utorak, 10.07.2007.

...

You're back, sitting on my doorstep,
acting like nothing happened.
Telling me you're free and
can you see me again?
Yeah right, you've been kicked out,
do you think I'm that stupid?

I could not eat for days,
I cried so much my face,
has never been the same...
And now you're back here with your lies.
I hope you realise...

You think I'm gonna take you back!
You better do better than that.
I'll tell ya how its gonna be,
don't you never ever come near me.
Let me tell you how I've been:
I've been hiding from my friends,
hiding from the world,
hiding from myself.
You think you'll come round here,
start singing in my ear,
girl you damaged me,
I don't forgive so easily.
You better do better than that!

Your face makes me want to be sick,
a normal physical reaction...
You'd better leave because you see I
Can't, won't be blamed for my actions.
Tell me how I ever loved you...
So dumb, how did I ever trust you?

I couldn't eat for days,
I cried so much my face,
has never been the same...
And now you're back here with your lies.
I hope you realise...

I gave you everything I had girl,
but you had to try and take some more.
Did everything we have girl,
meant nothing to ya,
well I was such a fool...
Now you come crawling back girl,
and let me tell ya I am through with you.

Yes I'm back up off the floor,
and I won't get hurt no more,
I've been waiting for this day when,
you'll be back here with your lies,
I hope you realise...

i don't want you in my mind
i don't want you anymore!

- 07:34 - 1 sranja, poseri se i ti :)Potroši papir i pola tonera#

četvrtak, 07.06.2007.

The aftermath

All the love gone mad
turned my world to black
tatooed everything
all i see, all i am, all i'll be
i know someday you'll have a beautiful life
i know you'll be someone elses sky
but why, why, can't u be mine....

i know i thought it was... everything....

- 15:50 - 1 sranja, poseri se i ti :)Potroši papir i pola tonera#

ponedjeljak, 07.05.2007.

Look mom, i got a new life

Eto me nakon dugo vremena.

Nisam pisao jer nisam znao o čemu bih pisao, a kada sam znao o čemu da pišem, nisam želio o tome pisati, pa eto odlučio sam uopće ne pisati, ali sada pišem :)

Naime stvar je ovakva... Moj život se u zadnjih mjesec dana jako promijenio! U njega su ušetale neke nove osobe, nova okolina, nove navike... Nemogu reći da mi nije drago, nemogu reći da nisam sretan...da, sretan sam! Nakon dugo vremena, opet sam sretan!

Na bolje su se promijenile i stvari za koje nikada nisam mislio da će se promijeniti. Moj život je poprimio sasvim drugi, novi smisao. Usuđujem se reći da sam "progledao" i da je ta novo-stečena providnost koju uživam uvjetovana jednim (ne)sretnim događajem, neželim aplicirati kojim točno no jasno je i bez riječi! Usuđujem se reći da opet "dišem punim plučima" i da opet živim život, da se opet budim s osmijehom na licu...

Ali, kao u Jing-yang teoriji, pojavi se dan kao današnji! Dan koji osvane, dan koji završi, dan u kojem je sve išlo po planu i bez incidenata. Dan kao i svaki drugi proteklih tjedana...no... nešto nije u redu, barem imam takav osjećaj! Znate onaj osjećaj tjeskobe, kao da nešto morate napraviti ili da ste nešto morali napraviti...a niste! Neznam. Pokušavao sam dokučiti zašto, nisam mogao, još nemogu.

S druge strane... ustajem za 3 sata, odaaaavno sam već trebao spavati no nemogu, ustao sam u 3 i 15 popodne. Da... još jedna burna subota! Vani je čak i bilo dobro, zabavno... Nemogu se požaliti. U zadnje vrijeme živim za subote! Cijeli tjedan radim, loše spavam i puno jedem, onda u subotu sve frustracije iskalim i sve se vrati u normalu! Subota navečer je jedini način da se opustim, jedino tad mogu pustiti mozak napašu, otvoriti ventil i zabaviti se ne razmišljajući što moram obaviti sutra na poslu i sve ostalo!

O određenim stvarima se prisiljavam ne razmišljati, dobro, nemam baš ni vremena za to, stalno nekud žurim, nešto radim. U stan dolazim oko 9-10 navečer jer s posla uvijek ostanem na kavama, ili s jednom osobom ispred zgrade hehe ;)

Trenutno i neam baš nekih ambicija za skoru budućnost osim napravit raciju na frižider i sačekušu na krevet, pa eto, idem polako, moram još na wc i nemate pojima koliko sam sretan zbog toga. No dobro, ako je probava jedini problem što u životu muči čovjeka, onda mora da je sretan! Pozz

- 01:36 - 8 sranja, poseri se i ti :)Potroši papir i pola tonera#

subota, 21.04.2007.

I won't be broken again!

Previše se toga u mom životu dogodilo poslijednjih dana, tjedana.... Ispreplele su se dvije krajnosti - velika tuga i neizmjerna sreća... U subotu mi je umrla baka, u srijedu me ostavila cura i time prekinula vezu dugu godinu i pol dana, bio sam slomljen, još uvijek sam.... no bit ću ja dobro... I will heal, i will prevail! Samo znam jedno NIKAD SE VIŠE nikome neću dat zajebavat i da me mota oko malog prsta, nikad! Dao sam cijelog sebe, a zauzvrat sam dobio.... to što sam dobio... Neka, tako mi i treba, nikad više! "Što te ne slomi, učini te snažnijim" - i to je istina! Sto puta sam se uvjerio, izvukao na najgore načine životne pouke i naučio lekcije, a zatim se vratio jači, a nakon ovog svega, vratit ću se jači nego ikad!! My time will come again.

Dakle sada ova druga krajnost... NAŠAO SAM POSAO! Moje zanimanje sada je službeno "Referent marketinga i grafički dizajner" u firmi Pevec (Pevec studio)! Radim točno 2 tjedna i presretan sam! Radim posao koji volim, psoao koji znam, koji nije težak fizićki posao i relativno je dobro plačen :D

Eto, nije sve tako crno, najgore je navečer.... Late at night when the demons come... Kada počnu nedostajati voljene osobe... Ali onda se trgnem, shvatim da jednu nemogu vratiti ninakoji način i da me sada gleda negdje odozgora i da će zauvijek biti samnom, shvatim da me druga odbacila kao krpu i sada ponovo "diše punim plućima"...No ne zamjeram joj, izgleda da je mene baš nemoguće voljeti, cijeli moj život je dokaz toga, što nije u redu samnom?! Neću se bedirat, predamnom je još pola radnog dana, ovo pišem pod pauzom... Ništa, idem radit još malo! Pozz svima do.... tko zna kada!

- 08:56 - 4 sranja, poseri se i ti :)Potroši papir i pola tonera#

ponedjeljak, 12.03.2007.

A year like a split second...

U nedjelju, 11. ožujka 2007. mojoj dragoj i meni je bila godišnjica.... prva.... nadam se ne i zadnja! Eto, godinu dana je prošlo, a činilo se kao sekunda. Godina dana je prošla u sreći, ljubavi, ponekoj svađi, zabavi, žrtvovanju... Što reći? Kada bi svaka bila ovakva reklo bi se da ću biti jako sretan čovjek! Poneke stvari poželim da nisam nikada rekao, napravio, ali onda opet.... take the bad with the good! To tako ide, to je ova "žrtva"!

Nadalje, dosta razmišljam o tome kako će biti dalje, što će biti kada ode na fakultet, što će biti kada se zaposlim... Pokušavam se zasad još što je moguće manje opterečivati time, rek'o budem kada za to dođe vrijeme, ali opet, to je stvarnost a odgađanje problema ga neće riješiti! Pa nastavimo sa odgađanjima zasad i promijenimo temu...

Bio sam na razgovoru za posao, posao koji bi mi odgovarao više nego ikoji drugi, sa flexibilnim radnim vremenom, posao koji volim, relativno dobro plačen... Prošlo je relativno dobro, više ću znati idući mjesec, ali gajim snažne nade da možda i uspije ali s druge strane, ne želim se previše radovati...

Sinoć smo ekipa i ja bili na planinarcu! Od obične večernje kave sve se pretvorilo u 3 sata kočenja od smijeha 15 km od početnog mjesta :D Bilo je stvarno super, tako se već dugo nisam nasmijao, recimo da nisam imao razloga.

Moram do grada! Idem se naći s Mateom. A year has passed and many more are up to us to cherish....

Pozz svima

- 17:34 - 1 sranja, poseri se i ti :)Potroši papir i pola tonera#

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se