|
Pita me poznanik: "Kaj ima?" (ah, da, naravno, prek smrdljivog FB)
Ne znam koji je to vrag u meni da to pitanje ne preskačem kao što se od mene očekuje, već uredno odgovaram.
"A ništa, pišem pripremu nastavnog sata, statičko, dinamičko trenje."
"Mah, trenje, pljuga."
Nije da se ne slažem s tom konstatacijom. Manje - više svi znamo što je trenje, barem intuitivno. No jednako je tako činjenica da je koncepcija trenja s kojom velika većina osnovnoškolaca i srednjoškolaca izlazi iz škole - pogrešna ili barem nepotpuna. Ono što iz fizike znam, naučila sam isključivo na faksu. Moji me profesori u o.š. i s.š.(a bilo ih je poprilično) nisu uspjeli zainteresirati za taj predmet, na PMF-u sam se našla pukom slučajnošću i otkrila ljepotu fizike. Naravno, stvar je i u pristupu poučavanju, te u samom razumijevanju predmeta.
Dat ću vam neke primjere:
Prvi srednje, profesorica iz fizike piše na ploču formulu za bogtepitajšto. Nešto puta nešto puta kosinus alfa.
"profesorice, mi to još nismo učili"
"ma samo utipkate u digitron pa ćete dobiti rezultat"
...ili...
"profesorice, možete nam pojasniti to što ste napisali?"
nakon dobrih 5 minuta buljenja u ploču i apsolutnog neshvaćanja, okrene se prema nama i kaže "ne postavljajte glupa pitanja"
Možda nije najugodnije pred razredom priznati da ne zna, no mislim da bi joj preko toga lakše prešli nego preko ovakve reakcije.
U svakom slučaju, većina nas se tek na faksu riješila krivih koncepcija, ili ih se još rješavamo.
E sad, pripremu nastavnog sata pišem za metodiku. A na metodici učimo, ne bi vjerovali, o metodama poučavanja fizike u školama. 
Način predavanja na kakav je većina nas navikla, ocijenjen je kao neprihvatljiv. Jer to i jest. Ne možeš izreferirati u par minuta nekoliko nerazumljivih rečenica, napisati 2 formule na ploču i zadati zadatke za rješavanje.
I sad, ono na što smo navikli križamo, i učimo predavati na način kakav većina nas nije u životu vidjela, ili je vidjela samo u filmovima. Interaktivno. Komunikacija. Aktivno učenje. I nešto rijetko viđeno - razumijevanje.
No dobro, da ne filozofiram sad o tome.
Za jedan takav interaktivni sat fizike treba napisati pripremu, što nije nimalo trivijalno. Koliko god se to odokativno takvim činilo.
I, pređem ja prek tog pljuga - trenja, velim da ionak nije poanta u tome, da je poanta u tom picajzlastom pristupu pisanju pripreme (vjerojatno kroz dužu praksu to više nije takav problem, no obzirom da je ovo tek prva u nizu, da, prilično sam picajzlasta), na što opet "mah, da ti vidiš kaj sam ja morao radit".
A moj se tlak vinuo nebu pod oblake. Diši, Ivana, diši...
"Ne podcjenjuj nešto s čime se nisi susreo" bila je rečenica koja mi se činila idealnom za skidanje s kurca po brzom postupku, pristojna, jasna, a opet odriješita.
"Ja sam imao Fiziku 1, i Elektroniku 1, i Elektroniku 2, i Elektroniku 3..."
Ma bravo majstore. Trebam pasti na koljena i početi ljubiti tvoja stopala. Jer ti u malom prstu imaš sve što se o fizici i poučavanju iste treba znati, a evo, debili poput mene provode godine na faksu kako bi to naučili. A nikad i ne znaju baš sve.
Mogla bih ja svom dragom reći "ma šta ta tvoja prapovijest, ja sam povijest učila i u osnovnoj i u srednjoj školi..."
Zašto se neke ljude naziva poznanicima, a ne prijateljima? Eto zašto.
Jedino nejasno u cijeloj priči - zašto ja uopće reagiram na takve pizdarije? 
|
