ponedjeljak, 30.08.2010.

Catacombs (2007)



Sve u svemu: 1,5 / 5 headbang
Više o filmu: Imdb.com
Video

Na svom prvom putovanju u Paris da posjeti sestru, Victoria je pozvana na party koji se održava duboko ispod zemlje gdje su nekoć davno Francuzi pretvarali hodnike u masovne grobnice. Nakon jedne obične nesreće, udaljava se od ostalih i dobiva osjećaj da ju progoni nešto ili netko u namjeri da ju zadrži u ruševinama romantičnog grada...



Eto mene opet iz videoteke. Nije baš neko lijepo vrijeme tu kod nas u Slavoniji, pa sam se odlučio opustiti uz par horror filmova. Na repertoar mi je danas došao ovaj film, već ga duže vrijeme iz nekih razloga izbjegavam kad prolazim kod police horrora, valjda zbog nekako prazne i nedorečene radnje. Ništa zato, došao je i taj čas da pogledam ovo djelce od producenata Sawa. O filmu se nešto i nije dizalo prevelike buke, ovo je jedan od onih filmova koji se tiho kretao kroz većinu DVD polica i zato ostao zamijećen od ljudi poput mene koji još uvijek održavaju tradiciju te posjećuju takva mjesta. I što sam doživio? Catacombs je doslovno beživotno, dosadno i neprihvatljivo smeće od filma. Nisam imao prevelikih očekivanja, ali i ovo što sam imao je palo u vodu. Majke ti, kako dosadan film.



Da shvatimo neke stvari na početku: 7 milijuna leševa ispod Pariza, dobro to je dobar početak neke zombie manire...možda bi tako i ispalo dobro, ali ovdje ti leševi praktički nemaju veze ni sa čim. Valjda su se spomenuli samo da nam malo dočaraju 'strah i trepet' ovog nedjela. Ne ne ne, ovdje imamo potpuno nešto drugačije...ne bih vam detaljizirao, ali samo ću vam reći da se po meni sama ideja filma uopće ne sviđa, što je veliki minus kod bilo kojeg filma. Još jedna veća mana toga svega je to što je pride i loše realizirana. Glumci su mi isto nekako slabi. Izvlači ih možda glavna glumica Shannyn Sossamson, ali ostali su povučeni iritantnim likovima, pa i sami ispadaju dosta jadno i bijedno. Najveća mana ovog filma je bila to što im je netko trebao posuditi par reflektora kako bi možda bolje osvijetlili film, jer ovo je kao da u nekim scenama gledam crni ekran - ništa, ali ama baš ništa nije prepoznatljivo. Odvratan je osjećaj čuti zvukove u filmu, zvukove bježanja, cike i vike, a oči ti ništa ne vide. Katastrofa.
Možda je blaga pozitivna stvar u filmu twist na kraju. Nisam iskreno očekivao da će tako što dogoditi. Ovako sve mogu komotno zaboraviti.



Da, nažalost...Catacombs je jedan glup film sa glupom radnjom i sa poprilično glupim likovima i što je najgore, sa glupim osvijetljenjem. Nije mi se ovo trebalo dogoditi, ali sam i ovo nekako probavio. Valjda će svakim drugim gledanjem biti bolji. WTF? There will be no next time...Catacombs ću, prije nego razbijem DVD, istog momenta vratiti u videoteku.

14:07 | Komentari (0) | Isprintaj | #

subota, 28.08.2010.

Serbian Film (2010)



Sve u svemu: 3,5 / 5 party
Više o filmu: Imdb.com
Video

Nekadašnja porno zvijezda Miloš prihvaća ponudu jednog lokalnog biznismena nadajući se kako će nakon plaćanja enormne sume moći mirno uživati u ostatku života. Iako mu nije rečeno kakvu će on ulogu imati u sljedećim porno uradcima, ubrzo i sam otkriva kako bi bilo bolje da nikad nije potpisao ugovor jer će mu sljedećih par snimaka ugroziti život njega i njegovih bližnjih...



Nakon filma Mladena Đorđevića 'Život i smrt porno bande', dolazi nam film Srđana Spasojevića po imenu Srpski film. Iako se ne tiču obadva filma iste teme, imaju nešto zajedničko: nijedan film iz Istočne Europe nije išao u vode horror filmova koji se bave apsolutnim snuffom, odnosno nekim životnim ekstremima, čak ne vjerujem ni da postoji neki sličan inozemni film. E sad..vjerujem da ste otprilike svi čuli za ovaj film, netko vam je prepričao kako se ispovraćao nakon što ga je gledao ili mu je bio loš ili nešto deseto, da je film zabranjen u nekoliko zemalja i da je dobio dosta nagrada na filmskim festivalima (primjerice u Motovunu). Redatelj i scenarist nisu mislili ništa napraviti od ovog filma osim gledateljima dočarati trenutno stanje u Srbiji i pokazati film kao neku kvazi-umjetnost, ali mislim čak i da svaka umjetnost ima svoje granice. Ovdje granice ne postoje. Srpski film bi se trebao gledati na vlastitu odgovornost, jer je bolest blaga riječ za ono što ćete vidjeti, ako već i niste.



Znam, neki će reći da možda malo i pretjerujem, ali svatko stvara svoj dojam o filmu i nikada još (dosad) nisam vidio nešto slično. Zašto sam ga ocijenio sa vrlo dobrim? Ne zbog dobrosusjedskih odnosa, za to služi Eurosong, nego zbog nevjerojatno dobre kvalitete kojom je film sniman. Za to skidam kapu Spasojeviću. Vizualno je uspio napraviti nevjerojatno dobar kontrast svjetla i tame prostorije, svaki detalj u filmu se može primjetiti, a to rijetko viđamo u našim filmovima.
Glumci su isto jako dobro realizirali likove, sve pohvale idu Srđanu Todoroviću koji mi je najdraži srpski glumac i Sergeju Trifunoviću, kojeg nikada nisam vidio u ovakvom elementu. Jako su dobro dočarali ovaj film. Scene kao scene su i više od morbidnog, da vam sada ne spoilam, vjerujem da ste svi čuli za neke najodvratnije kadrove i dijelove priča, a neke od njih su komotno mogle i izostati jer su totalno nepotrebne, s ciljem naglašavanja bolesti filma. Jedan veći problem ovog filma je to što se zapravo sve bazira na tome hoće li se gledatelj izbljuvati po ekranu ili neće, tu se vraćamo na one neke ekstreme koji su, da bi naglasili 'umjetnost', bile prikazane na najnižem stupnju tolerancije, gdje bi se neki ozbiljniji gledatelj duboko razočarao jer su nekoć prije takve scene bile zabranjene za snimanje i nezamislive. Čak se i u Londonu pokušavao prikazivati ovaj film, ali organizacija je odrezala pošteni dio scena, pa se odustalo od te ideje, jer ovaj film bez takvih scena nema smisla. Nažalost.



Ukratko rečeno...zadovoljan sam viđenim. Srpski film (iliti Serbian Film) je ukratko boleština koja bi se svakako morala promotriti, ako ne cijeli film, onda barem sa prevrtanjem scena. Čisto da vidite da su i naši susjedi u stanju nešto napraviti što bi moglo kao horror film protresti mase. Srbija je u dobrom tonu krenula u horror vode, vidjet ćemo kako će dalje.

01:07 | Komentari (2) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 16.08.2010.

I Know What You Did Last Summer (1997)



Sve u svemu: 3 / 5 zijev
Više o filmu: Imdb.com
Video

Četvero prijatelja putuje nakon maturalne zabave i nehotice udare jednog ribiča. U svoj toj zbrci oko toga što će napraviti oni se odluče na najgoru stvar: truplo bacaju u more. Godinu dana kasnije počinju im stizati prijeteća pisma i jedno po jedno počinju sumnjati da ipak nisu sve raskrstili sa bacanjem trupla u vodu...



Krajem 90-tih krenula je najezda dobrih slashera i slashera općenito. Sjetimo se, imali smo se priliku upoznati sa Scream, jednim od najcjenjenijih slashera koji je iznjedrio još dva nastavka i Urban Legends, serijal koji je nažalost polučio još dva nastavka. Otprilike u tim godinama od istog scenarista za film Scream i I've Been Waiting For You dobili smo ovaj film. Iako na neki način I Know...i tako dalje i nije neki tipičan slasher, sve se opet svodi na par lijepih i zanosnih tinejdžera i na okrutnog ubojicu. Erm, da...iako sam ovaj film gledao barem 3 puta prije sada, mogu reći da mi se svakim gledanjem bitno smanjuje pozitivno mišljenje o dojmu. Ipak je istina da se sa više gledanja uoče greške koje se ranije nisu, a u ovom filmu ih stvarno ima dosta, bez pretjerivanja. O da, ima i pretjerivanja svakako...I Know What You Did Last Summer (zadnji put pišem naslov do kraja) nije loš, ali opet kao slasher općenito nije ni nešto posebno, više onako film za usputnu zabavu.



Nisam pretjerivao kad sam rekao da film okružuju stvarno prelijepe glumice, pri tom mislim naravno na Jennifer Love Hewitt (ona Šaptačica, jel) i na Sarah Michelle Gellar. Gledano sa profesionalne strane, svi su me se dopali u svojim ulogama i vještinama osim Freddya Prinzea Jr., koji mi je tako umjetno glumio i tako prazno i blijedo.
Ubojica nije nešto posebno, čovjek koji je na sebe stavio ribarski ogrtač i tako piči po najvećoj sunjari na ljeto. Bravisimo. Apart from that, ubojstva su maštovito realizirana i isplanirana, makar je ubojica u par navrata kao Michael Myers skakao od točke A do točke B kao teleportacijom. No to se da zanemariti.
Problem ovog filma je to što su mi više svidjela plašenja i ucjenjivanja njih četvoro nego sama ubojstva, što u slasherima nije prvotna namjera. To je ono što ga, iako na loš način, razlikuje od ostalih horrora. Film je dobio i dva nastavka, koji imaju još gluplje nazive nego prvi, ali o tom će kasnije biti riječi. Krajnja scena filma nam govori kako nije sve gotovo i kako se sprema nastavak, makar se to nije trebalo dogoditi, ali što je tu je.



I Know... je sasvim ok film za pogledati jedanput, ali za svako drugo gledanje sami ste si krivi. Treći nastavak ne vrijedi ni pogledati, drugi također jednom. Prvi je dobro počeo, iako ima dosta mana. Ali, kako to već biva u horror industriji, dugo nismo vidjeli slasher poput Friday the 13th koji stvarno rijetko gdje ima rupe i kojeg se može sa velikim užitkom pogledati. Slasheri 20. stoljeća završavaju sa ovakvim primjerima...nije baš loše, ali može puno, puno bolje.

01:11 | Komentari (0) | Isprintaj | #

srijeda, 11.08.2010.

30 Days of Night (2007)



Sve u svemu: 5 / 5 thumbup
Više o filmu: Imdb.com
Video

U najsjevernijem gradiću Aljaske stanovnici moraju ostati bez danjeg svijetla mjesec dana kao i svake godine. Razlika je u tome što ove godine krvoločni vampiri napadaju grad i stanovnici se moraju obraniti kako god znaju, bez danjeg svjetla…



2007. godine digao se popriličan hype oko ovog filma, pojavljivale su se slike, traileri, isječci iz filma i mijenjalo se dosta glumaca. Kako tih godina nisam imao nekih mogućnosti pogledati na brzinu ovaj film, odlučio sam malo pričekati. 2010. godine sam se poželio pogledati jedan konačno dobar vampirski film i to je bio Dracula iz 1958. godine. Kako je film stariji, nisam si zadovoljio baš apetit pa sam se sjetio 30 Days of Night izvaditi iz prašine i konačno si dati truda pa ga pogledati. Film vremenski traje skoro 2 sata, ali iskreno, proletilo je kao da traje sat vremena. 30 Days of Night je film koji me doslovno oborio s nogu. Apsolutno sam oduševljen viđenim. Definitivno najbolji vampirski film u zadnje vrijeme.



Radnja se poprilično razlikuje od klasičnih vampirskih filmova, ono po čemu se prepoznaje ovaj film je ta razlika koja ga dijeli od ostatka podžanra filmova vampirske tematike. Vampiri su ozbiljni, uznemirujući, imaju svoj vlastiti jezik (pohvalno), više izgledaju kao šišmiši nego kao vampirizirani ljudi. Jako sam zadovoljan bilo kojom njihovom pojavom u filmu, brutalne scene su jako maštovito obrađene, ima maštovitih ubojstava i jako dobrih efekata oko ubojstava.
Općenito, efekti u filmu su odlični. Vidi se da je uloženo puno truda oko vizualnog pogleda filma, vizualnost je nešto najbolje što se duže vrijeme nije moglo vidjeti. Snježna atmosfera, mali tamni gradić, par preživjelih ljudi i skupina koljača...briljantno.
Josh Hartnett me jako ugodno iznenadio u filmu, nisam ga zamišljao kao ozbiljnog glumca, ali u ovom filmu se pokazao kao jako kvalitetan glumac kojeg će dočekati puno dobrih uloga, makar ih je već dosta i imao. Ostali glumci su isto jako dobri, svatko se uvukao u svoju ulogu, gotovo da zamišljate da ste tamo s njima...odlično.
Jedna od najboljih scena koju bi morao spomenuti je svakako kadar iz ptičje perspektive gdje se snima cijeli grad odozgora, a vampiri na cesti i po zgradama kolju ljude ili ljudi sa puškama uklanjaju vampire, jedna od najboljih kadrova u horror filmovima.



Napeta atmosfera, uživljenost, napete scene, jako dobri hlumci, odlični vampiri su obilježili ovaj film i stvarno mi je drago što sam ga pogledao i stavio sam ga, po ocjeni u rang sa kultnim horror filmovima. Sad se sprema i nastavak, 30 Days of Night: Dark Days, pa me zanima što će ispasti i od nastavka, ali u principu teško da može nadmašiti prvi dio jer prvi dio je po meni apsolutno remek-djelo. Svakako ga pogledajte i ako jeste i ako niste ljubitelj vampirskih filmova. Odličan film, tople tople preporuke.

16:30 | Komentari (0) | Isprintaj | #

subota, 07.08.2010.

Splatter University (1984)



Sve u svemu: 1,5 / 5 headbang
Više o filmu: Imdb.com
Video

Psihički bolesnik bježi iz umobolnice ubijavši jednog od doktora. Radnja se prebacuje godinu dana kasnije kada jedno kršćansko sveučilište ostane zateknuto pojavom različitih ubojstava osoblja i učenika te škole…



Splatter University je jedan od onih filmova o kojima apsolutno ništa ne znam, a privuku me jednostavno sa svojim naslovom. Ovdje je bila ključna riječ splatter koja bi trebala govoriti o brutalnosti filma na humorističan način, a university je riječ koja mi se svidjela zato što sam imao osjećaj da će hrpa nadobudnih teenagera nadrapati od strane nekog manijaka ili nečeg sasvim drugog. Potvrdilo se moje peto i pol čulo oko klanja, ali sam pogriješio što sam uopće uzeo ovaj film i stavio ga u DVD player. Film se blago rečeno može okarakterizirati kao jeftino i polužalosno smeće. Istina je da ima ubojice, istina je da je sve oko njega misterija (tko, što, kako, zašto?), istina je da hrpa nadobudnih iritantnih teenagera nadrapa, ali brate mili ovako loš slasher nisam doživio već duže vrijeme, čak nisam ni siguran može li ovako što loše uopće nenamjerno i napraviti.



Da to malo rezimiramo:
Ubojstva. WTF? Netko se gadno zajebavao sa scenarijem ako je očekivao da čovjek može letjeti sa jedne strane svijeta na drugu i ubijati ljude. Kada taj netko dođe na red da bude ubijen, scena sa prikazivanjem ubojstva je jednostavno toliko loše napravljena da se i iz aviona vidi da je krv lažna, a nož da nije ni dotaknuo žrtvu. Uber loše.
Ubojica: ne mogu reći da sam odmah otkrio ubojicu, čak nam redatelj hoće utuviti tijekom filma u glavu da je to sasvim netko drugi, ali nažalost bezuspješno jer negdje pri sredini filma se tako lako može odrediti ubojica da ni čovjek sa 7 moždanih stanica ne bi ostao iznenađen na kraju filma. Ubojica ne nosi masku, a lik koji je ubojica je općenito kao i svi 'glumci' antipatičan i dosadan.
Glumci moji najdraži: ajme majko moja mila. Mislim iskreno da čak ni glumci nisu toliko loši koliko su loše likove osmislili, a glumci ih sa svojom slabašnom glumom i sa iritantnim facama dodatno kvare. Kažem, glavni antagonist je presmiješan karakter (ne mislim doslovno već ironično) da je jednostavno dobro što je film okarakteriziran kao horror komedija jer ovo je toliko loše da se gledatelj može samo smijati. Glavna glumica je slatkog izgleda, ali postaje naporna u daljnjem tijeku filma.
O vizualnosti filma neću ni govoriti, jako loša kamera i dosta slab zvuk dodatno utječe na nepopularnost ovog (ne)djela.



Na kraju krajeva, mislim da je Splatter University bez ikakvog govora jedan običan drek od filma i ne znam kako sam uspio izdržati do kraja, ali jesam. Film na svu sreću vremenski nije zahtjevan za odgledati, ali treba se imati dobar želudac ne zbog gadljivih scena, nego zbog gadnog filma općenito. Zaključak i topao savjet: zamolio bih dragog redatelja da posjeti to sveučilište i da se obrati ubojici oko lekcije preživljavanja. Na kraju dana i nakon ovog filma, mislim da bi mu to najpametnije bilo.

12:49 | Komentari (0) | Isprintaj | #

srijeda, 04.08.2010.

The Return of the Living Dead (1985)



Sve u svemu: 4,5 / 5 thumbup
Više o filmu: Imdb.com
Video

Dvojica skladištara iz čiste znatiželje odlaze provjeriti u podrum bačve koje sadrže otrovan plin i mrtva tijela ostavljene od strane američke vojske. Plin se slučajno oslobađa i raširuje se po cijelom užem području i iz zemlje budi mrtve…



Mnogo sam vidio i čitao o ovom filmskom serijalu od 5 nastavaka. Prvi nastavak o kojemu ću sad pričati jedan je od najpoznatijih zombie filmova u horror vodama. Ujedno jedan i od najzabavnijih. Kad budete gledali ovaj film, nemojte očekivati tipičan zombie film u kojemu je samo makljaža ljudi bitna. Ovdje se susrećemo sa potpuno novom (starom) vrstom zombija: naime, ovi zombiji mogu pričati. Brzi su, okretni, žude za mozgovima i samo ih se može ubiti kada ih se spali, uvijek idu u čoporu. Valja priznati da nisam očekivao ovako poseban film, sve je nekako opušteno rađeno i jako sam zadovoljan viđenim. Svi glumci od reda su pokazali svoje znanje (ne treba nešto previše), svoje vještine (bacanje po zombijima i slično) i komunikacijske sposobnosti u ovakvim situacijama. ROTLD je serijal koji je jako dobro počeo, makar čujem da je neslavno završio.



Radnja filma je savršeno izbalansirana, nisam od zombie filmova očekivao takvu mirnoću u pisanju scenarija, sve se stiglo obaviti na vrijeme i film čak i manje traje nego što bi trebao trajati. Brzo se krenula zakuhtavati radnja, tako da se nije moralo čekati na upoznavanje likova i inih stvari, to uopće nije ovdje bilo bitno.
Zadovoljan sam naravno i sa efektima, zombiji su predobro napravljeni i jako su simpatični, barem ovi neki koji se ističu. Njihov 'dar govora' nije nužno htio pokvariti film niti ga je, ali kako film nosi podžanr komedije, to čak i savršeno paše.
Glumci su apsolutno pogođeni i smiješno okarakterizirani, za neke ti nije žao hoće li poginuti, za neke opet je, kako to i inače bude.
Načini ubojstava: e ovdje stvarno svega i svačega možemo vidjeti, toliko kaskaderstva i akcije dugo nisam vidio, smrti su različite, intrigantne i smiješno odrađene. Valjalo bi spomenuti jednu urnebesnu scenu: zombiji napadnu kola hitne pomoći i rastrgaju tehničare i jedan od njih uzima radio i javi Hitnoj da pošalju još pomoći :D, isto tako su napravili i s policijskim autom. Urnebesno i pamtljivo.



Način širenja zaraze je isto pametno osmišljen i dobro realiziran, izlazak zombija iz grobova je isto jedan od rijetko dobrih scena u takvim filmovima.
Ma što reći, nabrojao sam sve dobre stvari oko ovog zato što loših skoro pa i nema, jako mi je drago što sam ga pogledao i mislim da ću večeras krenuti gledati dvojku. 80s filmovi nisu skraćeni sa dobrim djelima, to sigurno. ROTLD je svakako jedan od odličnih horrora tog doba.

14:04 | Komentari (0) | Isprintaj | #

nedjelja, 01.08.2010.

Pontypool (2008)



Sve u svemu: 4 / 5 party
Više o filmu: Imdb.com
Video

Sve počinje običnim radnim danom u radijskoj postaji gradića Pontypool u Kanadi, gdje se nalaze voditelj Grant Mazzy, voditeljica Sid Griar i njihova mlada producentica. Problemi i ubrzavanje radnje nastaje kada Grant primi od njihovog reportera vijest da je stotinu ljudi napalo kuću doktora Johna Mendeza i da svi izgledaju kao da su pobijesnili. Grant preko radija mora okončati problem koji je nastao i otkriti razlog i virus koji je pohodio Pontypool, zbog kojeg se uključila i vojska…



Vau, odmah da kažem da uopće nisam očekivao ovakav film. Definitivno jedan od najneobičnijih filmova koje sam pogledao u zadnje vrijeme. Radnja filma je, kako vidite i sami, dosta neobična, a da previše ne spoilam, nisam vam rekao ono što je zapravo najčudnije i zbog čega će gledatelji reći: e ovaj film je odličan baš zbog tog, ili: e ovaj film je sranje baš zbog tog…uglavnom, nešto nevjerojatno. Ali, kako vidite po ocjeni, ja sam jedan od onih što je rekao da je film pravo iznenađenje i kako mi uopće nije žao što sam ga pogledao i uvjeravam vas, ako ste malo žešći ljubitelj žanra, film će vas doslovno jako ugodno iznenaditi. Ako ste pogledali Scream i Grudge američke verzije i mislite da ste strastveni ljubitelj horrora, definitivno preskočite ovaj film jer ćete misliti: jao pa ovdje skoro uopće nema ubojstava, ovdje nema makljaže kao u Freddy vs. Jason gdje je Jason pobio više od 30 ljudi…bezvezan film ovaj Pontypool. U krivu ste…Pontypool je baš jedan od rijetkih intelektualnih filmova i morate ga baš pratiti da se uživite u njegovu pravu kvalitetu, a kvalitete ima napretek.



Na film se definitivno novčano nije puno uložilo baš zbog tog što film zapravo cijelu svoju radnju usmjerava u radijsku postaju…da, dobro ste čuli. Jedino mjesto radnje je ta postaja gdje cijeli film drži 3-4 lika. Kad smo već kod tog, odmah moram pohvaliti izvanrednost glumca Stephena McHattia. Lik je u cijelom filmu apsolutno jedini podizao i spuštao atmosferu, jako se unio u ulogu i iz njega su 'prštale' emocije kroz cijeli film. Svaka pohvala. I ostali glumci su također odlični. Još bi valjalo spomenuti da se radnja u filmu postepeno povećava, postepeno postaje napeta kada postaja dobiva sve te vijesti izvana. Jako dobro napravljeno i teško da netko može ostati ravnodušan na dobre scene javljanja reportera i vrištanja sa druge strane mikrofona. U ovih sat i pol vremena što traje uspjeli smo vidjeti snažan naboj emocija kroz cijeli film, odlične glumce, manjak napetosti i akcije, koja je zapravo jedina mana i vrlo dobar kraj.



Čudno…ali u posljednje vrijeme nijedan film nije dobio slabiju ocjenu što sam ga pogledao. Valjda sam se takvog nečeg zaželio, da nakon filma budem ostavljen sa smiješkom na licu. Pontypool je jedan od boljih filmova koje sam pogledao…jedan od mističnijih i jedan od najneobičnijih horrora uopće.

15:05 | Komentari (1) | Isprintaj | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se