nedjelja, 18.06.2017.

The Devil Rides Out (1968)

the-devil-rides-out-movie-poster-1968-1020432720

Sve u svemu: 3 / 5 zijev
Više o filmu: Imdb.com
Video

fVojvoda od Richleaua posjećuje starog prijatelja na njegovom imanju u Engleskoj i suočava se sa sotonističkim ritualom kojega nekako uspijeva spriječiti, no nedugo zatim kuću počinju opsjedati pristaše okultnog na čelu s vođom Mocatom koji je u tu svrhu prizvao i prave demone...

devil-rides-out-gray

Hammerov film iz 1968. godine, The Devil Rides Out, ekranizacija je istoimenog romana Dennisa Wheatleya u režiji Terencea Fishera, dobro poznatog staroškolskog horor redatelja. Film je krenuo s realizacijom bio dosta ranije, no zbog cenzorskih standarda, nije mogao isplivati na površinu bez određenih preinaka i jednostavno čekanja da se s vremenom stanje u industriji oko određenih tema promijeni. Legendarni Christopher Lee (koji ovoga puta glumi pozitivca) jedan je od glavnih pokretača ideje za ekranizaciju romana, a film je postigao uspjeh i kod kritike i kod publike. Što se same ideje oko sotonističkog kulta u ono doba tiče, sviđa mi se razrada scenarija i nastojanje da se prikaže što više šarolikih elemenata koje ovakav podžanr može ponuditi. Raznolikost tjera da se gledatelj zadrži i da posveti pažnju događajima koji će se kasnije događati, uzevši u obzir da ste pristalica horora iz tih dekada. Simbolika u filmu veoma je dobro razrađena pa tako možemo vidjeti raznorazne pentagrame, ukrase, interijer i ostale simbole koji stvaraju povoljan ugođaj i atmosferu, s povremenim efektima koji dobro ili nekad manje dobro realiziraju nekakva ukazivanja, čarolije, scene u dinamičnim dijelovima itd. The Devil Rides Out sasvim je ok film za pogledati ako ste u tom điru filmova, no, kao i mnoge filmove koji nisu uspjeli ostati u koraku s vremenom, i ovoga je vrijeme natjeralo da postane tek jedan od "onih" horora kojem ćete se posvetiti tek ako ste okorjeli fan tematike.

Devil-Rides-Out-The_03

Izgled određenih demona, jarca i ostalih solidno su odrađeni, za ono vrijeme i jako zanimljivi, dok su opet drugi potpuno bezvezni i nepotrebni. Isto tako može se reći i za neke akcijske dijelove koji su polovično interesantni, a polovično naivni. Standardno odličan Christopher Lee ovoga je puta dobio zvučno glumačko pojačanje u vidu ''Blofelda'' Charlesa Graya, u ulozi glavnog negativca Mocate (lika iz romana Alistaira Crowleya), tako da su s njima odlično ispale scene prizivanja, telepatije, žrtvovanja i svih sličnih scena koje nastoje biti efektivne i uznemirujuće. Nažalost, film je, koliko god bio snimljen da bude instant Hammerov klasik, ostavio na mene mlak utisak na većini stvari. Možda sam i ja krivac budući da mi možda film nije sjeo u određenom trenutku raspoloženja, ali mimo mogućeg presubjektivnog dojma, ovo je jedan od sotonističkih filmova koji nisu bili na očekivanoj razini koju sam si postavio, no kažem, možda to na drugo gledanje i ne bude slučaj jednoga dana, ako ga bude. Film prema kraju postaje sve agresivniji i gradacijom odlazi prema raspletu događaja koji je odrađen zadovoljavajuće i u par scena intrigantno.

the_devil_rides_out_t00-mkv_snapshot_00-43-04_20

The Devil Rides Out dobar je film iz Hammer produkcije (Leeov najdraži) koji će mi ostati u dobrom sjećanju, unatoč tome što me se određeni segmenti nisu dojmili. Ipak, riječ je o respektabilnom primjeru filma o okultnom, demonima i samog Baphometa.

05:00 | Komentari (0) | Isprintaj | #

četvrtak, 15.06.2017.

The Devil's Candy (2015)

MV5BNTQzOTIxNTA5OV5BMl5BanBnXkFtZTgwODc3NzQ1MTI@

Sve u svemu: 3,5 / 5 party
Više o filmu: Imdb.com
Video

Slikar kojemu nedostaje inspiracija seli se sa ženom i kćeri u novu kuću, nakon čega ga ubrzo počnu opsjedati loše misli i demonske sile. Pozadinska priča oko kuće veže se uz ubojstvo čiji će se uzrok ubrzo pojaviti njima na vratima...

MV5BMTk4MjM1ZjktZjljNi00MGI1LTkyOGQtMjkwMzc3MDU1

Sean Byrne mladi je redatelj koji iza sebe ima nekoliko short filmova i horor 'The Loved Ones', kojega još nisam imao prilike pogledati. The Devil's Candy novo je horor djelo, pomalo umjetničkog karaktera, koji na impresivan način pokazuje redateljevu sklonost prema detaljima, kompletnoj razradi scenarija i obraćanje pažnje na najsitnije elemente. Ovo je jedan od onih filmova koji vam može stvoriti potpuno drugačije ozračje na koje ste dosad navikli, pa i unatoč očitoj sotonističkoj i demonskoj primjesi, film zapravo u svojoj jednostavnosti radnje krije puno toga dubljega. Iako kino verzija traje 10-ak minuta kraće nego redateljeva, u tom kratkom trajanju uspijeva se vidjeti mnoštvo korisnih i interesantnih detalja kroz film koje ni ne možete primijetiti na prvu, sasvim sam ugodno iznenađen razradom scenografije, semiotike koja obuhvaća cijeli "đavolji asortiman" - hebrejski jezik, detalji u slikama, dijalozi te jedan od najvažnijih segmenata za spomenuti - soundtrack. Dobra igra soundtracka i akcije u filmu bome su svjetlija točka filma, neoboriv izbor pjesama savršeno je poslužio za zvučnu kulisu i gradnju atmosfere. 80-ak minuta strašno je brzo prošlo te unatoč tome što filmu mogu spomenuti neke nedostatke, riječ je o pravom žanrovskom ostvarenju koji se ne suspreže biti drugačiji pri izvedbi od drugih.

Screen-Shot-2016-07-18-at-9.20.24-AM

Neki od nedostataka svakako bi bili ipak malo pretjerano jednostavni trenutci, gdje se sve odvija kao po špagi, a ustvari čak ni u realnom svijetu ne može krenuti u priloženim smjerovima, bez nekih ili nečijih upliva sa strane. Slušanje glasova i izluđivanje psihe prilično je viđena i iskorištena fora, čak i ovdje neinovativna, no unatoč tome, strašna izvedba Pruitta Taylora Vincea i ostale malobrojne glumačke postave svakako podiže film na jedan veći nivo. Uvjerljiva gluma svih prisutnih izvrstan je pokazatelj kako se s uistinu bazičnom idejom i dobro okupljenom ekipom može napraviti nešto novo u ovom istrošenom žanru. S obzirom da se više pažnje posvećivalo vizualnom, auditivnom i tehničkim detaljima filma, može se primijetiti kako se na trenutke gubi krajnja poanta i da se događaju generički momenti, koji mogu asocirati na brojne starije uratke, tako da s pogleda na scenarij, lijepo je to sve detaljno i vješto odrađeno, no gledano na sadržaj, a ne na formu, dobivamo prikaz nekog naglo nedovršenog projekta, zbog čega mi je žao, budući da sam kulminaciju događaja i završetak očekivao ipak u nekom drugačijem smislu. No, mišljenje je kao stražnjica, svi ga imaju i različiti su, stoga ni ne čudi da će se nekom (zasad većini) ovaj film svidjeti na prvu, a da će ga netko zbog svoje umjetničke ekspresivnosti možda ugasiti nakon par minuta.

The-Devils-Candy-2015-review-Pruitt-Taylor-Vince

Valjalo je pogledati ovaj filmić, pogledajte ga i vi, ako ništa drugo, atmosfera je teško ponavljajuća, a opet, kao da ste je negdje već osjetili. U svakom slučaju, Devil's Candy hrabar je potez redatelja da nam prikaže i predstavi neku drugačiju (ne nužno i svježu) stranu horor filma. Je li uspio, procijenite sami.

04:59 | Komentari (0) | Isprintaj | #

utorak, 06.06.2017.

The Dark Tapes (2017)

TheDarkTapes

Sve u svemu: 3 / 5 zijev
Više o filmu:
Imdb.com
Video

U ovom novom horor omnibusu susrećemo se s mješavinom raznih horor podžanrova, s duhovima, utvarama, nemanima, demonima i paralelnim svijetom kako se isprepliće sa stvarnim, snimljenim na pronađenim starim videokasetama....

gruesome-banner-dark-tapes-820x410

Evo nam još jedan antologijski film snimljen u found footage stilu, toliko smo ga se zaželjeli u novim hororcima da jednostavno ne znam što da više o tome napišem, a da ne ispadne da se ponavljam. The Dark Tapes nastao je u suradnji Michaela McQuowna i Vincenta J. Guastinija, koji je napravio okvirnu priču koja obuhvaća sve manje segmente filma. Vjerojatno ste se, čim ste pročitali videokasete, dosjetili trilogije koja je prije par godina prilično primjetno ušla na filmska vrata - V/H/S. Sličnosti ovdje bome ne manjka, svaka kaseta govori drugačiju priču, no dakako drugačije izbalansiranu i predstavljenu nego što je bilo u spomenutoj trilogiji. Odmah pri startu zamjeram toliko referenci na ovaj ne tako davno snimljen omnibus, gdje se moglo biti daleko originalniji, no s druge strane, s obzirom da sam pobornik VHS-a, ne mogu a da ne odajem neke simpatije i prema ovom materijalu. The Dark Tapes umotan je u jednu osnovnu narativnu priču, koja uokviruje četiri kratke priče, međusobno povezanih found footage stilom. Osnovna radnja u principu se veže uz prvu priču koja na kraju finalizira sve na prilično interesantan i dojmljiv način, drago mi je da se razmišljalo o nekonvencionalnim stvarima barem što se naracije tiče, a priče ćemo same po sebi prokomentirati odvojeno.

1. priča: To Catch A Demon

Priča koja je ustvari uzrok temeljnoj radnji, a govori o doktoru koji sa svojom studenticom i snimateljem pokušava razotkriti postojanje noćnih mora tijekom REM faze sna. Dolaze do otkrića da se vremenskom dilatacijom na trenutak može vidjeti entitet kojega ljudi zovu demonima. Eksperiment ih odvodi u potpuno pogrešnom smjeru, gdje se upravo oni nađu u vremenskoj dilataciji, u istoj onoj gdje se nalazi i sam demon...ovo je jedna zabavna i uznemirujuća priča koja se odvija u jednoj prostoriji, s manjkom svjetla, tehničkih pomagala, sve je bazirano na gradnji napetosti, dijalogu i ultra kratkim, ali dobro odigranim pojavama nezgodnog demona, sve u svemu, it's as good as it gets, a interesantna je stvar da ova priča uopće ne ide u komadu, već se razdvaja ostalim pričama, tako da na trenutke gledatelj osjeća konfuziju, no ipak ga zadržava pomisao da nije dovršio prvu, interesantnu priču.

5

2. priča: The Hunters & The Hunted

David i Karen useljavaju se u kuću i odmah po dolasku počinju primjećivati lupanja po stropu i u podrumu kuće. Nakon nekog vremena zovu istražitelje paranormalnog da oblože kuću uređajima za snimanje i puste ih preko noći. Nakon što se i sami uvjere u postojanje neke sumnjive aktivnosti, stvari ispadaju ustvari puno neočekivanije nego što jesu. Ovo je kratki hommage Paranormal Activity serijalu, sa zanimljivim twistom na kraju i sa zanimljivom gradnjom napetosti. Neloš segment.

3. priča: Cam Girls

Djevojka u lezbijskoj vezi dopisuje se s prijateljem preko chata govoreći mu kako doživljava neobjašnjive rupe u pamćenju nakon izlaska sa svojom djevojkom. Navečer se obje djevojke priključuju na snimanje kamerom i na dopisivanje s random dečkima koji žele gledati sex show. Dobit će puno više od toga...da ne objašnjavam puno, riječ je o witch segmentu kojega vuče ok premisa, ali je pomalo glupkast i ne previše shvatljiv.

4. priča: Amanda's Revenge

Djevojka na kameru priča kako je bila silovana i oteta na četiri mjeseca, ne sjećajući se i ne otkrivajući identitet svojih napadača. Nakon što se na partiju dogodio taj incident, Amanda poziva svoje prijatelje da je dođu gledati u njenu kuću kako spava, budući da osjeća da nije sve u redu s njom. Ubrzo se otkrivaju mnoge stvari koje govore odakle Amandi telekinetičke moći i tko su antagonisti u cijeloj priči...e, ovo je za kraj baš bedasto, isforsirano i nimalo zanimljivo, čak i za opisati je naporno i banalno. Apsolutno nepotreban segment.

20170308132220

Kraj svega otkriva nam još jedan twist koji solidno upotpunjuje cijelu radnju i događaje oko nje. Moram priznati da ovaj omnibus u principu ni po čemu nije i neće biti poseban, no za jedno gledanje ispao je sasvim solidan u većini slučajeva, u nekima i scary, no većinom ok horor film koji je mogao puno bolje, ali, uvjerili smo da se može i puno gore. Nadam se da nikakvog nastavka neće biti.

14:33 | Komentari (0) | Isprintaj | #

srijeda, 17.05.2017.

The Bye Bye Man (2017)

 photo 325656id1g_byebyeman_1sht_rgb_lo_revised_zpsinekklyj.jpg

Sve u svemu: 1,5 / 5 headbang
Više o filmu: Imdb.com
Video

Troje prijatelja useljenjem u stariju kuću zbog blizine koledžu upoznavaju se s mračnom tajnom i nadnaravnom pojavom koja im živote počinje pretvarati u pakao, ako se njegovo ime počne spominjati i širiti među ljudima...

 photo 513431413_zpshn3ls7va.jpg

Evo ga, ako ništa drugo, jedan film među top 3 na ovom blogu s najglupljim imenom za horor, a možda i općenito. Bye Bye Man američki je moderan horor koji je upravo to - moderan i koji je pokupio sve što se moglo pokupiti od ostalih svježih hororaca koji se kreću po kinima, samo što su ostali to odradili bolje, a ono što je primarno - originalnije. Horor koji ima polazište da se ne smije ime ubojice izgovarati, odnosno te opasne pojave, gdje se uznemiravaju tinejđeri kroz razne halucinacije, a istovremeno, oni se usude u staroj kući napraviti seansu i prizivanje - može samo rezultirati klišejastim i već stoput viđenim scenarijem i ishodom. Film je snimljen za nešto više od 7, a zaradio je preko 26 milijuna, što savršeno implicira zbog čega se nije mislilo ni na što drugo osim simbola dolara u očima, gdje se atmosfera horora gubi u klišejastim događanjima, ispodprosječnom glumom, bedastim efektima i s mirisom jeftinoće. Ubojica je slendermanovski visok, s crnom 'I know what you did last summer' kapuljačom i s wishmasterovskim licem, koji uza svog paklenog psa (za kojeg nitko ne zna originse) sije strah svima koji ga pozovu izgovaranjem njegovog imena u svoj život. Sve je toliko nategnuto i nerealno loše da sam morao filmu dati skoro pa najgoru ocjenu, upravo zato što me naživciralo to namjerno izostavljanje dobrih stvari u filmu i nepromišljenost prema horor fanovima i ljubiteljima horora u kinima.

 photo Izre624343zak_zpssadbbxao.jpg

Veliki problem ovog filma njegova je nekonzistentnost i sklonost ponavljanjima gradiva na temelju ostalih filmova: likovi prebrzo prihvaćaju legendu oko Bye Bye Mana i počnu razgovarati o njoj kao da je ona duboko ukorijenjena u mitologiju tog mjesta, iako to naravno nije istina. Upravo ta nerealnost koja dodatno pobija i najmanju relevantnost materijala najveći je uteg filma, uz, naravno, nezainteresiranu glumu i neinovativne poteze likova. Kada krene zaplet, efekti postaju ubij bože, očito je kompliciranost prenošenja sadržaja bila prezahtjevna, tako da ni s te strane nismo uspjeli pronaći svijetlu točku. Postoje i pozitivni, simpatični trenutci koji mogu biti dobar hommage horor žanru - oči psa u mraku, poneki jumpovi, Bye Bye Man koji sam po sebi vraća u osamdesete. Ono što je važno za napomenuti jest da film ima počesto jump scene, no nema tu stvaranja napetosti i atmosfere, već je riječ o klasičnim, isforsiranim scare scenama koje zbog jakog zvuka, dinamike i učestalosti u trenutku tjeraju da čovjek reagira, ljudi to općenito ne razlikuju, pravi scare od ovakvog scarea, no dobro, ne krivim ih, nema u principu razlike na to kakvu čovjek reakciju napravi, nego ustvari na što je napravio reakciju. Pri kraju vidimo kako se stvara mogućnost nastavka, zbog kojeg se svesrdno nadam da ga nećemo vidjeti, osim ako inicijativu ne preuzme pravi zaljubljenik u horor, a ne Stacy Title koja očito nije kadar za dobar film strave.

 photo Izr624534123ezak_zpstrdl7srj.jpg

Riječ je o još jednom ispodprosječnom kino horor filmu, koji je dobrim marketingom došao na mjesto i popularnost kakvu ima, no dobro, ne možemo kriviti nastojanje da se nešto zaradi, no može se uputiti izričita kritika neposvećivanju pažnje prema horor elementima, stvaranju atmosfere i malo bolje pozadine oko samog antagonista. Preskočite što više možete i recite mu: bye bye, man.

17:16 | Komentari (0) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 15.05.2017.

Possession (1981)

 photo Izrez624452423ak_zpsmfe7pc4k.jpg

Sve u svemu: 4 / 5 party
Više o filmu: Imdb.com
Video

Vraćajući se iz misije, američki dužnosnik i špijun Mark u kratkom vremenu primjećuje uznemirujuće ponašanje svoje žene Anne koje postepeno raste nakon što mu obznanjuje da želi razvod. Ubrzo se počinju događati scene koje upućuju kako je iza cijelog ženinog ponašanja nešto mnogo zlokobnije...

 photo 14682892401063_zpsnuuiegub.jpg

Ok. Valja reći kako je za ovu recenziju potrebno mnogo snage i truda kako bi se moglo prenijeti ono što sam osjećao kada sam prije nekoliko tjedana gledao ovaj film. Unatoč mojim zapisima koje redovito vodim kako ne bih zaboravio o čemu se radilo u filmu kroz koji tjedan do recenzije, vjerojatno neću moći pravilnim riječima i rečenicama opisati film u njegovoj punoj snazi, moći i smislu. Idemo polako: Possession je psihološki franucko-njemački horor film, režiran od strane poljskog redatelja Andzreja Żuławskog, čovjeka koji je zaslužan za mnoge opskurne, no iznimno jake i uznemirujuće, čudne filmove. Possession je film koji se nimalo ne odvaja od takvoga koncepta, a navodi se da je Żuławski pisao scenarij za ovaj film u trenutcima vlastitog razvoda, što otprilike i može dočarati opsjednutost, uznemirenost, stres, strah, ludilo koje vidimo u ovom uratku. Film se na neki način dotiče lynchovske, cronenbergovske ili čak polanskovske manire uvrnutih filmova, gdje je glavni adut ustvari stvaranje vlastite percepcije i osjećaja, kroz prvotno gledanje gdje se film pokušava dočarati, a na drugom gledanju - analizirati. Odličan Sam Neill kojega je uvijek zadovoljstvo vidjeti i još bolja Isabelle Adjani potpuno su odnijeli film svojom perfektnom i izrazito zahtjevnom glumom, gdje se fokus stavlja na Isabelle, koja ima jednu od najekspresivnijih ludih ženskih uloga vjerojatno uopće zabilježenih na filmu,a zbog čega je iste godine i osvojila nagradu na Cannesu za najbolju glumicu, te je kroz karijeru bila nominirana za dva Oskara. Ukratko - posvetite se ovom filmu, vjerojatno ništa slično nećete vidjeti.

 photo possession_1981_03_zps8gmlprdi.jpg

Sve kreće naizgled normalno, polu-staloženo, pasivno - događa se razvod u životu, bože moj, kolateralna žrtva je zajedničko dijete, tu i tamo Mark poludi, a Anna kaže da ga je ostavila radi nekog drugog, koji također postaje uključen u priču - i onda kreću nedoumice i čudnjikavost...sve dalje postepeno i gradacijski postaje splet uznemirenosti, opsjednutosti, ludosti i krajnjeg apsurda. Iako u svakom ovakvom sličnom filmu postoje objašnjenja događaja i određenih scena i kadrova, valja napomenuti kako je ovdje iznimno teško do toga doći. Svatko si može stvoriti vlastitu percepciju zaključka ovog ludila, no ostaje nam jedno, rekao bih univerzalno razmišljanje, a to su tehnikalije oko filma. Lijepi i zanimljivi kadrovi i scene produkt su odličnog snimanja i pozornosti za detaljima, apsolutno je sve odrađeno koncizno, precizno i uvrnuto, upravo onako kako i priliči filmovima koji ulaze u koštac s mnoštvom eksperimentalnih elemenata. Taman mi se nekoliko dana poslije dogodio Lynchov 'Inland Empire', tako da sam tada baš bio potrefio filmski tjedan - ništa nisam shvatio što sam gledao yes. Konstantne svađe i drame drže nas u iščekivanju, a pogotovo kada se krenu fizički pojavljivati demoni, oni isti koje smo mogli vidjeti kod Anne, odnosno unutar nje. Što točno oni predstavljaju, kako se manifestiraju i što je razlog njihove pojave - morat ćete otkriti za sebe sami kako ne bismo išli u preveliko otkrivanje pogledanog. Kako se film bliži kraju, tako sve više sve odlazi u ku***, nikoga više nema na ulicama, dvojne osobnosti se rađaju, film postaje bez kraja...uistinu impresivno odrađeno, naravno dalekosežno i nemali broj puta pretjerano, uz rjeđa pojavljivanja grešaka i rupa u filmu koje to ustvari nisu, budući da nitko ne zna kako je što trebalo izgledati, a kako ne, a i budući da film uopće nema klasičnu narativnost i radnju.

 photo possession1_zpslxbspf7t.png

Ukratko, Possession je poseban obol horor žanru iz kojega svašta možemo naučiti, a opet, dosegnuti neke granice filma koje nikad nećemo moći shvatiti. Široka percepcija i ostavljanje dojma može biti dvosjekli mač, no ja sam osobno to shvatio kao pozitivan odmak od klasičnih horor filmova, poglavito jer se posla uhvatio europski redatelj koji je svoj stil prenio i u filmove strave i užasa. Neizmjerno uznemirujuć i moćan horor.

12:55 | Komentari (0) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se