četvrtak, 19.06.2008.

ona dobra, dobra, dobra stara vremena...

Evo, maloprije sam se vratila sa "spojaka" s frendicom, i dotakle smo se teme "dobrih starih vremena", tj, igara naše mladosti i još nekih stvarčica...
Kao prvo, mislim da među vama nema osobe koja se ne sjeća šašave igrice sa pljeskanjem Son macaron (il kak bi se to već pisalo...)

Son macaron, son fair-ee-on.
Mareeon, mareeon,
Leeah, leeah tip, tip, tip.
Leeah, leeah tap, tap, tap.
One beat, two beats, three beats, catch.

ovo bi bila kao "oriđiđi" verzijasretan
Samo kaj je kod nas na kraju išlo "magarac si ti". Ajme budalaste igrice.
Zatim, imali smo "okoš bokoš". Ako ste mislili da je "Son macaron" bedastoća, kaj je onda tek ovo???

okoš bokoš
prdne kokoš
pita baja
kolko tebi treba jaja?

A čvorak tek? Ne znam sjećate li se igre prepoznavanja? Jedna osoba u sredini, prekrivenih očiju, i počne bajanje:

čvorak, čvorak
slušaj sada
kako pjeva
naša nada
aj pogodi ko je to
pa ćeš ići na mjesto
aj pogodi ko je to
pa ćeš ići na mjesto
...triput se okreni
i dođi k meni...

...i onda jadničak vezanih očiju pokušava dohvatiti nekoga, tko se nepošteno odmiče, i samo dodirom prepoznati tko je to...
Sjetismo se i igre "Smrt bijela kost", al moram priznat da se ne sjećam točno po kom je principu to išlo...Znam samo da je bio kostur u podrumu koji bi rekao broj, i nakon što bi ekipa (ne znajući koji je broj u pitanju) došla do tog broja, morao bi nekog uhvatiti. Pa bi taj u idućem krugu bio Smrt bijela kost. Ako se netko sjeća pojedinosti (pod uvjetom da ste igrali tu igru), može li mi objaviti kako je točno išlo?
To je to što se igara tiče.
Na redu su crtići. Obožavala sam Blufonce. Bipsići su mi bili preslatki, al sam se užasno bojala onog vražjeg mačka koji bi ih lovio (Grebonja). Štrumpfovi mi nisu bili toliko prirasli srcu, ali sam ih ipak voljela. Zatiiiiim...khm..."sive lubanje silo! ja imam moooooć!" Sjećate li se? Himen...i gospodari svemira!!!! Zločesti Skeletor, al ima dobro ime (baš zvuči nekak fensi i moćno). I naravno, gej ikona naše generacije....Sport Billy sa svojom ružičastom torbicom koja je uvijek uz njega (mislim u džepu) minijaturna, ali uvijek spas u nevolji, kada postaje moćna ružičasta torbetina! I naravno, to smo se slučajno sjetile- Danko Bananko aka Bananaman!!! Superjunak naše mladosti.


moj najdraži...

Ono čega smo se prisjetile s nostalgijom su sladoledi... Ledolina, s predivnim preljevom (mislim od višnje), zatim Snjeguljica...Njofra...Bubi...Silk-Milk (prekrasno punjenje, al nismo ziher jel jagoda il višnja)...Sve ono čeg danas više nema...Moram priznati da me to beskrajno rastužuje (kuda mi je otišlo djetinjstvo?)

Znate što me nadahnulo za ovaj post? Sigurno ste i vi dobili koji od tih mejlova- onaj upućen generacijama između 1960. i 1990. otprilike. Kako smo preživjeli djetinjstvo bez tableta za koncentraciju, protiv hiperaktivnosti, kako preživljavali padove s voćaka, kako pogodak u glavu tijekom igre graničara (to mi je sad palo napamet-nisam već godinama čula da itko to igra...jbg, neki novi klinci)...
Kad se sjetim, nisam tolko stara... Mislim, zvučim smješno kad počnem priču s..."u moje vrijeme...". Ko da imam već gomilu unučadi! Al ono što primjećujem, djeca su danas sve gora i gora, unatoč tolikoj brizi oko njih (rekla bih čak pretjeranoj). U moje vrijeme, najfensi kaj bi mogli imati, bila bi roza kantica s odgovarajućim grabljicama, lopaticom i sitom. I bilo je presavršeno. Bili smo majstori improvizacije. I bilo nam je 555 puta bolje nego danas. Bar po mom mišljenju... Znam samo da mi je žao što današnji klinci ne znaju tak uživati...ali se ponosim činjenicom da sam pripadnica jedne od zadnjih generacija koju nije zahvatila manija računala od 3 godine života, već sam odrastala igrajući se sa drugom djecom, vani, na zraku...Eh...to su bila vremena...

Sjećate li se vi svojih igara iz djetinjstva? Pa da vidim što sam zaboravila. I koja je bila zanimacija druge djecesretan

Vaša vam nostalgična fizičarka šalje pusu za laku noć!kiss

| 23:59 | Komentiraj (25) | Print this! | #

ponedjeljak, 16.06.2008.

:)

Imate li ponekad preveliku potrebu da sve napravite savršeno, a na kraju ne napravite ništa jer previše cjepidlačite oko izvedbe istog? Ja sam prilično sklona tome. Zapravo samo bezveze kompliciram vlastiti život, mislim, zašto bi nešto bilo jednostavno, ako ja to mogu zakomplicirati?
Ok, počela sam zbunjujuće, pa ću vam malo pojasniti o čemu pričam.
Pokušavam napisati novi post već 4 dana. Počnem, i u početku mi se čini ok, ali nakon par napisanih rečenica shvatim da sam izgubila nit, i izbrišem. Stvar je u tome što me najdraži zamolio da napokon napišem post na tu temu (sama sam mu već spomenula da bih htjela nešto napisati o tome, a on ima moć djelovanja katalizatora), a riječ je o temi koja je za mene u najmanju ruku neuobičajena. U smislu da nije tema o kojoj bih inače pisala.
Pošto želim da on bude zadovoljan, a naravno, i ja, htjela sam to napisati što bolje, sa što više informacija. Problem je u tome što ne znam pisati objektivne postove. Uvijek su neki osjećaji u pitanju, i uvijek me nešto vuče na pisanje, i tada riječi skoro da se same stvaraju pred mojim očima na ekranu...
Prosvijetljenje je stiglo maloprije. Ostat ću vjerna sebi. A kao takva imam potrebu:

a) završiti ono što sam počela
b) biti ja

Dakle, dragi moji, pripremite se, jer vlak kreće.
Pretpostavit ću da ste svi barem jednom pogledali kultni film "Tko pjeva, zlo ne misli". Sjećate se početka, kad šarmantni Šafraneki idu na izlet u Samobor? Onda se sjećate i koje ih prijevozno sredstvo dovodi do njihovog cilja. Naravno, neizbježni Samoborček... (za slučaj da ipak postoje neupućeni- Samoborček je vlak).
Sad ide onaj službeni dio- Samoborček je naziv za uskotračnu željeznicu dužine 19 km koja je spajala Zagreb i Samobor više od pol prošlog stoljeća. Drugim riječima, nije riječ o standardnoj pruzi, nego o pruzi koja je gotovo upola uža (standardna širina kolosijeka je 1435, a Samoborčekova pruga bila je široka samo 760 mm). U početku su na toj relaciji prometovali vlakovi koje su vukle parnjače (iliti parne lokomotive), a krajem 50ih, točnije, 1959. na toj relaciji počinje prometovati prvi motorni vlak. Sad da budem picajzla, riječ je o dizel- elektromotornom vlaku (DEV), u puku poznatom kao "Srebrna strijela".
Da ne bi mislili da je jedan jedini vlak prometovao na toj relaciji, nije, jer nije postojala samo jedna jedina "Strijela". Nisam sto posto sigurna koliko ih je bilo, ali više od 4 svakako. Srećo moja, oprostit ćeš mi neznanje, jelda da hoćeš?

U svakom slučaju, Samoborček nije bio pod upravom Jugoslavenskih željeznica, nego Gradskih željeznica Zagreba. Krajem 70ih godina one dolaze u sastav ZET-a (opet se nadam da ne griješim-pokušavam naći informaciju na forumu, al ne ide mi baš), i odlučeno je ukidanje te pruge. U svakom slučaju, "Strijelina" zadnja vožnja bila je na staru godinu 1979. Sada malo fotki...

Photobucket
Spomenik "Samoborčeku" u Samoboru

Photobucket
"Srebrna strijela" u najboljim vremenima

Photobucket
"Strijela" iznutra

Photobucket
mislili ste da neću staviti nijedan most???smijeh

Photobucket
fotka koja me rastužuje, zadnja vožnja...

Tu završavaju činjenice, sad se ja vraćam na scenu.
Nažalost, prekasno sam rođena da bih se vozila u Samoborčeku (1985, a prestao je voziti 1979). Ali čitam priče drugih ljudi, slušam svoju majku što priča...i žalim što nisam barem malo starija.
Nisam čula ništa loše o tom vlaku, sve što čujem i vidim je nostalgija za dobrim starim vremenima, za 78-godišnjom tradicijom...A nešto što se održalo toliko dugo, zaslužuje dužno poštovanje.

Photobucket

Ovako "Strijela" izgleda danas. S tim da je to jedina koja je ostala. Vlasništvo je željezničkog muzeja, ali zbog pomanjkanja mjesta u okruženju istog, ona već godinama stoji na ranžirnom kolodvoru u Zagrebu, dostupna svima (što se da primjetiti po grafitima). Ranžirni kolodvor ima strogu politiku što se tiče ulaska nezaposlenih u krug kolodvora. Zato, naime, i nije ograđen, pa ulazi tko god hoće, kad god hoće, i radi što god hoće... Been there, done that. Bez destruktivnih namjera, samo malo prošvrljati po kolodvoru, uživati u pogledu na vlakove (pošto određene spodobe imaju žešći fetiš na to prijevozno sredstvo, nekako sam se i ja navukla- ne pitajte kako, ni zašto...što ljubav radi...), i možda okinuti koju fotku.

Photobucket
današnje stanje unutrašnjosti "Strijele"

Postoje ljudi koji se bore za spašavanje još ovoga što je ostalo, ali već godinama se stvar ne miče s mrtve točke. Nije li tužno da tradicija trune, a vi možete samo gledati?

Moram priznati da sam se zaljubila u sve vezano za Samoborček, neki me čudan osjećaj hvata kad razmišljam o svemu tome...ne znam...mislim da sam samo čudna.sretan

Toliko od mene za danas,vaša vam fizičarka maše!wave

Napomena: sve fotke osim one prve (wikipedia) i zadnje (Z) preuzete su sa ove stranice

| 19:54 | Komentiraj (14) | Print this! | #

četvrtak, 05.06.2008.

I've got a feeling...i osjećam to!

Mislim da sam vam svima već dosadila svojim stalnim trkeljanjem o tome kak sam zaljubljena, kak mi moj dragi fali, kak ovo, kak ono...Uglavnom, moje naporne zaljubljene spike. E pa, ovaj put sam odlučila dat vam malo odmora. Pa, dragi moji, fino se zavalite u svoje foteljice/stolice i čitajte, samo za vas, LOVE FREE post!

Rođena sam 1985. godine. Ergo, djetinjstvo kojeg se sjećam vezano je uz devedesete (ok, sjećam se par stvari i otprije, ali nekak kretanje u vrtić, školu i slično- nešto novo, nešto divlje- i naravno da mi je to ostalo najviše urezano u pamćenje). Nakon prva dva razreda (odokativno), naravno, u nama klincima nekako je buknuo afinitet prema glazbi. I to domaćoj. Domaćoj dance glazbi. O ljudi moji... Neki dan se sjetih toga, i čisto iz znatiželje počela upisivati naslove pjesama u limewire... Majko mila... Tako da sad imam treš folder na kompu, uglavnom prepun pjesama moje mladosti.
Prekrasno nešto. Izvođači s vrlo kratkim rokom trajanja. I nadasve mudri tekstovi.

I've got a feeling
i osjećam to
da ti ćeš znati sve
što nije znao on
I've got a feeling
u zraku je to
da noćas s tobom bit će
ludo zabavno

Photobucket
Kasandra

Zatim, najveći užas kojeg se mogu sjetiti- Velina

Šeri, šeri
tijelo mi treperi
šeri
give me, give me love
šeri, šeri
noćas me uberi
šeri
give me, give me love
tonight

Photobucket
Velina

šeri=cherry il kaj već. Al pjesma ne da je tragedija, neg tragedija. Pogotovo, razmislimo- slušali su je klinci <10.
"noćas me uberi...". O majko mila!!!

sjećate se njega?

Photobucket
Senna M

I wanna tuc-tuc.
Pobogu!!! A mi smo ludili na te "hitove". Šašava djeca.

Zatim grupa Mandi sa svojim hitovima "Nisi me bio vrijedan ti" i "Predobro te znam" (obje imam na kompu). Nažalost, nikako ne mogu skinut Simpliciu ("Kapaljka", "Plima"), prvi proboj Josipe Pavičić Yo na scenu- Je yo



Prepoznajete još nekoga (gore navedenog) u spotu?

Anamaria? Poznato?



Ali u cijeloj toj zbirci žešćeg trasha, naišla sam na još nekog, na zvijezdicu koja je ipak malo jače zasjala na tom estradnom nebu. Slušam tekstove, blesavi su do bola, ali dragi... Naravno, o kome bih pričala nego o Tajči?

Ti si moja ljubilica malena
Ja sam tvoja varalica šarena
Kad te vidim, ja na sve zaboravim
Ali glumim kao da te ne vidim
Baš si sladak, ne mogu odoljeti
Mogla bih te pojesti...

(smokvica)



I njena slavna narančasta haljina...

Ispričavam se ako vam dosađujem, samo sam htjela da se malo prisjetite što ste slušali vi, vaše starije seke/braća, ili vaša djeca....
"Neki novi klinci" danas briju na Luku Nižetića, Tošu Proeskog, Rihannu i slično.... Ah. Ja glasam za stari treš:)

Pusi vas vaša mala fizičarka:))

| 12:15 | Komentiraj (33) | Print this! | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Copyright © The devil inside - Design touch by: Tri mudraca





Komentari On/Off

< lipanj, 2008 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (2)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Travanj 2013 (2)
Studeni 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (4)
Studeni 2009 (7)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (8)
Kolovoz 2009 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (8)
Ožujak 2009 (12)
Veljača 2009 (9)
Siječanj 2009 (4)
Prosinac 2008 (4)
Studeni 2008 (5)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Opis bloga
Bla. Žlabr. Žvrlj. Tup.
Kaj mi se po mozgiću vrti.


usta, ops, prsti moji, hvalite me







the other: Moj kreativni

Photobucket


in case of emergency...pichzzz@gmail.com