subota, 13.06.2015.

House of the Long Shadows (1983)




Sve u svemu: 3,5 / 5 party
Više o filmu: Imdb.com
Video

Američki pisac ulazi u okladu u kojoj ima mogućnost dobiti 20 000 dolara ukoliko u 24 sata, koje provede u jednoj napuštenoj kući, napiše roman bolji od Orkanskih visova. Nakon što je došao u veliku kuću koja je naizgled napuštena, ubrzo otkriva kako u kući ipak boravi nekoliko prilično neobičnih ukućana...



Deset godina nakon ovog filma napustio nas je legendarni Vincent Price, godinu poslije toga Peter Cushing, a eto, svjedoci smo i nedavne smrti vječnog Chrisophera Leeja u 93. godini života. Trojac koji je osvojio horor žanr kroz nekoliko desetljeća i koji je u mnogo kombinacija strašio gledateljstvo, okupio se u ovom polu-humorističnom hororu kada su svi već imali podosta godina iza sebe. Također, ne smije se zaboraviti ni Johna Carradinea, također legendarnu ikonu koja je glumila u više od 340 filmova. Ovaj projekt, House of the Long Shadows, primarno je baziran na samoj glumačkoj postavi nego što se težinski gledalo na kompleksnost radnje, koja je u svakom slučaju zanimljiva i dosjetljivo razrađena. Mislilo se na dosta toga i film je ispao zabavan i kompletan, iako s ponešto sporijim uvodom čija se polaganost proteže čak do polovice filma. Ova recenzija svojevrsno je odavanje počasti Leeju, s obzirom da sam ovaj film pogledao prije nekih mjesec dana, a ne planirajući ga recenzirati iz ne znam kojih, lijenih razloga. Karakterno gledajući, ako niste ljubitelji navedene trojice (makar iskreno ne znam kako ne možete biti ako ste ljubitelji horor filma), film će vam ostaviti veoma mlak dojam, čak i ispodprosječan, no ako ste poštovatelji glumačkih radova, jedva ćete ih čekati vidjeti u raznoraznim ulogama, mada su im uloge u nerijetkim slučajevima iste - gospodske, stojičke i veoma zle.



Radnja počinje prilično interesantno i pomalo namještajuće od strane kladioničara, budući da se kroz cijeli film ispitujete je li istina ovo što glavni lik vidi ili je to sve plod njegove mašte. Film sa nekoliko twistova u sebi zapravo je određena parodija na neke filmove u kojima su se Price, Lee i Cushing pojavljivali, a koji uključuju slične premise i događaje, odnosno, grofovske kuće pune paučine i visokih stropova i svijećnjaka, gdje su uključene raznorazne tajne, spletke i zavjere. Film uistinu posjeduje neke uznemirujuće scene, pogotovo za ono doba gdje se ne bi nikako moglo navesti kao da je riječ o pukoj horor komediji, pogotovo zato što ovdje komedije u veoma malo tragova ima, samo u smislu referenciranja na neke nedefinirane teme u filmovima. S druge strane, valja obratiti pozornost na neke tehničke greške koje su se događale tijekom filma, a koje svakako mogu narušiti dojam, pogotovo ako se osvrćemo na neke scenarističke nebuloze i očito brzi završetak rada na njemu zbog kojega su se dogodile rupe, neki suvišni dijalozi i neke nespretne sekvence. Mimo toga, jednom kada se udubite u priču i kada uvidite što se ustvari počinje događati, film bi vam se trebao otvarati u ponešto bržem ritmu te biste se trebali prepustiti njegovoj eleganciji koju posjeduje, iako iza te svoje fasade krije zamjetne greške.



Ukoliko tražite horor iz osamdesetih da se uplašite i da uživate u jednostavnosti scenarija, s ovim filmom neće dobiti to po što ste došli. Ukoliko ste horor fan i želite vidjeti četiri velikana na jednom mjestu kako izmjenjuju rečenice, pogledajte ovaj nenametljiv i poviše simpatičan film. Ništa drugo, ništa jednostavnije.

17:19 | Komentari (0) | Isprintaj | #

četvrtak, 04.06.2015.

Maniac Cop 2 (1990)



Sve u svemu: 2,5 / 5 zijev
Više o filmu: Imdb.com
Video

Nakon događaja iz prvog dijela, gdje se pomislilo da je ozloglašeni policajac Matt Cordell završio sa svojim ubojitim namjerama utapanjem u rijeci, Jack i Teresa su se prevarili, jer manijakalni policajac dolazi još ubojitiji u kombinaciji sa serijskim ubojicom Times Squarea...



Dvije godine nakon Lustigovog prvog Maniac Copa, Lustig i Larry Cohen odlučili su ponovno udružiti snage i snimiti nastavak koji se direktno nastavlja na jedinicu, gdje se čak i prvih nekoliko minuta filma kopipejstao kraj prvog dijela radi upućivanja gledatelja, što je i meni dobro došlo jer sam prvi dio pogledao 2011. godine. Akcija i manjak hororičnosti se i ovdje pretapa, a protagonisti iz prvog dijela (Bruce Campbell i Laurene Landon) zamijenjeni su detektivom i policijskom psihologinjom koji će ubrzo shvatiti da je mit o Cordellu ponovno zaživio, iako im nitko u policijskoj postaji ne vjeruje, a neki od njih im ni ne žele vjerovati. Cordell se vratio i ovoga puta se na meni veoma banalan i stupidan način udružuje sa serijskim ubojicom koji ubija lokalne prostitutke. Iako je ovaj dio logični nastavak prethodnoga, ne mogu se pomiriti s nekim glupostima koje okružuju ovaj dio i načinima na koji su se neke stvari odvijale, kao da gledam veliki trash horror s početka osamdesetih. No, s druge strane, nastavak nije toliko loš ukoliko ga shvatite kao mindless zabavu ispunjenu akcijskim scenama (koje su naprotiv, dostatne i vješte) te se može reći kako u nekim dijelovima vjerno prati simpatičnost prethodnika.



Neke naivne scene, dijalozi i općenito stereotipni razvoji pojedinih likova bacaju ljagu na ostatak filma koji je mogao biti dosljedan nastavak da se pazilo na višak klišeja ili da se gledalo na ozbiljnost scenarija. Mačo detektiv Robert Dali pri početcima razvoja događaja ostavlja veoma iritirajući dojam koji se popravlja s navikavanjem na istoga, a još neki zatupljujući likovi mogu se pronaći, no s obzirom da je riječ o ne baš produkcijski jakom djelu, ne može se očekivati nešto previše. Oko radnje sam dosta podijeljen, naime, Matt Cordell je ustao "iz mrtvih", međutim, njegove namjere, iako su osvetničke i jasne, veoma diskutabilne po pitanju nekih žrtava, što kolateralnih, što namjernih, a njegovo udruženje s ubojicom ostavlja veoma slabašan dojam i nelogičnosti, iako su u toj kombinatorici zabavni za vidjeti kada se krene zakuhtavati masakr. Ubojite scene i pamtljive svakako su kada Cordell provaljuje u policijsku postaju i kada se pojavi iza meta za vježbanje pucanja i kada krene razvaljivati detektivske urede, to je nešto što se rijetko može vidjeti u nabrijanim hororima, a samo ta scena i još neke jurnjave kasnije povećale su mi ocjenu filma za barem jedan stepen. Stoga vam dovoljno govori činjenica kakvo sam razmišljanje o filmu imao prije tih nekoliko dijelova, upravo zbog nekih akcijskih trenutaka (žena je lisicama vezana uz volan auta kroz prozor dok stoji izvan njega i auto se i na uzbrdicama i na nizbrdicama kreće jednakom brzinom iako nitko ne daje gas).



Maniac Cop 2 je prosječno ostvarenje koje je nakon jedinice ipak podbacilo, ali kao akcijski film, ima svoje prednosti i solidne trenutke. Horora ovdje uopće nema, toga ste valjda svjesni, no zbog dramatičnosti i nekih fantasy elemenata te zbog općenito dobro razrađenog lika manijakalnog murjaka, priča ima svoje temelje na kojima će se pojaviti i Badge of Silence, treći dio, no o njemu nešto kasnije, no valjda neće proći 4 godine dok ne pogledam i treći dio i tako kompletiram serijal.

03:51 | Komentari (0) | Isprintaj | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se