The devil inside

Oh, kako samo volimo lijepiti deklaracije! Onako, tap! i nasred čela. One užasne etikete na najvidljivijem mogućem mjestu koje nikad ne uspijete skinuti do kraja, bez obzira što sve probali, i koje na kraju ostave fleku na koju se, htjeli, ne htjeli, morate naviknuti.

Problem je u tome kaj većina ljudi ipak nije komplet od 3 plastične zdjele s poklopcima u različitim bojama ili 10 rola wc papira, nego su ipak na ponešto višoj razini.

Zavirimo malo u ormar. Da, baš taj ormar.
I opet problemi! Ono što smo tražili u ormaru, zapravo nismo sigurni je li u ormaru i postoji li ormar uopće. No dobro, sada seruckam i kompliciram.

Dvije različite situacije.

Prijateljica se godinama deklarira kao lezbijka, u vezama je redovito sa ženama, emocionalno ju privlače, no zadovoljenje seksualnih apetita nalazi samo s muškarcima.

S druge strane, osobu ženskog spola fizički (seksualno, kako želite) privlače oba spola, no emocionalno se može vezati samo uz osobu muškog roda. Kakvu etiketu nalijepiti takvom biću?

Činjenica jest da nikada ne bih mogla biti sa ženom u vezi. Prijateljstvo da, ali u smislu veze koja je više od toga, žene su mi iznimno odbojne. Samoj sebi to objašnjavam činjenicom da znam kako funkcionira ženski um i da mi ne treba samo emocionalni odraz u ogledalu. A i činjenica je da žene znaju biti zmije.
S druge strane, govorit ću da su svi muški isti, i bit ću u pravu, jer postoje neke konstante (tako je i kod žena, da ne bi ovo shvatili kao pljuvanje), no s druge strane, ja ne znam na koji način funkcionira (ili ne funkcionira) muški mozak, ne znam što ih vuče, ali pretpostavljam da mene k njima baš to neznanje, želja za nepoznatim...

Može li mi, molim vas, netko objasniti, što je točno definicija homoseksualne osobe, što biseksualne osobe, a što jednog tipičnog strejtera?

Ipak, i sebi ću nalijepiti jednu krasnu, veliku, zelenu etiketu, na desni guz ili lijevu dojku, i u ovom se trenutku službeno deklarirati kao zumoseksualac.

Pusa od Lipsy!