...dancing with the devil will bring you closer to heaven...
nemoj me spasavati,ne trosi vrijeme na bezvrijednost poput mene...okreni se i pobjegni,ne okreci glavu, ne usporavaj korak...nema spasa za mene,predugo sam zatocena u kavezu boli da bih mogla ponovo letjeti.pogledaj moja krila,crna,sparusena,krvava...zar takve ptice lete??
tjerala sam sve od sebe...
dali mi je zao?
...NE...
spasila sam ih sve...
dali mi je zao?
...NE...
spasila sam ih sve...
pogledaj to sto sam postala...sjena nekadasnjeg velicanstvenog.
sada sam...nista...potpuno izmucena,sama.
...TO je bilo neizbjezno...jer...
zar nisi vidio prazninu u mrtvim ocima?
zar nisi osjetio hladnocu ocajnih ruku oko svoga vrata?
jer ja...
-osjetim,blizi se vrijeme straha.
vec vidim crno sunce na obzorju zivota.
osjecam-miris mrtve sume.vidim hladnocu osamljenog vjetra dok provlaci note rastanka kroz grane.jata mrtvih lesinara u sporom letu oko natrulih leseva srece.cekaju noc i vukove mrznje da im se pridruze u posljednjoj gozbi.dugonoge zvijeri crvenih ociju nasladjujuci se,njuse smrt...odnekuda dopire glazba nacerenih sviraca i drvenog orkestra lazi.no,sve lagano uzmice,pretvara se u pepeo nosen vjetrom sa zamagljenog groblja...
sve to vidim...osjecam...prozivljavam...
jer je neizbjezno...
28.07.2008. u 05:44 | 5 Komentara | Print | # | ^
