Realm of darkness

...PISMO OCU...

zasto si otisao?radi svoje ljubavi prema domovini i zelji da meni osiguras bolju buducnost,znam...ali tata tebe sada nema,ja sam sama,mama je sama...ima novog muza-ali tata on nije ti...los je covjek,previse je zaokupljen materijalnim stvarima...previse nedokaziv i bez imalo razumijevanja...uporno me zeli promijeniti...zeli izbrisati uspomenu na tebe...
nerazumije zasto ga nemogu pogledati,nerazumije zasto ga ne zelim pokraj sebe,zasto ne zelim razogovarati snjim.ne razumije zasto mi se gadi!!!!nerazumije koliko nocu provodim u razmisljanju kako da sve dovedem kraju...znam da me se boji...
ali nemogu protiv toga tata...
znam da zelis meni sve najbolje i znam da ga moram prihvatiti ali tata nemogu!niti zelim...
15 godina zivi snama a stranac je...mrzim ga iz dna duse...
mama je sretna i zato ja moram sutiti i prilagoditi ali nemogu...
nemogu gledati covjeka koji mi zeli zamijeniti oca jer ja ga vec imam!!!
tata zasto si morao otici taj dan?
odrastam bez tebe,svaki veseli trenutak se utapa u tuzi za tobom a ja nemogu nista protiv toga.nemogu si iz glave izbaciti tvoju sliku i oci.pogledam sebe u ogledalo,vidim tebe...
nemogu ti opisati koliko mi je zao sto nemozes vidjeti koliko sam ti slicna,svakome u obitelji kada me vide vidim suzu u oku...
postala sam ziva uspomena na tebe...a ja nemam uspomena tata...imam hrpu tvojih slika,onako nasmijesen i veseo-nisi znao sto ce se dogoditi...
8.11-datum mog rodjenja...datum kada ste ti i mama bili najsretniji na svijetu...datum kada si u bolnici pao u nesvijest kada si cuo da je mama rodila:-) datum kada si i maminu tada 14ogodisnju seku napio od srece...
10.11-datum koji toliko mrzim,datum kada je odjeknuo pucanj...datum kada je nebo dobilo jos jednu zvijezdu i datum kada sam ja ostala bez oca...
imam tvoj sat,stoji jos uvijek na 5:15...sat kada si zauvijek zaklopio oci.imam tvoje knjige,biljeznice...
...imam sve a nemam tebe...
...skoro mi je 19 godina tata...odrastam bez tebe...mama mi poklanja svu ljubav koju moze,ali ni ona vise nemoze protiv mojih misli i mracnih dana...sve ih je vise tata,sve vise osjecam mrak i hladnocu...
pritisak u glavi...sve mi se nakupilo...
tata da mene nije bilo dali bi isto tako krenuo onoga dana?
znam da si se bojao za moju buducnost i da si zato otisao...dali bi ostao ziv da mene nije bilo?

30.07.2008. u 11:17 | 6 Komentara | Print | # | ^

...dancing with the devil will bring you closer to heaven...

nemoj me spasavati,ne trosi vrijeme na bezvrijednost poput mene...okreni se i pobjegni,ne okreci glavu, ne usporavaj korak...nema spasa za mene,predugo sam zatocena u kavezu boli da bih mogla ponovo letjeti.pogledaj moja krila,crna,sparusena,krvava...zar takve ptice lete??

pogledaj to sto sam postala...sjena nekadasnjeg velicanstvenog.
sada sam...nista...potpuno izmucena,sama.
...TO je bilo neizbjezno...jer...
zar nisi vidio prazninu u mrtvim ocima?
zar nisi osjetio hladnocu ocajnih ruku oko svoga vrata?
jer ja...
-osjetim,blizi se vrijeme straha.
vec vidim crno sunce na obzorju zivota.
osjecam-miris mrtve sume.vidim hladnocu osamljenog vjetra dok provlaci note rastanka kroz grane.jata mrtvih lesinara u sporom letu oko natrulih leseva srece.cekaju noc i vukove mrznje da im se pridruze u posljednjoj gozbi.dugonoge zvijeri crvenih ociju nasladjujuci se,njuse smrt...odnekuda dopire glazba nacerenih sviraca i drvenog orkestra lazi.no,sve lagano uzmice,pretvara se u pepeo nosen vjetrom sa zamagljenog groblja...
sve to vidim...osjecam...prozivljavam...
jer je neizbjezno...

28.07.2008. u 05:44 | 5 Komentara | Print | # | ^

UMIREM sama...
nemam ljubavi!

ponekad kao da nisam zasluzila voljeti...
JER neznam biti voljena!

ponekad TE osjetim pokraj sebe...
a znam da si miljama daleko!

ponekad zaplacem od tuge...
jer te VOLIM gledati kako odlazis!

28.07.2008. u 02:01 | 1 Komentara | Print | # | ^

27.07.2008. u 10:11 | 2 Komentara | Print | # | ^

evo me opet...
i opet...
ponovo...
radim iste greske...
radi koga??

sebe??
-nebih rekla...

...prije radi svih...
jebiga-oduvijek sam bila zabavljacica
vlastiti show-MOJ ZIVOT!!
...nema veze neka se nasladjuju...

cetvrtkom navecer-
u gorucem terminu...

25.07.2008. u 12:49 | 9 Komentara | Print | # | ^

opet je dosla,tako slatka i nevina...cista i neokaljana...
kako je bila lijepa...slana poput mora...
...suza...



jos uvijek uhvacena u mrezu vlastite boli...
ispijena,blijeda lica i mrtvih ruku-
stojim pred tobom...
jos jedno budnjenje-
jos jedan sivi dan...
jos jedan promasaj...

18.07.2008. u 09:23 | 2 Komentara | Print | # | ^

realistic

nitko ne razumije neshavcenog,izgubljenog u vjecnom trenutku ljubave agonije...
nitko nevidi bol koju trpi,niti krvave,nezacjeljujuce rane na ionako izmucenoj dusi...
posljednji dah zivota zarobljen u deformiranoj dusi smrti...
trenuci hladne samoce su sve sto mu je ostalo,onako trul i mrtav...
bol kao jedina suputnica na putu zivota pred sam kraj...
i ona ga lagano ostavlja,nema koristi od njega.nema vise zivota i srece da isise iz njega krvavim ocnjacima.cak i ona odlazi.ipak cemu se zamarati necime tako bezvrijednim??
a on tako sam nevidi posljednje trenutke srece,ako ih je ikada i bilo??
dali ih je bilo?
dali ih je vidio?
ili je to sve bila samo iluzija,zatisje pred buru?
konacan raspad duse i tijela ionako nepotrebnog i jadnog?




kao i smrt ruze...
tako lijepe,krvave boje...
bogate,pune mirisa opojnog poput smrti...
cak i njene latice odlaze,trunu,crne...
cak ni ona ne ceka bolje sutra...
jer ipak kome da se nada??
cak i ona je lijepa samo dok je mrtva,
zarobljena u staklu zivota...

17.07.2008. u 01:56 | 3 Komentara | Print | # | ^

trnoruzicina grobnica

neznam koliko cu moci jos izdrzati i trpiti sva ova jebena sranja.samo se redaju jedno za drugim stavljajuci me na sami tron patnje.ja sam kraljica u svom dvorcu na brdu vezana vjecnim lancima boli.kako se prestati muciti??
osjecam se kao trnoruzica iz neke lose parodije,zivim u vjecnom snu cekajuci nekoga,onoga pravog da me probudi...
lagano se nakuplja divovska paucina na predvorju moga srca koje ionako truli ostavljajuci samo crne rupe ukrasene pljesnivim draperijama davno nestale srece.dani mi prolaze brzo,poput treptaja oka a ja sam uhvacena u vjecnom trenutkuljubavne boli.jednom,ne tako davno bila sam sretna,osjecala ljubav i ljepotu,divila se leptirovom poljupcu i pjevu ptica,voljela sam svaki pocetak dana i klanjala se nadolazecoj noci.cjenila sam sitnice ukrasene minijaturom bezazlenog a opet prekrasnog...nekada sve je imalo ljepotu zivota,sjalo je svetim sjajem savrsenog.
sada...sve je postalo samo truli kostur u smrdljivoj grobnici na kraju groblja.vise nisam sretna,nestao je i posljednji trenutak nevinosti.dani su sada mrtvi a noci hladne.sama sam...

16.07.2008. u 11:31 | 4 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.