BOOLNICA BLOG

I tako. Dugo me nije bilo a svašta se bome događalo. Pao sam GPP, jedan od 2 velika, 4 puta i tako završio u izvanrednima. Nije bilo tako dramatično no važnija je bila činjenica što sam samo produžio razdoblje bez ispita, napunio sam godinu dana. Znao sam da će jedna ovakva, gadna kriza doći al da će biti tako gadna nisam se nadao. No ipak sam u 12.-om dao Upravu i napokon prekinuo 'niz bez pobjede'. Sad učim ponovo GPP i izlazi mi na uši.
A nisam pisao jer nisam imao ideje a i nitko me ne čita.. :) I ovo će valjda čitat neš' sitno ljudi. Al reko' idem napisati nekaj sebi za gušt, nisam dugo. Jedna od novogodišnjih odluka je bila da budem malo kreativniji a ne samo da trulim nad knjigom. Jučer sam opet zabrazdio pa sam svoju kreativnost iskazao tražeći sve moguće pizdarije i patcheve za PES ( bože mili čega sve ima! ) al sam se uspio oduprijeti. To učenje je borba, samo borba sa samim sobom da učiš i da se odupreš guštima sa strane.
I dalje sam zaljubljen, ludo zaljubljen! DA!
Moja ljubav i ja smo jučer navršili 8 mjeseci otkad smo skupa i to je bilo prekrasnih 8 mjeseci, 8 mjeseci za pamćenje.. A kad se samo sjetim da mi se nije dalo na tulum na kojem sam na kraju nju upoznao. I dalje govorim da je moja odluka da odem u Plazu tog dana, 23.5. 2006., bila svakako jedna od najboljih u životu.
Eto i moja ljubav je počela pisati blog i baš je super prvi post:)
Ona je jako kreativna i lijepo piše i siguran sam da će to biti sjajan blog.
A u međuvremenu se još štošta događalo, među ostalim i u Dinamu.... Smijenjen je Kuže i bio sam bijesan, u biti i sad sam, al sam odlučio da ću manje pisati o Dinamu jer uvijek isto pišem i uvijek isto kažem.. No i sad ću reći-MAMIĆU CIGANE ODLAZI IZ SVETINJE!

No dobro...
Počelo je i Svjetsko u rukometu i naši su opet sjajni. Za naše rukometaše fakat mogu reći da su legende. Od onih prvih pobjeda u Portugalu prije 4 godine oni su moji idoli.. Jer nikad nas ne iznevjere, nikad nas ne izdaju i uvijek igraju sa 100 posto angažmana, uvijek izgaraju na terenu. Naši nogometaši, naša najpopularnija sportska ekipa, nisu uvijek takvi. Dapače, više je onih tekmi gdje su me iživcirali do boli i gdje su se više vukli terenom nego igrali.. Zato smo se i mučili uvijek sa kvalifikacijama. I nije uvijek bio problem u lošim izbornicima, problem je znao biti i pristup. Izuzetak su ipak Vatreni.
Sve se to nemre reći za rukometaše. Tako mi je drago vidjeti da su svi klapa, da si pružaju podršku, da uživaju igrati za Hrvatsku i kako su svi sretni kad zabiju gol i nabrijani. Kod njih nema ljenčarenja ili skrivanja, oni kad igraju igraju. Ovo prvenstvo smo konačno riješili pitanje klupe, tu su i alternative i to sjajne alternative koje odlično koriste svaku minutu-Vukić, Vuković, Zrnić, Valčić, Špoljarić.. Kaj je najbolje ima još igrača koji još nisu ni igrali a sjajni su-Duvnjak, Šprem, Buntić. Jedino nam vratari nisu baš nekaj i iznenadilo me kaj je Červar izostavio Loserta za drugi krug no valjda ga čuva za završnicu...
A prva sedmorka je i dalje tu.. Pero i dalje buši mreže, Laca se još malo čeka, Kaleb malo oscilira no bit će to ok, Džomba uredno zabija sedmerce a i još će se on pokazati, A Vori je do 5 min. prije kraja sa Danskom imao 100 posto šut!
A Ivano.. Koja je to legenda. Danci su probali jedno 3 obrane na njemu i svaki put bi našao put do gola. Ono kaj mi je najbolje kod njega je da svaki put kad je gusto ili gubimo on jednostavno uzme loptu i onako fakinski zabije gol, jako i to bez skok šuta. CAR!
I dalje je najbolji u svijetu, daleko najbolji...
Znači prva sedmorka još ne igra punim kapacitetom a pobjeđujemo! Tako i treba, nek se odmore za četvrtfinale a onda idemo do kraja!
Naši i kad izgube znaš da su dali sve od sebe.
Oni su moji idoli i mislim da su oni pokazatelj kakva bi nam trebala biti zemlja. Da svako radi svoj posao kak treba, bez muljaža i laži, bez skrivanja i uvijek čisto i uvijek fer.... Uz svog vođu Lina
A naša zemlja je umorna.. Umorna od problema, od svađa, od gnjida od političara, od vanjskog duga, od novca koji stalno nestaje, od ustaša i partizana, od Eurospke Unije.... Od svega..
Nekad je i meni dosta. Svaki put si kažem, pusti to, ne čitaj novine, ne gledaj vijesti i svaki put opet sve saznam i svaki put se iživciram..
Jer to je takva sila i masa svakakvih ružnih pizdarija u i oko zemlje da je to upravo užasavajuće... Istina, nekad se i novine trebaju prodat i vijesti gledat, nekad se nešto uveliča ali toliko je sve grozno da se i ne treba uveličati..
U biti čovjek samo treba prošetati gradom. Pa kad vidi neku seljačinu kak pljuje po podu, pa drugu kak sluša cajke iz svog bembaća kojeg je dobio od tatice, pa kad vidi sve te nedovršene zgradice i kućice na brzinu izgrađene, ili kako uništavaju već Cvjetni trg, ili išarane zgrade po centru ili jadne ljude koji kopaju po smeću ili furaju vrećetine pune plastičnih boca, sve to i još puno toga kad vidi sve mu je jasno...
Nažalost, mi smo jedna nesretna zemlja. I s obzirom kakvi nas ljudi vode nije ni čudo. Još da postoji neka kakva takva alternativa no i ona je ista. Svi su političari isti.. Nekad se pitam što se to dogodi čovjeku kad uđe u politiku, kako se jedan čovjek može pretvoriti u takvu gnjidu, u takvog mufljoza koji nema ni trunke osjećaja za puls naroda...
Neki dan gledam neku emisiju o Rijeci i fina neka emisija. Pa onaj Torjanac priča o Rijeci i kak se promijenila i tak to. Rijekom vlada velika SDP-ova koalicija i sad dolazi naša ministrica VP Kolinda ( koja mi je inače bila draga ) i brije da je HDZ-ova vlada učinila više za Rijeku...!
Pa je li to jadno ili je to jadno..? Tako rade svi političari.. Prvo, kad smo mislili da ćemo doživjeti promjene, su SDP-ovci za sve probleme koje nisu mogli riješiti krivili HDZ, pa je to HDZ radio sa SDP-om i tako unedogled. Kao mala djeca kad se svađaju čiji je tata jači...
Pa mili Bože zar se ne mogu svi složit, zaboravit te dječje spike i konačno počet puhati u isto jedro. Zar ne možemo pokrenuti ovu nesretnu zemlju koja već godinama čeka da se konačno izvuče iz blata u kojem se guši?! Zar ti brijači ne mogu zaboraviti svoje razlike i prestati optuživati jedni druge?!
Sve je to sranje, ljudi moji... I obični ljudi su zastranili, navikli da nikaj ne ide po propisu pa zašto bi oni bili pametniji.. Cijelu zemlju je uhvatila letargija i ravnodušnost i svi idu 'niz vodu'...
I ne znam kaj se mora dogodit da se nekaj promijeni. Možda neka katarza.. Možda da svi političari odjednom nestanu i odlete na Mars?
Ne znam..
No uvijek kad mi je teško pogledam samo tekmu naših rukometaša i lakše mi je jer kad vidim kak su nabrijani i kako frajerski i muški igraju osjećam se kao da sam tamo s njima.. Fala bogu ima tekma svaki dan:)
A i kakvi smo mi kad ih pratimo samo kad imaju prvenstva a prek godine nikako. Jer važnije je koju je novu rupu od Brazilca Mamić doveo od toga kak Lac igra u Flensburgu ili Pero u Ciduad Realu. U nogometu smo nula ( liga bar ) a u rukometu sila al svejedno si pričamo bajke o europoskom Dinamu...

Uf puno sam tog naškrabao.
Idem ja leć.....