happyness.. bang bang. shoot. shoot.

utorak , 12.10.2010.

pustite si ovo.. uklapa se.

vratih se opet u svijet blogopisaca.. zanimljiva je snaga poriva za pisanjem čim u ionako smušenoj glavi nastane još veči košmar.. čim nešto krene po zlu. čim sjebeš nešto. ne mislim sad pametovati ovdje o nastanku svijeta, borbi dobra i zla i o neznam-ni-sama kakvim sve velikim temama. nije na meni da se zamaram time, barem dok god ne sredim samu sebe. da vas unaprijed upozorim, ili barem one koji me neznaju, a zalutali su nekim čudom ovamo kako bi pročitali pokoju baljezgariju još jedne osobe koja se traži po ovakvim kreativnim mjestima skrivenih svjetova i izgubljenih identiteta, ne tražim od vas razumjevanje. ne razumijem ni ja.

pa ipak, koliko god dobro glumim, a vjerujte mi, ne glumim loše, nekad jednostavno popuste svi šavovi i slova sama od sebe izlete na dotićnu net stranicu. a kad već do toga dođe, ne pokušavam ih spriječiti.

naravno, nećete od mene izvući nikakvu konkretnu informaciju. osim što vas se večine ni ne tiće, neznam ni kako bih sročila svoj najveći problem. ironično, nije li? pišem o nesposobnosti ispisivanja poante cijelog teksta. vjerojatno sam pukla.

pokušat ću vam objasniti...



kad danima/mjesecima živiš s ljudima koji ti neprestano ponavljaju kakav si, (epitete neću ovdje prenositi jer nije prikladno) i koji te uvjeravaju da ti ništa od onog bitnog u životu zapravo nije bitno i da te za sve to, oprostite na izrazu, boli kurac, počneš se nekako pitati nisu li možda ipak u pravu. nisi li malo preduboko zaglibio u svom savršenom svijetu i zaboravio se odgovorno ponašati prema takozvanim prioritetima normalnih-ljudi.

i tu nastaje sukob. dio tebe koji se zatvara u vlastitu crnu komoru, nabije mp3 na uši i neprestano ponavlja sebi u bradu kako je s tobom sve u redu i kako još uvijek znaš dobro razlikovati bitno od nebitnog i u skladu s time se ponašati, samo šta to neki oko tebe ne vide jer se ne trude dovoljno, protiv onog drugog dijela tebe koji stane pred ogledalo i doslovno vrišti da nisi normalan, da s tobom nešto ozbiljno ne štima, da se gadiš više i sam sebi i cijeloj cjenjenoj okolini i da moraš podhitno potegnut ručnu, stat u tom prokletom vremenu, uzet gumicu u ruke, pobrisat sve pizdarije od ranije (opet isprike prostačo-mrzcima, ili kako se to već kaže.) i krenut ispočetka. da vam budem iskrena, sve više mi se sviđa ovaj drugi glas.

palo mi je, paralelno sa svim ostalim mislima, na pamet da bih mogla obrisat ovaj paragraf iznad, s tim šugavim djelovima sebe, jer bi neki nedužni zalutali stranci ovdje mogli pomislit da sam shizofreničarka i pobjeć glavom bez obzira, al nekako mi se neda zamarati takvima. sad se radi o meni. i biti ću sebična.
-ko i inače. nije to nikakva novost.
ti šuti.

i tak to ide dalje.. staneš pa kreneš pa se hrvaš sa vlastitim mislima, pa se boriš s vjetrenjačama i pokušavaš si objasnit izjave cjenjenih nadređenih mozgova, i naravno, nejde ti, pa se zatvoriš u sebe, pa opet malo pukneš.. i tako u krug. sve dok se taj krug ne pretvori u katapult koji te lansira daleko od samog sebe, uključujući i sav realan, pa i irealan svijet koji te okružuju.

skrenula sam s teme.

još nešto. to šta ne pričam puno, ne znači da ne mislim.

opet kriva tema.

promjenit ću se. očito moj način nije kako treba, pa neka bude po njihovom. naučit ću vašu logiku na pamet. koliko teško može biti? ne previše.. osim što će mi možda ubiti kreativnost, al bože moj, od toga se ionako ne živi. smijeh

zovite psihijatra.

došli smo do razine kad razgovor više ne pomaže. previše smo evoluirali. hitno su potrebne promjene.

a možda, još ironičnije, pola napisanog ja uopče ni ne mislim.

sad mi je počelo već i zujati u ušima, pa ću svoju litaniju, prije vremena, prekasno ili baš na vrijeme, privesti kraju.

otavit ću svoje misli vjetru da iz odnese nekud daleko, a ja ću se vratiti u stvaran svijet normalnih i prestat ću biti razmaženo derište.



bit ću uzornija. obečajem.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se