utorak, 20.09.2011.

Creature (2011)



Sve u svemu: 1,5 / 5 headbang
Više o filmu: Imdb.com
Video

U nekom zabačneom predjelu Louisiane, grupica mladih odlazi u duboka močvarna područja i otkriva tajnu stvorenja koje godinama šeta i ubija ljude...



Bojim se da nikada ne bih ni uspio doći do ovog filma, da nisam na jednoj stranici ugledao poražavajući podatak, a taj je da je ovaj horror u tisuću i nešto kina zaradio možda nešto više od 300,000 dolara. Ovakvu statistiku stvarno dugo nisam vidio, a pratim dosta kino zarade. Zapravo, mislim da je rijetko tko i znao da se ovaj horror odjednom pojavio u kinematografima, pa je vjerojatno i to uvjet za neuspjeh, loša reklama. Sudeći po onome što sam vidio u kućnoj atmosferi, mislim da je ljudima koji su ga gledali sve samo ne drago što su potrošili novce za kino. Creature je, bez ikakvog premišljanja, izlizano smeće od filma. Apsolutno nikakve nade nisam ni polagao, nakon jeftinog plakata, lošeg i nezanimljivog trailera, te kraha što se tiče zarade. Čak ga ni Sid Haig, koji nije dobio neku značajniju ulogu, nije uspio izvući iz potonja koje mu je bilo suđeno. Način na koji smo dobili glavnog negativca, odnosno swampy boya, je neodoljiv. Priča koja nas je retrospekcijom vratila u prošlost je nevjerojatno loše izrealizirana i priča je sama po sebi, kao uvod ogroman klišej.



Radnja teče nizbrdo u svakom smislu, što se tiče kvalitete, glume, efekata i priče. Svaki twist koji se dogodi u filmu nažalost nije mogao ispasti dobar, jer nije imao nikakav temelj da se prema njemu nešto smisleno napravi. Čak bi bilo bolje kada bi film bio jednostavan, tipa da oni dolazi na izlet u močvaru, a odjednom ih počne klati čudovište koje je bez ikakve pozadinske priče nastalo i ubija ljude. Sa dubljim raspravama nije se ničeg dobrog dogodilo. Gluma je u par trenutaka loša, a u par trenutaka očajna. Likovi i njihove karakerizacije su bedaste, nisu do kraja razrađene, a nažalost, likovi su mi previše iritantni, jer se opet ponavlja rutina klasičnih horror priča, sex, lesbo-scene, klanja. Jedino možda što nalazim pozitivno u svemu ovome su ubojstva, ima tu puno krvoprolića, ne količinski, nego pojedinačno, čudovište je doista sadistički nastrojeno. No kako rekoh, to bi vjerojatno bilo nešto što je O.K. u ovom moru loših stvari. Ako se ikad budete uputili u gledanje ovog filma, obavezno to napravite sa ekipom i pod utjecajem nekih opijata, jer se na taj način čak možete i nasmijati na par scena.



Creature je film koji me ostavio sa dojmom da ni u prvu ruku nije imao potencijala, a redatelj Fred Andrews, kojemu je ovo prvi film, mogao bi biti i zadnji. Šteta je vidjeti Sid Haiga u ovakvom smeću.

23:16 | Komentari (0) | Isprintaj | #

nedjelja, 11.09.2011.

Quarantine 2: Terminal (2011)



Sve u svemu: 3 / 5 zijev
Više o filmu: Imdb.com
Video

Zrakoplov koji leti iz Los Angelesa sa omanjim brojem putnika pogođen je nepoznatim virusom. Kada se spusti, cijeli terminal je stavljen pod karantenu, a grupa preživjelih mora naći izlaz, dok zaraženi hodaju među njima...



Prije nešto manje od tri godine pogledao sam remake španjolskog filma Rec, imenom Quarantine, koji se prikazivao u hrvatskim kinima. Remake me je ugodno iznenadio, bio je dosta dosljedan i iz kina sam izašao dobro raspoložen. Godinu dvije kasnije dobivamo novi nastavak španjoskog horrora, Rec 2, a s njim malo poslije i Quarantine 2, koji na svu sreću nije vezan uz serijal i nije ničiji remake. Prijašnji filmovi postali su popularni po klaustrofobičnim prostorima i po takozvanoj ''drmajućoj'' kameri. Međutim, ovdje se situacija znatno mijenja i umjesto apartmana zgrade, selimo se na sam zrakoplov i na aerodrom, što je također dosta klaustrofobično i prilično novo, a drmajuća kamera je prošlost. Te dvije stvari su mi bile dovoljan pokazatelj da se uputim u gledanje filma. Bez pomoći nekih portala ne bih ni skontao da je uopće izašao nastavak, jer je vjerojatno bila dosta mala najava, te se film ne prikazuje u regiji. Quarantine 2 nakon ovih par prednosti što sam naveo i dalje nije uspio biti bolji od svog prethodnika remakea, pa je tako ispao samo solidan film kojeg treba samo jednom pogledati.



Drago mi je što nisu previše počeli izmišljati o zaraženima, oni su takvi kakvi jesu već godinama otkako se pojavljuju u horroru, ali i to gledatelju može pomalo dosaditi, jer su svi stereotipi zaraze pomalo klasična, ali monotona roba. Neloše izgledaju, kamera se trudi što više izbjeći scene koje ih prikazuju u punom aktu...slike koje ovdje možete vidjeti jedne su od par vidljivih scena. Zarazni su dinamični, ima ih podosta i scene s njima su, hvala nebu, najbolji kadrovi filma. Gluma bi bila neki prosjek sa izraženim dobrim prikazom histerije i nervoze likova, koji su kao karakteri poprilično iritantno napravljeni, te se ne vežeš ni sa kim. Načini ubojstava nisu ništa posebno, ugrizi čine svoje, a ubijana od strane pozitivaca su ponešto zanimljivija i atmosferičnija. Napetosti u par trenutaka ima dosta, ali negdje pri sredini filma, kada se dovršava upoznavanje sa likovima, film kreće u blagu nezanimljivost, jer otprilike si svjestan što će se kasnije dogoditi, a nažalost, predvidljiv je i sam kraj. Radnja je ok, dosta je jednostavna i priča koja je tekla tokom filma nije ostavljala neke loše dojmove.



Nisam siguran trebao li se napraviti ovaj nastavak, ali sam siguran, kada već postoji, da biste ga trebali barem jednom pogledati. Ne vjerujem da ćete ga se kasnije išta posebno sjećati. Quarantine 2 je ok horror, ali samo OK.

19:55 | Komentari (0) | Isprintaj | #

subota, 03.09.2011.

Grave Encounters (2011)



Sve u svemu: 3 / 5 zijev
Više o filmu: Imdb.com
Video

Lance Preston i njegova ekipa pod nazivom 'Grave Encounters' kreću u razotkrivanje misterija jedne navodno opsjednute mentalne institucije gdje žele snimiti novi nastavak svoje televizijske emisije. Ubrzo otkrivaju da njihovo prijašnje lažiranje emisija neće uspjeti u ovom realnom opsjedanju nečeg što oni ne mogu tako lako spriječiti...



Iskreno, već mi se do grla popelo to uzdizanje i korištenje found footage kamera, iliti naški ''drmajućih'' kamera, koje su navodno snimljene ili pronađene prema istinitom događaju. Mislim da i ptice na grani pjevuše da je sve stvar većeg dizanja love na kino-blagajnama ili u prodaji. Nažalost, današnji horrori su takvi kakvi su, tu nema velike polemike, i moramo se pomiriti s onim što se snimi. Da stvar bude gora, nakon fame oko Paranormal Activitya, sve se češće može vidjeti takav način snimanja, a prethodnici spomenutog filma kao što su Blair Witch Project ili Rec, gube na svojoj popularnosti i redovno ga pokušavaju zasjeniti novi filmski pokušaji. Ne kažem da je to loše snimljeno, daleko od toga, treba se puno toga uzeti u obzir i dobrano skupiti muda da se krene u snimanje takvog oblika. Kurčenje ili ne, Grave Encounters je pred nama. Da, da, da...duhovi. Ponovno se prikazuju pred našim ekranima i ovog puta ih možemo vidjeti na ponešto drugačijem mjestu, a to je zatvorena mentalna ustanova gdje su se tretirali najgori mogući slučajevi. Dobro mjesto za snimanje, creepy atmosfera je svakako nezaobilazna, jer mjesto samo po sebi odiše jezom i dovoljno je da se zamislite da ste tamo u potpunom mraku. Ne baš lijepo, zar ne? Dobro, tu se recimo pogodilo. Likovi su na početku blago iritirajući sa svojim hvalisanjem, pogotovo njihov predstavnik. Kada se stvari pošteno zakompliciraju, vidi se dosta dobro upakirana gluma, dobro vrištanje, dobre mimike, ali ponekad pretjerane rečenice koje iskazivaju strah i nemoć.



Vjerojatno je ono što vas najviše zanima količina napetih scena. Pa, film gledam poprilično objektivno, tako da vam mogu reći da se može tu i tamo naići neka scena koja može izazvati blago strujanje kože, ali sve na čemu je film rađen je samo puko stvaranje napetosti i atmosfere kroz cijeli film. Ima se tu dosta toga vidjeti što se baš i ne viđa u filmovima ovakvog kalibra, ali me sve to ukupno i nije nešto previše očaralo. Na početku film i nije nešto zanimljiv te nam otkriva neke bitne dijelove bolnice s kojima ćemo se očigledno susretati kroz film. Predvidljivost je prisutna u dosta nivoa, pa tako otprilike možemo znati kako će, kada će i zašto završiti trajanje nekog karaktera ili radnje. Ono malo scary scena koje možemo vidjeti su odrađene dosta kvalitetno, efekti su na mjestu u skoro pa svim scenama, nisam zamjerao ni nemali broj premračnih scena, ni pretjerivanje koje se događa u krajnjim scenama filma. Drmajuća kamera nije nam ponudila nešto novo, noćnu vrstu snimanja, fotkanje nemani i dobre, iako nekada zamorne scene sa trčanjem, kada se kamera izgubi nakon što gledatelju vizualnost postaje nejasna. Pametno odrađeno, makar kaotično u par scena. Priča je, dakle, veoma jednostavna, samo što se puno toga događa u filmu što ja nisam očekivao, a vjerojatno nećete ni vi, nisam znao da duhovi mogu napraviti toliko toga.



Grave Encounters mi je očekivano solidan film koji će vjerojatno pronaći poveću količinu svojih miljenika, jer danas ovakvi filmovi jako dobro prolaze. Mene nije nešto previše očarao, nije me naježio, a ni iznenadio u većim količinama. Da je dobar film, to je istina, u usporedbi sa današnjim ostvarenjima. Mrvicu da je više iskoristio potencijal koji je imao, imali bi novi hit.

19:51 | Komentari (0) | Isprintaj | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se