nedjelja, 25.01.2009.

U trku

Vrijeme je relativno. Evo, činilo mi se ko da sam zadnji post napisala sad prije par dana, i onda skužim da je prošlo već dva tjedna, a da ni slovca nisam napisala. Iskreno, ne znam više gdje mi je glava, a gdje rep. Tek sad se oporavljam od bolesti navučene još tamo negdje u prosincu. Ista mi je prilično zakomplicirala studentski život jer sam em bila sva nikakva, em nisam niš čula zbog problema s ušima. Seminari, zadaće, praktikumi, sve se odgodilo na par tjedana, a pošto semestar završava sad u petak, moram dotad sve odraditi. Što znači da nemam vremena ni pošteno sjesti i odmoriti se, a kamoli viđati ljude. Inspiracije za pisanje ima, ali za razradu ideja ne, pa mislim da ćete morati pričekati još tih tjedan dana.
Čitam vas, ne brinite.
Pozdrav od male fizičarke!

| 17:15 | Komentiraj (8) | Print this! | #

nedjelja, 11.01.2009.

Bivši. S razlogom.

Ivan. 26 godina (imao tada, ove će godine 28). Dela nekaj s računalima.

Odveo me na kavu u Gradsku kavanu. Odmah sam izrazila svoju averziju prema mjestima tog tipa, kao i prema svemu prefensi i snobovskom, no nije se dao smesti, te mi je samo rekao – „Danas te vodim u Gradsku kavanu, a svaki idući put ti biraš.“. Ma trebala sam odmah pobjeć. Al neee, ja moram biti glupa i davati ljudima novu priliku.

Nije mi bil nekaj osobito zgodan, točnije, nije mi uopće bio zgodan, al ionak nikad nisam bila od one vrste koja bi ljude procjenjivala prema izgledu. Bitno je da je komunikacija na razini. On blebetav, blebetava ja, a firma plaćala. Etično do bola.

Tri tjedna natezanja, pa rekoh, ajde. Ionak su se svi zvezali dok sam ja glumila pčelicu. Trebalo mu je otprilike 2 dana da mi kaže da me voli, što mi je prilično diglo tlak obzirom da te stvari shvaćam dosta ozbiljno. Pa sam mu rekla da ja njega ne, i da ću mu reći to kad ću ga stvarno voljeti. Ako (taj dio je ostao u mojoj glavi).

Čak sam imala fazu kad sam mislila da ga volim, pa sam mu to i rekla. Čuo je to otprilike triput od mene, dok mi nije došlo iz dupeta u glavu da nije tak (nemre te bolit kurac za nekog kog voliš, prostite na izrazu).

Volio je planirati sve i svašta, a redovito je otkazivao sve moguće dogovore. Nije mi teško padalo to kaj se mi nebumo vidli jer mi ionak nije bilo pretjerano napeto biti s njim na solo, al me užasno vrijeđala činjenica da se moje vrijeme smatralo bezvrijednim, te da sam popušila nekoliko vikenda koje sam mogla provesti u dobrom društvu, a ostala sam doma posrana.
Bio je iznimno kreativan, što se očitovalo u njegovim pričicama pri otkazivanju dogovora. Nažalost, kreativnost je imala i nedostataka, jer dok se mučio oko detalja u jednom izgovoru, nije uspio smisliti cijelu novu priču za novi izgovor. Pa sam na dan dogovora imala nekoliko opcija:
a) mora ostati dulje na poslu jer se nekaj zakompliciralo i nitko osim njega nije dovoljno sposoban riješiti taj problem (ma naravno. i dok je bio na godišnjem, samo su njega zvali da uskoči)
b) na slobodan dan netko ga je na putu do dućana srušio na tlo i opljačkao ga, pa je cijeli dan proveo na policiji (okej, to je bilo samo jednom)
c) mama mu je slomila nogu, ili joj se samo stanje pogoršalo (fascinantno, žena je bila praktički na samrti, a odjednom me zvala na ručak- nije mi jasno, kak je stigla izletit iz bolnice tak brzo)
d) dobio je temperaturu i nije mogao ustati iz kreveta (i dan poslije super???)

Osim pljačke, sve se ponavljalo. Možda nemam fotografsko pamćenje, al nisam baš ni zlatna ribica...

Puno je zarađivao, i svaki se put trudio dati mi do znanja da je tako, samo iščekujući pitanje „kolko je to bezobrazno puno kolko zarađuješ?“, no ja nisam bila dobra cura pa ga nisam to pitala. Valjda je navikao da to pali kod cura. Na kraju sam ipak saznala da zarađuje 20000 kn mjesečno. I žešće mi je pucao kurac zbog toga (opet se stidim svog poganog jezika, tj. prstiju što tipkaju to).

Uvijek su mu se divili u društvu. Zapravo, divio se samo on sam sebi, ali i to se očito brojalo. Najpametniji, najinformiraniji, naj, naj, naj. Kao NAJ davao si je za pravo govoriti za moju best frendicu da mu ide na kurac, a za dobrog frenda da je seronja. Sve bi još pregrmila, al to nisam mogla oprostiti. Fala bogu, pa se savršenstvo imalo potrebu dokazati kao donžuan, pa sam ga spucala bez pretjerane muke.

Gospodin je bio sav jadan, te smo prekinuli sve kontakte. Meni nije trebalo dugo da uskočim u novu vezu, pogotovo kaj je ljubav mog života već neko vrijeme čekala u pripravnostikiss.
Osim jedne pijane poruke mjesec dana nakon prekida („sjedim doma sam, mislim na tebe i na to kako mi fališ“), gospodin Bivši nije se javljao.

Nakon par mjeseci bili smo frendovi na fejsbuku (ja sam mu poslala rikvest, čemu biti u ratu?), i to, nekim čudom, baš nekak kak je on našao novu curu. Pa su prekinuli, pa sam ja odjednom nestala s popisa njegovih frendova, pa mi je bilo rečeno da mi kao bivši nemremo bit frendovi, i da je gotovo s bilo kakvom komunikacijom (koje ionak nije bilo previše, al dobro).

A jutros, u 4 sata ujutro, ta se ista osoba meni nađe javljati s nekom novom patetičnom spikom: „kak se ja tebe uvijek prisjetim pred zoru?“.
Ne bih znala, ne čitam misli. A i nije me briga.
Osim toga, nije li sam odredio prekid komunikacije? Ili to funkcionira kao: „ne pričamo...osim kad ja želim nešto reći“?

Malo sutra, honey.

Nisam sklona razmišljanju o bivšima (barem ne svojim), ali sam zlopamtilo, a buđenje u 4 ujutro definitivno je razlog za pižđenje. Pogotovo kad si bolestan i patiš od kroničnog umora.

Ljubi vas u čelo vaša fizičarka!

| 22:20 | Komentiraj (18) | Print this! | #

četvrtak, 08.01.2009.

zrno do zrna- pogača...

Okej, činjenica jest da nam je situacija u državi i više nego zajebana, te da će se zahvaljujući novom zakonu o (ne)radu nedjeljom poprilično toga prelomiti na leđima trgovaca, ali riječ je o nečemu što mi diže tlak već mjesecima.
Dakle, u blizina faksa nam je jedan jedini dućan mješovite robe. I pošto ne namjeravam štititi bilo koga, riječ je o jednom iz niza Dioninih dućana.
Obzirom, dakle, na nedostatak konkurencije, ako nam nešto hitno zatreba (MI u ovom slučaju predstavlja studente Prirodoslovno- matematičkog fakulteta), ne da možemo, nego MORAMO to kupiti u toj istoj Dioni (isto tako, ako hitno moramo podići gotovinu, primjerice, za plaćanje molbi ili nečeg sličnog na faksu, postoji samo bankomat PBZ-a, no to ionako nije bitno za ovu priču).
Već sam prije primjetila da sve blagajnice u dućanu vole zaokružiti cifru za koju lipu više. Obzirom da je većina cijena s onim 99 na kraju, te da rijetko kad kupim više od jednog artikla u tom dućanu, nikad me nije pretjerano mučila ta jedna lipa. Al se onda dogodilo to da se skupilo malo veće društvance koje je poželjelo popiti pivicu u pauzi između cjelodnevnih predavanja. Nakon ručka, naravno, da se ne pije na prazan želudac. Nisam sigurna koliko je račun iznosio, ali znam da je cifra bila zaokružena s nešto,93 na nešto+kunu. Obzirom da piva dolazi u povratnoj ambalaži, i da smo na istu platili kauciju, morali smo vratiti flaše uz predočenje računa, da nam vrate te novce. Nažalost, nisam u prvi čas niti skužila, ali gospođa na blagajni si je uzela za pravo opet zaokružiti cifru, ovaj put ne s nešto,98 na nešto+kunu, nego, naravno, na nešto, 90. Dakle, u dvije transakcije na nama je digla 15 lipa. Cifra je smiješna, priznajem, ali mislim si, ako svakom tako zaračuna, kolko na kraju dana ode viška? Znam da su plaće mizerne, al ni mi, kupci, se ne kupamo u parama, te nekome svaka lipa može puno značiti. Plus kaj mi se nije jednom dogodilo da mi se dogodi da mi fali tipa 3 lipe, pa će mi radije stornirati nešto nego oprostiti.
Jučer sam sa dragim otišla u taj isti dućan kupiti bocu Sprite-a. Istoj je cijena 9,99 kn. Dolazimo na blagajnu, žena iznervirano praktički čupa bocu iz ruke mog dragog (koji ju je samo stavljao iz košarice na pult), te izgovara cijenu:
„10 kuna“.
Ovaj put mi jednostavno nije bilo do šutnje, pa sam rekla, više njemu nego njoj:
„Pa zapravo, 9,99, al nema veze“.
Na moju je opasku gospođa sebi dala za pravo čisti bezobrazluk:
„ A kaj bi vi, da vam još i vraćam to? Ni nemam to u blagajni! Nebute preživjeli bez te lipe?“
Žešće mi je digla tlak, najradije bih joj bila zafrljila tu flašu u glavu, al sam jedva jedvice ostala prisebna:
„Ne smeta me jedna lipa, smeta me općenito vaše ponašanje u dućanu, vaša drskost, te politika zaokruživanja uvijek u vlastitu korist, i to cifri dosta većih od 1 lipe!“
Prije bih uvijek prešla preko svega. Bila sam tiha, uplašena djevojčica koju je svatko mogao zeznuti kak je htio. Bilo me strah išta reći. Ne kažem da mi je do te lipe, jer nije, bitan je sam pristup. A ja više ne dam da me se jebe u mozak. Ak niš drugo, barem neću otići pognute glave jer se nisam niti pokušala izboriti za sebe. Never again!

Velik vam pozdrav od vaše fizičarke!

| 19:02 | Komentiraj (7) | Print this! | #

nedjelja, 04.01.2009.

poluprikladni

fala bogu, još jedan božić je prošel. kolko ga god s jedne strane obožavala, ima nekih stvari vezanih uz taj blagdan koje me iritiraju. tako ne volim:

- pedeset tisuća poziva od rodbine, poznanika i sličnih spodoba koje i ne viđam, al obavezno zovu na božić i ne daju se skinut s telefona.blabla

- zgubim se u prostoru i vremenu jer je polovica dana neradno, pa imam stalni osjećaj nedjelje koja mi je najdosadniji dan u tjednu. osim toga, ne ide mi se 15 minuta do najbližeg kioska ak mi se puši.

- svi delaju kolače i očekuju da ih sve probam, a ne volim slatko.zaliven

- prevelika se pompa diže oko nove godine i cijele spike s dočekom. tvrdim da je to izlazak kao i svaki drugi, samo puno skuplji. i malo se ljepše obučeš. možda.

- po tko zna koju godinu za redom, nova godina mi je na vrat dovukla samo bolest. pa sad šmrcam, kišem, kašljem, nos mi gori od stalnog brisanja, a glava boli.dead

previše prigovaram, kaj ne?

sretna nova, ljudovi, nadam se da ste u ponoć poljubili nekog koga volite. ja jesam kiss

| 23:34 | Komentiraj (12) | Print this! | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Copyright © The devil inside - Design touch by: Tri mudraca





Komentari On/Off

< siječanj, 2009 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (2)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Travanj 2013 (2)
Studeni 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (4)
Studeni 2009 (7)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (8)
Kolovoz 2009 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (8)
Ožujak 2009 (12)
Veljača 2009 (9)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (4)
Studeni 2008 (5)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Opis bloga
Bla. Žlabr. Žvrlj. Tup.
Kaj mi se po mozgiću vrti.


usta, ops, prsti moji, hvalite me







the other: Moj kreativni

Photobucket


in case of emergency...pichzzz@gmail.com








Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se