*ANTONIO* R.I.P.
nas dvoje...igrali smo se ko klinci,natezali se,stipali,igrali badminton,sakrivali se po podrumima.izludjivali moju baku,tvoju mamu,tatu...gledali smo crtice zajedno...kao 10-godisnjakinja sam bila ludo zaljubljena u tebe(moj vlastiti leonardo di caprio:)
onda smo odrasli,poceo si na mene gledati kao na nekakvu klinku,sto za tebe i jesam bila(ipak 6 godina je velika razlika kad si u pubertetu zar ne?:) vise se nismo druzili...tada si upoznao svoje drustvo,poceo izlaziti snjima van a ja vise nisam toliko cesto dolazila kod bake...
onda si poceo sa travom,alkoholom,sve je bila cista nevina zezancija dok nisi otkrio heroin...propao si potpuno i kada su svi mislili da ti se blizi kraj izvukao si se...meni je bilo zabranjeno druzenje stobom.slusala sam svakojake price o tebi i onako bespomocna svaki put sam pobjegla umjesto da sam ostala...
ostavio si se igle,sve je izgledalo kao da ide prema boljemu...
no onda umro ti je otac...a ja opet nisam bila tu...
svaki dan si odlazio na njegov grob...
danas sam bila stobom...ostala sam do posljednjeg trena,dok i zadnja gruda zemlje nije prekrila bijeli lijes...brat ti je isto bio,drzao tvoju mamu,sad je sve na njemu,ostao je sam,bez oca,bez brata...
svi tvoji prijatelji iz osnovne i srednje su isto bili tamo.svi zbunjeni,uplakani,jadni...a nije ih bilo briga...
poput mene nisu bili tu kada su trebali...samo da znas,kupila sam bijelu ruzu za tebe.i ona je otisla u ponor zajedno sa tobom.jesam plakala sam,nisam se mogla zaustaviti a svi tvoji prijatelji su me gledali pogledom "tko je pak ona sada"? ali nisam se obazirala,nije me bilo briga...
ALI LJUTA SAM!!!
tvoj pogreb...APSURD!!!dosli su po tvoj lijes,potpuno bezosjecajno ga ubacili u kola kao da je rijec o vreci cementa! tako i sa vijencima.nije ih bilo briga sto presavijaju cvijece,guzvaju vrpce!!
a onda...govor nekog debilnog svecenika...da si to cuo mislim da bi se odvalio od smijeha ili bi plakao...potpuno hladne rijeci,napamet naucen tekst preuzet iz neke glupe knjige...prica o nevinosti,o vjeri,o bogu,o utjehi u molitvi...i tada sam plakala,ali iz srama...nisam mogla vjerovati da netko moze biti toliko bezosjecajan!!suze su tekle same od sebe,nisam ih mogla zaustaviti,niti sam htjela...kasnije je dosao orkestar.poceli su svirati neke pjesme,hladne poput leda,neki su se cak smijali!!nakon toga povorka je krenula...tvoja mama je jedva hodala i plakala,tvoj brat ju je pridrzavao...
i tako smo hodali,hodali beskrajno dugo,u ruci sam stiskala bijelu ruzu,moj posljednji poklon tebi...
dosli smo do groba,nista vise nego crna rupa!opet grubosti tupi zvuka pada lijesa u crnilo,ponovo isprazne rijeci idiotskog svecenika,jos malo forsiranog plakanja...
i onda red...red u kojem smo svi stajali da se po posljednji put oprostimo stobom i bacimo grudu zemlje...molila sam boga da vrijeme stane,da nikada nebude moje red ali je dosao...
odjednom sam na celu reda,teskog koraka se primicem i vidim bijeli lijes...nisam znala sto da ucinim,bolnim pokretom ubacila sam ruzu.grudu nisam htjela!nisam htjela prljati tvoj tihi dom...ali poceli su svi ostali,svtako ej ubacio po grudu,stvarajuci tanki sloj...kasnije su dosli grobari i zatrpali grob...stajala sam sa strane,plakala...
jednstavno vise nisam mogla...tako sam htjela zaboraviti...i heroin i iglu,nase uspomene,sve sam htjela zaboraviti ali nisam mogla jer gdje god da sam se okrenula vidjela sam smrt,bol i suze...
ali ovaj put nisi bio sam.ovaj put(posljednji put) sam dosla.otpratila sam te u tvoj tihi dom sa ponosom jer znam da tamo lezi covijek vrijedan svake suze isplakane ovoga dana...
molim te oprosti mi na mojoj gluposti,na kukavicluku sto nisam bila pokraj tebe kad sam ti bila najpotrebija...
prazno?
neznam vise sta da pisem...glupo mi je zapocinjat sa recenicom "osjecam se prazno" jer zvuci prazno...potpuno...
glupo mi je sve,glupa su mi pitanja koja si postavljam iz dana u dan,glupi su mi odgovori koje dobivam,jos gluplje situacije koje prozivlljavam jer tako i tako izgledaju kao da se stalno ponavljaju...
situacije ljubavi(neuzvracene-ocito),zivota(sjebanog tako i tako),odluka koje donosim(razmisljam o vojsci-idem maminim stopama,glupa sam,znam) ma glupo mi je sve...
neda mi se vise biti sarkasticna,bogme niti vesela...
kada bolje pogledam,imam zivot kao iz nekog savrsenog tinejdzerskog filma(zabave,izlasci,cure(volim i jedno i drugo),decki,alkohol,koja nedopustena supstanca)
imam super staru-potpuno cool kako bi je danasnji klinci nazvali.luda zena,izlazi skoro ko i ja,ima ljubavnika(naucila me motat) nemam ogranicenja sto se izlazaka tice(danas sam doma dosla tek u pet popodne a izisla sam jucer),stara nije nista rekla-nebi bilo cool da prigovara...
uskoro mi skola pocinje,heh zadnja godina...neznam ni sama sta cu...kuda da krenem.fax?posao?putovanje po svijetu?ako nista drugo odlucila sam da cu ovim kurvetinama iz razreda zagorcavat svaki dan(imaju nesto protiv alternativki sa piercinzima poput mene)
ponovo gledam sebe u ogledalo,vidim curu kakvu svaki frajer zeli imati(nisam umisljena ali imala sam snimanje za dva casopisa,bavim se hostesiranjem,uskoro imam snimanje za tri casopisa ukljucujuci mozda i FHM tako da valjda znam o cemu pricam) i tako gledam tu curu i pomisljam "dali sam dovoljno dobra za njega?dali sam mu dovoljno zgodna?
rekla sam to frendici danas,strgala mi se smijat u facu i rekla "curo pogledaj se!svaki frajer trci za tobom,uvijek si dobivala koga si htjela.po cemu je sada razlika?"
a valjda u tome sto ga volim...
stalno razmisljam o njemu,utjece na sve moje odluke a ja nemogu nista protiv toga.neznam vise kako da se utjesim,
sta da mislim,jer nemoze mi nitko reci da je sve uredu medju nama jer da je javio bi mi se(btw trebao je doc u zg u cetvrtak a jos ga nema,ako se nevaram danas je subota)
eto sta da mislim?kako da se ponasam?
KAZNA...da to je prava rijec...on je moja kazna za sve moje ionako prenakupljene grijehe(kazu da Bog sve vidi)
nelazu...
evo...ovo sam ja...snimanje za JETSET magazin...nemorate mi vjerovati,stavila sam ju tek toliko da sebi olaksam dusu...
eto u svemu ovome odlucila sam...idem za kadetkinju,razmisljam i tome vec tri mjeseca(nije brzopleta odluka uzrokovana trenutnom sjebanom situacijom jer ako tako gledas vec sam se mogla pod prvi tramvaj baciti...danas sam procitala na MORH-ovom sajtu sve,informirala se i sada kad zavrsim ovu godinu i upisem fax,pravac u ured obrane po prijavu i bit cu nova nada hrv.oruzanih snaga...
sta da vam drugo velim?
jbg oduvijek sam voljela puske i ostale zloceste muske igrackice...
to do everything you wanted to
this is the last time
that I will take the blame
for the sake of being with you
16.08.2008. u 20:32 | 14 Komentara | Print | # | ^
should I just leave everything behind?
razmisljam...malo i previse u zadnje vrijeme...trenutno me dere jedna od onih inspiracija kada sve imas u glavi ali neznas kako to srociti u recenicu(pogotov smislenu).i to me zivcira neznam kada mi se to desilo zadnji put(nikada?)
I'm holding on your rope
Got me ten feet off the ground
And I'm hearing what you say
But I just can't make a sound
rekoh razmisljam...trenutno o svojoj best frendici...udaljile smo se,previse.fali mi neopisivo.neznam kako da joj to kazem.razgovaramo,slusamo jedna drugu ali nekako odsutno(s moje strane pogotovo).NEMAM joj sta za reci,niti zelim,sve sto mi kaze na jedno uho udje na drugo izidje-ne radim to namjerno-jednostavno-promijenila sam se...mislim vjerujem joj jos uvijek i tako ce biti(makar,izlajala se o nekim stvarima,malo kakila po meni kad je trebala)ali i ja sam po njoj...tada je bilo drugacije,nismo se toliko poznavale...sada kada sam sve to snjom rijesila i iskreno joj rekla neke stvari opet je pocelo...volim tu curu ko rodjenu sestru ali jednostavno vise nemogu tako...njezini savjeti su bili ono sto me izvalcilo iz nevolja nebrojeno puta(a ja bash imam stila za izazivati nevolje-to mi je u genima valjda)mislim,zelim biti sama,biti solo sa svojim mislima...vise joj ni negovorim sto me muci-ne osjecam potrebu,osamosatlila sma se cak i previse,vise nikome nista negovorim...osjecam kao da vise nitko o meni nezna nista...i pase mi...potpuno...sada se osjecam nekako nadmocno,nedostizno,potpuno odvojeno...nitko nisat nezna o meni,svi misle da je sve oke...u neku ruku i je,imam svoj mir,tisinu i svoje misli.ali nemam prijateljicu(NISTA NIJE U REDU!!!!)
You tell me that you need me
Then you go and cut me down
sada razmisljam o NJEMU...mojoj ljubavi...sve je oke medju nama.trenutno je u srbiji obavlja neke poslove,fali mi neopisivo.citavo vrijeme izalzim s njegovim best frendom i kuzimo se...njemu fali cura,meni moj....jedan i drugi se pravimo hladnokrvni,izlazimo van,pijemo a patimo...on za njom,ja za svojim...jbg prijatelji se prepoznaju u nevoljama...sto se NJEGA tice...kao sto rekoh fali mi...opet mi se nejavlja...nezna koliko mi znaci,koliko mislim na njega i na njegove rijeci...razumijem ga ima pun k posla ali opet...barem jedna poruka,jel i to previse?
But wait...
You tell me that you're sorry
Didn't think I'd turn around and say..
okrenula sam se...vidjela koliko mi fali i morala sam se vratiti...vratio se i on meni ali na koliko?
That it's too late to apologize, it's too late
I said it's too late to apologize, it's too late
nesto sam naucila,nikada nije kasno za ispriku,nikada nije kasno reci sto osjecas...jer ponekad i kad se citav svijet srusi na tebe,radi jedne osobe sve se isplati pretrpiti...
I'd take another chance, take a fall, take a shot for you
And I need you like a heart needs a beat
(But that's nothing new)
eto toliko mi znacis sreco,toliko te volim...uvijek si mi u mislima...
I loved you with a fire red, now it's turning blue
nema pjesme koja ce opisati moje osjecaje...nema te pjesme koja ce uspjeti pratiti ritam mog srca(odredjenog tvojim glasom)
...VOLIM TE...
jednom mi je netko rekao da je ponekad potrebno jednostavno otici,sve iz proslosti(makar i nedavne) zatvoriti u neku kutiju u najudaljenijem dijelu mozga,tj da ponekad jedostavno treba preci preko svega i sve zaboraviti.ali ja to nemogu!nemogu se odreci svojih uspomena i sjecanja(nekih losih,nekih dobrih) osjecala bih se kao da gubim dio sebe.kao da to nebi vise bila ista ja!
zar je za promjenu toliko potrebno?sebe mijenjati u cijelosti? nemogu rijecima trenutno iskazati sto me muci,osjecam neku cudnu promjenu,nekako sam sjetnija,vise me nevesele neke stvari koje su mi prije bile sve...sada su mi postale nekako isprazne,nepotrebne...
DALI ODRASTAM?!!!
(tek mi je nepunih 19,nezelim odrasti)
13.08.2008. u 01:10 | 15 Komentara | Print | # | ^
...sansa...
hvala ti sto si shvatio koliko te volim...
hvala ti sto si mi pruzio priliku...
nemogu vjerovati da sam konacno sretna,konacno imam iskren osmijeh na licu.neznas ni sam koliko mi je jucer bilo lijepo stobom...koliko sam ustvari uzivala u svakom tvom dodiru-kao da sam se preporodila...ljubavi jos uvijek osjetim tvoj miris na sebi,mekocu tvoje koze...
...sreco VOLIM TE nemoj to nikada zaboraviti...
ti si mi najbitiniji,nikada necu dopustiti da se osjecas osamljeno i lose,uvijek cu biti tu uz tebe cak i kada ces se najmanje nadati...
znam da si sada rastrgan radi faxa i svega zato sam tu da ti pruzim podrsku,da te zagrlim,poljubim kada ces biti lose...samo molim te nikada me nemoj zaboraviti jer bez tebe nemogu zivjeti...
...opet...
ponovo pisem o tebi...ovaj put nemogu vise vrijedjati,psovati...
jednostavno...nemogu ti nista...
previse si mi se uvukao ispod koze,preduboko si mi u mislima...
nemogu ti reci cak ni da te mrzim...rekla bih najvecu laz...
...VOLIM TE...
ali tebi to neznaci nista,znam....ne preostaje mi nista drugo nego gledati kako druga ima ono sto je nekada bilo moje...mogu gledati kako uziva dok klizi po tebi zaklanjajuci te od moga pogleda...
pobijedila je...
samo...ocito ne zna nesto sto ja znam...nezna da odlazis...
eto ljubavi-zelim ti svu srecu na tvom novom poslu,u tvojoj novoj domovini...
neznam sta drugo da ti kazem...nemogu protiv sebe...ma volim te i previse i nemogu te gledati kako odlazis jos jednom!!molim te vrati mi se ucinit cu sto god zelis,biti cu kakva god zelis da budem samo mi se vrati!!!!!
nemogu se vise zavaravati da mi neznacis toliko koliko mi znacis...nemogu vise pisati o mrznji i lazima kad osjetim samo ljubav i tugu!zasto moras otici?zasto taj fax?zasto ta jebena njemacka?!!!
nemoj otici...nemoj biti jos jedan koji odlazi,nemogu vise!!!
!!!BILA BIH POTPUNO TVOJA I SRETNA JER BI I TI BIO SRETAN!!!
kako neshvacas da umirem zbog tebe?kako mozes biti tako hladan?
zar ti nijedna moja rijec nista neznaci?
07.08.2008. u 16:32 |
9 Komentara |
Print |
# |
^
all i need is an empty grave with my name on it and a loaded gun...thanks...
otisao si......
jos jedan u nizu...
bez pozdrava bez pogleda bez icega...
...jos jedan u nizu...
jedini koji mi je ikada ista znacio...
jedini koji je imao pravo...
jos jedan u nizu...
jedini koji mi je ubio srce...
jedini koji se smijao...
sve sto sam imala tebi sam dala...svoje tijelo,dusu,dah...sve si uzeo sa licemjernom zahvalnoscu.rekao si mi "ostavljam je"...
...ostavio si i mene...
hvala ti za izgubljene snove...
hvala ti za slane suze...
hvala na laznim obecanjima...
da zaboravih...hvala i na jebenom sexu...mislim ipak sam ja samo cura zeljna kurca zar ne?takvom si me smatrao znam to...
ili si zelio da takva budem?
samo za tebe zar ne?
rekao si da si sa njom jer ti je falilo da imas nekoga i da ces je ostaviti posto imas mene...onda si imao mene...iz kojeg razloga??
aha...shvacam...da se mozes malo zabavljati prije nego odes zar ne?
mislim kakav bi to odlazak bio ako ne slavan?
jos si jednu sjebao glumeci povrijedjenog muskarca onako slabog i nesigurnog...
jos si jednu iza sebe ostavio...iz osvete zar ne?
eto uspjelo ti je...samo ima jedan MALI problem...
...namjerio si se na krivu... 01.08.2008. u 14:10 | 14 Komentara | Print | # | ^
