srijeda, 03.05.2017.

M

pita me Ozren neki dan hoću li zvati M "kumom" nakon subote
ne znam
...
još uvijek se sjećam prvog dana kad sam sjela u Novin auto
svirali su kurvini sinovi
"loša noć, bježim iz grada"
...
da me netko pita kako sam se počela družiti s M, ne bih znala reći
bilo je to prije sad već skoro deset godina
...
sjećam se dana kad sam prvi put shvatila da je M moja prijateljica
bio je dvanaesti mjesec, njen rođendan
tada sam tek upoznala njene roditelje, a oni su već znali sve o meni
nikad neću zaboraviti osjećaj topline tog trenutka
...
ispijale smo kave,
ispijale smo šjor bepa i fantu, i piva i kamikaze, i rum i kolu
išle smo na koncerte, u šopinge i na putovanja
organizirale smo prekul tulume i rođendanska iznenađenja
...
kada razmislim iz ove pozicije,
shvaćam da sve moje najljepše i najsretnije uspomene uključuju M
...
dvije i trinaesta godina bila je najgora godina mog života
M to najbolje zna,
bila je jedina osoba kojoj sam dozvolila da zna kako sam se stvarno osjećala
...
i onda se dogodio trenutak
kad mi je M uručila frozen kutijicu s kiki bombonima i
narukvicom "maid of honor" i datumom tri dana od danas
nisam htjela plakati pa sam progutala knedlu
jer iako sam ja možda nekad zaboravila što znači biti nekome prijatelj
ona nije
i zato
...
M, hvala ti što si bila za mene tu, čak i kad sama to nisam bila
...
hvala ti što zbog tebe znam što znači imati prijatelja


(morala sam se negdje ispucati da ne popadaju sve umjetne trepavice u subotu)

03.05.2017. u 20:43 • Komentiraj (2) • PL

srijeda, 28.09.2016.

prekjučer je mami bio rođendan,
a ja sam se raspadala već danima prije

on mi kaže da svojatam tugu
kao da je samo moj osjećaj

a meni je postalo jasno

da sam proteklih godina toliko dobro izvježbala dizanje zidova
da ih čak ni on nije uspio srušiti

...

tuga je moj osjećaj
jer živim s njom protekle tri godine
i nekad mislim da raste umjesto da se smanjuje

jer sam shvatila da
ne samo da sam do sad umrla već milijun puta
nego i da nema kraja tim umiranjima

28.09.2016. u 21:42 • Komentiraj (0) • PL

nedjelja, 13.03.2016.

život ide,
a idem i ja s njim


već mjesecima živim u strahu od ovog mjesta
u strahu od riječi koje nikad nisam ni zapisala
a nisam ih ni mislila, da budem iskrena

jer otkako su se mikrokozmosi spojili,
oni od ljeta dvije i četrnaeste
ništa više nije isto

i shvatila sam da mogu biti
i najbolja, i najgora osoba na svijetu,
a on iz mene izvlači ovu prvu

...



13.03.2016. u 21:15 • Komentiraj (1) • PL

srijeda, 09.09.2015.

zapostavila sam ovo mjesto,
a zapostavila sam i onu sebe s ovog mjesta

već se dugo pravim da znam šta radim
tamo vani, u odraslom svijetu

al si ipak crtam cvijeće
i stihove po nogama
čisto da ne zaboravim

...

pa možda i ne mora
sve boljeti
da bi bilo stvarno

ali ipak je tako lakše pisati

...

on kaže da me poznaje i bolje nego što znam samu sebe
ali, nekako,
to mi trenutno uopće ne smeta

09.09.2015. u 19:52 • Komentiraj (1) • PL

utorak, 02.06.2015.

da mi je netko rekao
da ću ove retke tipkati
s nove zagrebačke adrese
koju dijelim s najdražom osobom na cijelom svijetu
i da ću čekati ponedjeljak da počnem raditi

nikad mu ne bih vjerovala

02.06.2015. u 21:50 • Komentiraj (3) • PL

<< Arhiva >>