ponedjeljak, 11.06.2018.

Leatherface (2017)

p14153893_p_v8_aa

Sve u svemu: 1,5 / 5 headbang
Više o filmu: Imdb.com
Video

Gledamo Leatherfacea u njegovim tinejdžerskim danima kako bježi iz mentalne bolnice s još troje pacijenata, nakon što su zajedno oteli medicinsku sestru, dok im je za petama lokalni šerif...


leatherface001-820x410

Godina je 2017., a prvo izdanje Teksaškog masakra motornom pilom mogli smo doživjeti prije 44 godine. Nakon regularna četiri filma, 2003. izašao je spin-off, 2006. prequel cijele radnje, 2013. nekakav loši mashup svega i svačega, ajmo tako reć druga verzija nastavka na original, a 2017. izašao je prequel svih prequela, maštovito nazvan Leatherface. Odmah moram reći kako posljednja dva Chainsaw Massacre filma gledam čisto zato što sam recenzirao sve prijašnje dijelove, inače ne bih imao nikakvog poriva upaliti tako nedorečene, izlizane i nepamtljive filmove. Razumijem da dolaze nove generacije gledatelja koje bi bilo korisno, prvenstveno financijski, upoznati s intrigantnim likovima iz svijeta kojega je Tobe Hooper prije četiri desetljeća kreirao, no ne vidim smisao pravljenja kronoloških zamki i spletova koje je prilično teško, a i demotivirajuće redovno popratiti s pozitivnim iščekivanjima. Tako je Leatherface ispao krajnje nepotreban osmi dio priče, gdje u principu ništa nema veze ni s čim, sve je napravljeno da se prilagodi veličanju gorea, nasilnim scenama i mnoštvu krvi, što automatski uzrokuje loše slaganje prioriteta, kada se vizualno nasilje stavlja ispred koncepta radnje, razrade likova i kompletne atmosfere kakvu nam je nekadašnji original (pa i spin-off) omogućio.

leatherface-2017-movie-review-slasher-texas-chainsaw

Od početka filma naznačeno je kako je mindless torture gore u filmu jedna od ključnih okosnica scenarija, a kada se ustanovilo u kojem će smjeru ići radnja - znao sam da neće ići na dobro. Leatherfaceova familija, banda s kojom se Leatherface spaja pa čak i protagonisti nisu me ni najmanje pozitivno iznenadili, riječ je o beskarakternim i nasilnim individuama koje ni nekad solidni, a nekad slabiji glumci nisu uspjeli izvući na nešto bolje. Radnja koja je ispunjena ubi bože sadržajem otkriva nemaštovita i već viđena ubojstva, s tek nekoliko iznimaka koje su ajmo reći 'ok sjele', no prikazi nekrofilije i sličnih suvišnih gluposti nisu baš neke stavke koje otkrivaju 'tu stranu' zaluđenosti ili Leatherfaceove obitelji ili ostalih likova, neke stvari jednostavno ne daju konkretan ishod, ni kad bi se Leatherface gledao kao zaseban film, ni kao dio jedne veće cjeline. Leatherfacea samog po sebi ne mogu komentirati budući da tijekom filma možemo vidjeti samo neke reference na odraslog Leatherfacea, no lik kao lik nije napravljen ništa posebno ili pamtljivo.

4c314347-cc3e-4f02-80cb-e76617

Možda nije najgori dio franšize (četvorka uvjerljivo prednjači, a tu je negdje i Texas Chainsaw 3D), ali Leatherface predstavlja još jedan po meni neadekvatan i odviše grubo napravljen dio priče, s potpuno bezveznim upoznavanjem gledatelja u mladost antagonista. Zamislite da sljedeće dobijemo malog Kruegera, malog Voorheesa..maloga Myersa na neki način nažalost već i imamo. Loše, loše...

01:30 | Komentari (0) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 04.06.2018.

A Quiet Place (2018)

54545454

Sve u svemu: 4 / 5 party
Više o filmu: Imdb.com
Video

U nekakvom postapokaliptičnom svijetu, četveročlana obitelj prisiljena je živjeti u potpunoj tišini, budući da mjestom haraju monstrumi s ultra-senzibilnim sluhom i koji love po najmanjem šumu...

a-quiet-place-big-game-spot-02-700x352

Proljeće 2018. godine u horor svijetu definitivno će obilježiti A Quiet Place, djelo glumca, producenta i redatelja Johna Krasinskog (možda najpoznatijeg po poznatoj seriji The Office). On je ovdje istovremeno i glavni lik zajedno sa svojom boljom polovicom Emily Blunt, koja i ovdje predstavlja njegovu ženu, a sina i kćer glume im Millicent Simmonds (glumica je gluha od rođenja) i Noah Jupe. Idemo malo infoa oko ovog filma: Quiet Place prilično se marketinški dobro progurao među mainstream filmske naslove, pogotovo nakon premijere na South by Southwest festivalu, gdje ga je kritika jako ishvalila, a sve je to bio uvod u genijalan proboj u kinima - zaradio je preko 326 milijuna dolara, a imao je budžet oko 20-ak mil te se tjednima zadržavao na prvom mjestu Box Officea. Pametnom dosta - Quiet Place postao je treći najunosniji u kinima, nakon prošlogodišnjeg IT-a i Paranormal Activity 3, a postao je i horor film s najvećim unosom u premijernom vikendu emitiranja. Filmu su to definitivno omogućili inovativni pristupi radnji, atmosferi i samom oblikovanju cjelokupne, autentične ideje. S obzirom da se svakojaki oblik dijaloga čuje i može uzburkati čudovišta, u filmu ima jako, jako malo dijaloga, sve se bazira na američkom znakovnom jeziku, tako da ima u filmu i mnogo tišine koja se veoma dobro implicirala uz stvaranje napetosti. Slično su uspješni bili i Don't Breathe te 10 Cloverfield Lane, koji su svoju filmsku ideju također u neku ruku bazirali na stvaranju atmosfere sa što manje zvuka i buke.

quietplace1

Za dobar horor film nije vam potrebno čak ni puno toga - dovoljno je biti nešto drugačiji od drugih i ponuditi nešto što je posebnije, ne toliko viđeno i upakirati u kvalitetan scenarij ispunjen upečatljivim likovima koji će tu tešku radnju uspjeti nositi. Dakako, za glumu u kojoj nema puno dijaloga, prva pretpostavka je da ni gluma ne mora nužno briljirati, no upravo suprotno - gluma tek u tim situacijama mora biti veoma snažna, gestikulativna i vješta. Skromna glumačka postava u tome je itekako uspjela, a to je istovremeno jedan od najboljih aspekata filma. Nadalje, čudovišta su upravo onakva kakva želim da u filmovima budu - mistična i ne baš dokučiva. Najbolje je kad se u horor filmu ne objasni puno toga, već preko pojedinih detalja u filmu možete otkriti nešto više o originsima antagonista ili nemilih događaja, pa je tako još jedna od prednosti filma upravo ta ljepota u detaljima koju donosi. Monsteri izgledom vuku na hibrid Resident Evila i Stranger Thingsa, no riječ je o unikatnim neprijateljima koji nimalo nisu bezazleni, već su vraški brzi, okretni i osjetljivi na zvuk, a navodno čuju komešanje ili šum na 10-ak kilometara udaljenosti. Zar to već samo po sebi nije intrigantno? Atmosfera filma i sami događaji podsjećaju na mashup filmova Hidden iz 2015. i Shyamalanovog The Village iz 2004. godine, svaka greška se plaća, a potražiti sklonište u dobro opremljenoj kući ne mora nužno značiti siguran ishod. Kada je riječ o filmu u kojemu je tišina glavni motiv, potrebno je stvoriti ideje i scene koje će ostati pamtljive i po mogućnosti dosad neviđene, kao što je npr. za izdvojiti scenu trudne protagonistice kada joj krene pucati vodenjak, a čudovište se nalazi u neposrednoj blizini. To je pravi horor, samo ga je nužno dobro prepričati. Ono što mi je uzrokovalo to da ne dam filmu odličnu ocjenu je pomalo spor proces uhodavanja u film, previše baziran na dramski aspekt u recimo prvih 35 minuta lagane monotonije, no dalje sve što možemo vidjeti uistinu je odlično. Još jedna stvar koja mi je zasmetala možda je metoda zaštite protiv čudovišta, nisam siguran što sam uopće htio vidjeti kao izlaznu opciju budući da je teško osmisliti nešto odviše učinkovito.

quiet_place2

Da skratim priču, Quiet Place je pravi pravcati horor film s daškom drame, inovativan, poseban, zanimljiv te uzrokuje povremene jump scene. Drago mi je da je Krasinskom dobiveni scenarij odlično pošao za rukom, a najveće čestitke idu autorima scenarija, što su u 2018. uspjeli napraviti nešto kvalitetno i izrazito primamljivo za horor fanove. Najavljen je i nastavak, a to ćemo vidjeti kako će izgledati i kako će utjecati na cjelokupnu ideju.

00:07 | Komentari (0) | Isprintaj | #

subota, 26.05.2018.

The Strangers: Prey at Night (2018)

the-strangers-prey-at-night-poster

Sve u svemu: 2 / 5 headbang
Više o filmu: Imdb.com
Video

Četveročlana obitelj na izoliranom imanju doživljava teror od strane troje nepoznatih, maskiranih i naoružanih uljeza...

prey-at-night1

Deset godina poslije dolazi nam drugi dio veoma popularnog hororca The Strangers. Ovoga puta režije se uhvatio Johannes Roberts, koji iza sebe nema neke pamtljive projekte, većinom horor i triler orijentacije. Koliko se sjećam, još od izlaska prvog dijela se najavljivao nastavak jednog od ponajboljih hororaca prve desetine 21. stoljeća, a potrebno je bilo dosta dugo vremena da se on i ostvari, pretpostavljam da su postojale raznorazne opstrukcije oko scenarija. Liv Tyler, junakinja iz prvog dijela, trebala se pojaviti odmah na početku drugoga i tragično završiti, no to se ovoga puta nije dogodilo. Daklem, što imamo s toliko očekivanim drugim nastavkom? Šema je ista: izolirani dom, ovoga puta proširenija obitelj, a s druge, one antagonističke strane imamo ponovno veseli maskirani trojac koji je ovoga puta još luđe i agresorskije nastrojen nego prošli. Zapravo, ovdje ni nije riječ o nekakvom nastavku, nego više o nekakvoj izvedenici originalne priče, koja je navodno bazirana prema istinitim događajima. Uznemiravanje traje klasično cijeli film, no s većim uplivom akcije zbog većeg broja potencijalnih žrtava i širim mogućnostima zastrašivanja i održavanja kakve-takve napetosti. Što onda ne valja u ovom već provjerenom receptu? Odgovor je jednostavan, a ne znam kako nije bio scenaristima: zato što je*eno već postoji.

The-_Strangers-2

Dvojka je mogla otići u dva smjera, što kod podijeljene publike i jest: koristiti se istom formulom kao i prvi dio, uvesti malo brojnije likove, koju foru zastrašivanja više-manje, koje oružje, drugačije mjesto radnje i voila, eto fanovima novih sat i pol zabave, no u mom slučaju film je ošao u drugom smjeru. Kao poklonik originala, nevoljko me zasmetalo to što je film nevjerojatno klišejiziran i isprazno napisan, možda bi najbolji epitet koji bi mu se mogao dati bio cheesy. Ono što je najkritičnije - film je pravi prikaz modernog hororca za današnje teen gledatelje - (ne)uspješne poveznice sa starijim horor filmovima te bespotrebno forsanje power balada osamdesetih (koje btw uništavaju jezivi vibe filma). Da, najveći problem filma je manjak scary scena, više uopće nije toliko intrigantno vidjeti uljeze kako borave u jednom mračnom kutu kuće, dok se drugi šeće vani, a treći kruži vozilom u slučaju da se nađe 'hrabra' osoba koja bi pokušala pobjeći malo dalje. Nažalost, ''odljubio'' sam se od troje antagonista koji su nekoć po meni puno trezvenije i uvjerljivije terorizirali nečiji posjed. Drugačije metode uhođenja se dakle najviše očituju po tome što uljezi uopće nisu toliko suptilni i tihi kao prije, više se toga bazira na agresiju, lov i ponekad (ne)opravdana zastrašivanja. I da, kraj mi osobno nikako nije legao, vjerojatno emocija potencirana konstantnim razočaranjem tijekom filma. Da ne bi bilo da me uistinu sve ubija, makar bi teško bilo naći pozitivnu stvar, gluma je uistinu na dobroj razini, makar je razrada likova ubij bože - neinventivno, nezainteresirano i ofrlje odrađeno.

the-strangers-prey-at-night

Toliko je godina prošlo, a nažalost, dobili smo ipak nepotreban, izlizan i bezvezan nastavak, kojemu vođenje po uspješnoj formuli ovdje nije nimalo koristilo. Ničega novoga ili autentičnoga ovdje nećemo vidjeti, a čak ćemo se i manje zabaviti i zastrašiti nego što smo se deset godina prije. Hope that's it od ove ideje, neka ostane kako je, da ne kvarimo dalje.

01:36 | Komentari (0) | Isprintaj | #

petak, 11.05.2018.

The Shining (1980)

theshining

Sve u svemu: 5 / 5 thumbup
Više o filmu: Imdb.com
Video

Potpisujući ugovor s vlasnicima Overlook hotela, Jack Torrance, pisac i nekadašnji učitelj pristaje na zimsko sezonsko čuvanje hotela, gdje seli i svoju ženu i sina. Naknadno saznaje za hotelsku nasilnu prošlost, a po dolasku tamo, lagano počinje gubiti živce te se krene psihotično i nasilno ponašati. Ponašanje je primijetio njegov sin Danny, koji pomoću svog dara predviđanja budućih događaja, takozvanog 'Isijavanja', pokušava vanjski svijet obavijestiti o užasima koji su se u hotelu počeli odvijati...

1f0ddfcb-d4cf-40f1-9a0f-7ea4fc36d704

Evo nas na 500! Za službeni 500. tekst o nekom horor filmu (ima ih i više, no računamo trenutno dugometražne filmove) na Groblju horora, mislim da idealniji odabir od trenutno nekomentiranih filmova ne može biti nijedan drugi nego Kubrickov The Shining, realiziran prema kultnom djelu još kultnijeg Stephena Kinga. Da ne idemo u preveliki uvod i opisivanje činjenica i podataka koliko je ovaj horor utjecao na pop-kulturu te horor i filmsku industriju općenito, više ćemo se bazirati na spominjaju genijalnosti po pitanju režije, adaptiranog scenarija, glume i ostalih elemenata koji su ovaj film učinili (i do dan danas) jednim od vrhova kinematografije horor filma. Iako se doduše g. King ne bi složio s Kubrickovom verzijom adaptiranja knjige, budući da je određeni broj karakteristika iz knjige izmijenjen, nadograđen ili jednostavno ispušten, publika i struka obrglili su film i King tu više nije imao puno za reći, već se posvetio 17 godina starijoj istoimenoj mini-seriji koju je isto tako i producirao, iako nije polučila ni približan uspjeh kao film. Odmah ću pri početku reći kako sam više puta pogledao i ovaj film i miniseriju te da miniserija u brojnim momentima uistinu daje kvalitetno odrađene elemente iz knjige, dok ih je Kubrick u filmu prilagodio filmskoj publici, različitim kinematografskim pristupima, igranjima s vizualnim rješenjima (i nerijetko živcima glumaca po pitanju "dresure" istih), tako da je The Shining iz osamdesete, kako King kaže, tek približna reflekcija romana. Bila ona približna ili ne, The Shining je kao horor film apsolutni pobjednik.

image

S obzirom da film nisam gledao preko 11 godina, otprilike otkako imam blog, stvari oko tadašnje i današnje percepcije znatno su se, jasno, promijenile, ali ostao je taj doživljaj impresivne atmosfere koju ogroman sablasni hotel može ponuditi, to je Kubrick savršeno iskoristio (iako, dakako, uvijek može još pokoji segment biti dobar aditiv), a uz to, okupio je glumačku ekipu kojoj je vjerovao i koju je dugo, dugo promatrao i izučavao da uprizorenje svojih likova dovedu do maksimalne razine. Neuništivi Jack Nicholson dobio je jednu od svojih najpoznatijih uloga, maleni Danny Lloyd nije mogao balansiranije, konkretnije i moćnije odglumiti dijete s posebnim mogućnostima, a tu imamo i briljantnu Shelley Duvall koja i sama kaže kako joj je ovo bila najteža uloga karijere. Nadalje, gledano s tehničke strane, kod Kubricka svi dobro znate koliko je potreba za poliranjem detalja krucijalna, pa tako sve što vidite znate da je odrađeno ni u kojem slučaju kampanjski ili nepromišljeno, a u svakom se filmu pošteno potrudi da ponudi neke nove kinematografske mogućnosti, bile one revolucionarne ili samo rijetko, rijetko upotrebljavane. Veoma pamtljive scene potoka krvi iz lifta, strašne babe s broja 237, dvije ghost blizanke ili natpis Redrum nepobitni su vječni reminderi na psihološku složenost filma, a dovoljno govori činjenica u svojih 2 i pol sata film ima tek nekoliko vizualnih pamtljivih scena, mnoštvo toga ustvari se bazira na psihološkim igricama i stvaranju jezive i uznemirujuće atmosfere. Svima dakako preporučam da pogledate director's cut verziju, budući da ona sadrži mnoštvo horor scena koje su po meni nepravedno izbačene iz rutinske minutaže filma, tako da postoji šansa da, ukoliko budete gledali skraćenu verziju, ne budete imali potpuni dojam ili ćete osjetiti nedostatak nekih obilježja filma.

Stanley-_Kubrickin-_Zeka-urunu-_Filmi-_The-_Shining-2

Nepotrebno je predlagati ovaj film za gledanje, ako to već niste, ne znam što čekate, ako jeste, onda se vjerojatno u svim segmentima slažete s mojim mišljenjem. Što se mene tiče, nije loše pogledati i miniseriju, čisto da se ustvrde neke razlike između prilagođenog i vjerno napisanog scenarija na temelju knjige, no gledano atmosferno, tehnički, glumački, emocionalno i po razini hororičnosti - Shining i dalje suvereno gospodari horor industrijom.

03:33 | Komentari (1) | Isprintaj | #

petak, 13.04.2018.

The Hidden (1987)

hidden

Sve u svemu: 4 / 5 party
Više o filmu: Imdb.com
Video

Običnu losanđelesku svakodnevicu narušavaju građani koji se čudnim spletom okolnosti pretvaraju u nasilne i natprosječno jake ubojice. Na FBI-ju je zadatak da otkriju uzrok i spriječe katastrofu...

hidden2


Kakav throwback može prirediti ovaj film. U potpunosti 80's horor film (osim po, logično, godini nastanka) u vama će izazvati sve one nostalgične emocije koje može prirediti nekakav horor, trash ili comedy film toga razdoblja. Usudio bih se čak reći da je The Hidden nepravedno zanemaren kada bi se govorilo o nekim poznatim žanrovskim flickovima osamdesetih, budući da se niti ja u svojim mlađim danima ne bih susreo s ovim filmom, bez da nisam provodio tada dubinsko istraživanje. Uglavnom, da krenemo o filmu: The Hidden je alienovski film prepun 80's vibea u kojem susrećemo i Kylea MacLachana, Michaela Nourija ili recimo Claudiju Christian. MacLachan je bio FBI-jevac i prije njegovog breakthrougha u Lynchovom Twin Peaksu, a ovdje susrećemo i kolegu Chrisa Mulkeya koji je također s MacLachanom glumio u spomenutoj seriji. Osim navedenog vibea, moram naglasiti kako je mjuza u filmu zbilja nešto posebno i savršeno prikladno. S obzirom da se radi o klasičnom proboju izvanzemaljaca među našu vrstu, za očekivati je brojne izmjene domaćina i brojna i brutalna ubojstva, a toga u ovom uratku bome ne nedostaje. U nastavku ćemo reći nešto više o tome.

hidden10

Dakle, obilna kvantitativnost ubojstava ne mora nužno značiti i da je kvaliteta na jednakoj razini, no valja spomenuti kako je ovdje situacija puno plodonosnija: sva ubojstva odrađena su veoma kreativno, nekad na humorističan, nekad na morbidan način, s ciljem da se ne gubi dinamika filma, izvanzemaljac koji traži svog ''domaćina'' u raznim žrtvama koje mu se nađu na putu neprestano je tu kako se ne bi srušila intenzivnost i akcijski aspekt filma, kojega uistinu ima dovoljno. Doduše, nešto blaža radnja događa se između dvadesete i četrdesete minute filma, no nakon toga slijedi raspašoj (neću reći epskih ipak) razmjera. Tu dinamičnost i akciju filma prate i zanimljivi efekti, koji uvelike pridonose preciznom tehniciranju osoblja okupljenog oko filma, a za napomenuti je kako se pogotovo posljednjih pola sata filma (kaos u stanici) vrlo dobro snimilo. Humora nikako ne manjka, no nema ga u onim količinama koje bi narušila ozbiljnost i naraciju filma, no kako se ne nasmijati na pojedine situacije, primjerice one kada jedan od ''domaćina'' izvanzemaljcu bude i pas? Ne može ''osamdesetnije'' zujo Konvencionalnosti nekog SF filma ovdje možemo sresti u izobilju, tako da ne očekujte nekakav drugačiji ishod od tipičnog horor SF filma osamdesetih, no tu konvencionalnost sprječava nemali broj interesantnih i pamtljivih scena.

002aa23a

Ako ste ljubitelj horora osamdesetih, nipošto ne smijete propustiti ovaj naslov, Dale Cooper u borbi protiv minijaturnog, ali ubojitog izvanzemaljca? Samo to nam treba. Plus, vidim da postoji neki Hidden II iz 1993., al po svim parametrima pari na nešto ultra loše, no jednoga dana i tome će se (valjda) dati prilika.

03:12 | Komentari (0) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>