utorak, 19.10.2010.

Hellraiser V: Inferno (2000)



Sve u svemu: 2,5 / 5 zijev
Više o filmu: Imdb.com
Video

Policijski detektiv Joseph Thorne ulazi u neku čudnu verziju realnosti, odnosno u sadistički svijet pun ubojstava, nasilja i njemu bliskih žrtava. Otkriva i sam da je povezan za slučaj i da mora otkriti koji je pravi identitet ubojice koji se skriva pod imenom 'The Engineer.'



Hellraiser petica odlazi u potpuno novom smjeru. Sadizam koji smo imali prilike vidjeti prije nije se nešto smanjio, ali je dobio jednog novog partnera: napetost. Ono što je nedostajalo u Hellraiser priči je ta neka doza napetosti koja nikako da dosegne onaj horror nivo, ovaj serijal se praktički bazira na krvi i demonskim efektima koju mu stvaraju tu horroričnost. Dakako, tu je bitna i priča. Ovdje, kako sam i rekao, imamo potpuno okrenutu radnju i priču i riječ je o nastavku koji je dosad imao čak možda i priču koja je obuhvatila najviše žanrova: dramu, horror, krimić i akciju. Sviđa mi se taj dio oko detektiva koji uz svoje istraživanje ima i problema sa drugom pričom, a to je dobro poznata kocka koja otvara vrata pakla. Iako se ovaj dio nije prikazivao u kinima, mnogi kažu kako je nakon četvorke dobro da se prestane pratiti serijal. Ja ne tvrdim tako. Ja mislim da je ovaj dio jednako loš kao i trojka i četvorka, ili dobar, kako hoćete, možda mrvicu malo slabiji. U biti, ponudio nam je dosta toga novog, ali ništa za što bi morali biti privrženi.



Postoji jedna stvar koja me strašno zasmetala, a to je premalen utjecaj pakla u filmu...Pinhead se doslovno pojavljuje u dvije-tri scene. Očaj, a to mogu reći i za Cenobite. Jest da ma dobrih šminki i efekata, ali su totalni pomiješali pravi izgled Cenobita kakve smo imali prilike vidjeti ranije. Ovdje se pojavljuje svakako lošija verzija, no o njima sami prosudite. Gluma u filmu stvarno nije loša, glavni glumac Craig Sheffer je odigrao svoj posao korektno, makar vas njegov lik nekad može dovesti u stanje iritacije i opće nezanimljivosti. Psihički problemi glavnog karaktera odrazuju se na cjelokupnu priču i to je ono što je konstruiralo ovaj film, snovi i vizije postaju stvarnost, a efekti su ajmo reći zadovoljavajući, kao u dosad svakom nastavku. Na kraju priče imamo dosta veliki twist koji se dao skontati možda i već na početku filma.
Kako rekoh, Pinhead se jako rijetko pojavljuje pa mi je to i odbacilo volju za nekom većom ocjenom, ovako može dobiti samo goru. Mislim, ovaj serijal bez Pinheada nije Hellraiser kakvog ja znam, tako da ovaj dio stvarno dosta odudara od rutine koju je franšiza stvarala.



Inferno donosi psihološki pakao i igru sa gledateljevim živcima, osobne probleme sa demonima duše i poneke dosadne oduljene dijelove. Cenobiti loši, glumci dobri, priča dobra, efekti na mjestu...sve u svemu...imalo se puno potencijala, slabe namjere. Hellraiserov najveći problem. Volja i ideja.

00:10 | Komentari (0) | Isprintaj | #

petak, 15.10.2010.

Hellraiser IV: Bloodline (1996)



Sve u svemu: 2,5 / 5 zijev
Više o filmu: Imdb.com
Video

Radnja se prebacuje u 22. stoljeće, gdje vidimo znanstvenika kako očajno pokušava uništiti ono što su davno prije stvorili njegovi preci: kocku koja otvara vrata pakla i koja pušte demone na slobodu, odnosno dobro nam već znanog Pinheada i njegove nove Cenobite.



Četvrti nam se dio ovog poznatog serijala zadnji vrtio po kinima, znači tu na neki način staje Hellraiserova šira popularnost što se tiče daljnjih nastavaka. I kao po nekom već poznatom običaju u serijalima, i ovdje se ispreplitalo svega i svačega novog. Tako u ovom nastavku imamo ne samo budućnost kao radnju što piše u plotu, nego i prošlost i sadašnjost. Čudno zvuči, ne? Ali redatelji Alan Smithee i Kevin Yagher su nekako uspjeli to spojiti u jedno i tako stvoriti još jedan pakao koji je Pinhead napravio sa svojom legijom u sat i pol vremena filma. Je li to dobro ispalo? Pa sad...više ne nego da, opet nažalost. Ne vidim ama baš nikakvog pomaka ni pada od trojke, mišljenja sam da su prva dva dijela daleko iznad trećeg i četvrtog, a da ova dvojica dijele neko mjesto bolje od lošeg. Hellraiser nikada neće vratiti ono što je uspio 80-tih, i to je činjenica. Ali vratimo se 4-tom...svemirsko-baroknom-suvremenom dijelu...



Već je poznato postalo i nekakva je rutina da Hellrasier pri početku počinje sporo (prva polovica filma), a kasnije kreće sa akcijama iz pakla. Nikada nisam preferirao takvu vrstu filmova gdje je prepolovljena zanimacija, a ovdje je poanta što se već 4. put susrećem s istim. Iako sam ovaj serijal prevrtio već jedanput, nikad mi nije bilo jasno zašto se malo više nisu bazirali na horror dijelove i akcije nego na razvijanje priče sa nekim fiju fić likovima i glumcima. Da ponovim: film počinje sa budućnošću na spaceshipu (neloše napravljeno), prebacuje se u prošlost (gledamo nastanak te kocke i njenu kratku priču), sadašnjost (New York i praćenje potomka kreatora kocke iliti 'Toymakera'), i pri kraju opet budućnost (finalna borba na brodu). Dobro kreirano, slabo realizirano. Izgleda kao neka blaga konfuzija, ali nije. Prilično je jednostavno, možda čak i previše.
Cenobiti su u ovom dijelu u manjem broju, čak štoviše dva nova komada koje možete vidjeti na slici dolje. Neka vas ne začudi što ima tri glave, shvatit ćete o čemu je riječ :))))
Pinhead i dalje glumi frajera, što zapravo i je, i njega mi je uvijek užitak vidjeti kada se pojavi. Likovi i glumci nisu nešto očarali, čak mogu reći da je ovaj dio imao najlošije glumce do sad. Nije nešto pretjerano loše, ali uopće nije dobro. Spušta malo dočaranost filma. Efekti su većinom dobri, što je dobra stvar kod ovog dijela i serijala općenito.



Rezimirajući ukratko ovaj nastavak nije ponudio zapravo ništa novo, malo smo se bolje upoznali sa prošlošću kocke i o nastanku pakla, ali to mi uopće nije bilo potrebno jer zašto bi svaki serijal morao otkrivati prokletu biografiju glavnog negativca? Meni to ne izgleda suvislo. Kako god, četvorka nije pogodila u sridu, što mi je žao. Prvi put kad sam je gledao kao mlađi bila je mrvicu bolja. Spuštamo se i dalje.

14:11 | Komentari (0) | Isprintaj | #

utorak, 12.10.2010.

Hellraiser III: Hell on Earth (1992)



Sve u svemu: 2,5 / 5 zijev
Više o filmu: Imdb.com
Video

Reporterka Joey nađe se na krivom mjestu u krivo vrijeme kada u bolnici odjednom dolaze nosila i vuku tipa probodenog lancima i u krvi. Odlučuje istražiti što se dogodilo i pritom ulazi u klinč sa ostatkom ekipe iz prošlog dijela, odnosno sa Pinheadom, koji je skupio dovoljno energije da se vrati na Zemlju i da počne stvarati svoje nove podanike...Zemlja je postala pakao.



Ni Hellbound nam na kraju nije ponudio završetak radnje, pa je tako redatelj Anthony Hickox odlučio posegnuti za nastavkom. Iako se četiri godine nije znalo što će se točno dogoditi sa Hellraiser serijalom, treći dio nam je ponudio zapravo dosta toga različitog. Neki od primjera bi mogli biti prelazak u civilizaciju; u prva dva dijela nema nešto previše likova i statista, radnja se odvijala uglavnom u manjem broju prostorija i sve se orijentiralo na ciljanu radnju. Ovdje je totalno obratno. Pinhead je ostao bez svojih starih podanika, imamo potpuno nove likove i potpuno novu priču. To je možda čak i najpozitivnija stvar oko ovog nastavka. Sve ostalo se hladno može smatrati neuspješnim i nedorađenim. Treći dio paklenog serijala jednostavno nije zadovoljio svoj kapacitet i puno se više po radnji od njega očekivalo.



Što je uopće potrebno bilo za ovaj film? Mnoštvo statista koji će završiti gadnom smrću, a neki od njih i postati Cenobiti, veći prostor za snimanje (prazne ulice, disko klub) što bi odmah značilo i više mogućnosti za film. Glupa stavka je bila da je borba i potjera po ulicama rezultirala sa napuštenim ulicama (?), mislim...gdje su ljudi? Moglo se mnogo više krvi i ubojstava dogoditi kada bi bilo više ljudi, a sigurno bi bilo i zanimljivije. Još jedna negativna stvar: gledatelj se može previše upoznati sa glavnim negativnim likom. Otkad to demona iz pakla imamo priliku čak i sažalijevati u nekim trenucima? Velika glupost je ta što se film bazira velikom većinom samo oko njega. No ni tu glupostima nije kraj. Nažalost, većinu svog vremena film je dosadan i mlak. To trebamo zahvaliti neoriginalnošću i borbu redatelja da što bolje organizira scenarij Petera Atkinsa. Prvih pola sata filma apsolutno nema nikakve akcije osim možda par navrata Pinheada u frozen stanju. Dok se priča gradi, gledatelj se uspavljuje.
Glumci nisu loši, nema nekakve sterilnosti, ali ni prevelike uzbuđenosti oko empatija prema likovima. Cenobiti su u ovom dijelu, kako sam i rekao, drugačiji, neobičniji, ali možda malo i pretjerani (spoiler: Pinhead ubija lika bacavši CD-ove na njega i taj se lik pretvori u Cenobita koji ima moć bacanja CD-ova :D).



Mislim da je Hellraiser III uspješno odmaknut od dosadašnje rutine, ali i ta odmaklost ima svoje mane i to većeg oblika jer film je sam po sebi dosadan. Čisti prosjek ako uključimo akcije na kraju i zanimljive borbe. Ostalo je sve nekako smrdljikavo. Već su sada počeli izmišljati sa povratkom Pinheada, a kasnije da ni ne govorim.

22:46 | Komentari (0) | Isprintaj | #

utorak, 05.10.2010.

Hellraiser II: Hellbound (1988)



Sve u svemu: 3,5 / 5 party
Više o filmu: Imdb.com
Video

Kirsty odlazi u instituciju za mentalno uskraćene poslije smrti njene familije nakon događaja iz jedinice. Multi milijunaš opsjednut Cenobitima oživljava Juliu i oslobađa Cenobite ponovno. Pakao je ponovno prisutan...



Prvi dio Hellraisera je ponudio neku novinu, pogotovo u osamdesetima i Clive Barker je u očima mnogih ispao kao jedan od velikih horror ikona. Režirao je samo jedan od 8 nastavaka Hellraisera, za sve ostalo je pisao većinom scenarij. U dvojci se redateljske stolice hvala Tony Randel koji je kasnije snimio par horrorčića i nešto dokumentaraca te mu je ovo najpoznatiji uradak. Hellraiser II uglavnom uzima istu radnju kao iz jedinice, ponovno ima veze sa uskrsnućem, što je temeljna radnja i Cenobita. Pojavljuje se par istih likova jer su dijelovi priče koja se kontinuira nakon događaja iz jedinice. Iako moram priznati da me dvojka nije uspjela zadovoljiti koliko i jedinica, jer ustvari nije pružila ništa novo, ali sam u principu zadovoljan sa većinom stvari što su u drugom dijelu ponuđene. Hellbound je sasvim zabavan i dosljedan nastavak.



U ovom nastavku gledatelji se više upoznaju sa Cenobitima i njihovom prošlošću, pogotovo sa Pinheadovom, što dosta zanimljivo zvuči jer je na zanimljiv i efektan način napravljena njihova prošlost. Sviđa mi se ta neka paranoja i nadrealnost u ovom serijalu, a ovdje je ona dosta naznačena. Efekti u filmu su, valja se priznati, slabije prisutni nego u prvom dijelu, ali zasigurno utjecajniji na gledatelja. Impresivne boje, vizualnost, tekstura, sve je na mjestu.
Nastavlja se ona poznata krvava nit koja će teći kroz cijeli Hellraiser serijal, mnogo nasilja, mučenja, krvavih čarobnih scena i ono što te scene stvara efektnima: vrištanje.
Kocka je opet najbitniji element koji otvara prolaz između 'pakla' i realnog svijeta i zbog nje se pojavljuju Cenobiti i demoni koje je uvijek užitak vidjeti, jer svaki nastavak će se pojavljivati drukčije varijante i oblici. Gluma je na razini prvog dijela, jaka i nepredvidljiva. Profesionalno odrađeno i sa strane glumaca i sa strane likova.



Kako god, Hellbound ne nudi mi toliko novih stvari i sve je već nekako viđeno osim par scena i pojava, ali opet dovoljno da bude zasebna jedinka. Vidi se da je povezan sa prvim nastavkom i da se radnja nastavila u jednakom tonu. To mu je čak i najveća mana, što nije ponudio nešto unikatno. Ali što je tu je. Hellraiser da je nastavio u ovakvom tonu, bio bi to jedan od najcjenjenijih serijala, ovako znam da poslije dvojke cijeli serijal klizi prema dolje. Na redu je trojka.

17:39 | Komentari (0) | Isprintaj | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se