sjena vjetra.

četvrtak , 18.11.2010.

skužila sam da su peppersi super za uz čaj u jesen. hh. a ujedno su i kvalitetna inspiracija za ovaj post. so, pustite ih da sviraju :)



razbila je budilicu. slučajno! zapela je za nju rukavom i sravnala je sa parketom. al ko joj je kriv kad urla tako rano. protrljala je oči i prebacila se u sjedeći položaj. imala je snažan osjećaj da danas mora nešto obaviti. njen pas, malo dlakavo smeđe đukelo, još je drijemao na kraju kreveta. nekako se uspjela dovući do kuhinje i staviti džezvu s vodom na štednjak. nije joj se dalo presvlačiti, pa je na svoju tamno plavu pidžamu samo navukla tatinu staru kariranu košulju. kosu je lijeno svezala u konjski rep.
(koji retardirani naziv za frizuru xD)
sjela je na kuhinjski stolac, zijevnula i zagledala se kroz prozor.



sivo samo-što-nije-počela-kiša nebo u kombinaciji sa crvenožutim lišćem koje raznosi sve uporniji vjetar. na golom drvetu uz cestu nazirale su se sitne kapi rose. tako smireno vrijeme, a tako puno života i priča. savršeno za pisanje, ako se nju pita. voda je zavrela. ubacila je u nju vrećicu čaja i cijela je kuhinja zamirisala po naranči i cimetu. polako ispijajući toplu tekućinu misli su joj odlutale daleko do prošle zime. kad će više taj snijeg?



opet onaj osjećaj da će nešto zaboraviti.
uzela je skriptu sa radnog stola, obukla kaput i navukla starke te zatvorila za sobom vrata stana. ledeni vjetar u trenutku joj je dopro do kosti. stegnuvši čvršće svoj smeđe crveni šal oko vrata krenula je prema parku ubrzanim korakom. jesen je bila pri kraju. debeli tepih u žuto crvenim nijansama šuškao je pod nogama prolaznika, dok su krošnje drveća bile već skoro pa potpuno prazne.



uzela je rukavice iz torbe da si bar malo ugrije ruke. pogled joj je privuklo staro mjesto. znala je da joj je sjena još uvijek tamo. baš kao i.... produžila je dalje. što se više približavala knjižnici, to su joj se misli sve brže preslagivale i napokon je uspjela pronaći informaciju u svom tom neredu.



jučerašnji razgovor.

pričala je s njim i dogovorili su se da će joj čuvati mjesto za zadnjim stolom, odmah kraj prozora. nisu se već dugo vidjeli i bilo bi lijepo popričati malo s njim. još je malo ubrzala korak. kiša samo što nije počela. stigla je do odredišta i polako otvorila stara drvena vrata knjižnice. srce joj je divljački lupalo. pogledom je prolazila cijelu prostoriju. od pulta za kojim je sjedila starija knjižničarka, pa sve do praznog stola na kraju dvorane.
možda je ono jučer ipak bio samo san.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se