The devil inside

Gle ide jež
Za ježom ide miš
A za njim ide devet mravi
I više niš

Ja sam luda za svim dječjim pizdarijama. Dječjim pjesmicama, dječjim igračkama, crtićima. Jedino još nisam razvila ljubav prema posranim pelenama. Nekako sumnjam da ikada i hoću, a opet, sa mnom čovjek nikad nemre biti na čisto.
Znam, ne bih vam smjela ovakvo što govoriti, ali...ja tepam. Ne mislim pritom da to inače radim pri komunikaciji s ljudima, jer vjerujem da bi se kad tad dogodilo da počnu upirati prstom u mene. Ili me označiti velikim grimiznim slovom T. Dobro, opet sam krenula s pizdarijama.
Uglavnom, moram priznati da još nisam naišla na osobu koja bi to smatrala prihvatljivim, ali, da vam pravo kažem, zaboli me. Jer kad pogledam u one prelijepe zelene, zaigrane, dječje oči, jednostavno ne mogu odoljeti. Ili kada spusti glavu na moje grudi i osluškuje kako mi kuca srce. I kad zna da kuca samo za njega. Ono što mi je premedeno je to što i on meni tepa.
Da, uglavnom, pokušavam se prisjetiti pjesmica koje smo učili ko djeca, i to ne onih u izvedbi Trešnjevačkih/Zagrebačkih mališana, nego onih koje smo učili u školi, ili onih koje su se širile usmenom predajom.

Visibaba mala
Zvoniti je stala
Cin-cin-cin don-don-don
Čujte mali zvon

Mala ptica ševa
Veselo nam pjeva
Firuli-firulu
Proljeće je tu

Tra-ta-ra-ta-ra-ta
Jaglac trublju hvata
Hoja-haj, hoja-haj
Zimi sad je kraj
Sjećate li se one preslatke slikovnice, i pjesmice u njoj?

Po šumi širom
Bez staze, puta
Ježurka Ježić
Povazdan luta
Lovom se bavi
Često ga vide
S trista kopalja
Na juriš ide...

Ona koja mi priziva traume iz prošlosti:

Ja posijah repu, repu
Žena veli mak...

Ah, boli i dalje.

Iz osnovne se sjećam

- Sadila sam bosiljak
Sadila sam bosiljak
U našemu cvjetnjaku, u našemu cvjetnjaku...
- Ja posijah lan baš na Ivan dan
(karala me, karala me Ivanova majka...)
- Miš mi je polje popasel, joj si ga meni, kaj bum žel?
Sjetila bih se još toga, ali trenutno mi mozgić ne funkcionira baš (to bi kao značilo da je ponekad funkcionalan).
Današnji klinci baš i ne uče sve te pjesme, barem ne koliko sam ja upućena. Ja bih htjela skupiti sve te pizdarije u neku riznicu, i prenijeti to jednoga dana svojoj djeci...
Sjećate li se vi pjesmica iz svog djetinjstva? Bila bih vam zahvalna kad bi ih podijelili sa mnom. Kao što rekoh, obožavam to.
I da, znam da pišem malkice na-vrat-na-nos, ali...moram priznati da nisam bila ovoliko djetinjasta prije Z-a. Ne znam, valjda je srce trebalo osjetiti da je to to...

Pozdrav od vaše fizičarke!

još malo samoreklame: napokon novi ovdje