GROBLJE HORORA

Sve u svemu: 4 / 5
Više o filmu: Imdb.com
Video

U gradu se otvorilo novo kino bez ikakvih posebnih naznaka o kakvoj se premijeri filma radi, no grupa ljudi dobivala je pozivnice za otvorenje u metrou i na ulicama. Nekolicina okupljenih u kinu svjedočilo je horor filmu, nakon kojega se u kinu počinju događati nevolje, gdje se ljudi počinju pretvarati u opsjednute demone koji počinju ubijati jednog po jednog i širiti broj zaraženih...




Uhvatila me želja za talijanskim horor uspjesima, no zanimljiva je stvar što nikada u životu, iako sam se nagledao talijanskih giallo i sličnih filmova, nisam posvetio dovoljno pažnje filmu Demons i njegovom nastavku iz godine poslije. Sin maestra Marija Bave, Lamberto Bava, napravio je ovaj film nakon prosječnog Macabrea, a ovaj mu je film definitivno najpamtljiviji uradak, a ujedno i najbolji. Namjestite si Evil Dead u bioskop i još nekoliko splatter filmova i dobit ćete ovaj originalni prikaz makljaže deluxe, no, za razliku od najezde zombie filmova osamdesetih, ovdje se susrećemo s punokrvnim demonima, koji su točno onakvi kakvi bi trebali biti: krvoločni, odvratnog izgleda i zabavnog makeupa. Dario Argento, apsolutna legenda talijanskog i horor filma općenito, prihvatio se scenarija za ovaj film, maknuo se s redateljske pozicije nakon odličnih sedamdesetih i sada je čovjek iza skripte. No, kakva je skripta? U načelu, kada bismo gledali osnovnu radnju, odlična i atmosferična, no sve što se događa u malo detaljnijem pogledu, kada bismo gledali iz perspektive današnjice i logičnih trenutaka, je prilično loše, nespojivo i bezazleno. Ipak, valja računati na, barem ja tako percipiram, namjernu banalnost u filmu, kao i pretjerivanja u mnogim scenama, a i budžet filma (800 000) ne može biti odviše dobar pokretač kvalitetnijih stvari. Možda jedan od razloga zašto branim ovaj film jest što sam zaljubljen u splatter filmove (Evil Dead trilogija, Braindead, Bad Taste, Night of the Demons...) i svaki put kad vidim ovoliku količinu badass zabave prepunjene dobrom mjuzom, jednostavno pustim mozak na pašu i ne razmišljam o tome kako se nešto moglo drugačije izvesti i kako je scenarij zapravo u većinskom dijelu podbacio. Sve ovisi kakav ste tip gledatelja horor filmova - ukoliko smatrate filmove osamdesetih zabavnima i šarolikima u svojoj gore i morbidnoj prirodi pomiješnih s humorom i nelogičnostima, ovaj film će vam biti kultan prikaz takvog nečeg, ukoliko više volite "ozbiljne" horore, nećete previše radosti ovdje pronaći. Stvar je percepcije: meni se film strašno svidio, unatoč tome što ćemo u narednom paragrafu navesti dostatan broj loših poteza, no naravno, našlo se i poveća količina onih dobrih i pozitivnih.



Naime, u svakom talijanskom filmu moramo primijetiti kako ćete naići na barem nekakav Argentov utjecaj, u ovom slučaju to je početak filma gdje se pojavljuje čovjek s neobičnom maskom (Michael Soavi, redatelj, op.a.) i kako se šulja po metrou izgledajući kao serijski ubojica iz tipičnog giallo filma. Nadalje, sve što možete vidjeti potpuno je drugačija slika filma, sve se mijenja za 180 stupnjeva i svjedočimo konstantnim demonskim napadima, glupim razgovorima među likovima (koji su prilično loše razrađeni), a svakako valja spomenuti glavnog badassa prvog Demonsa - Bobby Rhodes. Lik se pojavljuje u oba filma u različitim ulogama, no u ovom dijelu pojavljuje se kao pimp sa dvije "vesele" djevojke koje ubrzo budu zaražene i krenu napadati ostatak kino dvorane. Način na koji se Bobby Rhodes nosi sa svim demonima naprosto je nešto što želite vidjeti u splatter horor filmu, Asha Campbella u blagoj verziji i kakvog takvog junaka. Ostatak ekipe nasumično se pojavljuje i naravno, postoji glavni glumac i glumica, no koji vas nikako neće podsjećati na to da su upravo oni "zaslužili" preživjeti, a s njima su u "taboru" mnogi slučajni prolaznici koji će ubrzo postati dio zle horde. Osim scenarističkih nelogičnosti i prekidanja filma sa nepotrebnim situacijama, postoje veoma zabavne sekvence u filmu, koje su toliko trashy da se teško nešto može usporediti s vožnjom motora kroz kino, gdje usputno koljete najezde demona, no, valja spomenuti kako je za dobre specijalne efekte zaslužan Sergio Stivaletti, čovjek koji stoji iza mnogih Soavijevih i Argentovih filmova. Zabave ovdje nikako ne može manjkati, kao ni krvi različite boje, dijelova organa, tijela, masakriranja svega i svačega, zoomiran prikaz rasta zubi novih demona itd. Ma, spektakl u malom prostoru.



Ako ste ljubitelj splatterfesta, neprestane akcije (bila ona glupa ili pametna) i horde zabavnih demona, pogledajte ovaj film čim prije. Ja sam se jako zabavio, a to potvrđuje i visoka ocjena koja ne bi bila takva da se nisam zdušno odmorio gledajući ovaj simpatičan film, nakon kojega sam odmah pogledao dvojku. Svakako topla preporuka, ali, ovisi o preferencijama.