozicija. I krila su nam imala zamjene. Dakle umor ne bi trebao biti problem a i iz stručnog stožera su nas uvjeravali da su imali dobre pripreme..
Izvlačiti se na sustav natjecanja je glupost jer je sustav za sve isti.. Znali smo da igramo 10 tekmi i trebali smo se znati pripremiti.. Možda da smo se manje trošili di nismo trebali pa bi protiv Francuza bilo bolje.. Iako mi je drago da protiv Španjolaca nismo kalkulirali sad ispada da je bolje da jesmo tj. da je bolje da smo odmarali najbolje igrače kao što su svi radili.. U svjetskom rukometu je teško biti pošten jer se puno vara. To je najbolje osjetio Dominiković a i svi se zgražaju nad pristranim suđenjem za Nijemce. Oni su odlučili postati prvaci i sve će učiniti za to a onda u drugi plan pada rukomet i sport a u prvi muljanje..
Glupo se i vaditi na suce iako su pristrano sudili.. Francuzi su bili jednako grubi, možda i grublji ali smo mi imali više isključenja, čak i crveni...
No možda treba jednostavno reći da je to bilo jedan naš loš dan, nažalost baš kad nije trebao. Čini mi se da se i Červar malo izgubio.. Sad priča da ih je pokušavao izbaciti iz letargije. Očito neuspješno.. Kad ekipa igra loše zadatak je trenera da nešto iskemija.. Naši napadi su bili spori i predvidivi, puno se soliralo pa je tako Lac stalno isforsriano šutirao iako je vidio da ga Omeyer čita, isto i Pero, Ivano se mučio protiv odlične francuske obrane a krila nisu nikako dobivala lopte. To je nekaj kaj mi ne ide u glavu. Naši su vidjeli da kroz sredinu ne ide i opet su silili kroz tu sredinu bez malo improvizacije.. Kapa dolje Aliloviću koji će biti veliki golman..

Čini mi se da nema tu više one čarolije s kojom smo razarali 2003 na Svjetskom i na Olimpijadi i kao da se tijekom godinama ta čarolija gubi. Ona lakoća igranja, one kombinacije, nekako se sve to gubi. I dok protiv lošijih i u prvom dijelu natjecanja još to na nešto sliči, kad krene ispadanje i gadnije tekme padnemo i izgubimo. Ovaj put još i ranije nego prije. Pročitali su nas jači, znaju kako igramo a imam osjećaj da se premalo toga promijenilo u našoj igri zadnjih godina. Dobra smo ekipa ali ipak treba se i nekad prilagoditi protivnicima. I možda bi trebali prestati sami sebi tepati da smo najbolji jer to nažalost više nismo.. Treba tu malo osvježenja a nažalost mislim i na trenerskoj klupi. Nemam ništa protiv Červara ali mislim da se malo ispuhao.. Iako oni su svi klapa i tko zna kako bi to išlo bez njega...

Nije pošteno da nisam spomenuo Francuze koji su nas nadigrali.. Igrali su jebenu obranu protiv koje nismo znali kaj ćemo a Omeyer nas je opet unakazio. Čudno je da nakon godine dana i EP-a u Švici nismo ništa naučili i da nas je taj tip još jednom skoro sam uništio a on je očito pročitao naše iako istini za volju dosta smo šuteva Omeyera samo gađali iz očaja..

Sad se treba skupiti za četvrtak i tekmu protiv Španjolaca a onda svi doma i razmisliti koji se to ku.ac dogodio..

Eto i ja sam se izgubio u tim analizama a to je sve sad ki bi da bi filozofija... Problem je kaj sad ima godina dana do slijedećeg natjecanja i treba do tad napredovat i napraviti sve da se opet ne razočaramo. I trebamo si prestati brijati da smo najbolji. Sad nismo, tek trebamo opet to biti..

Kako me takve stvari mogu iživcirati i deprimirati istodobno. Prvo sam živčano gledao tekmu u bircu s frendom, pred kraj sam se hvatao za glavu i nisam gledao u nadi da će to našima donijeti sreću a poslije tekme sam se osjećao kao da me je netko tukao.. Fakat mi je bilo bed.. Odlučio sam odustati od brija da to sve ne shvaćam ozbiljno jer mi je jasno da će uvijek tako biti i da će mi uvijek biti bed kad naši gube..

Unatoč svemu oni su bili i ostat će moji heroji..
Samo se nadam opet negdje na najvišem mjestu postolja:)