nedjelja, 13.06.2010.

probavne smetnje duše moje, dio drugi.

Imam mutavu politiku nebrisanja onog što napišem. Ne možemo se vratiti u prošlost, ne možemo promijeniti nešto što smo već učinili...u najboljem slučaju, možemo se pokušati iskupiti nečim novim...ali izbrisati, nikako.
I tako ja ne brišem svoje postove.
Neki pisani u afektu, neki dugo osmišljavani. Ali svaki od njih je dio mene. Nekadašnje ili sadašnje.

Pa neka i ostane ovaj današnji duševni proljev, da prostite.

*zaboravio reći*
*ništa još nije sigurno*
*vjerojatno će biti gotovo prije*
*ti uvijek bespotrebno i preuranjeno dramatiziraš*

Zaboravio, prešutio...kao da je bitno.

Pitate se tko je ONA? Ne? Ipak ću vam reći.

Iz Južne Koreje. Meni osobno ružnjikava, on tvrdi da izgleda kao glavni (valjda) lik iz Kletve. Horor. Japanski, mislim. Nikad nisam bila ljubitelj horora.
Najbolja prijateljica od svih sa tečaja. Istina, i nije neki izbor.
A meni je tako prepreočito da mu se nabacuje. On odlučno negira.
Iako, fascinantno kako sa stopostotnom sigurnošću tvrdi da mu se NE nabacuje, a s druge strane govori da ne kuži kad mu se neka koka nabacuje. Štogod.
Posramljeno priznajem, da, ljubomorna sam.
I da, pomalo mi ne da mira to što se druži s njom.
I da, beskrajno me strah ove razdvojenosti, i da, užasava me pomisao da bi me mogao zamijeniti.

I bam. Još jedan duševni proljev.
Nepopravljiva.

wave

| 00:05 | Komentiraj (9) | Print this! | #

subota, 12.06.2010.

Izlazim na scenu. Ignoriram zvižduke iziritirane publike koja je pošteno plaćene ulaznice gotovo do neprepoznatljivosti uništila stiščući ih znojnim prstima, premećući ih po rukama dok je glavna zvijezda večeri u svojoj garderobi imala samo još jednu u nizu svojih scena.
Nonšalantno sjedam. Polusmiješak na licu. Osmijeh...kada sam se zadnji put stvarno iskreno nasmiješila? Ne sjećam se.
Palim cigaretu. I predstava počinje.
„Duga je i zamršena naša priča. Bivša, prevara, neplanirano zaljubljivanje. Već isprano od konstantnog ponavljanja, uz redovite leptiriće u trbuhu i neopisivo blentavo zaljubljeni pogled. Da, u principu ga je moguće opisati. Blentav pogled.
I onda je stigla Turska, najbolja prilika u njegovom životu, a meni još jedan križ na leđa. Život mi je očito bio predosadan bez sranja, pa eto, da se malo razbije monotonija. Gospodin Murphy je očito osjetio grižnju savjesti što me napustio pa je odlučio postati mojim najboljim prijateljem. O da. Moj vjerni pratilac.
Prvo Izmir. Al ajd, dobro. Pa muljanje oko trajanja tečaja. Nema ljetnih praznika, do kraja kolovoza se uči taj preuzvišeni božanski turski.
Skupljam ogrebotine putem od vječnih padanja na tlo kod potezanja konopca. Uvijek popustim. Nema veze što je sada lagao, htio me zaštititi. Nema veze što sam mu već rekla kad sam ga prvi put uhvatila u laži da je to najgore što može učiniti. Apsolutno bezvezne laži.
I opet sam oprostila kad se opio s prijateljicom, a rekao je da uči. Nemoj mi lagati, time rušiš nas.
Ti burno reagiraš, zato lažem. – Ja burno reagiram jer ti lažeš, ni zbog čega drugoga.
I opet, na moj rođendan. Nije krenuo na vrijeme, a onda počeo nešto da zbog cimera nije mogao. Prozirno da prozirnije nije moglo biti. Na svoj sam rođendan plakala. Sjedila pred kompjuterom i plakala. Kako jadno.
Kad je bio malen, malecki, volio je slagati kockice. Strpljivo, satima slagati jednu po jednu. A onda bi došao njegov godinu dana mlađi brat, čekajući da složi do kraja kulu, i srušio je. On bi samo ostao sjediti i tužno i razočarano rekao „Tiko!“.
Usporedila sam povjerenje u našoj vezi s tim kockicama. Slažem kockicu po kockicu, koliko god strpljivo mogu, obzirom da nisam najstrpljivija osoba, i gradim kulu našeg povjerenja. A on dođe, sa smiješkom na licu je sruši i produži dalje. Ostavljajući mene sa suzama na licu (a prije njega nisam gotovo nikada plakala) i vječno s istim pitanjem...zašto?
I danas opet pitam...zašto? Zašto si opet morao srušiti kockice, zašto nisi mogao reći da ti predavanja završavaju sredinom rujna, a ne u kolovozu? Kad si mi to planirao reći?
Sad za 2 tjedna, kada dolaziš doma na tih par dana praznika?
Što me čeka tada, što ću čuti?
I kada, u petak kada ti dođeš, ili par dana kasnije, kada će doći ONA?
Ona, koja je iznenada otkrila golemu ljubav prema arheologiji, a pojma o povijesti nema?
Ona koja je savršena postdiplomantica, baš kao i ti?
Ona koja te razumije, ona koja je potpuno drukčija od mene?
Ona kojoj sve govoriš, koja je zauzela moje mjesto kraj tebe?
Ona za koju imaš strpljenja, i objašnjenje za svaki njen postupak, dok je svaka moja riječ samo iskra nove svađe?

Ja nisam izabrala OVO. Ja sam izabrala onih 70 godina poslije. Ja sam izabrala nas. I dobro i zlo s tobom.
To što ti to ne želiš, sasvim je normalno i prihvatljivo. To što nemaš hrabrosti to reći, to mi priznati, i što igraš meni apsolutno neshvatljivu bolesnu igru u kojoj se igraš cjelokupnim mojim životom...ne, u najmanju ruku, nije u redu.
Odlazim, bez naklona. Onih par koji su ostali do kraja sjediti u publici...ma shvatit će...

| 22:40 | Komentiraj (1) | Print this! | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Copyright © The devil inside - Design touch by: Tri mudraca





Komentari On/Off

< lipanj, 2010 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (2)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Travanj 2013 (2)
Studeni 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (4)
Studeni 2009 (7)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (8)
Kolovoz 2009 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (8)
Ožujak 2009 (12)
Veljača 2009 (9)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (4)
Studeni 2008 (5)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Opis bloga
Bla. Žlabr. Žvrlj. Tup.
Kaj mi se po mozgiću vrti.


usta, ops, prsti moji, hvalite me







the other: Moj kreativni

Photobucket


in case of emergency...pichzzz@gmail.com








Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se