srijeda, 26.11.2008.

Praznici nam stižu,praznici nam stižu...

Kao pravi ovisnik o internetskim gluparijama, i ja koristim Facebook. Istovremeno mi je on i blagoslov i prokletstvo. S jedne strane, približava mi frendove koji žive izvan Zagreba, na taj način mogu bolje upoznati neke cyber prijatelje (s chata, s bloga), a s druge strane, s nekim se starim prijateljima već duže vrijeme dogovaram za neku kavicu ili već nešto pitkoga, a ipak sve ostaje na dogovoru. Mislim si, prokleta je laž da nikako ne možemo naći ni pol sata vremena jedni za druge, ali čini se da se nikome ne da stvarno aktivirati... Tužno. Prihvaćam svoj dio krivnje.
Enivej, nije to ono o čemu sam htjela pisati. Danas mi se preko fejsbuk chata javio jedan prijatelj (jedan od onih s kojima se dogovaram već mjesecima, iako oboje živimo i studiramo u Zagrebu), komentirajući moj status (još mjesec dana do Božića, weeeeeeeeee!). Komentar je bio da ne kuži kak se ja, kao i njegova sestra, mogu veseliti tom komercijaliziranom sranju od Božića.
A jebiga, nitko nije savršen...

Photobucket

Istina, Božić je postao beskrajno iskomercijaliziran- svi živi zgrću pare na njemu-od marketinških stručnjaka unajmljenih da naprave patetične božićne reklame koje će osvojiti srca labilnog pučanstva, preko multinacionalnih kompanija koje ih unajmljuju, do vlasnika velikih lanaca trgovina di bu to isto pučanstvo ostavilo hrpe teškom mukom zarađenih kunića da bi kupili obaveznu blagdansku puricu, mlince, i ostale „must have“ božićne potrepštine.
Osim kaj ja Božić doživljavam malo drukčije.
To mi je skoro pa jedinstvena prilika imati cijelu obitelj na okupu. Pošto mi seka živi u Slavoniji, tu dolazi rijetko (na početku je dolazila češće,al si je sad kupila stan, pa je malo teško izdvajati za put uz sve kredite kaj su joj za vratom). A buraz, koji živi sa mnom i majkom, iskoristi svaku priliku za bijeg, pa nije rijetkost da ga vidim 2put tjedno. (ok,možda ni ja nisam baš stalno doma...). Ali u božićno vrijeme nekak smo svi dobre volje...prava smo obitelj. Sa svojom božićnom tradicijom (koju obožavam).

Photobucket

Sve počinje Adventom. Obično u zadnji čas, trčim po stanu i šire tražeći lijepi slamnati vijenac na koji bum nasadila 4 svijećice i ukrasila ga kak mi puhne te godine (a kak već delam sve u zadnji čas,mi se jemput i dogodilo da sam u subotu navečer skužila da nemam doma nigdje nikakav vijenac, pa smo te godine imali svijećice na ukrasnom tanjuru uz uobičajene ukrase – preferiram prirodno, tipa češeri, orasi, suho bilje – na kraju je ispalo super). Pa Sveti Nikola, kad znam da bum u čizmici (broj 41) našla nekakav znakić pažnje, čokoladnu bananicu i po mogućnosti par divnih toplih rukavica (tradicionalni majčin poklon koji obožavam). Nekad sam davno išla i na zornice svaki dan, al u zadnjih sam se par godina em ulijenila, em gotovo potpuno prestala ić u crkvu.
A onda, zadnjih tjedan dana...strka doseže kritičnu razinu, al je zato meni super.
Peku se kolači, koje obožavam raditi, al ne i jesti (obzirom da baš i ne volim slatko), s tim da se trudim da se u njima nađe što više cimeta, ruma ili meda, čisto zbog mirisa.
Zatim, dekoriranje stana. Obožavam kad svaka prostorija odiše blagdanskim ugođajem, pa iskorištavam svaki kutak za neki slatki božićni ukras. Svatko normalan bi rekao-kič. E pa, za Božić ja volim kič!
Bor obično ne biram ja (jer sam zauzeta već navedenim pečenjem kolača i dekoriranjem), ali prva se guram ukrašavati ga. A najviše se ipak trudim oko jaslica, koje imamo već godinama, ali koje svake godine upotpunimo nekim novim blesavim detaljem. Kič žešći, ali apsolutni magnet za klince. I onu malo stariju djecu.
A kaj se poklona tiče, obožavam one kućne radinosti. To isto vrijedi i za božićne čestitke,koje smatram puno osobnijima od šabloniranih SMS poruka koje ekipa šalje svima u imeniku. (moram priznati da sam i ja,nažalost, pala na taj trend, osim kaj ne šaljem svima isto,nego se ipak trudim napisati ih što osobnijima). Tak da se u 12. mjesecu pletu šalovi, rade foto-albumi i slično.
I kaj da na kraju velim? Nek je iskomercijaliziran, meni je iz mojih razloga drag.

Photobucket

Kakva je vaša blagdanska tradicija?

Do ponovnog,skorog susreta,pozdravlja vas vaša fizičarka!

| 20:09 | Komentiraj (5) | Print this! | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Copyright © The devil inside - Design touch by: Tri mudraca





Komentari On/Off

< studeni, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (2)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Travanj 2013 (2)
Studeni 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (4)
Studeni 2009 (7)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (8)
Kolovoz 2009 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (8)
Ožujak 2009 (12)
Veljača 2009 (9)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (4)
Studeni 2008 (5)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Opis bloga
Bla. Žlabr. Žvrlj. Tup.
Kaj mi se po mozgiću vrti.


usta, ops, prsti moji, hvalite me







the other: Moj kreativni

Photobucket


in case of emergency...pichzzz@gmail.com