nedjelja, 28.03.2010.

duševni proljev

Kasno palim, to je činjenica. Ali baš 11 godina zakasniti s reakcijom...u najmanju ruku je čudno.

28. ožujka 1999. prvi puta u životu otišla sam na križni put na Ksaver, sa sestrom. To je bilo još u ono doba kad sam redovito išla u crkvu, i ne razmišljajući o tome što to meni predstavlja, i predstavlja li uopće išta.
Mama je išla u bolnicu popodne, a seka i ja smo bile ujutro, tako da možemo otići na Ksaver. Otfurale smo mu maslinovu grančicu s mise. Nije bio ni svjestan da smo tamo, samo je ležao i vidjelo se da nije dobro. Ali doktor je ostajao pri svome, to je normalno, doći će do poboljšanja.
Jedva smo stigle doma sa Ksavera, dan je bio odvratan, nebo sivo i teško i mirisalo je loše.
Mama je obično dolazila doma oko 10. Nisu nam stvarali probleme oko toga, bili smo jako vezani, a on je bio sam samcat u toj sobi.
Nije došla doma u 10. Niti u 11. Negdje oko pola 1 došla je s kumom. I nije trebala ništa reći. Znala sam da će je ta večer pratiti cijeli život. Kad je gledala svoje dijete kako umire.

Svima nam je bio šok. Ali jebiga, to je dio života, i moraš krenuti dalje. I otišla sam dalje. I privikla se na činjenicu da više nikad neću vidjeti svog bracu. I preispitivala samu sebe je li normalno krenuti dalje samo tako, bez puno suza i svega? Ionako ne pomažu, ali nije li normalno tugovati pa krenuti dalje?

A danas je, nakon 11 godina, opet Cvjetnica.
I ne znam što je to u mojoj glavi kliknulo, ali kao da sam tek sad shvatila da...njega nema. I da se neće vratiti.
I tek sada boli, jače nego ikad.

I nadam se da postoji nešto iza, nešto dalje od ovog života, i da ćemo se jednom ipak negdje sresti.

Nadam se da me se koji put sjetiš, buraz...Nisam te zaboravila... :(

| 22:53 | Komentiraj (10) | Print this! | #

petak, 19.03.2010.

iskustvo, sex, ljubav, detektor, sim - tam.

Jeste li koji put pregledavali oglase i naišli na koji gdje se za posao s fiksnim radnim vremenom traži redovan student s barem dvogodišnjim iskustvom? U poslu, ne studiranju. Nije li to prilično nelogično? Ili je samo problem u mojoj glavi...? Khm...štogod (zapravo je u mojoj glavi ovo bilo khm...whatever, ali odlučila sam truditi se ubuduće pisati materinjim jezikom, barem kolko tolko – ježim se kad mi netko priča da je nešto lejm, ili da netko ima gig i slično, a skužila sam da i sama to sporadično radim).

U principu sam odustala od traženja posla. Ako bih i radila, voljela bih raditi nešto bezumno poput dijeljenja letaka ili unosa podataka. Fino se isključiš, i ko strojček štancaš kaj već treba. Telefonsko anketiranje dolazi u obzir ako si plaćen po satu, ako ankete ne traju 20 minuta (naporno i tebi i ljudima), i ako ti šefica nije nadrkana nedojebana kuja koja ti fula pri isplati (naravno, plati ti manje), i još bolje, izdere se na tebe, jer si, naravno, ti kriva što nisi naglasila što treba napraviti, iako jesi, i iako je zapisala na jebeni post-it (ne znam hrvatski naziv, neka mi netko javi kak se kaže).

Kaj, i ja sam nedojebana, 2 i pol mjeseca nisam kurca vidla, pa se trudim ne iskaljavati na okolini i slučajnim prolaznicima. Uglavnom se iskaljavam na žici. Nekad ispadne dobro, nekad završi u smeću. U svakom slučaju, sve svoje nade za zaradu za kartu do Izmira polažem u taj nakit, tj. prodaju istoga. Fala bogu na mojoj poduzetnoj sestrici koja to uvaljuje ljudima, obzirom da sam ja prilično nikakav prodavač, a i fotke mog nakita nikoga ne fasciniraju. Naravno, fotke su krive!
(malo samoreklame)

Naravno, sve što sa dosad nadrobila nema apsolutno nikakve veze s onim što me uopće natjeralo da svoje dupe uvaljam pred kompjuter i nakon 3 i pol vječnosti konačno nešto podijelim s vama.

Javila mi se neki dan frendica, ljubavni jadi je more. Isprika, javila mi se prijateljica!
U vezi je zadnjih godinu i pol do dvije. Nisam sigurna za točnu brojku, no ionako nije na meni da pamtim takve informacije. Sretna, manje sretna...ne znam, i nije na meni da razbijam glavu o tome. Ako je već i toliko potrajala, valjda i znači nešto.

U svakom slučaju, tuži mi se prijateljica, prije nego je ušla u tu vezu, nitko ju nije fermao ni pol posto. Da upotrijebim njen opis – Texas, i onaj oblak prašine preda mnom.
A sad, kad je u vezi, sad se ljepe (lijepe...? ubijte me, al stvarno ne znam. Sramota!) za nju. Ko muhe na drek. Uobičajena priča. Ne znam u čemu je kvaka, al to tak funkcionira.

Između ostalih, zalijepio se za nju jedan koji ju ne privlači kao osoba...ali da kao pojebi - odjebi materijal. Kaže da voli svog dečka, i da ga ne želi povrijediti, ali ne zna što da čini. Problem (barem ona to tako vidi) je u tome što joj je on...prvi. I sad ju kopka ono iza zavjese. Ima li boljeg?

Kako dati savjet u ovakvoj situaciji?

Moja potraga za blagom je završena, našla sam što sam tražila, i bez karte. Pitanja poput ovog koje moju prijateljicu muči su mi smiješna sa sadašnje pozicije jer jednostavno znam da bolji ne postoji. Z nije savršen...ali je savršen za mene. I u to sam savršeno sigurna. I srce mi nekako govori (bljuje mi se od ovakve patetike) da bih ga prepoznala i da je bio ovdje prije svih. Jer za sve sam ostale u startu znala da su najobičnija prašina, sada ovdje, ali otpuhnuti s prvim vjetrom (koji mi je kurac danas, ljiga do ljige...).

Ali nije bio tu prije svih...i ne mogu znati što bi bilo...da je bilo (a ionako je nezdravo tako razmišljati).
...štogod! Dakle, moje je mišljenje da sto posto znaš kada nađeš pravu stvar, iz prvog, trinaestog ili stopedesetog pokušaja! No ja nisam svemoguća, sveznajuća niti posvuduša bilo koje vrste.

Ovdje, mili moji, vi upadate.

Koje je vaše mišljenje – je li prethodno iskustvo nužno? Treba li se, kak bi se reklo, iživjeti, poševiti određen broj uzoraka, da bi se jednom prepoznao pravi? Ili stvarno postoji mehanizam u nama koji se aktivira pri pronalasku krajnjeg cilja?
(al sad mi je palo na pamet, kaj ak kreneš s potragom dalje, umoriš se, i shvatiš da je onaj kojeg tražiš, najbolji, zapravo onaj prvi?)


(ukoliko niste primjetili, uvodni dio ima smisla, u svakom slučaju sjebe vas iskustvo. dakle, lagala sam kad sam napisala da uvod nema veze s nastavkom. al samo malo.)

Nadam se da sam vam barem malo falila.
Velika pusa do idućeg mentalnog iživljavanja od Lipsy!



| 17:22 | Komentiraj (11) | Print this! | #

ponedjeljak, 08.03.2010.

kaj nam pak moreju?

Pričam o nekim mutavim etiketama, a pišem blog, gdje za svaki post b.e. (iliti blog editor) očekuje od mene da strpam ono što pišem u neku od mutavih kategorija, ili više njih. Čak i uz mogućnost višestrukog izbora, iks puta mi je već tema ostala visiti, jer nije spadala ni u jednu od kategorija, te bi na kraju post, ni kriv ni dužan, bio označen kao osobni.
Mislim da je krajnje vrijeme da se uvede kategorija mentalnog izbljuvka.

Al dobro, današnje nadriliterarno iživljavanje nad svekolikim blogerskim i inim pučanstvom strpat ću u kategoriju osobno. Smatram se prilično tolerantnom i liberalnom. Al kad iz dana u dan slušaš kako se drugi ne suzdržavaju od sranja po onome što ti voliš, i onome što ti jesi, onda zajebeš toleranciju, i onda pljuješ u facu svim primitivnim seljoberima koji su uvjereni da su svu pamet svijeta popili. I da, postaje jako osobno!

Možda je to samo moje mutavo i krivo viđenje, ne bi bilo prvi put da sam mutava i da sam u krivu, ali...iz nekog mi se razloga čini da baš nitko ne voli zagorce. Tj., da ih puno ljudi smatra jako dobrim predmetom sprdnje.
Jer pričaju užasno smiješno i jer su od jutra do sutra pijani.
Dobro, kaj se pričanja tiče, i meni zna zagorski smiješno zvučati, i povremeno mi se dogodi da nekaj ne razmem.
Al kad smo kod toga, ja dalmatinski ne kužim niti kurca, a još nisam doživjela da se u Dalmaciji itko potrudio pričati sa mnom barem poluknjiževni da nekaj skužim. I zapravo si mislim, od zagoraca sam uvijek doživjela da kad bi došli u Zagreb, da bi se trudili govoriti književni, dok se dalmatinci-dotepenci niti ovdje nisu potrudili s govorom. Da se razumijemo, nemam ja ništa protiv dalmatinaca, niti protiv toga da u Zagrebu govore dalmatinski, al kad mi žena zaposlena u knjižari na Jelačić placu u Zagrebu bez pardona opizdi po dalmatinski, tlak mi skače nebu pod oblake.
I zapravo se i sama nasmijem zagorcima što se pri komunikaciji s aboridžinima iliti domorocima iliti purgerima (iako je takvih stvarno malo) potrude pričati književni, kad zagorski i zagrebački govor i nisu baš toliko različiti.

A na asocijaciju zagorca kao smrdljivog alkosa samo se mogu nasmijati.
I dalmatinci vole piti, dapače, dalmatinsko vino je itekako poznato, i očito vrlo omiljeno kad ga se tako često uklapa u pjesmu. I zagorci čašicu ukomponiraju u pjesmu, al takvo što i nema bilo kakve umjetničke vrijednosti, to je samo njihovo pijanstvo na djelu.
Čuvena slavonska rakija samo je medikament, pa se i ne računa kao alkohol. Samo se pitam zakaj je meni nakon tog eliksira bilo toliko zlo?

Predrasude su baš kul.
Dalmoši polupismeni retardirani galebovi, slavonci...ma i oni su alkosi, al ih se da bolje razumijeti od zagoraca. A svi hercegovci voze mečke, sitni su mafijaši, a bijele čarape su must have ove sezone, i svake sezone prije i poslije nje. Slovenci su hodajuće zlo, svi bosanci slušaju isključivo cajke, židovi su škrti, a britanci ledeni.

Zakaj mi ovaj post sve dalje gubi smisao? Žnj!

Puno razmišljam, malo i mutavo pišem...
Puno pusa šalje vam ponosna zagorka, vaša Lipsy!

| 00:28 | Komentiraj (6) | Print this! | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Copyright © The devil inside - Design touch by: Tri mudraca





Komentari On/Off

< ožujak, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (2)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Travanj 2013 (2)
Studeni 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (4)
Studeni 2009 (7)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (8)
Kolovoz 2009 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (8)
Ožujak 2009 (12)
Veljača 2009 (9)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (4)
Studeni 2008 (5)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Opis bloga
Bla. Žlabr. Žvrlj. Tup.
Kaj mi se po mozgiću vrti.


usta, ops, prsti moji, hvalite me







the other: Moj kreativni

Photobucket


in case of emergency...pichzzz@gmail.com








Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se