utorak, 29.03.2016.

Verujem, ne verujem

Na početku se činilo kako bismo mogli imati i neke koristi od svega. Saznali smo štošta o učenju, naučili kakvim pitanjima možemo djeci zagorčavati ili sladiti život, doznali da su štakori skloni gristi kad ih se koristi u svrhu psihološkog istraživanja, te indukcijom došli do zaključka kako tupe nikome ne stoji dobro.
Nakon toga naučili smo kako uspješno postići da nas učenici zamrze već na prvom satu. Zapravo, živjet ću u uvjerenju da smo bili svjedoci efikasnosti obrnute psihologije. Navodno je život ljepši kad je glava u pijesku.
Onda nam je bilo lijepo i veselo. Razdoblje gotovo dječje bezbrižnosti. Kad se sad osvrnem na to, rekla bih da je bilo i najkorisnije od svega.
Stigli smo do vrhunca - kako klincima podvaliti priču da to demonsko čudovište zvano fizika zapravo nije ništa strašnije od sjene na zidu? I rekli su nam kako, a mi smo im povjerovali.
Pa su nas pustili u svijet da širimo riječ o mehanici, termodinamici,optici i sreći.
A onda se sve rasplinulo kao jednorogov prdac. Jbg, plinovi, makar i u duginim bojama, imaju to nezgodno svojstvo širenja u sav dostupan prostor.

Krenuli smo hrabro, ništa nas nije moglo iznenaditi...osim svega. I shvatiš da je Teorija lažljiva kučka koja Praksu nikad nije upoznala, iako je čitavo vrijeme lajala kako su najbolje frendice.

Teorija ti kaže da možeš zainteresirati sve učenike ako se dovoljno trudiš. Pa se ubijaš od truda, a neki i dalje nastave glumiti gljive. Prvi šamar od Prakse. Pogođen si lažljivošću Teorije, ali ideš dalje. Sad cijeniš i minimalan napredak.

Rekla ti je i da se fizika najbolje uči kroz pokuse i da se mogu čuda napraviti s priručnim materijalom ako nemaš pribora. Kaže, ravnatelj uvijek može negdje naći 50 kn. Zaboravi ti spomenuti da možeš naletjeti na hodajuće zlo koje MOŽE, ali NEĆE. Praksa nije tako zaboravljiva. Dapače, podsjećat će te na to svaki dan ako treba. Sa svakom kunom manje u tvom novčaniku.

Kaže mi Teorija i da će mi kabinet biti opremljen taman onoliko koliko se ja budem trudila oko njega. Praksa rikava od smijeha i pita "Koji kabinet?".

Štošta kaže, štošta laže, ali te ništa ne može pripremiti na onaj trenutak kad prvi put staneš pred razred, prvi put bez mentora i komisije, prvi put u nekontroliranim uvjetima.
Pa prvi tjedan odmore provodiš zatvorena u kabinetu gdje se pokušavaš pribrati, pripremiti za idući razred i trudiš ne rasplakati se i pobjeći. Drugi tjedan je bolje. Nakon par tjedana veseliš se svakom novom satu i žališ što su tako kratki. Nakon par tjedana shvatiš da je to zaista posao za tebe.
Bez obzira na strah od javnih istupa. U učionici, ti si riba u vodi. Bez obzira na kolege sa sumnjivim namjerama i nepoznatim motivima. Bez obzira na ravnatelje. Bez obzira na klince koji se bore protiv krivih demona pa te zacrtaju kao neprijatelja već na prvom satu.

Jer ti ostaje onih 97 % koji ti se vesele čim te vide. Jer uvijek imaš i sjajnih kolega. Jer nisu svi ravnatelji isti.

Praksa. Počelo je kao SM, sad je prava ljubav. Baš kao fizika.

| 21:39 | Komentiraj (7) | Print this! | #

nedjelja, 27.03.2016.

Long long time ago, I can still remember

Wow, više od dvije godine.

Nije da nisam imala o čemu pisati, al tako je teško otvoriti editor i početi, a još teže dobiti neku bar donekle smislenu cjelinu. Možda sam samo postavila previsoke kriterije, kome je do smisla?

Rado bih rekla kako mi je život u zadnje dvije godine bio neopisivo uzbudljiv, al u tom bih slučaju lagala, a lagati nije lijepo. Mi nastavnici bi, jel, trebali biti moralne vertikale ovog izopačenog društva, pa bih se trebala i ponašati u skladu s tim. Pa, barem dok imam oči uprte u sebe. Ipak, i dalje odbijam odrasti, al imam osjećaj da me ulovilo i protiv moje volje.

I tako, u zadnje sam dvije godine promijenila 5 škola. Trenutno radim u dvije (jednopredmetni studij fizike bio je mudar izbor), pri čemu u jednoj imam ugovor za stalno, dok se u drugoj vodim kao zamjena, ali je 99% isto siguran posao. Ne žalim se pretjerano. Barem ne više. Nakon sotonskih ravnatelja u prve dvije škole, sada ove dobre cijenim još više. I napokon na posao dolazim sretna, bez grča u želucu. Ah, divote, raditi posao koji voliš. I dobivati plaću za isti! Iako su me već nekoliko puta pitali zašto uzimam plaću ako volim to što radim. Čitala sam u zadnje vrijeme dosta zakona i pravilnika, al moram priznati da još nisam naišla na stavku u kojoj piše da se radom dostojnim plaće smatra samo onaj koji mrzimo.

Mislim da ću vas u idućih par dana/tjedana, al vjerojatnije mjeseci/godina pilati s insajderskim informacijama o radu u školi. Preživjet ćete. Čitanje bloga je ionako tek opcija.

Toliko od mene zasad. Znajte da sam još uvijek živa.

Sretan vam Uskrs!

Pusa od Fizičarke!

| 21:38 | Komentiraj (1) | Print this! | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Copyright © The devil inside - Design touch by: Tri mudraca





Komentari On/Off

< ožujak, 2016 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (2)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Travanj 2013 (2)
Studeni 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (4)
Studeni 2009 (7)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (8)
Kolovoz 2009 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (8)
Ožujak 2009 (12)
Veljača 2009 (9)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (4)
Studeni 2008 (5)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Opis bloga
Bla. Žlabr. Žvrlj. Tup.
Kaj mi se po mozgiću vrti.


usta, ops, prsti moji, hvalite me







the other: Moj kreativni

Photobucket


in case of emergency...pichzzz@gmail.com