subota, 30.08.2014.

Animal (2014)



Sve u svemu: 2 / 5 headbang
Više o filmu: Imdb.com
Video

Prijatelji planiraju vikend provesti u prirodi, odnosno u dubini šume u kojoj se ubrzo izgube. U potrazi za svojim autom nailaze na krvoločnog predatora neobičnog izgleda koji ih počinje progoniti po njima nepoznatom teritoriju...



Animal attack filmove nisam nikada pretjerano preferirao u svijetu horror filma, bazično zato što me je većina razočarala još kao klinca, kada sam bio znatno tolerantniji prema žanru. Naravno, uvijek je i u ovoj podvrsti bilo uspješnica i kvalitetnih prikazivanja neke koljaže ili dobre priče, no ovaj je žanr pretjerano uništio upliv monstruma i miješanje s kojekakvim paradama gluposti i neoriginalnosti. Sjetimo se samo Asylum kompanije i filmova čudnih naziva, još čudnijih hibrida životinja itd. Stvarno se napravi sprdancija prema žanru kojemu najmanje treba takav publicitet. No, osvrnimo se na Animal, film izašao ove godine koji je premijerno prikazan prije nekoliko mjeseci. Dakle, čudna prijetnja kolje ljude koji se pronađu preko noći u dubini šume, a pravoga razloga za sve i nekih skrivenih motiva nema, ovo je tipičan pustimo-mozak-na-pašu horror film. Može se reći da je u nekoliko navrata i zatupljujuć i previše lakomislen, ukoliko ne želite neki film koji bi sam po sebi mogao imati smislenu radnju. Jurnjava po mrklom mraku, mnogo slabo vidljivih scena, ok efekti, iritirajući i ispodprosječni glumci rezultirali su još jednim promašajem 2014. godine, pored toliko mnogih i još gorih. Ipak, drago mi je da imam želuca svemu dati šansu, ali me svaki put zapanji koliko se nešto loše odradilo, a moglo je biti puno bolje, sažetije i kvalitetnije, unatoč novcima, ne može ni visok budžet pomoći pomanjkanju dobre priče.



Općenito me u filmovima nervira pretjerani mrak, kada se rijetko kada može nazirati o čemu je riječ, primjer je samo film The Cave iz 2005. godine. Nebuloznost gdje glavni junaci susreću ostale likove u priči je potpuno bespotrebna, no naravno, potrebna je ukoliko se nema nikakvih drugih ideja za popuniti vrijeme i iskalkulirati broj žrtava. S druge strane, stvorenje izgleda prilično dobro, prilično usporedivo s nekim Cenobitom iz Hellraiser serijala, no naravno, bez dodatne opreme. Krvoločno stvorenje zapravo je prilično slabo napravljeno gledano sa strane samoobrane, ali ponekad i ofenzive, barem što se tiče dinamičnih scena kojih iako ima u nemalom broju, nisu dovoljno iskoristive i preblago su napravljene. Osim par kratkih trzavica kada se stvorenje pojavi, film vas neće uplašiti i nećete se osjetiti uznemireno, stoga se može reći kako je atmosfera potpuno promašena te sam moćan eksterijer kao što je šuma nije mogao pomoći kako bi se nešto od ovog filma pametnije moglo napraviti. Kraj filma je jedan od rijetkih solidnih dijelova u samom poluotkrivanju što se to u šumi događalo, ali nadajmo se kako nikada neće doći do drugoga dijela, ili, ako već dođe, da će drugi dio preuzeti netko drugi.



Ništa nisam pretjerano očekivao osim mindless jurnjave koja će završiti s kojekakvim prožvakavanjem akcije, nekoliko solidnih efekata i bezvezne priče. Animal je film za zaboraviti i vjerujem kako će uskoro to i postati.

13:09 | Komentari (0) | Isprintaj | #

srijeda, 27.08.2014.

Alien Abduction (2014)



Sve u svemu: 2,5 / 5 zijev
Više o filmu: Imdb.com
Video

Obitelj putuje planinskim područjem Caroline nazvanim Brown Mountain, mjesto koje je poznato po brojnim nestancima i pojavama čudnih svjetala na nebu. Autistični sin koji drži kameru i snima izlet, otac, majka, još jedan sin i kćer izgube se na nepoznatim cestama i kreću problemi s bićima koji nisu s ove planete...



Uvijek me veseli pogledati nekakav alien horror film, iako ih u zadnje vrijeme i nismo susretali previše, barem ne onih zapaženijih. Vjerojatno je zadnje svima što padne na pamet film s Milom Jovovich The Fourth Kind iz 2009. godine, a nekima i posljednji segment iz omnibusa V/H/S 2, kao i noviji i vrlo dobar Dark Skies. Što se tiče alien filmova, nekako sam uvijek bio skeptičan na početku, da bi mi se taj skepticizam proširio sve do kraja filma, što je ustvari šteta, jer do sad nisam susreo pravi horror film (barem ne u novije vrijeme) koji bi mogao dokazati da filmovi s bićima iz drugog svijeta nisu toliki problem niti rijetkost za napraviti, a da ispadne dobro. Vjerojatno me sve nakon odličnog Signs s Melom Gibsonom može samo blago razočarati. Alien Abduction (zanimljiv naziv u pm) svim je silama pokušao napraviti nešto drugačije i othrvati se od generalnog filmiziranja izvanzemaljaca, no to je, koliko god u nekoliko trenutaka uspio, u većini slučajeva znatno podbacio učiniti. Dobri stari found footage i ovdje je prisutan, i to kroz glupu prizmu dječaka koji je autističan te ne može bez svoje kamere gotovo ništa raditi, što je po meni bedasta ideja, no opet, kako gledateljstvo uvjeriti da se sve mora snimiti dok vas proganja horda zelenih i blješteće svjetlo kroz šumu? Ako ćete raditi found footage, morate smisliti brutalno dobru ideju kako to uobličiti u realan nagon za snimanjem, no ovdje je to, kao i u većini novih uradaka - neuspjelo. Kroz ovih sat i pol filma moglo se vidjeti dosta toga - potjere, čudnih i uznemirujućih zvukova, ljepote prirode, bedastih dijaloga da se popuni vrijeme i da obitelj kao o nečemu priča u autu te nenadano - pojave izvanzemaljaca, što znači da ih se može vidjeti i da su stvarni i da se pokažu u nekolicini scena, što me je iznenadilo. All in all, mislim da je Alien Abduction još jedan u moru prosječnih horror filmova koji se ni po čemu nažalost ne može isticati.



Ono od čega ovaj film kronično pati jest manjak inovativnosti i dobrih ideja. Temelj je tu, zabit na planini i beskrajne ceste gdje nema signala i gdje se ne može neka pomoć pronaći, no što dalje ide film sve se rjeđe može reći da je neki dio pogođen ili da je kvalitetno odrađen. Loših glumačkih sposobnosti ovdje se može susresti na nekoliko razina, a ipak, scenaristički je film više dotakao rub bedastoće zato što se likovima davaju obilježja paćenika, a kasnije junaka koji se mogu obraniti od bilo kakve nepoznate sile, unatoč tome što im već pola familije nedostaje. Bezveze i nerealno. Ako je išta bitno za film, to je da se emotivno povežete s likovima i da sami gradite svoju viziju završetka, no ovdje se to ne događa, jednostavno ovdje pustite mozak na pašu i što se mene tiče, mogla je cijela ekipa odmah biti pobijena, ostao bih potpuno ravnodušan, što nikako ne valja. Kroz cijeli film nedostaje ta povezanost gledatelja i gledanog. S druge strane, mimo scenarističkih gluparija i nepovezanih dijelova, film ima dosta jezivih momenata na koje nitko neće moći biti hladan, jednostavno zato što ih ne očekujete kada će se dogoditi, što je opet pozitivna strana radnje. Alieni su dobro napravljeni i ušminkani, efekti oko svjetala i nisu toliko zahtjevni, ali sam zadovoljan s obzirom da govorimo o filmu s niskim budžetom. Zanimljiva je i činjenica da film ima dosta simbolike i prilično je interesantan s te strane gledišta, farmer kojega upoznaju u dubini šume predstavnik je odmetnika ''modernog svijeta'', koji uz nekoliko quotesa ostavlja prilično utaban dojam o stvarima koje priča. Američka propaganda o tome kako su izvanzemaljci neprijateljski nastrojeni i kako su spremni orobiti nas svih zemaljskih dobara nastavlja se kroz filmsko plašenje gledateljstva, no o svemu tome i dalje možete stvoriti sami svoje mišljenje te vam ovaj film ne nameće ništa konkretno, osim jeze i nekoliko pametnih rečenica u širokoj skupini loših. Kraj filma je isto nekako neočekivan, ali opet i nedorečen, a na početku i na kraju pokazuju se izjave svjedoka i paranormalnih istražitelja o tome što se konkretno događa na tome području i je li sve to istina. Uvjerljivo? Možda, ali efektno, ne.



Još jedan bačen horror film na hrpicu prosjeka, već je toliko brdo naslagano da se ovi totalno jadni i ovi odlični horrori osjećaju usamljenima. Trebao bi mi jedan pošten i iskren užasno glup film ili jedan koji će me izuti iz cipela da prekinem monotoniju gledanja prosjeka. Ovo nije jako loše, ali je opet, kroz najiskreniju moguću kritiku - ipak slabo. Vidjet ćemo kako će s izvanzemaljcima ići dalje.

21:05 | Komentari (0) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 25.08.2014.

The Purge: Anarchy (2014)



Sve u svemu: 3,5 / 5 party
Više o filmu: Imdb.com
Video

U Americi je izglasan zakon o primjeni čistoće ljudske negativne energije, gdje se jedan dan u godini, odnosno 12 sati dozvoljava sav oblik kriminala, uključujući i ubojstvo. Zakon zaživljava već nekoliko godina, a ovdje pratimo situacije nekoliko ljudi koji će se naći na ulici za vrijeme opsadnog stanja i potpune anarhije...



Prošlo je nešto više od godinu dana otkako je sama ideja oko Purge serijala zaživjela pod vodstvom Jamesa DeMonaca. Prvi dio vođen glavnom ulogom Ethana Hawkea bazirao se na promatranje situacije iz prizme jedne obitelji koja se štiti od svakojakih mogućih napada. Već tada se izražavala želja da se ova odlična i nevjerojatno inovativna ideja prenese na ulice, odnosno da gledatelj može pogledati film iz više perspektiva, što je mnogo zahtjevnije, ali opet zanimljivije za napraviti. DeMonaco kao da je poslušao ideje fanova i kritičara prvog dijela te je drugi dio simbolično nazvao Anarchy s efektivnim posterom te preselio priču - na ulicu. Prvi dio nije zadovoljio, postojala je odlična ideja, ali nedostajalo je tu neke kemije koja je na kraju krajeva spustila sam dojam o filmu i atmosfera je potpuno splasnula. Ovdje imamo sve ono što prvi dio nije imao - atmosferu, akciju, dinamičnost, inovativnost i prostor za doslovno sve i svašta. Iako mi se u nekim dijelovima i ne sviđa krajnji proizvod i da sam mišljenja kako se i drugi dio mogao još zanimljivije napraviti, zadovoljan sam viđenim jer je upravo ovo ono što je gledateljstvo tražilo. Iako se izgubio bazičan žanr horora, ovaj akcijski triler je nešto što bi svatko trebao pogledati, nebitno čijega je žanra fan, ovo je jednostavno film kojega trebate popratiti zbog ideje, simbolizma s kapitalizmom i današnjim društvom te neprestane jurnjave. Stoga mislim da je Purge Anarchy unatoč nekim omanjim greškama stvarno zabavan i dobar film.




Priča prati više osoba koje se na kraju krajeva spoje te nastoje preživjeti 12 sati neugodnog boravka na ulicama. Par kojemu se auto zaustavi nasred mosta, čovjek čiji je sin nepravedno ubijen pa juri ulicama da istjera pravdu te majka i kćer koji su istjerani iz stana od strane vojske. Zanimljiv zaplet događaja popraćen je bolesno dobrim banditima, ubojicama i manijacima. Svaki od njih posebno je napravljen (što možete vidjeti po maskama), svaka grupa napadača ima neku svoju posebnu odliku, što na motorima, što s mitraljezom u kombiju, što u podzemnoj željeznici s nekom vrstom sand džipova. Masakr koji se odvija na ulicama te povremeni artistički uplivi tipa izgoreni autobus kako juri ulicom odlično su ukombinirani u kaotičnu sliku tadašnje Amerike, što glasno upućuje i na ozbiljno stanje današnjice, a koje ironično, ali opet savjesno i agresivno nameće problematiku demokracije koja to ustvari i nije. Kako radnja prolazi, tako se i stanje oko anarhije dodatno pogoršava, nakon što se gledatelj otprilike 'izdovoljo' jurnjavama na vanjštini (gdje se moglo još više toga ubaciti), radnja se prebacuje u neke druge krugove gdje nenadano otkrivamo dodatne loše stvari koje donosi zakon Pročišćenja. Velika dinamičnost također je upotpunjena s emotivnošću koju ste postigli s nekim likovima, bila ona negativno ili pozitivno nastrojena. Sve u svemu, jako dobro izvedeno. Kraj filma prošao je neočekivano dobro za razliku od prvog dijela, ne zna se hoće li točno DeMonaco raditi na trećem dijelu.



Ovaj kratak opis filma upućuje na to da vam ne želim otkriti ničega puno, naveo sam vam temeljnu radnju, na vama je hoćete li film pogledati ili ne, iako iskreno kažem da trebate, ne baš da je film za kino (iako je i tamo zaradio), ali da se trebate prepustiti ovakvom načinu zabave. Ima nebuloza, ima viškova, ima nepotrebnih dijaloga i scena, ali koji film ovakvoga tipa nema? Teško je zadovoljiti svakoga u potpunosti, a ovaj film je kod mene to uspio i više nego djelomično.

19:28 | Komentari (0) | Isprintaj | #

nedjelja, 17.08.2014.

Charlie (2013)



Sve u svemu: 3,5 / 5 party
Više o filmu: Imdb.com
Video

Charlie je nezavisni kratki horror film redatelja Lukea Morduea koji još uvijek iza sebe nema dugometražne filmove, no kakvo je stanje stvari, od njega bi se uskoro moglo očekivati neko veće horror djelo. Ne mogu previše duljiti o kratkim, gotovo amaterskim filmovima, no Charlie me osvojio svojim plakatom koji, kako vidite, prikazuje misterioznog Charlieja koji vam dolazi u posjet ako lančanu poruku (društvene mreže etc.) ne pošaljete dalje, a lančana poruka Charlieja glasi:

Forward this on before 5 minutes gone
Or Charlie will come to your home
You will hear him not see him
He will teach you to fear him
And watch you when you're alone.
But when it's your time,
1 minute past 9,
He'll hide in the shadows and taunt you.
his smile will find you
and fear will blind you
and take you away to DIE.

Prilično ok radnja koja se uistinu može napraviti u 15-ak minuta koliko traje ovaj film, a niski budžet ostvario je ponešto mračnih scena, interaktivnog ubojicu i dobru glumu. Iako se primjećuje da se još puno mora raditi da se napravi nešto iole kvalitetnije, ekipa koja je zaslužna za ovaj film pokazala je da ima volju i profesionalizma za nešto veće. Radnja se vrti oko Dana, mladića koji ignorira lančanu poruku i u kratkoj priči sa svojim prijateljem raspravlja o tome što ako se jedna od tih lančanih poruka pokaže istinitom ukoliko se ne prenese? Charlie zna odgovor za to, a ubrzo je saznao i Dan. Iako su scene uhođenja i napada kratke, taj mračni dio u kući solidno je napravljen i prilično je atmosferičan, a Charlie izgleda malo pitomije nego na plakatu, no svejedno dosta zeznuto, veoma sliči na Nolanovog Jokera.

Vjerujem kako će se Mordue Production nastaviti baviti sličnim projektima sve dok ne dobiju sredstva i resurse za veći film, a time i za veći uspjeh. Charlie je skoro pa vrlo dobar kratki horror, moglo je malo bolje, ali moglo je i puno lošije. Vidjet ćemo dalje.

04:27 | Komentari (0) | Isprintaj | #

srijeda, 13.08.2014.

At the Devil's Door (2014)



Sve u svemu: 3 / 5 zijev
Više o filmu: Imdb.com
Video

Leigh je agentica za nekretnine koja je zamoljena od strane svojih klijenata da proda kuću s nepoznatom prošlošću u što kraćem roku s obzirom da klijentima treba novaca. U kući nailazi na djevojku koja je u bijegu od roditelja koji su ustvari Leighini klijenti, a kako se stvari zakompliciravaju, tako i Leigh i njezina sestra postaju umiješani u brdo nadrealnih i uznemirujućih događaja...



Veliki sam skeptik kada su u pitanju novopečeni horrori ovakvog kalibra. Na prvu vam se učini kako zapravo ništa novo nećete doživjeti gledajući film i kako će vam biti moguće naporan ili dosadan, jer je brdo horrora koji izlaze svake godine tako da se ne može popratiti ni 20% toga, pogotovo ako mimo toga pratite i filmove drugoga žanra. Stoga volim povremeno pružiti šansu nekom novom horroru a da nije bio ni u kino dvoranama niti da je nekakav nastavak, remake itd. At the Devil's Door je bio moj prvi izbor za gledanje i s obzirom da sam očekivao prosjek, čak i dosta niže od toga, dobio sam sasvim solidan horror. Redatelju Nicholasu McCarthyju ovo je drugi projekt nakon filma The Pact prije dvije godine kojega još nisam pogledao, no, ako se McCarthy nastavi uzdizati u horror žanru mogao bi postati dobar horror redatelj, ako se zadrži u žanru. At the Devil's Door (dalje u tekstu ATDD) napravljen je kao crossover mnogih starijih filmova s duhovima i religioznim primjesama, no to i ne čudi pošto je uistinu teško pronaći film koji je autentičan i skroz inovativan. Temeljna radnja prilično je tajanstvena i čudna, pojavljuje se simbolika sotone, demona, a sve je usko vezano uz ''stvorenje'' koje mijenja svoj izgled prema žrtvi u koju ulazi. Unatoč ne tako nezamjetnim pogreškama i rupama u scenariju, neautentičnosti, kao i s nekim pretjeranim dijelovima, ATDD je horror prepun dinamike i dobrih scary scena.



Kroz film se, neobično, dosta izmjenjuje uloga glavnih glumica, na početku tu imamo uplašenu djevojku koja postaje klica i širitelj zla, zatim imamo Catalinu Sandino Moreno, a nakon nje, glavnu priču preuzima njezina sestra, što je dosta interesantno napravljeno. Gluma je na razini, dobro odrađena, kod nekoga manje, kod nekoga više. Ono što me je iskreno začudilo i ugodno iznenadilo je poveći broj neugodnih scena, naravno, ako sami gledate film. Običaj je novih horrora (pogotovo nepoznatijih) da scary scene i nisu toliko zastupljene, ali ATDD ima ono nešto što me prikovalo uz ekran. Veliki plus filma je i brzina i dinamika, gotovo da ne prođe 6-7 minuta a da se opet nešto akcijski ne dogodi, McCarthy se i kao scenarist pokazao da može napraviti dobru atmosferu. Iako film počne malo sporije, kako dalje teče tako i radnja eskalira u pravu dramatičnu jurnjavu punu sablasnih scena i neugodnih prikaza, a jedna od njih je upravo taj demon koji se pokaže u par scena, ali je dosta zanimljivo napravljen i neočekivano je to što je uopće prikazan. Nekoliko klišeja znalo je uništiti pravi dojam o nekoj sceni, neke scene su odavno viđene ili su bespotrebne, kao i neki dijalozi koji uopće nisu svrsishodni, no, da je sve bilo tako dobro i lijepo, vjerujem da bi svi već ranije čuli za ovaj film. Morao bih pohvaliti i trud oko efekata te završni dio filma koji može ostaviti mogućnost nastavka, ali može i zanimljivo završiti s nekom skrivenom porukom.



Kakva sve čuda izlaze od novih horrora, ATDD je čisto solidno horror djelce koje vam mogu preporučiti ako ste u potrazi za nečim novim, možda će nam se razlikovati mišljenja, možda i ne, no ja sam na kraju ostao zadovoljan viđenim, upravo zato što nisam očekivao ništa slično ili ugodno za gledati. Nadam se da će redatelj biti još bolji, a da ću ja još par puta naići na slične filmove.

04:27 | Komentari (0) | Isprintaj | #

subota, 09.08.2014.

The Thing (1982)



Sve u svemu: 5 / 5 thumbup
Više o filmu: Imdb.com
Video

Znanstvenici na antarktičkoj ekspediciji suočeni su s misterioznim čudovištem s druge planete koje se može pretvoriti u ljude koje ubije...



Prošlo je gotovo 10 godina otkad sam zadnji put pogledao ovo remek-djelo meni jednog od najdražih redatelja Johna Carpentera. Nešto me lupilo pa sam se odlučio ponovno posvetiti istom filmu makar još uvijek nisam pogledao prequel iz 2011. godine, i to u naj HD verziji koja se može pronaći, kako bi neke scene detaljnije i vizualno bolje mogao doživjeti. Podsjetimo se: The Thing je jedno od najpoznatijih djela Johna Carpentera uz horrore Halloween, The Fog, akcijski Escape from New York itd. koji je ujedno i prvi film u trilogiji Apokalipse uz filmove Prince of Darkness i In the Mouth of Madness. Riječ je o svjetski poznatom zimskom horroru koji je na klaustrofobičan način odlično prikazao paranoju, strah i tešku mogućnost spasenja tamošnjih znanstvenika protiv nepoznate tvorevine koja je došla odnekud iz svemira. Nerazjašnjeni motivi, nerazjašnjeno mjesto...savršena podloga za pravu paranoju i neizvjesnost. Dodajte uz sve to odlične Carpenterove soundtrackove i dobili ste pravi primjer odličnog horror filma. Rijetko ste u osamdesetima mogli vidjeti primjer inteligentnog splatter filma koji je toliko ozbiljan da se čovjek niti jednom ne može nasmijati na scene ubojstava, upravo zbog skučenosti i nepoznatih događaja koji slijede. Kurt Russell glumi pilota helikoptera koji je u središtu radnje postavljen kao svojevrsni vođa ekspedicije, nakon što se prva nevolja dogodi. Osim što se sprema jaka oluja, znanstvenici su morali biti spremni suočiti se sa Stvorom. Referenca na film događa se i u jednoj epizodi X Filesa pod nazivom Ice, također brutalno dobroj epizodi, jednoj od najboljih od Dosjea X. Što reći, Thing je all-time klasik i nevjerojatno horror iskustvo za svakog filmofila koji drži do sebe.



O djelu se praktički nema što kritizirati; odlična gluma kvalitetno okupljene ekipe, odlični kadrovi i scene, atmosferična pozadina, odlični audio zapisi i naposljetku - odlične scary scene. Ovakvi se filmovi razlikuju od filmova sa serijskim ubojicama prvenstveno zato što od serijskih ubojica znate što očekivati, dok je ova živina potpuno nepredvidljiva te se ne može točno razaznati njezin izgled, utoliko što se neprestano ''presvlači'' u svoje žrtve. Scene kada se stvor pojavljuje su naravno najbolje i najzanimljivije, efekti su stvarno na mjestu i dobro su odrađeni, splatter scene su dosad neviđene i interesantno realizirane te su odnijele apsolutnu pobjedu u cijelom filmu. Pametni dijalozi, nadmetanja znanstvenika i gorke svađe ostavljaju utisak na konačan razvoj priče, no kulminacija između protagonista dodatno je pogoršana od strane nesnosnih uvjeta, što je ispalo veoma autentično i specifično. Kraj filma također je veoma zadovoljavajuć i misteriozan, gotovo da vam padne u vodu svaki mogući završetak i stvori se potpuno novi. Vjerujem da su mnogi kritičari, čak i oni koji su popljuvali, rekli kako nisu ostali ravnodušni na ovako posebne i briljatne efekte koji se odvijaju kroz cijeli film, a to govori i uspješnost filma u kino dvoranama kada je bio paralelno sa Spielbergovim E.T.-jem i Scottovim Blade Runnerom.



Smatram da je veoma bitno da se ovaj film spomene na blogu, tako da sam spojio ugodno s korisnim. Fantaziju koju pruža omogućuje vam ugodno gledanje i opuštanje, a istovremeno i konstantnu psihičku napetost i morbidnost u scenama ubojstava. Fantastičan balans, fantastičan Carpenter, fantastičan horror...zbog ovoga se horrori gledaju i proučavaju.

15:49 | Komentari (0) | Isprintaj | #

četvrtak, 07.08.2014.

Two Evil Eyes (1990)



Sve u svemu: 3,5 / 5 party
Više o filmu: Imdb.com
Video

Dva horror majstora - zombie lord George A. Romero i prvak talijanske horror kinematografije Dario Argento udružili su se u filmu Two Evil Eyes - filmu koji je u dva zasebna dijela ekranizirao dvije novele američkog horror pisca Edgara Allana Poea - The Facts in the Case of Mr. Valdemar i The Black Cat.



Oduvijek su mi bile zanimljive horror kolaboracije poznatih redatelja, bilo da je netko ekranizirao popularnu horror priču pa da je spisatelj sudjelovao u scenariju ili da su se dva redatelja našla ili u produkciji ili u scenariju te ostvarili neki horror film. Za Two Evil Eyes sam iskreno čuo dosta slabo, eventualno sam na nekim forumima uspijevao vidjeti da ga netko posjeduje u kolekciji ili da kažu da je ok film...i to je to. No što je je - iako je film baziran na odličnim pričama i iza kamera nalazi se stara garda - film nikada nije uspio toliko zamijećen, ili barem ne onoliko koliko bi trebao. No, za horrorljupce ovaj će uradak biti obvezno štivo, čak i za ekstremne ljubitelje Poove bibliografije. Prije nego što krenem detaljnije o segmentima, moram pohvaliti inicijalnu ideju i nastojanje da se ožive brutalnosti koje je pisao jedan od najboljih autora svih vremena, a kada se toga dohvate i odlični horror redatelji (dobro, koji su u zadnjih par godina s filmovima zastranili), vjerujem da rezultat ne može biti potpuni krah i da će se nečega dobrog u najmanju ruku pronaći. Ispostavilo se da je to istina, jer je Two Evil Eyes ispao sasvim solidan horror koji uz nekoliko mana nije bio odviše naporan za gledanje, niti se dogodila neprobojnost akcije u dijelovima u kojima treba postojati, sasvim pristojno horror djelce od dva sata.
Prva priča govori o Jessici Valdemar (Adrienne Barbeau) čiji je muž na samrti dok ona pokušava izmusti novce prije smrti hipnozom koju je Valdemaru postavio njen ljubavnik dr. Robert Hoffman. Nedugo nakon Valdemar umire ostajući u hipnozi koja mu zatim omogući da postane živi mrtvac. Radnja je prilično jednostavna i dobro realizirana, Romero je napravio upliv zombie tematike u priču koja to ne sadrži i to je dosta dobro koncipirano, a s obzirom da nisam čitao originalnu priču ne mogu reći koliko se točno toga promijenilo u scenariju.



Paranoja koja počinje opsjedati Jessicu oko smrti njenog muža odlično je odglumljena, a 55 minuta ovog segmenta relativno brzo prođe, pogotovo nakon sredine segmenta kada se priča počinje zakuhtavati. Efekti na mjestu, sablasni Romerovi mrtvaci i zanimljivih nekoliko splatter scena na kraju - dobar horror. Također, ovoga je puta Romero iskoristio poznatu rečenicu ''They're coming to get you, Barbara!'', naravno, u verziji s Jessicom.
Druga priča govori o Poovom najpoznatijem djelu kojega su vjerojatno svi srednjoškolci voljeli, a riječ je o sudbini crne mačke fotografa Rodericka Ushera i njegove žene Annabel. Usher je fotograf koji fotografira ubojstva i slične policijske istrage, a jednoga dana njegova žena dovodi crnu mačku u kuću i od tada Usheru (Harveyu Keitelu kojemu je ovo prva horror uloga) sve krene nizbrdo. Sjetivši se kako bi mačka mogla poslužiti kao model za njegovu knjigu, stavi je pred kameru, počinje ju daviti da bi je na kraju usmrtio. Žena mu na to počinje opravdano histerizirati i tu kreću problemi sa sve većim gubitkom normalnog psihičkog stanja jedne osobe. Vjerojatno svi znate kraj ove priče tako da neću puno ni pisati, ali Dario Argento je ovdje napravio jako tenzičan i nemiran segment, bazirajući se na moralne strane likova i kvalitetno ih analizirajući u relativno kratkom vremenu (50-ak minuta). Osim dobrih strana, moram spomenuti i povremenu otegnutost te ubacivanje nepotrebnih scena i dijaloga u priču, no, svatko gleda neku priču na svoj način. Pohvala također ide efektima i gore scenama te odličnoj Keitelovoj glumi.



Kratkom analizom obje priče došao sam do zaključka kako mi je drago što sam ih pogledao, unatoč nerijetkoj sporosti i povremenim nebuloznim i nebitnim stvarima. Smatram da je ovo štivo za svakog ljubitelja horrora, no ne vjerujem da će ostali kojima to nije primaran žanr pronaći nešto u ovom vidno sadržajnom filmu. Šteta je što neki horrori loše prođu, a nikada se nisu ni imali priliku predstaviti u boljem svjetlu.

02:33 | Komentari (0) | Isprintaj | #

utorak, 05.08.2014.

The Gate (1987)



Sve u svemu: 4 / 5 party
Više o filmu: Imdb.com
Video

Glen je dječak kojemu roditelji odlaze na put ostavljajući ga sa starijom sestrom i u društvu najboljeg prijatelja Terryja. U dvorištu iza svoje kuće otkrivaju duboku rupu koja će nakon nekog vremena početi ispuštati krikove i demone, dovodeći troje djece u borbu protiv zla i spašavanja svijeta...



Prije nekoliko godina pogledao sam film I, Madman redatelja Tibora Takacsa, osobe koja je zaslužna i za ovaj film i u toj recenziji sam rekao kako ću za nekoliko dana pogledati The Gate. Dobro, nekoliko dana pretvorilo se u nekoliko godina, ali sam odlučio ispraviti sam sebe i posvetiti se ovom poznatom horrorcu u krugu horror ljubitelja. Takacs je po meni ok redatelj sve dok nije zabrazdio u Mega Snake, Ice Spiders i Rats fore koje su na razini Asylum produkcije filmova. No, njegova tri najpoznatija djela i dalje ostaju The Gate i njegov filmski nastavak Gate 2: Trespassers i I, Madman, film koji mi je bio ok djelce. Gate je također i debitantski film Stephena Dorffa koji glumi interesantnog dječaka kojega pratimo kroz cijel film. Jek osamdesetih zamjetan je i u ovome filmu te se može smatrati pravom poslasticom za fanove žanra, s nemalim brojem teško ostvarivih efekata, dobrim glumcima i prilično neugodnom, ali zabavnom radnjom. Kada kažem teško ostvarivi efekti, mislim na zahtjevne manevre s kojima se trebaju boriti i današnji aktivni redatelji, a riječ je o vizualiziranju beštija i živina koje nije nimalo lako napraviti. Čitao sam čak i neku triviu da su sićušni demoni odglumljeni od strane živih osoba u gumenim odijelima i da su smanjenji CGI efektima, što me uistinu ugodno iznenadilo. The Gate je zabavno djelo iz osamdesetih koji će vjerojatno mlađim generacijama biti nezanimljiv i loše vizualiziran, ali stariji će itekako u svemu ovome pronaći nešto zastrašujuće i sjetit će se da su ih neke od ovih scena plašile kao manje.



Ne znam koliko ste upoznati s filmom The Hole iz 2009. godine i koliko možete vidjeti poveznica uz ovaj film, ali volim ovakve filmove gdje se malo toga zna odakle je što došlo i koja je namjera antagonista u konačnici. ''Dječji'' horrori slabije su zastupljeni i danas ih ima još i manje, ali Gate je uspio od ovih glumaca stvoriti odlične i perspektivne mlade nade koji su se jako dobro snašli kroz cijeli film. Priča je sama po sebi neobična i zanimljiva, nije nešto pretjerano objašnjena i ne treba ni biti, postoji jasan početak, zaplet i rasplet cjelokupne radnje, iako malo šteka pomalo nedorađena koncepcija kraja filma. Jedina stvar koju sam zamjerio tijekom filma je pretjerana hrabrost male djece, jer ja da sam dječak i da mi počne horda demona ulaziti u kuću zajedno s jednim poluzombijem i mrtvim psom, ozbiljno bih se zapitao zašto već nisam dobio infarkt ili mekanu stolicu, ali ovo troje u filmu je totalno poludjelo i spremno je spasiti svijet većinom kroz opušteno ponašanje, što mi nije nimalo uvjerljivo. Na stranu to, uistinu sam uživao u efektima i uvijek volim u osamdesetima vidjeti kakva sve čudovišta i maske neće još napraviti, to je čar starijih filmova, kada im ''iz manjka i muke narastu ruke''.



Uvijek se lijepo vratiti u doba kada je horror film procvao do svog maksimuma i kada smo mogli viđati puno ovakvih filmova, danas se sve svodi na duhove, egzorcizam i mučenje, i to većinom u lošoj adaptaciji. Nadam se da Gate 2 neće biti puno lošiji nastavak od ovako dobrog djela.

17:03 | Komentari (0) | Isprintaj | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se