ponedjeljak, 22.08.2011.

Turska (5/8)

Ajde, ajde, još samo 3 nastavka i gotovi smo. Onda ću vas početi pilati s drugom pričom.

Daklem, moj prvi (ne i posljednji) susret s turskom birokracijom:

Plan je bio nakon Bergame ići ravno za Denizli, odakle je moj najdraži planirao uzeti bus do Izmira jedan dan, položiti ispit, i vratiti se do mene da možemo zapičiti dalje. No, plan je jednako tako bio ostati u Bergami 2 noći, a i naći smještaj u Denizliju. I jedno i drugo pljusnulo u vodu, prvo zbog babe, drugo zbog pizdekistički nastrojenih denižljana (zapravo, ako ćemo iskreno, smještaj u Denizliju smo sredili, ali potvrda je stigla upravo u trenucima kad je autobus napuštao taj grad). I tako je nekako došlo do toga da smo se oboje vraćali za Izmir, no dogovor je bio da ne idemo ponovno do Ibrahima, koliko god nam je prirastao srcu, već da odemo u Bornovu.
Bornova je jedan od izmirskih kvartova, najliberalniji i s najmlađim stanovništvom, no istovremeno je Bornova i ime državnog studentskog doma u istoimenom kvartu.
Zašto smo odlučili u Bornovu? Pa, ima opcija da turisti noće u studentskom domu za simboličnu cijenu, a obzirom da je moj dragi živio dolje, imao je džabe smještaj tamo.
I tako, u večernjim satima stigosmo mi iz Bergame nazad u odurno vrući Izmir, i krenuli put studentskog doma. Btw, turski studentski domovi nisu ko hrvatski, svaka soba sastoji se od 4 kreveta na kat (dakle, za 8 ljudi) i 8 vojničkih ormarića. Kupaonica je, naravno, zajednička. Otprilike kao dorm room u hostelu, samo jeftinije.
I nije liberalno kao kod nas, striktno odvojeni ženski i muški dio doma (dvije različite zgrade na udaljenosti od kojih stotinjak metara), čuvari/čuvarice i stroga kontrola na ulazu u dom.
I tu je zapelo. Iako je smještaj turista u domu normalna stvar, uz propisana pravila i pripadajuću cijenu, na ulazu u dom su tražili objašnjenje što ja radim tamo opetovano nekih 5 puta. Nakon pola sata jebavanja na ulazu odlučili su me pustiti, te sam mogla krenuti do ulaza u ženski dio doma (ah da, bili smo osuđeni na noćnu razdvojenost), gdje me čekao drugi krug objašnjavanja (točnije, mila KyeongAh je to činila umjesto mene na turskom), no ovdje sam mogla ući nakon samo 10 minuta, smjestiti se i uživati u dugo i željno čekanom tušu. Ah da, umjesto vrata na tuš kabinama stoji zavjesa (neprikladno za vrijeme vjetra obzirom na otvorene kupaonske prozore).
Oh, oh, no to nije sve! Noćili smo u tom domu 3 noći, a procedura s ulazom ponavljala se svaku večer.
I na kraju, plaćanje smještaja. Kao što rekoh, nitko ne govori ništa osim turskog, te sam morala voditi svoju korejsku prijateljicu kao prevoditeljicu. I dođem do hrpe drečučih baba koje mi se na turskom deru da neka platim za 6 dana. I to mi još pokušava podvaliti 2 lire skuplju cifru. Te prepucavanje zbog njihovih teškoća u izvođenju osnovnih matematičkih operacija, te prepucavanje oko cijene za jednu noć. Umjesto 10 minuta koliko sam pretpostavila da će trajati, potrajalo je sat i pol. Na odlasku sam im poručila "screw you, fucking gypsies", na što mi je stigao odgovor od jedne od njih "where are you from?". "From Croatia". "Russia?". "No, CROATIA". "Cro...what?". "CROATIA". I otišla.
Ah, da, još jedna napomena. Čak i oni koji kuže nešto engleskog, nemaju pojma di je kroejša, pali samo hrvatistan (HIRVATiSTAN - prvo i se piše bez točkice), a onih 0.0001 % Croatia čita kao kroša.
Nisam sklona vrijeđanju ljudi, no ovaj put mi je prekipilo, jbg.

Dobro, tko je preživio uvod, može odahnuti, dalje malo više pozitive i lijepih sličica!

Jutro nakon povratka u Izmir čekao nas je izlet u Denizli. Zapravo, u mjestašce koje se nalazi nekoliko kilometara od Denizlija, i zbog kojeg je čitavo područje postalo turistički atraktivno. Pamukkale. Blještavo bijele vapnenačke stijene preko kojih se prelijeva voda i tvori terase s bazenčićima.
Wikipedia kaže: "Pamukkale (turski za "Pamučna palača") je kompleks jedinstvenih mineralnih izvora u jugozapadnoj Turskoj, u blizini grada Denizlija. Lokalitet se sastoji od toplih izvora i vapnenca travertina koji ima neobičan oblik plitkih terasastih bazena, nastalih prelijevanjem mineralne vode i taloženjem minerala."
Ne morate puštati mašti na volju, to izgleda otprilike ovako:
Photobucket

Kupanje u bazenčićima je zabranjeno, osim na dijelu blizu samog ulaza, gdje je nekada vodila cesta, a kad su Pamukkale ušle pod UNESCO-vu zaštitu, ta je cesta zatvorena i puštena je voda preko, te su se stvorile bijele naslage.

Dio gdje je kupanje (zapravo namakanje i uživanje pod slapom tople vode kao u jacuzziju) dopušteno
Photobucket

Preko većine tih stijena tijekom čitavog dana teče topla voda (inače, tok je reguliran, nije baš sve kako priroda zapovijeda), te se po tom području krećete bosi. Za divno čudo, nije sklisko.

Puno puno ljudi
Photobucket

Pogled prema vrhu
Photobucket

gdje se nalazi
Photobucket

i ovo
Photobucket

Ostaci antičkog grada Hierapolisa, izgrađenog s funkcijom lječilišta. I to prilično dobro očuvani ostaci, a najbolje su očuvane grobnice (jebiga, liječenje nekad ne upali...)

Photobucket

Nekoliko prizora Hierapolisa
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket

detaljčić
Photobucket

jadni ostaci foruma
Photobucket

al je zato kenjara itekako dobro očuvana
Photobucket

teatar
Photobucket

Inače, Hierapolis je bio prebivalište jednog od Isusovih apostola, Filipa. U novije je vrijeme tamo otkrivena i njegova grobnica (zapravo, ove je godine i službeno potvrđeno da je riječ o grobnici jednog od apostola), koju smo zbog žurbe nažalost promotrili samo iz daljine
Photobucket

I ko za vraga, na odlasku smo morali pitati za radno vrijeme. Radi od 0-24. Krasno. A mi imamo povratne karte i vraćamo se u smrdljivi sparni Izmir i Bornovu. Dobro, barem znamo za drugi put...

Ovaj put sam bila brza, nisam li?

Mašem iz vrućeg Zabrega!

| 21:34 | Komentiraj (8) | Print this! | #

petak, 19.08.2011.

moja turska dio neki

Mislim da četvrti.
Brza sam, nema što, prošlo je samo točno godinu dana od mog povratka. Točnije, godinu dana i šest sati, ako ćemo cjepidlačit. Mislim da je vrijeme da se pokrenem s pisanjem, da baš priču ne ostavim nedovršenu prije nego počnem novu. Ah, da, zaboravih spomenuti da sam se prekjučer vratila s jednomjesečne turneje Balkanom. Da, i o tome ću pisati.

Daklem.
Nakon Efeza i Selčuka na red je došla Bergama. Milo moje, milo mame svoje upoznaše tijekom prijašnjeg izleta u Bergamu neko mlado simpatično i prijateljski nastrojeno momče, te nas momče pozva da budemo njegovi gosti u Bergami. Eh. Mlado nam momče nije spomenulo da živi u stanu s bakom, da s istom nije u dobrim odnosima, te da ista pojma nema o našem dolasku. Obzirom da je Bergama realno gledano pripizdina, da je bilo 11 navečer kad nam je on to priopćio, nije nam preostalo drugo nego prihvatiti nastalu situaciju. I nadati se da nas baba neće skužiti. Uzaludno.
U svakom slučaju zajeb - vruća kolovoška noć, mi okupani u znoju bez prilike za tuširanjem, s mogućnošću korištenja wc-a gdje se nismo pretjerano borili tko će prije, tj, dapače, od istoga bježali jer su turci domoljubi. Pa su im i wc-i domoljubni. Drugim riječima, rupa u podu. Yummie!
Početna je ideja bila provesti u Bergami 2 dana, no vrlo brzo smo promijenili plan i odlučili se vratiti u Izmir odmah sutradan, nakon što posjetimo Asklepion i Pergam.

Vodeni tunel u Bergami
Photobucket
Jedan od lijepih bergamskih mostova
Photobucket
Pogled na Pergam
Photobucket
Bergamske uličice
Photobucket
Photobucket

Nakon prospavane noći uz ugodnu neizmirsku klimu i finog turskog doručka, krenusmo u razgledavanje. Prvo u Asklepion, tj u ostatke lječilišnog centra. Imala sam najbolju namjeru zapamtiti baš sve što mi je dragi ispričao, ali nisam, pa neka se zainteresirani obrate mom dragom prijatelju guglu za pomoć, on će sigurno znati o Asklepionu reći više od mene.

Uobičajeni prizor
Photobucket
Prilaz lječilištu
Photobucket
Detaljčić
Photobucket
Ostaci lječilišta
Photobucket
Iznutra
Photobucket
Photobucket
Izvor pitke vode (rijetko viđeno u Turskoj)
Photobucket
Teatar. Da, u sklopu lječilišta
Photobucket

Nakon dobrog pročešljavanja Asklepiona po podnevnom suncu, krenusmo prema Pergamu, i to kroz ciganski geto, usred kojeg se nalaze ostaci amfiteatra, a sudeći prema brizi o njima, ubrzo neće biti čak niti ostataka.
Photobucket

Inače, područje Pergama koje je prilično veliko, ograđeno je žičanom ogradom. Ako i postoji više od jednog ulaza, osim tog glavnog, ostali baš i nisu prometni. Glavni je ulaz dosta visoko na brdu i vrlo je blizu nalazištu Zeusova oltara (koji se danas nalazi u Berlinskom muzeju, neš ti logike), ostacima Trajanova hrama i teatru. Drugim riječima, turistići dođu, plate upad 10 eura, pogledaju te tri stvari, malo se naslikavaju i izađu van. S druge strane, kao što rekoh, Pergam je prilično velik, ima se što za vidjeti i u samom podnožju brda, ali to nikog ne jebe ni pol posto. Ipak, za one znatiželjne, u podnožju postoji i jedan malo drugačiji ulaz u kompleks, rupa u ogradi velika dovoljno da se istovremeno kroz nju može provući barem četvero ljudi, i to bez muke. Jesu li zaštitari svjesni postojanja ovog neuobičajenog ulaza, ne znamo, al eto, nama je dobro došao. 10 eura više u džepu i lijepa višesatna šetnjica ostacima Pergama, samo nas dvoje, kamenje i trava.

Jako, jako stara cesta
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Photobucket
Netko za antički Scrabble?
Photobucket
Pogled na Bergamu
Photobucket
Teatar
Photobucket
Ostaci Trajanovog hrama
Photobucket
Photobucket
Bezglavi Trajan
Photobucket
Dvoje umornih i prašnjavih zagrepčana u hramu sretan
Photobucket

Nakon kratkog odmora na vrhu uslijedio je povratak istim putem, trčanje na bus do kipućeg, ljepljivog Izmira i moj prvi susret s turskom birokracijom.
Al o tome, i još svačemu nečemu, neki drugi put. Uskoro, nadam se!

| 19:44 | Komentiraj (5) | Print this! | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Copyright © The devil inside - Design touch by: Tri mudraca





Komentari On/Off

< kolovoz, 2011 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (2)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Travanj 2013 (2)
Studeni 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (4)
Studeni 2009 (7)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (8)
Kolovoz 2009 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (8)
Ožujak 2009 (12)
Veljača 2009 (9)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (4)
Studeni 2008 (5)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Opis bloga
Bla. Žlabr. Žvrlj. Tup.
Kaj mi se po mozgiću vrti.


usta, ops, prsti moji, hvalite me







the other: Moj kreativni

Photobucket


in case of emergency...pichzzz@gmail.com








Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se