nedjelja, 10.03.2013.

Grave Encounters 2 (2012)




Sve u svemu: 2 / 5 headbang
Više o filmu: Imdb.com
Video

2011. godine imali smo prilike pogledati Grave Encounters, horror sniman u stilu prvog lica, gdje istraživači odlaze u napuštenu mentalnu ustanovu proučiti nadnaravne pojave te se od tamo nikada ne vrate. Godinu poslije, nakon što je snimka događaja objavljena, mladi filmografi planiraju napraviti sličan projekt i zaputiti se u tu istu bolnicu, kako bi se uvjerili je li ono što se dogodilo istina ili nije...




Solidan uspjeh polučio je solidan prvi dio ove nadam se kratke franšize. Nisam prvim dijelom ostao nešto previše očaran, prvenstveno zato što se to moglo vidjeti u toliko puno sličnih filmova (osim mjesta radnje) te zbog nekih scena koje ipak nisu bile scary koliko sam očekivao. No, sve u svemu, nisam se iskreno nadao da ćemo svjedočiti i nastavku događaja, ali očito zarada nije zadovoljila svačiji apetit. Kao što i sadržaj kaže, radnja nas vraća u istu mentalnu ustanovu koju smo imali prilike vidjeti u prvom dijelu, sa nekoliko modifikacija i promjena u inventaru. Dakako, svaki film koji se vraća i koji pravu neku svoju retrospektivu mora biti doista inovativan kako se neke stvari ne bi slučajno ponovile pa da film ne ispadne monoton. Pogodite, je li se to dogodilo i ovdje?
Naravno da nije. Grave Encounters dvojka nažalost je samo blijeda kopija jedinice, sa nekoliko novih fora koje nisu učinkovitije od prvotnih, nekoliko scenarističkih poteza da se ublaži tenzija oko ponavljanja radnje i nekoliko skakutavaca koji bježe po sablasnoj bolnici. Klišej je zagarantiran, a brojnost gledatelja nažalost će ostati velika.




Početak filma vidimo iz perspektive nekoliko horror fanova koji daju svoje kritike na prvi dio filma, a jedan od njih je Alex, filmograf koji će se sa svojom ekipom zaputiti u tu ludu pustolovinu. Nakon što film u prvih pola sata (dok ne odu na mjesto radnje) upoznaje na neki način gledatelje sa likovima, stvori mi određenu dosadu. Prvih pola sata filma su po meni čak i gori od drugog dijela kada počinju scary scene, iako je prvi dio na neki način uvertira pomoću koje se dalje možemo orijentirati. U trenutku kada krenu u bolnicu, toliko se nebuloznih scena počne događati, da sam jednostavno u jednom trenutku morao uzeti pauzu od filma. Sama koncepcija ovog filma, ideja i priča nikako se ne bi trebale slagati sa found footage stilom, likovi su znali u što se upuštaju i kakve im opasnosti njihova avantura može donijeti, tako da neke scene stvarno izgledaju nerealno.Ono što je dobar dio cijelog ovog koncepta su jezive scene, kojih iako ima možda malo previše jer su scenaristi pokušali što više igrati na kartu strašenja, neke su od njih stvarno solidno odrađene, ali vas jako mogu podsjetiti na atmosferu iz prvog filma. Bolnica ima novih monstruma i nemani, neki su od njih dosta sablasni i neugodni, a kraj filma nešto je što se još s početka moglo očekivati.




Ne upuštajte se u ovu avanturu, ako ste pogledali prvi dio, ostat će vam jednaka slika svega i u drugom dijelu. Barem su se mogli potruditi oko nekih dopuna, ali ovako je ispalo jednostavno smiješno. Žao mi je što se od tako dobrog mjesta radnje uspjelo potrefiti u samo nekoliko segmenata, dok je sve ostalo potrošno i loše napravljeno. Grave Encounters 2 - sjedi 2.

20:06 | Komentari (0) | Isprintaj | #

nedjelja, 03.03.2013.

The ABCs of Death (2012)




Sve u svemu: 2 / 5 headbang
Više o filmu: Imdb.com
Video

ABCs of Death je horror omnibus koji je u svoju strukturu uveo rekordan broj filmskih priča, njih 26. Stoga je 26 različitih redatelja dobilo zadatak da osmisli jednu svoju priču, a svaki je od njih dobio i svoje slovo engleske abecede. Svaka priča mora imati svoju viziju smrti koja bi se vezala uz slovo koje joj je dodijeljeno. Na što je ličilo to okupljalište 26 priča u trajanju od 5-10 minuta?




Uokvireno gledano, dva sata je čak i za omnibus puno. Naravno, ako ne pričamo o kvalitetnom omnibusu koji stvarno nalazi nešto smisleno za ponuditi. ABCs of Death je nekvalitetan omnibus koji je nametnuo sebi nekakvo pravilo s abecedom s kojim se očito nije mogao nositi. Redatelji su dobili potpuno slobodne ruke, a grozote i užase koje možemo vidjeti u filmu po meni nisu niti smiješne, niti horrorične. Ovaj omnibus obična je nakupina nadmetanja oko toga koji će redatelj biti što okorjeliji. Pritom su uspjeli napraviti takvu morbidnost da se jednostavno film ne može smatrati dobrim ni kvalitetnim...naravno, to što su priče morbidne ne mora ujedno značiti i da su loše, ali mislim da ovdje pretjerivanju nema kraja te da se cijeli omnibus od impresivnih brojki poput dva sata, 26 redatelja i 26 priča može strpati u jednu riječ: forsiranje.
Ukoliko ste mislili da je Chillerama iz 2011. godine uspjela nadmašiti neke granice dobrog ukusa, prevarili ste se. ABCs of Death gotovo je 26 puta gori i užasniji u svojim pričama te idejama. Detaljnije o pričama iznijet ću u donjem paragrafu. Ukratko, ambiciozan projekt rezultirao je sa 4-5 eventualno dobrih priča, dok je sve ostalo za baciti i zaboraviti.




Na slova ili priče koje se trebate osvrnuti svakako su D for Dogfight, gdje se vizualno savršeno prikazuje borba psa i čovjeka te skrivena poruka na kraju kratke priče, S for Speed gdje dvije zgodne junakinje bježe od samog zla iliti vraga, a kraj otkriva kako je za cijelu imaginarnu priča zaslužena sama droga. T for Toilet animirana je priča napravljena od plastelina, osim što je prelijepo napravljena, ima i jako humorističnu priču te nimalo ugodne scene koje su rezultirale punim pogotkom. Od dobrih segmenata bih još mogao izdvojiti i X for XXL koji govori o debeloj ženi koju obasipaju reklame o mršavljenju, pa si na kraju u kupaonici počne rezati višak masnog tkiva. Ostali segmenti ili nisu dovoljno dobro dorađeni, ili su u malom vremenu uspjeli ostati nedorečeni, ili su jednostavno loši. Kako sam naveo najbolje, tako ću navesti i par najlošijih: G for Gravity apsolutno nema nikakvog smisla te je najkraći, a ujedno i najbedastiji segment od svih. To nije ni art, ni komedija, ni horror. K for Klutz je također bezvezan animirani filmić koji prikazuje govno kako se ne da u WC školjku, te na kraju ubije svog prijašnjeg 'domaćina'. M for Miscarriage jer totalno jadan segment redatelja Ti Westa koji dijeli posljednje mjesto sa slovom G. Neki od osrednjih segmenata bi bili F for Fart koji je ujedno i jedan od najbolesnijih (dosad neviđena priča o prdežu), H for Hydro-Electric Diffusion koji je animirani prikaz nazi-pasa, R for Removed, djelo Srđana Spasojevića te U for Unearthed, priča o ubojstvu čudovišta u obliku čovjeka. Definitivno najbolesniji prikaz ljudske gadosti može biti Y for Youngbuck, o čemu vam čak ne želim ni pričati, ali svaki od ovih segmenata može u sebi imati poveću dozu bizarnosti i odvratnih scena, neki se baziraju na tome, a neki samo ostavljaju takvu poruku.




Pozitivna stvar filma je ta što je gledljiv, brzo vam prođe dva sata jer se stanja mijenjaju svakih desetak minuta, kada imamo nešto potpuno novo. U nadi da ću biti zadovoljan sa barem polovicom slova od njih 26, pogledao sam film do kraja i potpuno se razočarao. Trebat će vam dobar želudac, mnogo strpljenja i možda neka ekipa kako bi film bio uopće gledljiv. Dvojku je dobio zbog nekoliko nezaboravnih segmenata i zbog kreativne ideje, sve je ostalo piši kući propalo.

14:30 | Komentari (0) | Isprintaj | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se