petak, 31.10.2008.

Profesionalnost do bola

Da počnem s dobrim vijestima - kupila sam karte za Depeche Mode danas, jeeeej!
A sad se bacam na ogorčeno klepetanje.
Daklem, danas sam s milim išla kupiti karte za koncert, pošto smo imali informaciju da je danas zadnji dan da se karte prodaju po povoljnijoj cijeni od 350 kn, što se od 1. studenog mijenja na 390 (barem za one ulaznice koje smo mi kupovali). Ulazimo u Integral u Pothodniku, tražim karte, gospodična je bila baš fino uslužna, lijepo sam joj objasnila koje karte želim, pa je na njoj ostalo samo to da iste i isprinta. Hah, tu počinje sranje. Gospodična isprinta karte, a tek mi se onda sjeti reći da su karte već od danas u prodaji po skupljoj cijeni. Pobogu, kakav je to način? Moglo se dogoditi da nemam taj novac kod sebe, što je i bio slučaj, pa je dragi trčao do bankomata, osim toga, mogla sam odustati apsolutno od kupnje ulaznica zbog prevelike cijene (a činjenica jest da su cijene astronomske).
U svakom slučaju, odgovor na moje pitanje kako se takvo što moglo dogoditi (širenje dezinformacija) bio je to da je kolegica došla danas na posao i rekla da su karte od danas skuplje. I kaj joj možeš na to???
Drugo, još bolje, koka mi daje karte, "hvala, doviđenja". Ja pitam, a što je s računom?
"Pa mi vam u principu ne izdajemo račune". Samo malo??!!! Riječ je o putničkoj agenciji, cijene aranžmana nisu baš sitnica, a oni NE IZDAJU RAČUNE?! Nisam prasnula na nju, bila sam prilično pristojna- "meni ćete ga izdati", na što me ona pogledala ko da sam tražila da govno pojede. Pa mi objasni da ona sad mora to posebno isprintati i ne znam kaj sve ne. Mislim si, imam vremena. Tak da ga je printala.
Trenutno sam u akciji slanja mailova okolo i pokušavam se izboriti za svoja prava, a sve mi se čini da se borim s vjetrenjačama. Baš me zanima njihov odgovor, a ak namjeravaju ignorirati me, ići ćemo malo dalje, i fino ih ocrniti pred licem javnosti (još malo borbe s vjetrenjačama).
I onda netko tvrdi da nismo na Balkanu? Ma dajte molim vas...

Voli vas vaša mala fizičarka! wave

| 23:07 | Komentiraj (7) | Print this! | #

nedjelja, 19.10.2008.

Kme kme. Ili bolje "meeeeee!"

Dogodi li vam se kad da imate apsolutno savršene zamisli u glavi, i kada to treba još samo savršeno uobličiti, vaš genijalni um zakaže i ko zadnji tutlek sjedite pred ekranom kompjutera potpuno praznoglavi? Meni prečesto. Genijalne teme, s 500 savršenih početaka i isto toliko krajeva da na kraju od svega ispadne jedan veliki drek.

Mrzim ljude koji se nađu kompetentnima kritizirati MOJ život, dok nisu u stanju sebe dovesti u red. Pogotovo mi se gadi kada mi pamet soli i savjete dijeli osoba koja bi mi po godinama praktički mogla biti majka, a njen nivo razmišljanja i ponašanja prošla sam valjda s 15 godina. Da me ne shvatite krivo, nemam ništa protiv konstruktivne kritike, recite mi ako nešto ne radim okej, ali čisto pljuvanje je samo jadno. Pogotovo kad je cilj takve kritike osjećati se bolje jer si nekog posrao, a ne u svrhu pomoći. Jako prijateljski i toplo. I onda takva osoba očekuje od mene poštovanje jer je starija? Serem ti ja na godine, nema to nikakve veze, ako si čovjek, poštovat ću te, ako nisi, onda me se okani radije.

Smiješno mi je kad me neke stvari praktički lupaju u nos dugo dugo, a vidiš ih tek kad se na pod zrušiš.
DVIJE žešće svađe prošlog tjedna. Opet zbog gluposti. I nakon par mjeseci me u glavu lupi da je razlog naših svađa jebeni stres. Onakav zbog kojeg se koljem s majkom kad je pretrpana poslom. Onakav zbog kojeg sikćem na sve što hoda u doba ispitnih rokova. Jebeni diplomski. Još malo pa gotov. A fascinantno je to da smo se zahvaljujući toj mudroj spoznaji prestali svađati. Bemti idijote.

Aha, sad je onaj dio s kmečanjem na redu. Kme, boli me trbuh. Kme, boli me glava. Kme, zapravo, povlačim jer se nemam na kaj posebno žalit. Nisam nimalo u depri, sve mi je prilično super, osim kaj sam malkice razdražljiva zbog poradi hormona koji mi rade zbrku u glavi, a i šire. Nemam pojma kaj sam upravo napisala. Znam samo da danas nemrem niš prešutit, tj kad znam da je nekaj preglupo, onda to i kažem umjesto da fino šutim i klimam glavom u znak odobravanja potpuno moronskih ideja (hehe, glupa riječ, al sjetila sam se luke i borne i onog- pa i leonardo di kaprijo ponekad jede bombone, a u našem društvu nitko ne voli morone), čisto da ne povrijedim nekoga. Zanima me ko bu za dva dana još razgovaral zmenom.

Možda pretpostavljate da sam pijana, al vas moram razočarati činjenicom da od zabranjenih supstanci apsolutno ništa ne kola mojim tijelom. Malo nikotina. Al još nije zabranjen. I čokolade koju inače mrzim, al su oni dani u mjesecu pa ju trpam ko manijak u sebe.

Ne, ove zamisli nisu bile ni blizu savršenima. Briga me.
Volim vas. zubo

| 20:55 | Komentiraj (8) | Print this! | #

ponedjeljak, 13.10.2008.

Teret prošlosti

Tamne mrlje prošlosti
na tvojoj bijeloj košulji
vešmašina budućnosti
nikad neće oprati


Da postoji vremenski stroj koji bi vam omogućio da se vratite u prošlost i promijenite neke događaje iz vašeg života, bi li iskoristili tu priliku ili bi nastavili sa svojim životom ovakvim kakav je?

Mogu se sjetiti hrpetine gluparija iz svog života koje me tjeraju da se crvenim dok razmišljam o njima. Sve redom bedastoće kojih se vjerojatno ne sjeća nitko osim mene, i koje nitko nije uzimao za ozbiljno, za zlo il štogod. Al ih se ja sjećam i više nego dobro. Nikad mi nije bio problem ispričati se (pod uvjetom da je bila moja pogreška), ali isprika ne odnosi sa sobom i sjećanje. Jao, kako sam znala biti glupa... (sad kao nisam)

No nije to ono što mi je zaokupljalo misli zadnjih dana.
Moja opsjednutost ljubavlju i svime što uz nju ide nije presahnula. Zapravo, živi u čist finim uvjetima.
Uglavnom, malo ću o bivšima.

Nisam svetica, vjerovali ili ne. (Valjda cure s PMF-a nisu takve očajnice kao što su to dečki s istog- čast iznimkama)
Imam dovoljno iskustva sa suprotnim spolom, ako ne i previše. Bilo je tu stvarno svega, nekih se sjetim sa smiješkomsretan, pri sjećanju na neke bih najradije propala u zemlju (ma gdje mi je pamet bila), ali, u svakom slučaju, zanimljivo mi je razmišljati o svemu tome. Zapravo, o mom razvoju iz zatelebane klinkice u ovo što sam danas. (kad si bolje razmislim, i nije se puno promijenilo, hehe)
S druge strane, shvatila sam da sam glupa i dvolična ponekad. Prečesto.

Opet malo skretanja s teme. Malo ću se sad uhvatiti najdražeg mi bića.
E pa, moj dragi je u najmanju ruku privlačan muškarac. Čisto fizički gledano- visok, svijetle kovrčave kose i najljepših zelenih očiju (ne uobičajeno vražjih nego dobrih, dobrih). U svakom slučaju, kao takav je priličan magnet za žene, što mene zna jako jako iziritirati, al jbg, nije on kriv kaj je prekrasan.
Zaključujete nekako da nisam jedina u vezi s ponešto iskustva?
E pa, ovdje moja dvoličnost dolazi na scenu.
Jer stalno ko da imam osjećaj da mi neka od njih visi nad glavom. Blesavo, znam. Sve je to samo dio njegove prošlosti, sve je to puklo još davnih dana, i prije nego je mene upoznao. Ali teško mi je zamisliti da je moje najdraže voljelo i nekoga prije mene. (stvarno retardirano, ak sam ja mogla, postoji i malecka mogućnost da je mogao i on) I stvarno mrzim samu sebe kad se uhvatim u razmišljanju jesam li ja samo nečija blijeda kopija i samo utjeha za neku s kojom nije uspjelo. Najgore od svega što ponekad dijelim s njim svoja razmišljanja o tome, a on ne zna kako bi me utješio i kako bi mi izbio takve misli iz glave. Ma znam što smo mi. Samo me nekad stvarno jako zapljusne. Jebena nesigurnost.
Nije da njega nikad ne opere takav pesimizam, ali ipak nikad u takvoj mjeri kao što se to meni događa...

Pa da se vratim na onu spiku s početka priče- ponekad bih tako htjela da mogu izbrisati sve što je bilo prije, da mogu ući u ovu vezu potpuno čista od svoje prošlosti, a i on isto. I da nas ne muči apsolutno ništa, da budemo jedno drugom najveća podrška uvijek i zauvijek.
Hvala bogu, pa stvari ne funkcioniraju onako kako bi mi htjeli. Zašto hvala bogu? Jer sam baš zbog svega toga ovo što sam danas. Jer je život napravio taman onoliko rezova na meni da to zapravo i mogu shvatiti. I zato što, da nije tako, danas ne bih imala savršen život. Možda pretjerujem, ali ja ne vidim kako bi moglo biti bolje od ovoga. cerek

Gobac je bio u pravu. A ja ionak ne volim bijelu odjeću.

Z, obožavam te.

Pozdrav od male fizičarke!

Photobucket

| 19:51 | Komentiraj (7) | Print this! | #

subota, 04.10.2008.

Kratki

Ljubav.
Mislila sam da mi se to neće nikada dogoditi.
To se događa nekim drugim ljudima, nekome koga ja ne poznajem.
Bajke ne postoje.
To su samo sranja koja nam prodaju u jeftinim romantičnim filmićima.

Pa me lupila.
Ravno u glavu.
Našla se preda mnom u najčudnijem mogućem trenutku.
I zavrtila mi glavom.
Još uvijek se nisam oporavila.
Još uvijek se osjećam kao i prvi dan.
Jednako zaluđena, jednako zaljubljena.

Pa se dogodio Osijek.
I odvojenost.
Izdržali smo je.
Ali načela nas je.
Dotad se nijednom nismo posvađali.
Moralo se dogoditi prvi put.
Telefonski.
Ne sjećam se zbog čega.
Glup razlog, u to sam sto posto sigurna.
Pomirili smo se.
Ništa nas ne može slomiti.
Ljubav je jača od svega.

Pa je došla druga.
Druga glupost.
Druga pomirba.
Jači smo od svega.

Treća.
Četvrta.
Peta.

Vratio se u Zagreb.
Fascinantno je kako stvari lako prelaze u naviku, zar ne?
Svađa.
Pomirba.
Svađa.
Pomirba.
Svađa.
Pomirba.

Razlozi? Uvijek gluposti.
Ljubav? I dalje tu. Još i jača.

Strah. Sve prisutniji.

Što ako nije dovoljna?
Što ako sam spoznala što to znači imati najveće blago ovoga svijeta, a onda ga izgubim?
Može li se dalje?
Nadam se da nikada neću saznati.
Ali bojim se.

| 19:09 | Komentiraj (15) | Print this! | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Copyright © The devil inside - Design touch by: Tri mudraca





Komentari On/Off

< listopad, 2008 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (2)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Travanj 2013 (2)
Studeni 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (4)
Studeni 2009 (7)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (8)
Kolovoz 2009 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (8)
Ožujak 2009 (12)
Veljača 2009 (9)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (4)
Studeni 2008 (5)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Opis bloga
Bla. Žlabr. Žvrlj. Tup.
Kaj mi se po mozgiću vrti.


usta, ops, prsti moji, hvalite me







the other: Moj kreativni

Photobucket


in case of emergency...pichzzz@gmail.com








Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se